Predsjednik SAD Donald Tramp zalaže se za mirno rješenje trogodišnjeg ruskog rata u Ukrajini. Glas Amerike je analizirao nekoliko pristupa koje su u skorije vrijeme predložile američke organizacije i koji imaju za cilj postizanje trajnog mira.
Strategija maksimalnog pritiska
Plan Centra za analizu evropske politike (CEPA), pod nazivom “Kako pobijediti: Plan od sedam tačaka za održivi mir u Ukrajini”, poziva na “strategiju maksimalnog pritiska da se Rusija u dobroj namjeri dovede za pregovarački sto”.
Plan predlaže da SAD i saveznici:
- “Treba da pruže hitnu materijalnu podršku Ukrajini bez ograničenja, s ciljem iscrpljivanja ruske vojske i time poboljšanja pregovaračke pozicije Ukrajine.”
- “Treba da povećaju sankcije ruskim finansijskim institucijama i subjektima u energetskom sektoru, oslobode zamrznutu rusku imovinu za podršku ukrajinskoj odbrani i rekonstrukciji i donesu sekundarne sankcije kako bi se pojačao ekonomski pritisak ne samo na Rusiju već i na autoritarne režime Kine, Irana i Sjeverne Koreje.”
CEPA navodi da "Ukrajina i Evropa" moraju biti uključene u bilo kakve mirovne pregovore sa Rusijom, da bi SAD trebale podržati "koaliciju onih koji su zainteresovani, predvođenu Evropskom unijom" da sprovede bilo kakvu "mogućnost prekida vatre sa međunarodnim snagama" i da "evropski saveznici moraju ostvariti dosljedan i što je brži napredak ka pridruživanju Ukrajine Evropskoj uniji".
Jedna od autorki izvještaja, Ketrin Sendak, direktorica CEPA za transatlantsku odbranu i bezbjednost, rekla je ukrajinskoj redakciji Glasa Amerike da bi SAD trebale ući u pregovore sa Rusijom samo nakon što su "opremile Ukrajinu najjačim mogućim sredstvima" i koristeći najsnažnije "diplomatske alate".
Ona dodaje da pitanje mogućeg članstva Ukrajine u NATO-u ne treba uključivati u pregovore sa Rusijom. "Razgovarati o tome sa nečlanicom NATO-a... ne vjerujem da je to korisno za bilo kakve pregovore", kazala je Sendak, napominjući da bi to Rusiji dalo "da tako kažem, mogućnost veta, nad... biranjem da li će se neka članica pridružiti alijansi ili ne".
Pregovaračke taktike
Džoš Rudolf, viši saradnik Njemačkog Maršalovog fonda iz Vašingtona i lider Radne grupe za transatlantsku demokratiju u toj organizaciji, radio je na ruskim i ukrajinskim politikama u Savjetu za nacionalnu bezbjednost tokom prvog Trampovog mandata.
Prošlog mjeseca je dao preporuke novoj Trampovoj administraciji za okončanje sukoba u Ukrajini.
Među prijedlozima su:
- „Priđite [ruskom predsedniku Vladimiru] Putinu sa pozicije snage. Dok je Putin na početku Trampovog prvog mandata izgledao čvrst i sposoban, njegova zabluda u Ukrajini ga je oslabila. Kao dominantni partner u ovim odnosima, Tramp, a ne Putin, može postavljati uslove pregovora.”
- “Znati kada treba stati. Kritični trenutak u pregovorima će doći kada Putin odbije da napravi velike ustupke. Tramp mora biti spreman da napusti pregovore.”
- „Kombinovati sankcije sa nižim cijenama nafte i gasa. Najbolji način da natjerate Putina da uvidi da bi nastavak pritiska u Ukrajini doveo do katastrofe za njegovu vladavinu je finansijski pritisak na Rusiju. Koristeći svoj bliži odnos sa Saudijskom Arabijom nego što je uživao [bivši predsjednik Džo] Bajden, Tramp bi trebao preplaviti tržište fosilnih goriva, što bi sankcije učinilo održivim, a izgladnilo bi rusku ratnu mašinu i stvorilo rizike za političku stabilnost u Moskvi.”
Rudolf je takođe preporučio da se Ukrajina naoruža „do maksimuma“; da dobije "svih 300 milijardi dolara zamrznute ruske imovine"; da se Evropa natjera da “plaća više za oružje” i obezbijedi 100.000 vojnika koji bi bili “mirovnjaci”; da se omogući “američkim kompanijama da obnove Ukrajinu”; i da se Ukrajina pozove da se pridruži NATO-u ako Putin odbije da prihvati „razumne“ uslove mirovnog sporazuma.
Rudolf je za Glas Amerike rekao da bi Tramp mogao uvjeriti one u SAD koji su sada skeptični prema nastavku naoružavanja Ukrajine da bi to kao dio mirovnog sporazuma koristilo američkim radnicima.
“[On] im kaže, OK, sada imamo dobar sporazum, osiguran je rijetkim zemljanim [mineralima], okončao je rat, a da bismo ga održali, moraćemo osigurati kontinuirani tok dobrog oružja američke proizvodnje, koje usput, otvara sva ova američka radna mjesta, pogone i fabrike širom crvenih država.”
Isticanje ekonomskih koristi
U izvještaju pod nazivom „Dolari i razum: Američki interes za ukrajinsku pobjedu“, Ilejn Mekasker, Frederik Kagan i Ričard Sims iz organizacije "American Enterprise Institute" razmatrali su cijenu prestanka podrške Ukrajini, zaključujući da bi to dovelo do poraza Ukrajine i napredovanja Rusije dalje u Evropu, prisiljavajući SAD da ojača svoje prisustvo u Evropi.
Među zaključcima izvještaja su:
- “Podrška Ukrajini u pobjedi protiv Rusije je u najboljem interesu Sjedinjenih Država.”
- “Svijet u kojem Rusija prevladava bio bi opasniji i skuplji za Ameriku – zahtijevajući povećanje od 808 milijardi dolara u potrošnji za odbranu u periodu od pet godina.”
- “Alternativno, povećana i ubrzana multinacionalna posvećenost Ukrajini i završetak rata u bliskoj budućnosti rezultirali bi živom i slobodnom Ukrajinom sa novom, modernizovanom i u bitkama testiranom vojskom, te industrijskom bazom u razvoju, što bi pomoglo stabilizaciji Evrope.”
U intervjuu za Glas Amerike, Frederik Kagan je rekao da bi ruska pobjeda u Ukrajini bila pobjeda za Iran, Kinu i Sjevernu Koreju, ohrabrujući avanturizam u njihovim regijama i omogućavajući Rusiji da obnovi svoju vojsku dobijanjem dodatnih ljudskih i materijalnih resursa unutar Ukrajine.
Rusko preuzimanje Ukrajine poslalo bi val izbjeglica u Evropu, što bi dodatno destabilizovalo kontinent, rekao je Kagan.
“Počinili su zločine nad ukrajinskim stanovništvom na područjima koja su okupirali. Očekivao bih da će to postajati sve gore što se Rusi kreću dalje ka zapadu i što se više kreću u najteža tradicionalna antiruska, prozapadna područja zapadne Ukrajine. Užasi će biti neopisivi”, dodao je.
Takođe je naveo da će povećana pomoć Ukrajini pretvoriti tu zemlju u bedem za evropski mir i sigurnost - zemlju sa vojskom provjerenom u borbi i vojnom industrijom koja se brzo razvija - čime će se omogućiti SAD da se fokusira na druge regije.
Srednji pristup
„Projekat predsjedničke tranzicije 2025“ Fondacije Heritidž uključuje preporuke o politikama koje se odnose na rat Rusije i Ukrajine.
U tom izvještaju je navedeno da je američki konzervativni pokret podijeljen oko Ukrajine - jedna strana podržava Kijev, a druga prekid te podrške - zbog čega Heritidž nudi srednji put.
Neke od preporuka "Projekta 2025" su:
- "Što se tiče Ukrajine, nastavak američkog angažmana mora biti u potpunosti plaćen; ograničen na vojnu pomoć (dok se evropski saveznici bave ekonomskim potrebama Ukrajine); uz jasno definisanu strategiju nacionalne bezbjednosti koja ne ugrožava živote Amerikanaca."
- “Bez obzira na tačke gledišta, sve strane se slažu da je Putinova invazija na Ukrajinu nepravedna i da ukrajinski narod ima pravo da brani svoju domovinu. Sukob je ozbiljno oslabio Putinovu vojnu snagu i dao podsticaj jedinstvu NATO-a i njegovoj važnosti za evropske nacije.”
- “Sljedeći konzervativni predsjednik ima generacijsku priliku da donese rješenje za spoljnopolitičke tenzije unutar pokreta i zacrta novi put naprijed koji prepoznaje komunističku Kinu kao ključnu prijetnju američkim interesima u 21. vijeku.”
Džejms Karafano, stručnjak za nacionalnu bezbjednost u Fondaciji Heritidž, koji predvodi njen tim za odbranu i spoljnu politiku, rekao je za Glas Amerike da je u interesu SAD da imaju slobodnu i nezavisnu Ukrajinu koja se može braniti.
„U praksi, Ujedinjena Evropa može da se brani, a Sjedinjene Države mogu da brane Evropu ako Rusija okupira Ukrajinu. Kada to kažem, da li nam je mnogo bolje sa Rusima na drugoj strani Ukrajine? Odgovor je ‘apsolutno’”, dodaje Karafano.
