Ruski inženjer Gleb Karakulov (35) ukrcao se 14. oktobra sa suprugom i ćerkom na let iz Kazahstana za Tursku. Isključio je telefon kako se ne bi morao suočavati sa bezbroj bijesnih poruka, rekao zbogom životu u Rusiji i pokušao se umiriti.
Karakulov nije običan ruski dezerter. On je bio oficir u elitnoj grupi za ličnu zaštitu ruskog predsjednika Vladimira Putina i drugih visokorangiranih zvaničnika te zemlje – Federalnoj službi za zaštitu (FSO).
Kao inženjer u terenskoj jedinici predsjedničkog odjela FSO-a, prije bjekstva je bio odgovoran za uspostavljanje bezbjednih komunikacija ruskog predsjednika i premijera gdje god da su oni putovali. Iako nije bio u užem Putinovom krugu, Karakulov je imao priliku da ga posmatra iz velike blizine između 2009. i kraja 2022. godine, dok je bio u službi.
To ga čini jednim od rijetkih Rusa koji su pobjegli i izašli u javnost, a da su imali čin i posjedovali znanje o intimnim detaljima Putinovog života i potencijalno povjerljivim podacima.
Sada kaže da su ga moralno protivljenje ruskoj invaziji na Ukrajinu i strah od smrti nagnali da progovori, uprkos rizicima za njega i njegovu porodicu. Rekao je da se nada da će podstaknuti i druge Ruse da progovore.
“Naš predsjednik je postao ratni zločinac”, kaže Karakulov. “Vrijeme je da završimo ovaj rat i prestanemo ćutati.”
Nakon što je poslovni put iskoristio da pobjegne, u Rusiji je postao tražen čovjek. Majci – koja je i dalje pristalica Putina – nije ni rekao da odlazi.
Za javnost je prvi put progovorio u nizu intervjua sa Dosije centrom, istraživačkom organizacijom iz Londona koju finansira ruski opozicionar Mihail Hodorkovski. Oni su sa Karakulovom razgovarali u više navrata, a video snimke i transkripte koji traju duže od šest sati su podijelili sa medijskim kućama iz Danske, Norveške i Švedske, kao i sa novinskom agencijom Asošijeted pres.
Iz Dosije centra su naveli da su potvrdili autentičnost Karakulovog pasoša i iskaznice iz FSO službe, te da su na osnovu dokumenata ruske vlade, procurjelih ličnih podataka i postova na društvenim mrežama provjerili detalje iz njegove biografije.
Asošijeted pres navodi da je preduzeo dodatne korake kako bi potvrdio navode Karakulova, uključujući provjere njegovih ličnih podataka, reviziju materijala Dosijer centra, kao i nezavisne potvrde njegovog identiteta od tri izvora u Sjedinjenim Državama i Evropi. Osim detalja o bjekstvu, uspjeli su potvrditi sve informacije, pa i tu da je policija protiv Karakulova 26. oktobra pokrenula istragu zbog dezerterstva u vrijeme vojne mobilizacije.
Otkako je napustio Rusiju, Karakulov se krije za porodicom, pa iz bezbjednosnih razloga novinari nisu mogli direktno razgovarati sa njim.
Putin u izolaciji
Karakulov ruskog lidera opisuje kao nekada harizmatičnog, a sada sve više izolovanog vođu, koji ne koristi telefon i internet, te insistira na dostupnosti ruske državne televizije gdje god putuje.
Za Dosije je rekao da u 13 godina službe nikada nije vidio Putina da koristi mobilni telefon. Kada premijer Rusije putuje, potrebna mu je elektronska kancelarija sa sigurnim pristupom internetu. Putin to ne želi.
Ruski lider je takođe insistirao na strogim mjerama za vrijeme pandemije, duže nego većina drugih svjetskih lidera, te je zahtijevao obavezne dvosedmične karantine za osoblje i kovid testiranja koja su obavljali doktori Kremlja.
“Naš predsjednik je odsječen od svijeta, živi u informacijskom vakuumu”, rekao je Karakulov. “On se patološki boji za svoj život. Okružio se neprobojnom barijerom karantina i nedostatkom bilo kakvih informacija s interneta.”
Karakulov je naveo da je imao više od 180 putovanja s ruskim predsjednikom, a suprotno spekulacijama, čini se da je Putin dobrog zdravlja. U tom periodu je otkazao samo nekoliko putovanja zbog bolesti, a ide na godišnje preglede i pretrage. Kada bi se Putin prijavio u bolnicu, zadatak Karakulova je bio da uspostavi bezbjednu komunikaciju u bolnici.
On je bio dio izvidnice koja je sa sobom nosila toliko specijalizovane opreme da je mogla njom da napuni kamion. Posao ga je, između ostalog, vodio u luksuzne hotele u kojima su se održavali samiti, na jahte i na ljetovališta na Kubi.
Karakulov je rođen u Dagestanu i odgajan je tako da bude spreman za rat, vjerujući da mu je sveta dužnost da brani domovinu. Nakon što je završio vojnu akademiju, pridružio se FSO-u – jednoj od najtajnovitijih grana ruskih bezbjednosnih službi.
„Biti blizu predsjedniku – to zvuči baš super“, rekao je.
Njegovo dezerterstvo predstavlja i napuštanje porodične tradicije. Otac mu je bivši vojnik i profesionalni fotograf koji radi na projektu „Lica ratnika“ – nizu elegantnih portreta ruskih vojnika i veterana. Brat mu je lokalni vladin zvaničnik uključen u projekte posvećene civilnom patriotizmu.
Kremlj nije odgovorio na zahtjev za komentar, kao ni brat i otac Karakulova.
Putovanja vozom umjesto avionom
Prema riječima Karakulova, Putinova paranoja je porasla od početka invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. Još prije invazije je počeo redovno putovati posebnim oklopnim vozom.
Njegov voz izgleda kao svaki drugi, obojen je u sivo, sa crvenom prugom kako ne bi odskakao od ostalih ruskih vozova. Putinu se nije sviđala činjenica da se avioni mogu pratiti, pa je počeo da preferira manje upadljive vagone.
“Razumijem da se jednostavno boji”, rekao je Karakulov.
Putin je na primjer u oktobru zatražio bunker u ruskoj ambasadi u Kazahstanu, opremljen sigurnom komunikacijskom linijom - što je bio prvi put da je Karakulov dobio takav zahtjev.
Takođe, predsjednik Rusije je postavio identične kancelarije na većem broju lokacija, sa istovjetnim detaljima, od stola do zidnih zavjesa. Službeni izvještaji ponekad navode da je na jednom mjestu, a zapravo se nalazi na drugoj lokaciji, naveo je Karakulov:
“Mislim da se radi o pokušaju zbunjivanja, prvo u obavještajnom smislu, a potom i da ne bi bilo pokušaja atentata“.
On navodi da je vremenom počeo da razvija sumnje o sistemu kojem služi, navodeći da bi možda i podržavao slovo Z, kao simbol napada na Ukrajinu, da ga posao nije naučio da prepozna laži na ruskoj državnoj televiziji:
„Zahvaljujući radu za FSO, vidio sam kako su informacije iskrivljene“.
Navodi i da je to što liderstvo troši velike količine novca počelo da mu postaje upadljivo. Kako kaže, zvaničnici bi okupili velike delegacije u luksuznim odmaralištima u kojima je jedna noć skuplja nego njegova mjesečna plata, održali bi kratak sastanak i onda se odmarali ostatak vremena.
„Ako je to iz budžeta, onda je pitanje da li je to previše novca potrošenog na jednu osobu“, riječi su Karakulova. „Ako nije iz budžeta, onda je totalna korupcija.“
Objašnjava da je za njega prekretnica bila invazija na Ukrajinu. Rekao je supruzi da ne želi da njihovoj ćerci ispiraju mozak u obdaništu, gdje djeca rade patriotsko salutiranje i priča im se o bombama.
Bijeg u poslednji čas
Kada je u septembru počela mobilizacija shvatio je da ako napusti tadašnji posao, vjerovatno će biti regrutovan u rat u kojem se nije želio boriti. Ali čak i ako bi ostao, postojala je šansa da ode na front – saznao je da su neke od njegovih kolega poslane u Ukrajinu i da su tamo ubijeni. Bio je ogorčen što niko u Rusiji nije priznao te smrti.
"Nema nikakvih informacija o njima", rekao je Karakulov. “Šta su radili tamo? Zašto su tamo završili? Zašto su tamo umrli?”
Jedine razgovore je imao sa kolegama za koje se činilo da podržavaju rat. Vjeruje da je bilo i drugih koji su dijelili njegove stavove, ali nije imao način da ih pronađe.
Na primjer, jedan od regionalnih inženjera iz FSO centra na Sibiru pokušao je u septembru pobjeći u Kazahstan, ali tamošnje vlasti su ga poslale nazad u Rusiju gdje je osuđen na šest i po godina zatvora.
U oktobru, Karakulov je morao prisustvovati sastancima u Astani u Kazahstanu, te je shvatio da mu je to prilika za bijeg. On i supruga su spakovali dotadašnji život u tri kofera. Poletio je 6. oktobra sa ostatkom svog tima, a supruga i ćerka su stigle dva dana kasnije i smjestile se u drugi hotel.
Svakog dana pronalazio je novi razlog da ne ode, ali poslednjeg dana okupljanja, 14. oktobra, shvatio je da to više ne može odgađati. Supruga mu je pokupila kofere iz hotelske sobe, kako bi izbjegli sumnje.
Poslije ručka, kolegama je rekao da ide da kupi suvenire. Umjesto toga, ušao je u taksi sa porodicom i otišao na aerodrom. Počeo je dobijati poruke od kolega koji su se pitali gdje je, a nakon što je let odgođen za sat vremena nervoza je porasla.
„Ološu jedan“, pisalo je u jednoj od poruka. Petnaest minuta prije poletanja ugasio je telefon.
Narednih pet i po sati su proveli čekajući da nešto pođe po zlu. Kada su stigli u Tursku i prošli pasošku kontrolu, kaže da mu je veliki kamen pao sa srca. Navodi da će ga mnogi optužiti da nije patriota, ali se ne slaže s tim.
“Patriotizam je kada voliš svoju zemlju”, rekao je Karakulov. “U ovom slučaju našu domovinu treba spasiti, jer se u njoj događa nešto ludo i strašno. Moramo to popraviti.”
