Dok čisti pepeo i čađ koji prekrivaju njegov dom na Mauiju, Daniel Skousen se brine zbog mirisa.
Koje hemikalije su stvorile miris zapaljenog smeća koji se zadržao otkako je smrtonosni šumski požar poharao Lahainu u avgustu? Treba li vjerovati procjenama vladinih agencija o tome kada će zrak, zemlja i voda biti dovoljno bezbedni da se njegova porodica može vratiti?
Ili će politički i ekonomski pritisci da se obnovi i oporavi snažna turistička industrija Mauija – gdje posjetioci obično troše 14 miliona dolara dnevno – navesti zvaničnike da gledaju rezultate testiranja kroz ružičaste naočare?
„Čini se da im je veoma važno da vrate taj prihod od turizma“, kaže Skousen. "Zapitate se hoće li testiranje biti pristrasno."
Vatra je razbila Skousenove prozore i napunila njegov dom pepelom, ali zgrada još stoji, a on se nada da će se jednog dana ponovo useliti. Susjedna kuća je izgorila do temelja.
Skousen želi drugo mišljenje o bilo kojoj vladinoj procjeni o životnoj sredini, po mogućnosti od stručnjaka koji ima interes u zajednici. Ali neobrađene podatke nije lako pronaći, a eksperti navode da su dugoročne zdravstvene posljedice požara poput onog koji je spalio Lahainu uglavnom nepoznate. Ne postoje nacionalni standardi koji preciziraju koji je nivo čistoće neophodan za stambenu kuću oštećenu obližnjim požarom.
Najmanje 100 ljudi je poginulo u požaru 8. avgusta, a hiljade su raseljene. Skoro 7.000 osoba i dva mjeseca kasnije boravi u privremenom smještaju.
Među ruševinama poslije požara nalaze se električni kablovi, plastične cijevi i gume automovila koje emituju opasne dioksine kada gore; olovo od istopljenih vozila ili stare kućne farbe, te pepeo napunjen arsenom od građevinskih materijala otpornih na termite.
Nakon što je veliki šumski požar izgorio 1.000 domova u okrugu Bolder u Koloradu 2021. godine, zdravstveni zvaničnici su saznali da su čak i profesionalno sanirani domovi često dugo nakon požara zagađeni pepelom, ugljenikom i drugim otrovnim materijama, navodi Bil Hejs, koordinator okružnog programa za kvalitet vazduha.
Razlog za to su jaki vjetrovi - poput onih koji su pogodili Maui tokom šumskog požara ovog ljeta - koji su ubacili sitne čestice u svaku pukotinu, rekao je Hejs. Primjerice, te bi se čestice nalazile unutar prozorskih ookvira, iza utičnica, i na drugim mjestima, a kada bi vjetrovi ponovo zaduvali, došlo bi do kontaminacije doma.
"Čađ je kancerogen, tako da nikada ne kažemo da je bilo koji nivo tih čestica bezbedan", rekao je Hejs. "To je postao izazov u čišćenju – određivanje nivoa kada je dovoljno čisto?"
Državne i federalne agencije redovno objavljuju nove informacije o relativnoj bezbjednosti Lahaine. Voda u većem dijelu grada još nije bezbjedna za piće, a posjetiocima je savjetovano da u pogođenim područjima koriste zaštitnu opremu. Zvaničnici kažu da trudnice i djeca treba da se klone zone u kojoj je sve izgorilo, iako iz Ministarstva obrazovanja Havaja navode da su škole, koje se nalaze iznad zapaljenog dijela grada, bezbedne.
Ekipe su postavile monitore za nadzor kvaliteta zraka širom grada i prskaju smjese na tlo koje sprečavaju da se otrovni pepeo ispere u okean ili raznese okolo.
Advokat koji zastupa Skousena i dvadesetak drugih stanovnika Lahaine poslao je prošlog mjeseca zahtjev za pristup informacijama Agenciji za zaštitu životne sredine, tražeći sve podatke o testiranju na zagađivače u stambenim objektima u Lahaini i njihovom uticaju na zdravlje ljudi.
Odgovor Agencije, poslat ranije ovog mjeseca, nije bio uvjerljiv: "Nismo mogli pronaći podatke koja bi odgovaralil vašem zahtjevu."
Portparol Agencije Kelen Ešford rekao je za Asošijeted pres da su oni izvršili neka ispitivanja opasnosti po životnu sredinu u zoni gorenja, ali samo da bi utvrdili neposredan rizik za radnike uključene u početno čišćenje.
Kao adresu za sva ostala pitanja o takvim testiranjima naveo je Ministarstvo zdravlja Havaja, za koje je rekao da je odgovorno za utvrđivanje dugoročne bezbjednosti za stanovnike.
Iz Odjela za zdravstvene usluge pri Ministarstvu zdravlja Havaja su Skousenovom advokatu takođe naveli da nemaju evidenciju o testiranju na zagađivače u rezidencijalnim područjima.
Ministarstvo zdravlja je odbilo zahtjeve za intervjue. Portparol Šon Hamamoto rekao je u imejlu da će oni nastaviti sa dodatnim testiranjem kvaliteta zraka i pepela kada Korpus inženjera američke vojske počne uklanjati ostatke iz Lahaine.
"Mislim da se igraju igre 'sakrij loptu'", rekao je Skousenov advokat Edvard Najger. "Pitanje je zašto oni osjećaju potrebu da bilo šta sakriju?"
Ešford je priznao da su neki stanovnici skeptični prema aktivnostima čišćenja. Rekao je da Agencija za zaštitu životne sredine ima ljude stacionirane u građanskom centru Lahaina i na mjestima raščišćavanja, kako bi razgovarali sa članovima zajednice o njihovim zabrinutostima.
Endrju Šumejker, fotograf koji je vodio galeriju u poznatoj ulici Front Strit u Lahaini, vjeruje da je važan dio ozdravljenja vratiti se na spaljena područja da se vidi šta je ostalo, ali nedavno je imao infekciju pluća i ne želi da rizikuje svoje zdravlje.
„Ne želim ni da rizikujem da odem tamo“, rekao je.
Dioksini, otrovna jedinjenja koja se mogu osloboditi kada se spale plastične cijevi, gume i drugi materijali iz domaćinstava, predstavljaju posebnu brigu za Šumejkera. Dioksini se u ljudskom tijelu mogu zadržati decenijama, te uzrokovati reproduktivne i razvojne probleme, oštetiti imuni sistem, ometati rad hormona i uzrokovati rak, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Agencija za zaštitu životne sredine je otkrila da su šumski požari i kućno smeće koje gori u bačvama za sagorijevanje u dvorištima - kako Skousen sada opisuje miris Lahaine - glavni izvori emisije dioksina.
Irva Herc-Pisioto, profesorica i epidemiologinja za životnu sredinu sa Univerziteta Kalifornija-Dejvis, kaže da su monitori zraka efikasni i mogu mjeriti čestice koje su oko 30 puta manje od širine ljudske kose.
Ipak, postoji mnogo toga što naučnici još ne znaju o dugoročnim zdravstvenim rizicima od požara, navodi Herc-Pisioto. Ona objašnjava da miris nakon požara koji je primijetio Skousen može biti rezultat otpuštanja gasa koje se javlja kada se isparljiva organska jedinjenja apsorbiraju u površine i kasnije otpuštaju iz njih.
Čak i uz pažljivo praćenje kvaliteta zraka ispuštanje plina može mjesecima izložiti stanovnike i radnike na čišćenju toksičnim emisijama požara, a istraživanja pokazuju da samo neka isparljiva organska jedinjenja mogu biti zarobljena visokokvalitetnim filterima za čestice zraka, podaci su Kooperativnog instituta za istraživanje nauke o životnoj sredini na Univerzitetu Kolorado Bolder.
"Ako miriše na spaljenu plastiku ili spaljene električne kablove, onda su te hemikalije vjerovatno u zraku i nisu zdrave", kaže Herc-Pisioto. "Druga strana toga je, međutim, čak i ako ga ne možete namirisati, to ne znači da je bezbedno."
Skousen je učitelj, ali dodatno vodi i posao čišćenja. Svoje slobodne sate provodi u Lahaini radeći na čišćenju svojih i komšijskih domova. Skousen i njegova supruga su za sada odlučili da školuju svoju djecu kod kuće u njihovom privremenom mjestu boravka izvan Lahaine, umjesto da rizikuju da ih izlažu mogućim zdravstvenim problemima.
Većina smjernica za izloženost ljudi zagađivačima zasniva se na industrijskim okruženjima, gdje ljudi mogu raditi 40 sati sedmično - a ne na domovima, gdje bi mogli provesti 90% svog vremena, rekao je Hejs, koordinator za kvalitet zraka u okrugu Bolder. Da li se dom može učiniti dovoljno bezbjednim za boravak, dijelom se svodi i na toleranciju korisnika na rizik, rekao je on.
"Ne postoji crno-bijeli, jasan odgovor", dodaje Hejs. "Ako imaju malu djecu u kući, ili neko ima respiratorne probleme, možda bi željeli da urade znatno više čišćenja od onoga što je navedeno u dokumentima sa smjernicama."
