WELLINGTON, NEW ZEALAND — 

Hiljade ljudi također su se okupile u centru grada ili se popele na gradski prsten vulkanskih vrhova kako bi vidjeli vatromet i svjetlosni prikaz koji je prepoznao starosjedilačka plemena Aucklanda. Ovo je uslijedilo nakon godine koju su obilježili protesti zbog prava 5 miliona stanovnika Maora.

Zemlje u južnom Tihom okeanu prve su zazvonile u Novoj godini, a ponoć na Novom Zelandu otkucava 18 sati prije pada lopte na Times Squareu u New Yorku. Drugi gradovi širom svijeta pripremaju se za proslave u kojima se ističu lokalne kulture i tradicije, nakon godine uznemirene tekućim sukobima i političkom nestabilnošću.

U Australiji se očekuje više od milion ljudi u luci u Sidneju zbog tradicionalnog vatrometa. Britanska pop zvijezda Robbie Williams predvodit će, a domorodačke ceremonije i nastupi će odati priznanje prvim ljudima ove zemlje.

Veći dio Japana zatvoren je uoči najvećeg praznika u zemlji, jer su hramovi i domovi bili podvrgnuti temeljnom čišćenju, uključujući udarce podnih prostirki zvanih "tatami" velikim štapovima.

Predstojeća godina zmije u azijskom zodijaku najavljena je kao godina ponovnog rađanja - aludirajući na opadanje kože gmizavaca. Prodavnice u Japanu, koji od 1. januara prati zodijački ciklus, prodaju sićušne figure nasmijanih zmija i druge proizvode na temu zmija. Druga mjesta u Aziji će godinu zmije početi obilježavati kasnije, sa Lunarnom novom godinom.

U Južnoj Koreji proslave su skraćene ili otkazane jer se u toj zemlji obilježava period nacionalne žalosti nakon nedjeljne nesreće leta Jeju Aira u Muanu u kojoj je poginulo 179 ljudi.

Novogodišnja proslava u Džakarti će uključivati blistav vatromet, uključujući šou sa 800 dronova, nakon čega će uslijediti odbrojavanje do ponoći u kultnom gradskom hotelu Indonesia Roundabout.

Novogodišnja proslava će vjerovatno biti prigušena u Izraelu jer njegov rat s Hamasom u Gazi prolazi kroz 15. mjesec i desetine talaca ostaju u zarobljeništvu.

Tradicionalne novogodišnje proslave u Rimu imaju dodatnu privlačnost: početak Svete godine pape Franje, proslave koja se održava jednom u četvrt vijeka za koju se predviđa da će 2025. dovesti oko 32 miliona hodočasnika u Vječni grad.

Franjo će u utorak predvoditi večernje molitve u bazilici Svetog Petra, nakon čega će u srijedu biti misa, kada se očekuje da će ponovo apelirati na mir usred ratova koji bjesne u Ukrajini i na Bliskom istoku.

Nekoliko sati prije nego što Njemačka zazvoni u novu godinu, kancelar Olaf Scholz pozvao je 84 miliona stanovnika zemlje da se drže zajedno uprkos mnogim globalnim krizama i ratovima, posrnuloj ekonomiji zemlje i smrtonosnom napadu na božićnu pijacu koji je šokirao naciju.

"Mi smo zemlja zajedništva. I iz ovoga možemo crpiti snagu - posebno u teškim vremenima poput ovih", rekao je Šolc u svom unapred snimljenom govoru.

Pariz će proslaviti značajnu 2024. sa svojim tradicionalnim prazničnim odbrojavanjem i ekstravagancijom vatrometa na slavnim Champs-Elysées.

Ljetne olimpijske i paraolimpijske igre koje su od jula do septembra bile domaćini francuske prijestolnice pretvorile su grad u mjesto radosti, bratstva i zapanjujućih sportskih dostignuća i označile još jednu veliku prekretnicu u njegovom oporavku od smrtonosnih ekstremističkih napada 2015. od strane Al-Kaide i grupa Islamska država.

London bi u srijedu trebao dočekati Novu godinu pirotehničkim prikazom duž rijeke Temze i paradom kroz centar grada na kojoj će nastupiti 10.000 izvođača. Vatromet će eksplodirati u pozadini London Eye-a, masivnog panoramskog točka preko puta Big Bena i zgrade parlamenta.

Međutim, s olujom koja je donijela gorko vrijeme u druge dijelove Ujedinjenog Kraljevstva, svečanosti u Edinburgu u Škotskoj - uključujući zabavu u ulici Hogmanay, koncert u vrtu i pirotehničku predstavu u zamku - već su otkazani.

Rio de Žaneiro će prirediti glavnu brazilsku novogodišnju noć na plaži Kopakabana, sa 10 trajekata na moru koji će nositi 12 minuta vatrometa. Hiljade turista na šest brodova za krstarenje će svjedočiti predstavi izbliza.

Gradska vijećnica u Riju pomno je čuvala svoje planove za prikaz svjetla i zvukova. Očekuje se više od 2 miliona ljudi na Kopakabani, u nadi da će se ugurati u koncerte brazilskih superzvijezda kao što su pop pjevačica Anitta i dobitnik nagrade Grammy Caetano Veloso.

U New Yorku, organizacija koja upravlja Times Squareom testirala je svoj čuveni pad lopte i pregledala 2025 brojke, svjetla i hiljade kristala, kao dio tradicije koja seže u 1907. Ovogodišnja proslava uključivaće muzičke nastupe TLC, Jonas Brothers, Rita Ora i Sophie Ellis-Bextor.

Očekuje se da će zabava, koja pokriva više blokova oko glavnog gradskog turističkog i pozorišnog središta, privući veliku publiku uprkos kiši i hladnom vremenu.

Proslave će odjeknuti širom svijeta kako Nova godina stiže u različitim vremenskim zonama, a Američka Samoa među posljednjima će dočekati 2025. puna 24 sata nakon Novog Zelanda.

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je odobrilo zahtjev američke Šumske službe za povlačenje 264.442 hektara federalnog zemljišta u Ruby planinama iz mineralnog i geotermalnog zakupa.

Odobrenje aplikacije uklanja zemljište iz razvoja na period do dvije godine i počinje period od 90 dana za javnost da komentariše predloženo 20-godišnje povlačenje.

Prijedlog dolazi tri sedmice prije nego što je novoizabrani predsjednik Donald Trump, koji je obećao da će pojačati domaću proizvodnju nafte i plina, naslijediti predsjednika Joea Bidena, demokratu koji je nastojao sačuvati velike količine javnog zemljišta.

Zemljište će ostati otvoreno za rudarske zahtjeve, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova.

"Planine Ruby njeguju lokalne zajednice zbog njihove vrijednosti, kulturnog naslijeđa, brojnih divljih životinja i koristi za lokalnu ekonomiju kroz uspješnu industriju rekreacije na otvorenom", rekla je sekretarka unutrašnjih poslova Deb Haaland u izjavi.

„Danas poduzimamo važan i razuman korak da pauziramo novo iznajmljivanje nafte i plina kako bismo osigurali da imamo nauku i javni doprinos neophodan za informiranje o predloženoj zaštiti područja Ruby Mountains za buduće generacije.“

To se u posljednjim mjesecima promijenilo iz nekoliko razloga – od promjena na bojnom polju i pomaka u javnom mnijenju do izbora bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji se vraća u Bijelu kuću 20. januara i koji je više puta izjavio da bi okončao najveći oružani sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata za dan ili dva.

Može li, dakle, rat Rusije protiv Ukrajine završiti 2025. godine?

Ako kraj znači trajan mirovni sporazum, mnogi analitičari kažu da je odgovor ne – dijelom zato što ruski predsjednik Vladimir Putin to ne želi, bez obzira na njegove tvrdnje, osim ako Moskva ne dobije određeni stepen dominacije nad Ukrajinom, što je neprihvatljivo za Kijev i njegove saveznike u inostranstvu.

Stručnjaci smatraju da Putin želi da Rusija ostane stalna prijetnja Ukrajini i izazov Zapadu, koji prikazuje kao agresora u civilizacijskom sukobu.

Ukrajinci, s druge strane, ne žele mirovni sporazum ako bi to značilo formalno predavanje teritorija Rusiji i odustajanje od odgovornosti za ruske zločine protiv njihove zemlje i naroda.

"Mislim da smo veoma, veoma daleko od kraja rata", rekao je Nigel Gould-Davies, viši saradnik za Rusiju i Euroaziju u Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu.

Ipak, pritisak za prekid vatre gotovo je izvjestan, s obzirom na Trumpova obećanja o brzom okončanju rata. Pregovori se sada čine vjerovatnijima nego što su bili otkako su pregovori prekinuti nekoliko mjeseci nakon početka ruske invazije 2022. godine.

Zemlja i sigurnost

Prekid vatre donosi brojne rizike, uključujući mogućnost da Rusija iskoristi primirje za pregrupisavanje i novi napad, ukoliko ne budu uvedeni djelotvorni mehanizmiodvraćanja i zaštite Ukrajine.

Tu su i brojni izazovi za postizanje bilo kakvog dogovora, uključujući naizgled nepomirljive stavove o ključnim pitanjima sukoba.

Jedno od njih je teritorij. Dogovor o prekidu vatre sada se čini vjerovatnijim nego ranije, dijelom zbog znakova da bi Ukrajina, iscrpljena i oslabljena usporenim, ali skupim ruskim napredovanjima, mogla pristati na dogovor koji bi privremeno i neformalno ostavio velik dio teritorija pod ruskom kontrolom.

Ali to možda neće biti dovoljno za Putina. On i ruski zvaničnici tvrde da priznavanje četiri ukrajinske provincije kao dijela Rusije – uključujući dijelove koje kontroliše Ukrajina – nije predmet pregovora, što je za Kijev neprihvatljivo.

Još veća prepreka su ozbiljne i djelotvorne sigurnosne garancije za Ukrajinu.

Rusija je odlučna da spriječi ulazak Ukrajine u NATO: Jedan od zahtjeva koje je Moskva postavila kako bi izbjegla punu invaziju bio je obavezujući dogovor da Kijev nikada neće postati članica Alijanse. Analitičari navode da bi Kremlj gotovo sigurno bio protiv bilo kakvog aranžmana koji bi mogao protumačiti kao de facto članstvo u zapadnom vojnom savezu.

Ako bi zapadni saveznici Ukrajine "pokušali zaobići ovo, konstruirajući nešto što bi imalo sadržaj, ali ne i formu garancije, Putin bi jasno stavio do znanja da to ne bi bilo prihvatljivo za njega", rekao je Gould-Davies.

"Vrlo je teško zamisliti kako bi takva sigurnosna garancija za Ukrajinu mogla izgledati", dodao je.

'(Putinova) teorija pobjede'

Jedna od glavnih tema diskusija posljednjih sedmica bila je mogućnost slanja zapadnih trupa u Ukrajinu u slučaju prekida vatre. Međutim, u Evropi postoje nesuglasice po tom pitanju, a Rusija to ne bi dočekala s odobravanjem.

"Kremlj neće željeti vidjeti zapadne trupe, posebno NATO snage, duž te linije kontrole koja bi nadzirala prekid vatre", rekao je Greene, jer "Rusija želi zadržati inicijativu. Želi biti ta koja kontroliše eskalaciju i održava nesigurnost među Ukrajincima i Zapadom."

"Pitanje je hoće li (Kijev i Zapad) moći prisiliti Moskvu u poziciju gdje neće imati izbora nego prihvatiti takav aranžman", dodao je.

S obzirom na to da Rusija napreduje na bojnom polju, njena ekonomija se čini daleko od kolapsa, uprkos upozoravajućim znakovima, i uz nesigurnost oko buduće podrške Zapada Ukrajini, ta mogućnost za sada djeluje udaljeno.

"U ovom trenutku, (Putin) vjeruje da se njegova teorija pobjede pokazuje ispravnom – da je Rusija dugoročno dovoljno velika i izdržljiva da nametne i pretrpi gubitke protiv manjeg protivnika, Ukrajine, vojno je smrvi i da će politički nadživjeti Zapad", rekao je Gould-Davies.

"Ono što bi to moglo promijeniti i prisiliti Putina da zauzme drugačiji stav bio bi značajan pritisak Trumpove administracije, prijetnjom visokim troškovima nastavka rata koji bi Putina natjerali da povjeruje da bi njegov vlastiti režim mogao biti ugrožen", dodao je.

Osim što je naznačio da bi koristio nivoe pomoći Ukrajini kao sredstvo uticaja na Kijev i Moskvu, Trump nije otkrio mnogo o tome kako planira okončati rat.

Dok čeka početak Trumpovog mandata, Putin, čini se, vodi dvostruku igru, šaljući kontradiktorne poruke – istovremeno se prikazuje kao konstruktivan i spreman na ustupke, ali istovremeno postavlja prepreke bilo kakvom dogovoru koji bi bio prihvatljiv za Kijev i Zapad.

Primjer: Tokom 4,5-satnog sesija pitanja i odgovora uživo na državnoj televiziji 19. decembra, Putin je tvrdio da je Rusija spremna na kompromis o Ukrajini – ali je također iznio nekoliko stavova koji sugeriraju suprotno.

'Zasnovano na ratu'

Putin je, između ostalog, prikazao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kao nelegitimnog lidera s kojim ne bi potpisao sporazum. Također je ponovo naglasio da takozvani Istanbulski komunikat – okvirni sporazum predstavljen neposredno prije nego što su pregovori između Moskve i Kijeva propali – mora poslužiti kao osnova za bilo kakve pregovore.

"Putin, međutim, govori da uslovi tog sporazuma, koji je predviđao suštinski neutraliziranu Ukrajinu – ne samo isključenu iz NATO-a, već i demilitariziranu, i time vrlo, vrlo laku metu za Rusiju u budućnosti... moraju biti u središtu svakog budućeg mirovnog sporazuma", rekao je analitičar Mark Galeotti.

"Pokušava učiniti ovaj proces što neugodnijim, dok istovremeno zvuči što fleksibilnije," rekao je Galeotti u svom podcastu 22. decembra.

Greene sugerira da bi Rusija mogla biti spremna da "smanji nivo nasilja" i razmotri prekid vatre, ali samo ako je Putin uvjeren da Moskva može nastaviti prijetiti Ukrajini i održavati sukob sa Zapadom, što je ključni element njegove vlasti.

"Ruska ekonomija trenutno funkcioniše samo zbog rata. Ruski politički sistem sada je izgrađen oko rata. On opravdava i objašnjava nivo centralizacije, represije i ideološke kontrole, što su stvari kojih će se Kremlj veoma nerado, ako uopće, odreći," rekao je Greene za RSE.

"Čak i ako bi Rusija krenula prema prekidu vatre, vjerovatno bi nastojala održati nivo konfrontacije koji trenutno ima s Ukrajinom, ali i sa Zapadom u širem smislu."

U propagandnom smislu, Greene tvrdi da je "Putin, a i Kremlj općenito, sebi ostavio značajnu retoričku fleksibilnost. Oni mogu definisati pobjedu, čak i privremenu ili djelimičnu, na više načina", rekao je Greene za RSE.

'Ogromna greška'

Oliker je također naglasila da ruski stavovi o teritoriji i drugim pitanjima ne znače nužno da bi dogovor bio nedostižan ako dođe do pregovora.

"Postoji prednost u započinjanju pregovora. A kad ih jednom započnete, ljudi bi mogli biti spremni na ustupke koje nisu spremni priznati na početku", rekla je. "Uvijek ulazite sa svojim maksimalističkim zahtjevima, a budala biste bili da to ne učinite."

Dogovor možda neće biti postignut 2025. godine. Ali ako se pregovori održe i postigne sporazum, analitičari upozoravaju da zapadne zemlje moraju biti oprezne kako ne bi prerano proglasile kraj sukoba.

"Odgovor Evrope na svaki sporazum o prekidu vatre bit će od ključne važnosti – i za Ukrajinu i za samu Evropu", rekla je Ruth Deyermond, viša predavačica na Odsjeku za ratne studije na King's Collegeu u Londonu, u pisanoj izjavi za RSE.

"Sa mnogim zemljama koje se suočavaju s političkim previranjima kod kuće (često potaknutim od strane Rusije), mogla bi postojati iskušenja da se ovo tretira kao kraj sukoba i prilika za resetiranje odnosa s Rusijom. To bi bila ogromna greška", napisala je.

"Rusija će i dalje predstavljati najozbiljniju i najneposredniju konvencionalnu i nekonvencionalnu prijetnju evropskoj sigurnosti."

2024. godinu obilježilo je dalje približavanje Bjelorusije i Rusije na političkom i vojnom planu.

U decembru, tokom sastanka Vladimira Putina i Aleksandra Lukašenka u Minsku, najavljeno je da će biti isporučen nuklearni raketni sistem Orešnik. Potpisan je i sigurnosni sporazum koji predviđa upotrebu ruskog taktičkog nuklearnog oružja stacioniranog u Bjelorusiji.

„Nažalost, i dalje vidimo de facto aneksiju Bjelorusije od strane Rusije, pri čemu Lukašenko žrtvuje suverenitet i nezavisnost svoje zemlje kako bi sačuvao vlastitu moć. Bjelorusija također igra ulogu u podršci Putinovom ratu protiv Ukrajine. I ne smijemo zaboraviti da je 2022. Lukašenko dozvolio da se Bjelorusija iskoristi za pokretanje invazije na Ukrajinu u punom obimu. Sada vidimo kako Rusija postavlja više oružja i raketnih sistema na bjelorusku teritoriju, dodatno je militarizujući”, rekao je David Kramer, izvršni direktor Instituta George W. Bush.

„Odnos između Rusije i Bjelorusije postaje sve bliži“, kaže David Marples, profesor istočnoevropske istorije na Univerzitetu Alberta. “Na bjeloruskoj teritoriji već oko godinu dana postoji taktičko nuklearno oružje. Ne znamo koliko su zaista spremni za upotrebu. Ali još važnije je kako su medijski prostori dvije zemlje ujedinjeni. Oni sada efektivno emituju istu propagandu usmjerenu protiv Zapada kao glavnog neprijatelja. Poljska je prikazana kao potencijalni agresor protiv Bjelorusije. Sve se to opravdava potrebom da se zemlja zaštiti od invazije NATO-a, iako NATO nikada nije prijetio Rusiji.”

Bjeloruski režim je od 2021. godine još jednom pokušao orkestrirati migrantsku krizu usmjeravajući tokove migranata iz Sirije, Iraka i afričkih zemalja na poljsku granicu. Poljske vlasti prijavile su brojne slučajeve agresije migranata, uključujući napade na graničare. Varšava je odgovorila stvaranjem tampon zone od 200 metara i povećanjem broja graničnih straža. Litvanija i Letonija su također ojačale svoju graničnu odbranu kako bi spriječile moguće provokacije.

“Lukašenko je učinio mnogo dobrog za Putina, od korištenja migracija kao oružja do obezbjeđivanja nove vojne opreme. Dozvoljeno mu je ponekad da daje lijepe izjave Zapadu, ali zapravo, sve ključne odluke, cijeli 'hamburger', kako kažu, pripremaju se u Moskvi”, kaže Donald Jensen, viši savjetnik Centra za Rusiju i Rusiju. Evropa u SAD Institut za mir.

Ipak, Lukašenko je 2024. godine, kao i mnogo puta u prošlosti, pokušao da manevrira, pokazujući spremnost da se uključi u dijalog sa Zapadom. Prvi put nakon dugo vremena oslobodio je više od 200 političkih zatvorenika.

„Lukašenko uvijek ostavlja sebi rupu u zakonu. "On pretvara Bjelorusiju u satelita Rusije, ali pokušava da zadrži slobodu djelovanja", kaže Kenneth Yalowitz, bivši američki ambasador u Bjelorusiji. “Osloboditi zatvorenike i reći da će se Bjelorusija oduprijeti aneksiji je način na koji demonstrira nezavisnost. Ali svi su odavno umorni od ove igre. Mislim da se nada da će odigrati neku ulogu ako počnu pregovori između nove američke administracije, Ukrajine i Rusije. Želi da poveća svoj značaj, da pokaže da je i dalje važan igrač. Ali po mom mišljenju, Lukašenko je danas sporedni igrač, koji služi kao paravan za Rusiju.”

Istovremeno, ne slažu se svi stručnjaci da je Bjelorusija potpuno izgubila nezavisnost.

„Rusija verovatno ne želi da apsorbuje Belorusiju“, kaže Jensen. “Putinu je dovoljno da je Bjelorusija satelit, koji podsjeća na istočnoevropske zemlje iz Hladnog rata. Istovremeno, vidimo da ili Putin ne vjeruje dovoljno Lukašenkovoj vojnoj sili, ili samom Lukašenku. Čak i za zadatke za koje bi se mislilo da bi Bjelorusi mogli da urade, dovode se Sjevernokorejci. To govori puno. To pokazuje da ravnoteža koju Lukašenko pokušava da održi funkcioniše – on ostaje na vlasti, nije izgubio nezavisnost. Kaže sve što Putin želi, ali daje izjave i o mogućem otporu u slučaju aneksije. I svakako postoji temeljni osjećaj u društvu protiv ruske okupacije.”

Jensen dodaje da Rusija ne želi da rizikuje unutrašnje nemire u Bjelorusiji, koji bi mogli skrenuti preostale resurse Moskve.

Istovremeno, 2024. godine pojavili su se novi znaci mogućeg umiješanosti bjeloruske vojske u rat u Ukrajini.

„Sporazumi o stvaranju novih ruskih vojnih baza u Bjelorusiji i postignuti sporazumi daju razloga za vjerovanje da su sada stvoreni svi uslovi za uključivanje bjeloruske vojske u rat u Ukrajini“, objašnjava Marples. “Teoretski, to je uvijek bilo moguće, ali sada postoji konkretna podrška za to. I tu bih se vratio na anketu koja je sprovedena 2022. Više od 86% ispitanika tada se protivilo učešću bjeloruske vojske u ratu u Ukrajini. Od tada je rat postao još brutalniji nego tada i sumnjam da se raspoloženje u društvu mnogo promijenilo.”

Političarka na Univerzitetu u Vilniusu Tatjana Čulitskaja, naprotiv, primećuje alarmantne trendove:

“U sferi javne uprave vidimo apsolutni prioritet onih koji pripadaju bezbjednosnom bloku, onih koji se drže represivnog i silovitog scenarija razvoja događaja. To su ljudi koji su suštinski spremni da geopolitičke interese, pa čak i ne bjeloruske, već ruske, stave iznad interesa beloruskog naroda. To je, u suštini, da služi spoljnoj, političkoj i vojnoj poziciji Rusije i Putina. To je zapravo vrlo alarmantan trend, jer, po mom mišljenju, on, nažalost, približava rat Bjelorusiji."

Međutim, bez obzira na Lukašenkove želje, sam rat je počeo da se približava granicama Bjelorusije 2024. Monitoring projekat "Belaruski Gayun" izvještava da je od jula 2024. najmanje 356 ruskih dronova korištenih u ratu s Ukrajinom uletjelo u vazdušni prostor Bjelorusija. Njihov broj raste: u julu je zabilježeno 9 dronova, onda u novembru - već 151.

WASHINGTON — 

Odjeljenje nije dalo detalje o tome koliko je radnih stanica u pitanju ili koje vrste dokumenata su hakeri mogli da pribave, ali je u pismu poslanicima u kojem se otkriva kršenje navelo da "u ovom trenutku nema dokaza koji ukazuju na to da se akter prijetnje nastavio pristup informacijama Trezora."

„Trezor veoma ozbiljno shvata sve prijetnje našim sistemima i podacima koje posjeduje“, saopštilo je ministarstvo. "Tokom posljednje četiri godine, Trezor je značajno ojačao svoju cyber odbranu, a mi ćemo nastaviti da radimo sa partnerima iz privatnog i javnog sektora kako bismo zaštitili naš finansijski sistem od prijetnji."

Odeljenje je saopštilo da je za problem saznalo 8. decembra kada je dobavljač softverskih usluga treće strane, BeyondTrust, označio da su hakeri ukrali ključ koji je koristio prodavac koji mu je pomogao da nadjača sistem i dobije daljinski pristup za nekoliko radnih stanica zaposlenih.

Kompromitovana usluga je od tada isključena i nema dokaza da hakeri i dalje imaju pristup informacijama odjeljenja, rekla je Aditi Hardikar, pomoćnica ministra finansija u pismu upućenom čelnicima Senatskog odbora za bankarstvo.

Odjeljenje je saopštilo da sarađuje sa FBI-jem i Agencijom za cyber bezbjednost i infrastrukturnu bezbjednost i da je hakiranje pripisano kineskim krivcima. Nije elaborirano.