Pravediji i transparentniji izborni procesi
Matematika i izborni procesi imaju vrlo blisku vezu koja se može vidjeti na mnogim nivoima, od dizajna izbornih sistema do analize rezultata izbora. Ova veza nam pomaže razumjeti i poboljšati načine na koje biramo lidere, ali također otkriva da niti jedan način glasanja nije savršen. Matematika je ključna za demokratiju jer omogućava pravednije i transparentnije izborne procese.
„Izborni procesi su fundamentalno matematički, dakle neki algoritam. Postoje mnoge metode sabiranja glasova koje između ostalog zavise i od toga koliko i na koji način se informacije prikupljaju od glasača. Što se više informacija uzme kao input, to matematika bolje može da izračuna output, dakle da proglasi pobjednika koji objektivnije i kompletnije predstavlja pravu volju glasača“, kazao je dr Ismar Volić.
Jedan od najpoznatijih matematičkih doprinosa izborima je Arrowov teorem nemogućnosti. Kenneth Arrow, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, pokazao je da ne postoji savršen izborni sistem koji može zadovoljiti sve razumne kriterije pravednosti.
„Arrow dokazuje da ne postoji metoda koja će ih sve zadovoljiti. To je jedan od takozvanih teorema nemogućnosti koje prožimaju teoriju društvenog izbora.“, dodao je Volić.
Nesavršenosti izbornih sistema: većinsko i preferencijalno glasanje
Postoji mnogo različitih metoda glasanja, a svaka ima svoje prednosti i nedostatke. Na primjer, u većinskom sistemu kandidat s najviše glasova pobjeđuje. Ovaj sistem je jednostavan, ali može dovesti do situacija gdje kandidat pobijedi s manje od 50% glasova, što znači da većina birača možda nije zadovoljna ishodom.
„Način na koji većina svijeta, uključujući Ameriku i BiH, glasa u izborima je relativna većina, onaj sa najvećim brojem glasova pobjeđuje. Ovo je jednostavan sistem glasanja na koji smo svi navikli, ali je ujedno i najgori, upravo zbog svoje jednostavnosti. On ne uzima dovoljno informacija da bi uvijek znao kako da proglasi pravog pobjednika, nekoga ko stvarno predstavlja volju naroda", objasnio je dr Volić.
Proporcionalni izborni sistemi pokušavaju riješiti ovaj problem tako što dijele mjesta u skladu s brojem glasova koje svaka stranka dobije, ali oni mogu biti složeniji i dovesti do fragmentiranih parlamenata gdje je teže donijeti odluke.
Preferencijalno glasanje, omogućava biračima da rangiraju kandidate po preferenciji. Ako nijedan kandidat ne dobije većinu prvih izbora, kandidat s najmanje glasova se eliminira, a glasovi se prebacuju prema sljedećem izboru na listama glasača. Ovaj sistem može pomoći u osiguravanju da pobjednik ima širu podršku, ali je također složeniji za razumjeti i provesti.
„Preferencijalno glasanje podržava nezavisne kandidate i one iz manjih stranaka jer postoje više šanse za pobjedu ili bar dobar rezultat ako se ne moraju iz prve pobijediti svi ostali kandidati. Dovoljno je da dosta glasača plasira nekoga visoko u njihovom preferencijalnom listiću i oni mogu ostvariti dobar rezultat. Zato preferencijalno glasanje često izabira razumne centriste i eliminiše ekstremne ili polarizirajuće kandidate“, istakao je.
Matematika superizborne godine
Matematika igra ključnu ulogu u dizajnu i analizi ovih sistema. Teorija igara, grana matematike koja proučava strateške interakcije, pomaže u razumijevanju kako različiti izborni sistemi utječu na ponašanje glasača i kandidata. Statistika i analiza podataka koriste se za otkrivanje nepravilnosti u izbornim rezultatima, kao i za predviđanje ishoda izbora.
Demokratija se temelji na ideji da svi glasovi trebaju biti jednako vrijedni i da bi izborni proces trebao reflektirati volju naroda. Kroz matematičke modele i analize, možemo prepoznati nesavršenosti naših izbornih sistema i raditi na njihovom poboljšanju. Ova znanja u superizbornoj godini su potrebnija nego ikad prije.
„Izborni sistemi su samo početak veze između matematike i demokratije. Demokratski procesi kao što su dodjela mandata, proporcionalnost u zastupljenosti i mnogi drugi su fundamentalno matematički i kao takvi trebaju da se propituju i kritikuju. Za svaki od ovih procesa postoje razne matematičke opcije, a na nama je da se edukujemo i tražimo da se koriste one koje su suvislije i reprezentativnije“, zaključio je dr. Ismar Volić.
