Nova studija u časopisu Science otkriva da miševi instinktivno pokušavaju pomoći onesviještenim srodnicima, što sugerira da sklonost pružanju pomoći ima duboke evolucijske korijene.
Instinktivna prva pomoć
Istraživači su primijetili da miševi pokazuju niz specifičnih ponašanja prema onesviještenim pripadnicima svoje vrste. Počeli bi njuškanjem i uređivanjem, a zatim bi lizali glavu i čak povlačili jezik onesviještenog miša. Ova posljednja radnja pomogla je u bržem oporavku jer otvara dišne puteve.
Koristeći napredne uređaje za praćenje aktivnosti mozga, naučnici su zabilježili povećanu aktivnost u dijelovima mozga koji upravljaju refleksnim funkcijama, kao i pojačane hormonske signale povezane s reakcijama na hitne situacije.
Neurološka osnova ponašanja
Dalja analiza pokazala je da je aktivacija neurona u medijalnoj amigdali i neurona koji proizvode oksitocin, hormon sreće, u hipotalamusu ključna za pokretanje ovog ponašanja. Nedavno objavljena studija dodatno je potvrdila da povlačenje jezika pomaže anesteziranim miševima da se brže probude.
Iako su miševi koristili i ugrize tokom pokušaja oživljavanja, naučnici smatraju da njihovo ponašanje nije nasumično.
„Povlačenje jezika pomaže u otvaranju disajnih puteva i ubrzava oporavak”, objasnio je Wenjian Sun sa Univerziteta Južne Kalifornije (USC), jedan od autora studije objavljene u časopisu Science.
Slučajnost ili svjesna pomoć?
Slična prosocijalna ponašanja već su zabilježena kod sisavaca s većim mozgovima, poput slonova i dupina. Iako je poznato da miševi pomažu zarobljenim srodnicima, ovakva „prva pomoć” kod malih sisara nije bila dovoljno istražena.
Autori studije nisu sigurni da li miševi svjesno pokušavaju pomoći ili je njihova reakcija instinktivna. Međutim, činjenica da su nastavili s pokušajima oživljavanja i pet dana nakon prvog susreta s onesviještenim mišem sugeriše da njihovi postupci nisu samo rezultat znatiželje.
