Stručnjak za interlingvistiku i esperanto, s doktoratom iz kompjuterskih nauka, upozorava na plagijat, eho-komore i dezinformacije, naglašavajući važnost kritičkog mišljenja.
Generativna umjetna inteligencija (genAI, GAI ili AGI) donosi niz izazova, posebno u akademskom kontekstu, gdje studenti često koriste chatbotove u procesu učenja i pisanja radova. Iako su neki od problema koje genAI donosi novi zbog obima podataka i dostupnosti alata, mnogi etički aspekti prisutni su već desetljećima, još prije pojave velikih jezičnih modela.
Profesor Gobbo primjećuje kako postoji nekoliko problema kod korištenja generativne umjetne inteligencije u obrazovanju, zbog načina na koji učenici i studenti koriste ove alate.
Algoritmi umjetne inteligencije nisu internet pretraživači
„Jedan od najvažnijih problema je plagijat. To je lako prepoznati kada student jednostavno kopira i zalijepi tekst iz AI chatbota, mnogo je teže kada taj tekst prepravi vlastitom rukom. Ovo postaje još složenije u programiranju, gdje studenti mogu koristiti genAI za generisanje koda. Jedini pravi odgovor na ovaj problem, barem zasad, jeste iskrenost, priznati jesmo li koristili genAI alate dok smo pisali svoje radove. To vrijedi i za studente i za istraživače”, istakao je dr. Gobbo.
On također primjećuje da dosta ljudi, uključujući studente, koristi generativnu umjetnu inteligenciju kao pretraživač.
„Algoritmi iza genAI nisu dizajnirani za pretragu informacija, već za generisanje odgovora na osnovu jezičnih uzoraka. Zbog toga studenti često dobijaju netačne ili obmanjujuće informacije”, dodao je.
Gobbo prepoznaje i problem takozvanih halucinacije generativne umjetne inteligencije, kada ovi alati izmišljaju informacije kako bi se popunile praznine u znanju.
„Ove informacije često djeluju uvjerljivo i logično, što može navesti korisnike na pogrešne zaključke. Rješenje se krije u sistematičnoj provjeri izvora”, kazao je dr. Gobbo i dodao: „ako studenti budu trenirani da provjeravaju svoje izvore, koristeći knjige i originalne autore umjesto komentatora, ovaj problem se može smanjiti, ako ne i izbjeći”.
Umjetna inteligencija može stvoriti eho-komore koje sužavaju poglede na svijet
Još jedan izazov primjene ove tehnologije je, prema dr. Gobbou, efekt eho-komore.
„Chatbotovi su programirani da ugađaju korisnicima, potvrđujući njihove predrasude umjesto da ih izazivaju. Time se sužava perspektiva studenata i izbjegavaju informacije koje bi mogle proširiti njihove poglede na svijet. Rješenje? Samosvijest. Jedini način da ovo izbjegnemo jeste da budemo svjesni sebe – kako u ličnom, unutrašnjem smislu, tako i u društvenom kontekstu.”
On je naglasio i kako tehnologija često ima oreol magije jer ne razumijemo u potpunosti kako funkcioniše.
„Moramo demistifikovati naš odnos s tehnologijom.”
Professor Gobbo smatra kako je čitanje knjiga izuzetno važno i za razvoj samosvijesti i kritičkog mišljenja.
„Navikli smo se na brzu konzumaciju informacija, što vodi pojednostavljivanju teksta. Nekada je bilo normalno da studenti humanističkih nauka za jedan ispit pročitaju 2000 stranica. Danas bi se takav zahtjev smatrao radikalnim.”
Na kraju, važna lekcija dolazi iz esperanta.
„Esperanto je čudo – jezik bez političke moći, koji opstaje zahvaljujući idealima bratstva i međusobnog poštovanja. Njegova humanistička osnova uči nas kako da budemo bolji ljudi, bez obzira na razlike u pasošima, polu, prihodima ili etničkoj pripadnosti. Također, zanimljivo je kako eho-komora funkcioniše drugačije kada koristimo AI chatbotove na više jezika, uključujući esperanto. To nas čini svjesnijima kako algoritmi rade, a što ih bolje razumijemo, to ih možemo etičnije koristiti.”
