Venecijanska komisija preporučila je da se ne usvajaju izmjene Zakona o predsjedniku Crne Gore, jer bi u suštini one predstavljale promjenu Ustava i to manjom skupštinskom većinom od propisane, navodi se u nacrtu mišljenja Venecijanske komisije koji je Glasu Amerike dostavljen kasno u petak.
“Komisija preporučuje da se dotične izmjene i dopune ne usvajaju redovnim zakonom, te stoga da se ne usvaja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku sve dok Ustavni sud ne postane potpuno operativan i od njega se bude moglo tražiti da ocijeni njegovu ustavnost, nakon donošenja”, navodi se u nacrtu mišljenja.
Venecijanska komisija poziva na odgovornost državne institucije, poslanike i sve političke stranke da konstruktivno učestvuju u rješavanju trenutnog ćorsokaka, te da pronađu konstruktivne kompromise potrebne za donošenje potrebnih vitalnih odluka, uključujući i posebno u pogledu pitanja izbora sudija Ustavnog suda.
“Venecijanska komisija analizirala je ustavne odredbe o sastavljanju vlade, koje su doista vrlo oskudne, te utvrdila da izmjene Zakona o predsjedniku ne samo da jedva pojašnjavaju te odredbe, već ih nadopunjuju, pa čak im i protivurječe”, navodi Venecijanska komisija.
Iako komisija priznaje da bi Ustavu dobro došla dodatna regulativa o formiranju vlade, posebno kako bi se spriječili zastoji, i shvata da zakon koji se razmatra predstavlja pragmatičan pokušaj rješavanja institucionalnog ćorsokaka, ona ponavlja da sve komplementarne odredbe koje utiču na sistem provjera i ravnoteže predviđen Ustavom treba unijeti putem ustavne revizije, slijedeći postupak opisan u čl. 156, za koji je potrebna kvalifikovana većina.
Komisija podsjeća da je prema članu 156. stav 3. Ustava Crne Gore iz 2007. godine potrebna kvalifikovana većina za njegovu izmjenu, a promjena odredaba o sastavljanju Vlade Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku, koji je običan zakon, značila bi, dakle, promjenu Ustava s manjom većinom od Ustavom propisane - 41 glas umjesto 54.
Venecijanska komisija izražava žaljenje zbog paralize Ustavnog suda, koja je posljedica nespremnosti političkih stranaka Crne Gore da nađu konstruktivne kompromise.
Komisija takođe smatra da je Ustavni sud mogao pružiti bitne smjernice o tumačenju ustavnih dužnosti predsjednika i parlamenta, ocjenjujući da se sadašnja politička kriza mogla izbjeći i riješiti da su se vlasti Crne Gore rukovodile načelom lojalne saradnje državnih tijela.
U dokumentu se podsjeća da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović zatražio mišljenje Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Savjeta Evrope, o ovom zakonu, koji je prethodno usvojila tijesna većina od 41 poslanika u crnogorskom parlamentu, ali je Đukanović odbio da ga potpiše vraćajući ga parlamentu na ponovno odlučivanje.
Izmjene zakona, koje su pojedini lokalni pravni eksperti, opozicija, ali i predstavnici EU ocijenili neustavnim, predviđaju prenos dijela nadležnosti za izbor mandatara za sastav vlade sa predsjednika na Skupštinu.
Vladajuća većina predvođena proruskim Demokratskim frontom odbacila je ranije kritike da su izmjene zakona neustavne, navodeći da su tome pribjegli kako bi se ubrzao rasplet političke i institucionalne krize u zemlji.
Kriza vlasti u Crnoj Gori kulminirala je padom vlade Dritana Abazovića nakon njegovog prihvatanja teksta Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koji su u DPS-u i ostatku opozicije smatrali protivnim nacionalnim interesima.
Usvajanje spornih izmjena Zakona o predsjedniku uslijedilo je nakon što je predsjednik Đukanović odbio predlog većine da mandatar bude njihov kandidat Miodrag Lekić, i uputio predlog za raspuštanje Skupštine, koji nije dobio podršku u parlamentu.