Promjena spoljnopolitičkog kursa u Crnoj Gori, pod novom vladom, je moguća, ali bi zalaganje za tješnjim odnosima Rusijom uticalo na odnose Podgorice i Vašingtona, jer bi se na na Zapadu na to gledalo kao na podršku Putinovim autokratskim tendencijama. To, u intervjuu za Glas Amerike, ocjenjuje bivši zvaničnik Pentagona i sadašnji direktor Pen Bajden Centra Majkl Karpenter.
Glas Amerike: Kako komentarišete ishod rezultata u Crnoj Gori?
Karpenter: "Moj prvi komentar je da su izbori, po svemu sudeći, bili profesionalno organizovani. Sudeći na osnovu rezultata, možda će doći do promjene vlasti, što je zdrava stvar u demokratiji. Ukupno, izborni proces bi trebalo pozdraviti kao korak naprijed".
Glas Amerike: Lideri opozicionih koalicija već su se saglasili u pogledu pojedinih principa na kojima će počivati buduća vlada. Među njima su i sprovođenje preuzetih međunarodnih obaveza i brzo pristupanje EU. Da li bi, i pored toga, moglo da dođe do promjene spoljnopolitičkog kursa, s obzirom na to da se značajan dio koalicije koja očekuje da formira vladu zalaže za tješnje veze sa Rusijom i da nije podržao članstvo u NATO-u?
Karpenter: "Brinem da bi to zaista moglo da se dogodi, u zavisnosti od toga kako bude funkcionisao koalicioni sporazum. Na osnovu izbornih rezultata, URA ima odlučujuću poziciju u koaliciji. Riječ je progresivnoj partiji lijevog centra koja se zalaže za proevropske i prozapadne vrijednosti. Nadam se da će lideri stranke pažljivo razmisliti o tome u kakvu vrstu koalicije žele da uđu.
Razumijem da su birači u značajnom broju reagovali na to što vladajući DPS nije uspio da riješi problem korupcije i to je svakako legitimna zabrinutost. Međutim, geopolitički, i u kontekstu ključnih principa i orijentacije, nadam se da će stranke poput URA-e moći da pronađu zajednički interes, ali ne sa proruskim i prosrpskim elementom koji je u suštini protiv geopolitičke orijentacije i demokratskih principa kojima je Crna Gora težila i da će pažljivo razmisliti o svom izboru".
Glas Amerike: Da li bi nova vlada mogla da oslabi veze sa NATO-om?
Karpenter: "Apsolutno je moguće. Niko ne bi trebalo da misli da je zapadna orijentacije neke zemlje zauvijek zagarantovana, samo zato što je postala članica NATO-a. Ako uzmete primjer Mađarske ili Turske s druge strane, vidjećete da postoje određene sumnje u pogledu Alijanse i principa koje ona zastupa. U Mađarskoj, to je značilo približavanje Viktora Orbana Vladimiru Putinu. Moguće je vidjeti I nešto slično u Crnoj Gori.
Moguće slabljenje odnosa sa Alijansom pod novom vladom
Takođe vidite šta se dogodilo sa Redžepom Tajipom Erdoganom u Turskoj, koji ne samo što se geopolitički svrstao uz Rusiju kupovinom njene odbrambene opreme, već je i kao lider doprinio ogromnom nazadovanju demokratije u Turskoj, koja je nekada bila jedna od rijetkih demokratskih zemalja na Bliskom istoku. Sada je to zemlja koja je zatvorila više broj novinara od bilo koje druge države. Crna Gora je mnogo manja zemlja, ali može mnogo da izgubi kada je u pitanju njena budućnost".
Glas Amerike: Da li tu mislite na prozapadnu orijentaciju zemlje?
Karpenter: "Mislim da u društvu postoji dovoljna podrška za prozapadnu orijentaciju i za demokratske principe. Samo se nadam da to neće biti izgubljeno ili da neće biti predmet manipulacije spoljnih sila. Toga se najviše plašim, ali se nadam da manjina neće uticati na promjenu većinske, prozapadne orijentacije ukupne populacije".
Glas Amerike: Kako će izhod izbora uticati na buduće odnose SAD i Crne Gore?
Karpenter: "To ostaje da se vidi. Ako nova koaliciona vlada odluči da traži tješnje odnose sa Rusijom, to će svakako uticati na odnose sa SAD. Ne vidim kako neće. Amerika generalno gledano nema problem da zemlje, koje imaju dugotrajne kulturne i istorijske veze sa Rusijom, to nastave da održavaju. Međutim, kada geopolitički govorimo o podršci autokratskim tendencijama, onda će takva vrsta podrške značiiti i slabije odnose i sa SAD i drugim zapadnim zemljama. Crna Gora bi trebalo da se zapita na ovoj raskrsnici, naročito sa fokusom na pristupanju Evropskoj uniji, da li je to geopolitički zaokret koji želi da preduzme, zato što mnogo toga može da krene u pogrešnom smjeru kada je riječ o evropskim integracijama".
Glas Amerike: Osim problema korupcije koji ste pomenuli, šta je još doprinijelo tome da DPS izgubi vlast posle tri decenije?
Karpenter: "Kada je neka stranka na vlasti toliko dugo, mislim da je prirodno da narod traži alternativu. Takođe sigurno postoji taj element protivljenja ljudima na vlasti. Međutim, neuspjeh u rešavanju ozbiljnih optužbi u pogledu korupcije i organizovanog kriminala, koji nije samo problem u Crnoj Gori, već se prelio i van njenih granica, mislim da je to dalo biračima povod da razmisle o tome u kojem smjeru se kreće zemlja.
Neuspjeh u rešavanju problema korupcije i organizovanog kriminala
Zbog toga su neki prozapadno orijentisani birači odlučili da glasaju za druge stranke. I zbog dinamike formiranja vlasti, mogli bi da završimo sa prosrpskom, proruskom koalicijim iako dio stranaka u toj koaliciji ne želi da se to dogodi".
Glas Amerike: Da li bi moglo da dođe do određene nestabilnosti u Crnoj Gori, s obzirom na to da zemlja nema iskustvo sa tranzicijom vlasti na državnom nivou?
Karpenter: "Nadam se da ne. Međutim činjenica je da su Rusija i drugi akteri u regionu pokušavali da podstaknu nestabilnost u Crnoj Gori. Možda će da pokušaju da iskoriste situaciju da bi dostigli te ciljeve.
I zato što postoji taj rascjep u društvu, možda će pokušati da to zloupotrijebe i da ga prodube."
