Švedska i Finska podnijele su zahtev za članstvo u NATO, a američki predsednik Džo Bajden ocijenio da je zapadni savez sada potrebniji nego ikada. Kurt Volker, bivši američki ambasador pri NATO-u, kaže u intervjuu za Glas Amerike da je ruska invazija na Ukrajinu pokazala da model vojne neutralnosti u Evropi više nije održiv. Takođe je rekao je da se nada da će Srbija iz invazije na Ukrajinu izvući zaključak da je Rusija veoma opasan prijatelj.
Glas Amerike: Američki predsjednik Džo Bajden je tokom razgovora sa finskim predsjednikom i švedskom premijerkom u Vašingtonu snažno podržao članstvo dvije zemlje u NATO-u i ocijenio da je riječ o izuzetno značajnom trenutku. Koliko je odluka Švedske i Finske da postanu članice Alijanse zvanačajna za NATO i evropsku bezbjednost?
Volker: To je veoma značajno iz više razloga. Prvo, to je očigledno reakcija na rusku brutalnu invaziju na Ukrajinu. Švedska je više od 200 godina bila neutralna, Finska od Drugog svjetskog rata. I obje zemlje su zaključile da sa Putinovom Rusijom, koja je spremna da napadne svoje susede i počini neopisiva zvjerstva, više nije bezbjedno biti neutralna zemlja. Morate biti deo većeg saveza. To je veoma značajno. Drugo, pojašnjava da u Evropi, ako Finska i Švedska – koje su demokratije, članice Evropske unije, sa snažnim vojskama - ako one ne misle da je bezbjedno biti van NATO-a, onda je jasno da zemlje koje su do sada bile izostavljene, one u sivoj zoni ako možemo tako da ih nazovemo - Ukrajina, Gruzija i Moldavija, neke na Balkanu, ni one sebe ne mogu smatrati bezbjednim bez NATO-a. Tako da će to da poveća zahtjeve".
Kada je riječ o samom NATO-u, zbog ruske agresije takođe postoji spoznaja da je potrebna jasna posvećenost bezbjednosti za sve. Niko ne bi trebalo da bude izostavljen. I konačno, iz treće i vojne perspektive, cijela sjeverna Evropa, baltičke države, Finska, Švedska, Norveška, Danska, Balktičko i Arktičko more, teritorijalno sjeverno od Norveške i Finske, sve je to sada NATO teritorija i vode. To omogućava veću povezanost kada je riječ o prisustvu i aktivnostima NATO-a u tom regionu, što će povećati i bezbjednost svih država.
Glas Amerike: Kako će članstvo Švedske i Finske oblikovati evropsku bezbjednost?
Volker: Time se poništava model postojanja nesvrstanog ili neutralnog statusa u okviru kojeg možete da budete bezbjedni. Proteklih nekoliko dana smo vidjeli kako švajcarski i austrijski parlament pokreću izradu studija o tome šta za njih znači biti neutralna zemlja, sada kada će Švedska i Finska ući u NATO? Oni su naravno u drugačijoj situaciji. To su zemlje koje nemaju izlaz na more, okružene NATO-om. Mnogo je teže doći do njih. Pa čak i one sada razmatraju koji su to modeli bezbjednosti. Kada je više zemalja dio istog saveza to dramatično povećava evropsku bezbjednost .
Glas Amerike:: Da li onda mislite da je neutralnost u Evropi stvar prošlosti posle ruske invazije na Ukrajinu?
Volker: Da, u smislu da sa Finskom i Švedskom - zemljama koje su blizu Rusije sa izloženim teritorijama, vazdušnim prostorom, vodama - sa nestankom njihove duge tradicije neutralnosti, u Evropi zaista više nema ničeg sličnog. Švajcarska i Austrija su različite. Irska je drugačija i drugačija geografska lokacija. Tako da mislim da stari model, koji smo imali tokom cijelog Hladnog rata i mnogo prije toga u slučaju Švedske, zaista nestaje nakon njihovog članstva u NATO.
Glas Amerike: Sjedinjene Države i većina NATO saveznika žele da Finska i Švedska što prije postanu članice NATO-a. Turska se međutim za sada protivi članstvu te dvije zemlje. Da li se može prevazići tursko protivljenje?
Volker: Da, mislim da može. Turska iznosi neke ozbiljne argumente. Kaže da Kurdistanska radnička partija može da ima kancelarije u Švedskoj, i čak da emituje odatle. Takođe kaže da nije fer da Finska i Švedska imaju embargo na isporuke oružja Turskoj. Riječ je o fer argumentima. Šveđani i Finci su saglasni oko principa, to nisu zemlje koje brane ili podržavaju terorizam. Tako da se zaista svodi na detalje. Šta rade, a šta ne? Koji su principi u pitanju? Vjerujem da šalju delegaciju u Ankaru i mislim da će se upustiti u neke detaljne razgovore. Verujem da se ovo može prevazići. Mislim da ovo neće biti konačna blokada.
Glas Amerike: Da li predviđate bilo kakve probleme u ratifikaciji protokola o članstvu dvije zemlje u Sjedinjenim Državama?
Volker: Nikakve. Nekoliko članova Senata se već izjasnilo ZA. Lider republikanske manjine Mič Mekonel nedavno je bio u Finskoj i Švedskoj i podržavao je njihovo članstvo. Očigledno je da će administracija to podržati. Mislim da će to vjerovatno biti najbrži proces ratifikacije u istoriji proširenja NATO-a. Mislim da ćemo ići od formalnog poziva i potpisivanja protokola u junu do procesa ratifikacije koji će se vjerovatno završiti prije izbora za Kongres u Americi u novembru.
Glas Amerike: Čak i sa protivljenjem Turske?
Volker: Čak i sa protivljenjem Turske. Svaka članica NATO-a mora da prođe kroz sopstveni proces i donese svoju odluku. I potrebno je odobrenje svih članica. Međutim, Sjedinjene Države će imati vodeću ulogu u tom pitanju i podržati ga, za razliku od prošlih rundi proširenja gdje smo bili među zemljama koje su kasnije završile proces ratifikacije.
Glas Amerike: Rusija je protiv proširenja NATO-a, ali je njena invazija na Ukrajinu očigledno znatno ojačala alijansu i podstakla Finsku i Švedsku da podnesu zahtjev za članstvo. Imajući to u vidu, da li je ovdje riječ o Putinovoj veoma pogrešnoj procjeni ili mu je glavni cilj jednostavno bio da spriječi članstvo Ukrajine?
Volker: Mislim da je on napravio mnoge pogrešne procjene, i to veoma ozbiljne. Prvo je mislio da je ruska vojska mnogo sposobnija nego što jeste i da će ostvariti brzu vojnu pobjedu nad Ukrajinom. Drugo, vjerovao je sopstvenoj retorici da Ukrajina zapravo nije država, a Ukrajinci nisu narod. Svi su samo Rusi. I potcijenio je odlučnost i riješenost ukrajinskog naroda da zaštiti svoju domovnu koja je nezavisna od Rusije. Treće, potcijenio je jedinstvo i odlučnost NATO-a. NATO nije bio obavezan da zaštiti zemlju poput Ukrajine, ali je pokazao ogromno jedinstvo u podršci toj zemlji protiv ruske agresije. I konačno, Finska i Švedska sada reaguju na to i još više jačaju NATO.
Glas Amerike: Ruski predsjednik je nedavno rekao da članstvo dvije zemlje u NATO-u neće biti problem ukoliko alijansa ne pošalje tamo više trupa i oružja. Da li će Kremlj ipak pokušati da destabilizuje Finsku i Švedsku tokom procesa pristupanja alijansi? Predsjednik Bajden je u nedavnom saopštenju naveo da bi trebalo biti na oprezu zbog mogućih prijetnji tokom tog procesa.
Volker: Svi naravno moraju biti na oprezu. U toku je ruska vojna agresija u Ukrajini i svašta se može dogoditi. Međutim, ruska agresija u Ukrajini ide veoma loše i poslednja stvar koju žele da urade je da otvore novi front negdje drugdje, gdje moraju da ulože snage i resurse za sukob sa zemljom koja ima još moćniju vojsku od Ukrajine. Tako da nema smisla za Rusiju da sada provocira. I verujem da je zato Putin rekao da ukoliko tamo ne bude razmještanja novih NATO snaga, Rusija neće učiniti ništa, jer svakako znaju da ne žele ništa da preduzmu.
Glas Amerike: A šta će biti sa aspiracijama Ukrajine da postane članica NATO-a?
Volker: Vjerujem da to znači da će Ukrajina na kraju takođe postati članica NATO-a. Ako uzmemo u obzir zaključak Finske i Švedske da više nije bezbjedno biti neutralna zemlja, ideja da Ukrajina može biti bezbjedna blizu Rusije, bez ikakvih bezbednosnih garancija NATO-a, više nije kredibilna. I mislim da će, po završetku rata, svi morati da iznova razmotre eliminisanje ovih sivih zona, kada je riječ o Ukrajini, Moldaviji, Gruziji i drugima na Balkanu. Ne bi više trebalo da bude zemalja bez kolektivnog osjećaja bezbjednosti.
Glas Amerike: Kako kometarišete argumente koji se godinama iznose, pa ponegdje i na Zapadu, da je NATO dijelom kriv za trenutnu situaciju, i da je isprovocirao Rusiju ohrabrujući Ukrajinu da traži put ka članstvu, i time pokušao da se približi ruskim granicama?
Volker: Očigledan argument je da Rusija nije napala nijednu članicu NATO-a, samo one koje nisu članice. Dakle, jasno je da je proširenje NATO-a bilo dobro za bezbjednost u Evropi. Drugo, Ukrajina nije bila na putu ulaska u NATO. Podsjetiću da je samit u Bukureštu, na kojem je rečeno da će Ukrajina na kraju biti članica NATO-a, održan prije 14 godina i ništa se nije dešavalo. Tako da Putin nije reagovao zbog nekog neminovnog članstva Ukrajine. I konačno, Zelenski je tokom rata rekao da su spremni da budu neutralna zemlja i da ne moraju da budu u NATO-u. Putin to nije uzeo u obzir i proglasio pobjedu, nego je nastavio sa napadima. Zbog toga je očigledno da NATO nije problem, već nešto drugo. A to je Putinova želja da ponovo uspostavi rusko carstvo i uzme teritorije za koje smatra da pripadaju Rusiji, iako su to zapravo suverene nezavisne države.
Glas Amerike: Kada se uzme u obzir šira situacija u Ukrajini, ko bi mogao da izađe kao pobjednik i šta bi se u ovom trenutku smatralo pobjedom?
Volker: Ukrajina će nesumnjivo pobijediti. Rusija je nastojala da eliminiše Ukrajinu i Ukrajince kao narod i kao identitet. I doživjela je potpuni neuspjeh. U stvari, Ukrajina je ojačana kao suverena, nezavisna, demokratska, evropska država sa veoma jakim osećajem nacionalnog identiteta i odlučnošću i spremnošću da to zaštiti. Znači, Ukrajina je tu već pobjednik. Pitanje se onda svodi na to gdje su linije okupacije? Koliko daleko će Rusija ići? I ovde smo vidjeli situaciju u kojoj Rusija nije u stanju da napreduje dalje i istražuje mogućnost primirja. A Ukrajinci odbacuju ideju o prekidu vatre jer će povratiti svoju teritoriju. I mislim da će to verovatno biti situacija još neko vrijeme. Ukrajini će biti teško da povrati svu teritoriju, ali to će oni pokušati da urade. A Rusija nije baš u poziciji da uzvrati u ovom trenutku. Njena vojska je u užasnom stanju.
"Rusija je opasan prijatelj"
Glas Amerike: Kakvu poruku šalje članstvo Finske i Švedske, posle tako duge vojne neutralnosti, na primjer Srbiji koja i dalje pokušava da održi dobre odnose sa Moskvom i istvremeno nastavi proces pristupanja Evropskoj uniji?
Volker: Nadam se da će Srbija iz čitavog ovog iskustva izvući zaključak da je Rusija veoma opasan prijatelj. Nije tako moćna kao što mislite. Mnogo je agresivnija i nasilnija nego što mislite i svrstavanje sa Rusijom neće donijeti ništa dobro Srbiji. Te poruke bi trebalo veoma jasno razumjeti i zbog toga ojačati dugoročni marš Srbije ka integraciji u Evropsku uniju i na kraju i u NATO-u takođe. Ako Srbija želi da bude uspješna, moderna, prosperitetna demokratija, jedini put naprijed je da bude dio kluba modernih, uspješnih i prosperitetnih demokratija koje slijede ista pravila i paze jedna na drugu.
Glas Amerike: A da li to obuhvata i NATO? Srbija ima čvrst stav da želi da zadrži vojnu neutralnost, za koju vi kažete da sada više nije održiva?
Volker: Ni jedna NATO članica, susjed, neće biti prijetnja za Srbiju. Ona može da bude kao Austrija ili Švajcarskoj koje su okružene NATO zemljama i stoga bezbjedne. Međutim istvremeno, ako razmišljate o identitetu i smjeru Srbije, mislim da će se te stvari vremenom promijeniti. Srbi žele da budu deo ostatka Evrope.
Glas Amerike: Predsjednik Srbije je nedavno rekao da će Srbija što duže pokušavati da ne uvodi sankcije Rusiji. Koliko je ta pozicija održiva?
Volker: Mislim da postaje sve manje relevantna, jer je Srbija jedna zemlja okružena mnogim drugim zemljama koje će sprovoditi te sankcije. Dakle, ako govorimo o protoku nafte, gasa, trgovini, teško je da će odluka Srbije da ne primijeni sankcije imati veliki uticaj.
Glas Amerike: Da li će Beograd snositi bilo kakve posljedice odbijanja da uvede sankcije?
Volker: To dovodi u pitanje smer težnji Srbije da bude deo Evropske unije, jer ako niste voljni da se usaglašavate sa politikom i praksom EU kao država koja nije članica, zašto bi onda članice htjele da im se pridružite? Dakle, to dovodi do određenog nazadovanja i mislim da je to nešto što će Srbija vremenom razmotriti.
