"Najnoviji i očigledni pokušaji politiziranja jednog sudskog predmeta kako bi se ugrozio ustavni poredak države Bosne i Hercegovine izuzetno su zabrinjavajući", izjavio je Schmidt, navodi se u saopštenju Ureda visokog predstavnika.

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključak kojim se od Milorada Dodika, proruskog predsjednika tog bosanskohercegovačkog entiteta, traži da se ne odaziva na poziv Suda Bosne i Hercegovine, sve dok ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.

Skupština RS je također tražila da imenovani predstavnici tog entiteta u institucijama Bi obustave dalje odlučivanje, sve dok Sud BiH i državno Tužilaštvo ne obustave "politički montirani proces" protiv Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića.

Protiv Dodika je u toku sudski proces pred Sudom BiH jer je potpisao predsjedničke ukaze i time proglasio važećim dva entitetska zakona, koja je ranije poništio visoki predstavnik. Tužilaštvo tereti i Lukića da je kao v.d. direktora Službenog glasnika RS, omogućio objavu Dodikovih ukaza u toj publikaciji.

Skupština RS je od predstavnika entiteta na nivou BiH tražila da obustave odlučivanje iz domena evropskih integracija, dok se ne uspostave uslovi da se taj proces odvija "u skladu sa postulatima demokratije i vladavine prava".

U saopštenju Ureda visokog predstavnika se dodaje da svi u BiH moraju shvatiti da nijedan pojedinac nije iznad zakona i da svi imaju pravo na pravično suđenje, ali i obavezu da poštuju sudske odluke.

"Zloupotreba institucija Republike Srpske u interesu jedne osobe predstavlja opasan korak unazad", navodi se u saopštenju.

Visoki predstavnik pažljivo prati razvoj situacije i "neće oklijevati da poduzme mjere koje bude smatrao neophodnim kako bi se osigurala provedba Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i u njenim entitetima", dodaje se u saopštenju.

Prethodno su ambasade SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije, Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU u BiH u zajedničkom saopštenju navele da zaključci Skupština RS predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku BiH i kao takvi su antidejtonski, te direktno podrivaju autoritet institucija, vladavine prava na državnom nivou i put BiH ka euroatlantskim integracijama.

Ovo su prizori karakteristični za Leavenworth, grad u američkoj državi Washington, kojeg mnogi nazivaju i Božićnom prijestolnicom pacifičkog sjeverozapada.

Prije nekoliko decenija, Leavenworth je bio blizu da postane grad duhova na istočnim padinama Kaskadnih planina, jednom od najsiromašnijih dijelova tog regiona.

„Do 1930. godine, zatvorena je pilana, a željeznica je prestala da radi 1928. godine. Tada je broj stanovnika pao sa oko 6.000 na oko 1.800”, kaže Matt Cade, mještanin i predsjednik muzeja „Veliki Leavenworth”.

Šezdesetih godina prošlog vijeka, očajni vlasnici lokalnih biznisa odlučili su da preduzmu ozbiljan rizik. Bez ikakve državne ili federalne pomoći, počeli su da uzimaju kredite i preuređuju centar grada u stilu bavarskog sela.

Više od pola vijeka kasnije, rezultat toga su hiljade turiste iz okoline ali i iz dalekih mjesta, koji tokom cijele godine posjećuju Leavenworth i okolinu, a među njima su skijaši, planinari, rafteri, ribolovci, turisti – kupci, kao i izletnici iz Seattlea.

„Završili smo sa tri miliona posjetilaca” u 2023. godini, kaže Cadde. „Može se reći da je u protekle četiri godine došlo do rasta od 50%.”

Sve to kod lokalnog stanovništva izaziva zabrinutost zbog troškova života, a skorija nastojanja, uključujući i državna sredstva za pristupačne stanove, fokusirana su na to da radnici u turističkoj industriji mogu priuštiti da žive u gradu.

Grad vrhunac popularnosti doživljava tokom praznika.

U decembru poprima izgled njemačkog božićnog marketa, uz čaroliju horova, pjevača, prodavača hrane i takmičenja u pravljenju kućica od medenjaka.

Dugogodišnja praksa paljenja Božićne rasvjete u centru grada subotom i nedjeljom naveče počela je privlačiti tako velike gužve da su organizatori na kraju odlučili da svjetla ostave uključena od Dana zahvalnosti do februara.

„Svaki put kada odem tamo, jednostavno osjećam radost i uzbuđenje”, kaže Alison Epsom iz Sultana, koja je posjetila Leavenworth sa svojim suprugom Bryanom Jollyjem i njihovom osmomjesečnom kćerkom.

Par se upoznao prije skoro dvije decenije, kada su nastupali na međunarodnom plesnom festivalu. Bryan je na jedan od prvih sastanaka pozvao Alison, koja porijeklo vodi iz Engleske, da posjete Leavenworth.

„Znao sam da imam jednu priliku da ona bude ovdje i želio sam da se zaljubi u mene”, kaže Bryan.

Dok su se vozili kroz planinski prijevoj, rekla mu je da stane. Iskočila je van bez kaputa i napravila malog Snješka bijelića.

„Nikada nisam vidjela toliko snijega”, kaže Alison. „To je za mene bilo apsolutno magično.”

Odlučili su da povratak u Leavenworth za praznike učine svojom godišnjom tradicijom, te svake godine izaberu novi ukras za svoju jelku u prodavnici u centru grada.

Grad je ključni dio ljubavne priče ovog para, a Bryan ju je čak zaprosio na sankama koje su vukli konji.

Ove godine red je došao na njihovu kćerku da odabere novi ukras - Alison i Bryan su odlučili da kupe prvi koji dotakne.

Zgrabila je bijelu sovu, koja sada visi sa porodične božićne jelke, u blizini zvijezde blistave crvene i zlatne boje koju je Brajan odabrao prilikom njihove prve posjete.

Kejd kaže da sve zgrade u gradu koje sada nemaju bavarski izgled, prilikom obnove preuzmu taj stil: „Svi novi objekti u gradu će dobiti bavarski izgled i veoma su autentični.”

„Moglo bi se reći da je ovaj grad imao sreće. Ali to je ono što kažu o sreći - da je to kada se spoje prilika i priprema. Morate se pripremiti da budete sretni. Ovi ljudi su bili spremni da obave ono što je potrebno da stvore ovo bavarsko iskustvo”, kaže Cadde.

Jillian C. York, aktivistica i jedna od direktorica organizacije Electronic Frontier Foundation (EFF), posvećena praćenju uticaja tehnologije na društvene i kulturne vrijednosti, u razgovoru za Detektor upozorava na globalni trend jačanja politika koje umanjuju slobodu izražavanja.

Kroz rad u EFF-u, koji je fokusiran na odbranu građanskih sloboda u digitalnom svijetu, prvenstveno kroz slobodu izražavanja, ona kaže da Republika Srpska nije jedina koja kriminalizuje klevetu.

“Mislim da 15-ak vlada u Centralnoj i Istočnoj Evropi kriminalizira klevetu, kao i vlade u Zapadnoj Evropi, poput italijanske. U Libanu smo vidjeli kako sigurnosne agencije koriste zakon o klevetama kako bi progonile stotine ljudi, prisiljavajući ih da potpišu dokumente u kojima se kaže da više neće kritikovati vladu zbog korupcije“, kaže ona.

“Ovi zakoni su zaista opasni gdje god se koriste. A kada ih zapadne vlade implementiraju, one daju loš primjer drugim vladama širom svijeta”, kaže York i ističe da Republika Srpska nije jedina.

Borba protiv kriminalizacije klevete, koja nije zaobišla neke savezne države Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a koju kritikuju mnoge međunarodne organizacije – uključujući i tijela Ujedinjenih nacija, mora biti vođena međunarodno, ali i lokalno, posebno kada međunarodna borba ne funkcioniše, kaže York.

Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) su u julu 2023. godine većinom glasova usvojili izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima kleveta postaje krivično djelo. Usvajanje zakona novinari i analitičari nazvali su velikim udarcem na demokratiju.

Situacija u kojoj se vlasti u Bosni i Hercegovini ugledaju na prakse Mađarske ili Ruske Federacije, dok u SAD-u milijarderi poput Elona Muska odlučuju šta je to sloboda govora, također su dio globalnog trenda okretanja prema autoritarnim ili snažnim ličnostima, smatra sagovornica Detektora.

“Vidimo slučajeve u kojima je Elon Musk uklonio korisnike Twittera koji kritikuju njegovu poslovnu praksu, dok nastavlja govoriti da je ‘sloboda govora najvažnija na platformi’, iako nije”, smatra York.

Ona navodi da ruski državni aparat koristi ovakve politike u SAD-u i nekim državama Evropske unije kako bi opravdavao vlastitu praksu.

“Sloboda izražavanja unutar EU nije idealna. EU ima puno stvari koje treba nadoknaditi, puno promjena koje treba napraviti prije nego što može dati snažan primjer. Ali u isto vrijeme, naravno, Rusija to koristi na politički način”, kaže York.

Ruska Federacija, najviše kroz svoje državne medije, blagonaklono gleda na poteze država poput Mađarske i entiteta Republika Srpska koji idu u smjeru ograničavanja slobode izražavanja.

U isto vrijeme, Kremlj kroz iste te medije širi dezinformacije koje su često u skladu sa stavovima visokopozicioniranih ruskih državnika, a koje nisu u skladu s lako provjerljivim činjenicama ili procesom evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana, uključujući BiH.

Dezinformacije koje plasira Moskva u BiH su nerijetko ispraćene negiranjem sudskih presuda o ratnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici.

Zakoni protiv poricanja ratnih zločina, uključujući genocid i holokaust, nisu u sukobu sa slobodom govora i međunarodnim okvirom ljudskih prava, tvrdi York, posebno ne u državama poput Bosne i Hercegovine i Njemačke. Ali i oni mogu postati dio političke igre i uzroka nejednakosti.

“Često vidimo kako se zakoni koriste protiv pojedinaca koji nemaju mnogo moći, dok se ne koriste protiv državnih aktera. I to je očigledan problem ovih zakona”, kaže York.

“Stoga, mislim da je zaista važno suprotstaviti se tome na društvenom nivou i ciljati na prekršajne, a ne krivične kazne za takva djela”, jasna je York.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik direktno je negirao genocid najmanje 23 puta otkako je, odlukom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, u junu 2021. godine negiranje postalo krivično djelo. Protiv njega do danas nije podignuta niti jedna optužnica. U Sudu BiH trenutno mu se sudi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH.

York smatra da bi društvo nužno trebalo osuditi negiranje genocida.

“U Sjedinjenim Američkim Državama ljudi koji se bave govorom mržnje mogu napredovati u političkim redovima. A to je rizik u bilo kojoj zemlji koja se okreće desno. Kada pogledamo Njemačku, prije samo dvije godine zakon je promijenjen tako da uključuje poricanje drugih genocida, ne samo holokausta”, kaže York.

“Pa ipak, sada vidimo široko rasprostranjeno poricanje onoga što se događa u Palestini, bilo kao ratni zločin ili genocid, ili poticanje na genocid. I to je nekako prihvatljivo i u društvu, ne samo po zakonu”, dodaje ona.

Jillian C. York je bila gošća i govornica na Forumu za upravljanje internetom (IGF) koji je u organizaciji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine održan u Sarajevu u novembru 2024. godine.

Panamski kanal je od otvaranja 1914. godine bio od strateške važnosti za globalne trgovinske rute i jedan od ključnih izvora prihoda za panamsku vladu. Međutim, kontrola nad tom rutom nije uvijek bila u rukama lokalnih vlasti.

Sjedinjene Države su decenijama imale isključivu upravu nad Panamskim kanalom, zbog glavne uloge u njegovoj izgradnji. Međutim, poslije potpisivanja sporazuma Torijjos-Carter 1977. godine, Washington je prepustio Panami suverenitet nad kanalom, što stanovnici te zemlje nazivaju istorijskom "prekretnicom".

Trump to sada dovodi u pitanje. U nedjelju je sugerisao da bi nova administracija mogla da pokuša da povrati kontrolu nad Panamskim kanalom zbog "apsurdnih" nadoknada koje brodovi plaćaju da bi plovili tom rutom.

Šta kažu historija i sporazumi

Američka vlada, pod predsjednikom Theodoreom Rooseveltom, 1902. godine je kupila francusku imovinu u zoni Panamskog kanala za 40 miliona dolara, kada je ta teritorija i dalje bila dio Kolumbije.

Nakon odbijanja prijedloga za izgradnju kanala, Sjedinjene Države podržale su panamski pokret za secesiju i priznale Republiku Panamu kao nezavisnu državu 6. novembra 1903.

Iste godine, 18. novembra, potpisan je sporazum koji je Americi dao vlasništvo i kontrolu nad zonom Panamskog kanala i omogućio njegovu izgradnju.

Deceniju kasnije, Panamski kanal je zvanično otvoren. Njegova izgradnja omogućila je brodovima da izbjegnu da plove oko Južne Amerike ili da koriste panamsku željeznicu da transportuju robu između Atlantskog i Pacifičkog okeana.

Nezadovoljstvo stanovnika Paname

Američka kontrola nad kanalom značila da je veliki dio panamske teritorije bio u rukama strane vlade, što je izazivalo nezadovoljstvo stanovništva.

Višegodišnji protesti prethodili su istorijskim događajima 9. januara 1964. godine, koji se smatra "Danom mučenika" u Panami.

Na taj datum, desetine studenata su došle do kanala sa školskom zastavom, zahtijevajući da bude podiguta. Međutim, sukobili su se sa američkim vojnicima i zastava je pocijepana. Zbog toga su uslijedili trodnevni nemiri, u kojima je stradala 21 osoba.

Diplomatski odnosi Washingtona i Paname su prekinuti, što je dovelo do međunarodnog pritiska da se započnu pregovori i potpiše novi sporazum.

Sporazumi Torijjos-Carter

Američki predsjednik Jimmy Carter i panamski lider Omar Torijjos su 7. septembra 1977. godine potpisali sporazume koji su na kraju doveli do toga da SAD ustupe kanal Panami.

Nekoliko mjeseci ranije, Carter je vodio bitku u Kongresu da ratifikuje sporazume, poručujući da su ključni da se "osigura dalja efikasna upotreba kanala za američke komercijalne i bezbjednosne potrebe".

Prema sporazumima, Panama je Americi odobrila da upravlja kanalom do 31. decembra 1999. godine. Od tada, kanal je potpuno prešao u ruke panamskih vlasti.

Odvojenim sporazumom, o neutralnosti i radu Panamskog kanala, utvrđeno je da je taj prolaz "neodvojivi dio" panamske teritorije i da će "biti trajno neutralan".

Sporazumi su zaštićeni međunarodnim pravom, tako da nije poznato kako bi Trump pokušao da preuzme teritoriju koja je već data Panami.

Sjedinjene Države su i dalje glavni korisnik Panamskog kanala, prema lokalnim vlastima, i imaju udio od gotovo 67 odsto u ukupnom teretu koji se prevozi tom rutom.

Odbacivanje Trumpovih poruka

Panamski predsjednik Jose Raul Mulino odbacio je Trumpove izjave o mogućem povratku kontrole nad kanalom kao narušavanje suvereniteta njegove zemlje.

Mulino je u videu poručio da "svaki kvadratni metar Panamskog kanala i okolnog područja pripada Panami i da će to i dalje biti slučaj".

Trump je kasnije na to odgovorio na svojoj mreži Truth Social: "Vidjećemo!".

Također je postavio sliku američke zastave u području kanala uz poruku: "Dobrodošlu u kanal SAD".

Predsjednik Kolumbije Gustavo Petro takođe je odbacio Trumpove poruke, navodeći da je Trump "pogriješio i sam sebe opovrgao". Predsjednica Meksika Claudia Sheinbaum naglasila je da "Panamski kanal pripada stanovnicima Paname".

Zelenski je rekao da je ukrajinska protivvazdušna odbrana oborila 50 raketa, ali da je "bilo pogodaka" i prekida struje u nekoliko regiona zemlje.

"Danas je Putin namerno izabrao Božić za napad. Šta bi moglo biti nehumanije", upitao je Zelenski.

Na sjeveroistoku Ukrajine, gradonačelnik Harkova Igor Terehov rekao je da je grad bio pod "masovnim raketnim napadom" i da je kasnije pogođen ruskim dronom.

Oleh Sinjehubov, regionalni guverner, rekao je da je u napadima oštećena civilna infrastruktura i da je povrijeđeno najmanje šest osoba.

Najveća ukrajinska privatna energetska kompanija DTEK saopštila je da su ruske rakete nanijele "ozbiljnu štetu" i izazvale prinudne prekide struje u Dnjepropetrovsku, Odesi i Kijevu.

"U napadu usmjerenom na milione Ukrajinaca koji jednostavno žele da proslave sveti dan, Rusija je nanijela ozbiljnu štetu postrojenjima za proizvodnju toplotne energije DTEK-a", navodi se u saopštenju kompanije.

Ministarstvo odbrane Rusije saopštilo je u srijedu da je njena protivvazdušna odbrana uništila 58 ukrajinskih dronova, što je broj koji je veći od uobičajenog u svakodnevnoj razmjeni napada dronovima između dvije strane.

Ministarstvo je saopštilo da je 26 presretanja obavljeno iznad Belgorodske oblasti i 23 iznad Voronježa, dok su druge bespilotne letjelice oborene iznad Kurska, Brjanska, Tambova i Azovskog mora.

Guverner Voronježa Aleksandar Gusev rekao je na Telegramu da je u ukrajinskim napadima oštećeno nekoliko kuća i dalekovod.

U izvještaju su korištne neke informacije AFP-a i Reutersa.

SDF su ključni saveznik Washingtona u Siriji u ciljanju na "spavajuće" ćelije ekstremističke grupe Islamska država raštrkane širom istoka zemlje.

Od pada totalitarne vladavine Bashara al-Assada ranije ovog mjeseca, sukobi su se intenzivirali između grupe koju podržavaju SAD i SNA, koja je zauzela ključni grad Manbidž i oblasti oko njega.

Borbe su se rasplamsale u trenutku kada Sirija, pogođena više ratom dužim od decenije i ekonomskom bedom, pregovara o svojoj političkoj budućnosti nakon pola veka pod vlašću dinastije Assad.

Ruken Jamal, portparolka Jedinice za zaštitu žena pri SDF-u, rekla je za AP da su njihovi borci nešto više od sedam milja (11 kilometara) udaljeni od centra Manbija u svojoj protivofanzivi koja je u toku.

Ona je optužila Ankaru da preko SNA pokušava da oslabi uticaj grupe u pregovorima o političkoj budućnosti Sirije.

"Sirija je sada u novoj fazi i u toku su razgovori o budućnosti zemlje", rekla je Jamal. "Turska pokušava svojim napadima da nas odvuče u bitke i isključi iz pregovora u Damasku".

Opozicioni posmatrač rata sa sjedištem u Britaniji, Sirijska opservatorija za ljudska prava, saopštava da je od početka ofanzive SNA u severnoj Siriji protiv Kurda ranije ovog mjeseca, na desetine ubijeno na obje strane.

Američki sekretar za odbranu Lloyd Austin razgovarao je u utorak sa turskim ministrom nacionalne odbrane Jasarom Gulerom, rekao je sekretar za štampu Pentagona general-major Pat Ryjder.

On je rekao da su razgovarali o trenutnoj situaciji u Siriji, a Austin je naglasio da je bliska i stalna koordinacija ključna za uspješne napore u borbi protiv Islamske države u zemlji. Oni su također razgovarali o važnosti postavljanja uslova za omogućavanje sigurnije i stabilnije Sirije.

Ankara vidi SDF kao podružnicu svog zakletog neprijatelja, Kurdistanske radničke partije (PKK), koju klasifikuje kao terorističku organizaciju.

Naoružane grupe koje podržava Turska, zajedno sa turskim avionima, godinama su napadale položaje na kojima je SDF uglavnom prisutan širom sjeverne Sirije, u pokušaju da stvore zonu razdvajanja bez te grupe duž velike granice.

Dok je SNA bila uključena u munjevitu pobunu, koju je predvodila islamistička grupa Hayat Tahrir al-Sham i u kojoj je svrgnut Assad, ona je nastavila sa svojim pritiskom protiv SDF-a, koji se smatra drugim ključnim akterom u Siriji za njenu političku budućnost.

U ponedjeljak je portparol SDF-a Farhad Shami rekao da su snage grupe potisnule pobunjenike koje podržava Turska iz oblasti u blizini brane Tishrin na Eufratu, koja prikuplja vodu za akumulaciju hidroelektrane. On je rekao da su SDF također uništile tenk koji pripada pobunjenicima jugoistočno od Manbija.

Ratni posmatrač sa sjedištem u Britaniji saopštio je u utorak da je grupa predvođena Kurdima, poslije borbi tokom noći, povratila četiri sela u oblastima u blizini strateške brane.

Turski avioni su proteklih dana vršili udare i na strateški pogranični grad Kobani.

Tokom sirijskog ustanka koji je pretvoren u sukob, Kurdi su uspostavili enklavu autonomne vladavine širom sjeveroistočne Sirije, nikada se nisu u potpunosti udružili sa Assadom u Damasku niti sa pobunjenicima koji su pokušavali da ga zbace.

Čak i bez porodice Assad, čini se da se pozicija Ankare neće promijeniti, a značajna poseta turskog ministra spoljnih poslova Hakana Fidana Siriji zadržala je oštru poziciju u odnosu na grupu koju predvode Kurdi tokom sastanka sa liderom Ahmadom al- Sharsaom iz HTS-a.

"To je region pretvorilo u kotao terora sa članovima PKK i ekstremno ljevičarskim grupama koji su došli iz Turske, Iraka, Irana i Evrope", rekao je Fidan na konferenciji za novinare poslije sastanka. "Međunarodna zajednica zatvara oči pred ovim bezakonjem zbog toga što nadzire [ISIL]."

Uz borbe koje su u toku, komandant SDF-a Mazloum Abdi izrazio je zabrinutost zbog snažnog ponovnog oživljavanja ISIL-a usled vakuuma moći u Siriji i tekućih borbi, zbog kojih grupa koju predvode Kurdi nije u stanju da održi svoje napade i racije na rasute ekstremističke grupe ćelije "spavača".

Desetine hiljada djece, članova porodica i pristalica militanata Islamske države i dalje se drže u velikim zatvorskim centrima na sjeveroistoku Sirije, u oblastima pod kontrolom SDF-a.

Ministarstvo za vanredne situacije centralnoazijske zemlje je u saopćenju navelo da su vatrogasne službe ugasile požar i da su preživjeli, uključujući troje djece, na liječenju u obližnjoj bolnici.

Azerbejdžan Airlines saopštio je da je avion Embraer 190, sa brojem leta J2-8243, letio iz Bakua za Grozni, glavni grad ruske Čečenije, ali je bio prinuđen da prinudno sleti otprilike tri kilometra od kazahstanskog grada Aktau.

Ruske novinske agencije javile su da je avion preusmjeren zbog magle u Groznom.

Vlasti u Kazahstanu rekle su da su počele da istražuju različite moguće verzije onoga što se dogodilo, uključujući tehnički problem, javila je ruska novinska agencija Interfaks.

Ruska agencija za nadzor avijacije je u saopćenju rekla da preliminarne informacije sugeriraju da je pilot odlučio prinudno sletjeti nakon udara ptice.

Nakon nesreće, Ilham Aliyev, predsjednik Azerbejdžana, vraćao se kući iz Rusije gdje je trebao prisustvovati samitu u srijedu, javila je ruska agencija RIA.

Ramzan Kadirov, lider Čečenije koji podržava Kremlj, izrazio je saučešće, dodavši da su oni koji se liječe u bolnici u izuzetno teškom stanju i da će se on i drugi moliti za njihov brzi oporavak.

Trumpova poruka, koju je uputio na svojoj mreži Truth Social, odgovor je na odluku predsjednika Joea Bidena da smrtne kazne izrečene za 37 od 40 zatvornika, osuđenih za federalna krivična djela, preinači u doživotne kazne zatvora bez prava na uslovni otpust.

"Čim budem inaugurisan, naložiću Sekretarijatu za pravosuđe da se odlučno založi za smrtne kazne da zaštiti američke porodice i djecu od nasilnih silovatelja, ubica i čudovišta", napisao je Trump.

Trump je tokom prvog mandata, od 2017. do 2021. godine, naložio da se nastavi izvršavanje smrtnih kazni za federalna krivična djela, posle gotovo 20-godišnje pauze.

Biden je po preuzimanju mandata u januaru 2021. godine ponovo zaustavio izvršavanje smrtnih kazni na federalnom nivou.

Za razliku od uredbi, predsjedničke odluke o pomilovanjima i smanjenju kazni ne mogu da se ukinu, ali novi predsjednici mogu da nalože svojoj administraciji da u budućim slučajevima agresivnije traži da se izreknu smrtne kazne.

Trumpov tranzicioni tim u ponedeljak je odbacio Bidenovu odluku, za koju je ocijenio da je gnusna i da ide u korist osuđenicima koji su "među najgorim ubicama u svijetu".

Spektoru je 24. decembra izrečena presuda Gradskog suda u Moskvi nakon suđenja koje je održano iza zatvorenih vrata.

Malo se zna o optužbama sa kojima se suočio bivši izvršni direktor farmaceutske kompanije jer je suđenje zatvoreno za javnost zbog navodno poverljivih materijala koja su prezentovana tokom suđenja.

Ovaj slučaj dolazi u trenutku pogoršanja odnosa između Moskve i Washingtona, koji su na najnižoj tački od kraja Hladnog rata.

Moskva je optužena da je targetirala američke građane tako što ih je pritvarala na osnovu izmišljenih optužbi da bi ih kasnije koristila kao monetu u pregovorima o vraćanju Rusa osuđenih za zločine u Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama.

Najmanje deset američkih državljana ostalo je iza rešetaka u Rusiji čak i nakon razmene zatvorenika 1. avgusta. Moskva pristala da oslobodi 16 ljudi u zamenu za osmoro Rusa osuđenih za zločine i odslužene zatvorske kazne u Sjedinjenim Državama i Evropi.

"Iako se razmena zatvorenika s pravom može smatrati pobedom diplomatije, ne treba brzopleto da objavljujemo da je pravda pobedila", rekla je Julija Mineeva, saradnica u Chatam Houseu, nakon razmene zatvorenika.

Dodala je da je "ruska strana držala taoce kako bi oslobodila svoje ubice, špijune i hakere, dok je Zapad doneo tešku odluku u korist slobode i života nevinih ljudi, ne samo njihovih građana, već i ruskih državljana".

Državna novinska agencija TASS navodi da je Spektor rođen 1972. u Sankt Peterburgu i preselio se u Sjedinjene Države, gde je postao državljanin SAD-a. Njegovo rusko ime je Jevgenij Mironovič, dodao je TASS.

Spektor je bio predsednik odbora Medpolimerprom grupe, kompanije poznate po svom fokusu na razvoj lekova za lečenje raka.

Osuđen je 2021. na četiri godine zatvora zbog navodne optužbe za primanje mita. Kazna mu je smanjena za šest meseci nakon ponovljenog suđenja.

U saopštenju se navodi da je odluka uslijedila nakon sastanka između vođa oružanih grupa i Ahmada al-Sharae, koji je predvodio pobunjeničko napredovanje u kom je dugogodišnji lider te zemlje, Bashar al-Assad, svrgnut sa vlasti.

Pobunjenici su preuzeli kontrolu nad glavnim gradom Sirije 8. decembra nakon munjevitog napredovanja u kojem su preuzeli nekoliko ključnih gradova za nekoliko dana nakon mnogo godina relativnog zastoja u 13-godišnjem građanskom ratu u zemlji.

Od Assadovog svrgavanja, vlade širom regiona poslale su izaslanike u Damask zbog pitanja o političkoj budućnosti Sirije i zabrinutosti zbog dodatne nestabilnosti u regionu.

Jedan od razloga za zabrinutost je potencijalno ponovno oživljavanje grupe Islamska država, koja je zauzela područja istočne Sirije 2014. i zapadnog Iraka prije nego što je izgubila veći dio te teritorije.

Vojska SAD saopštila je u ponedjeljak da je izvela vazdušni napad u kojem su ubijena dva militanata Islamske države u istočnoj sirijskoj provinciji Deir Ezur.

Američka Centralna komanda je u saopštenju navela da su militanti "premještali kamion oružja, koji je uništen tokom napada".

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.

Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.

Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.

Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.

Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.

RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.

Ratni zločinci kao heroji

U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.

Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.

U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.

U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.

Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.

Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.

Činjenice kao začin

Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.

RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.

Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.

RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.

Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.

RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.

Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.

Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.

"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."

Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.

"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."

Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.

To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.

Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.

"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."

Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.

"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."

"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.

Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.

"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.

Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.

"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.

"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.

Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.

"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.

Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.

Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".

"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."

Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."

Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.

"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.

Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.

"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."

Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.