Tako je, 2015. godine kanal Rusija 1, donio je izveštaj o islamizaciji Francuske, u kome je ruski novinar naveo da u četvrti Barbes, predgradju Pariza, malo ko govori francuski, da se na pijaci prodaje isključivo halal hrana, da sve žene nose burke ili nikabe i da u tom dijelu francuske prijestonice bukvalno više nema nemuslimana.
Kako piše Euractiv, ruski novinar je u prilog svojim tvrdnjama iznio niz statističkih podataka, pa je tako rekao i da u Francuskoj živi 11 miliona muslimana, što je gotovo tri puta više od stvarnog broja.
U tekstu se tvrdi da su prilog ruske televizije masovno prenijeli veći francuski mediji kao primjer svjesnog dovodjenja u zabludu u svijetlu rata dezinformacijama koji vodi Kremlj, a upotrebljen je i kao primjer u izvještaju istraživačkih instituta francuskih ministarstava za evropske i spoljne poslove (CAPS) i za odbranu (IRSEM).
U izvještaju na 200 strana koji su sastavili istraživači Centra za analize, prognoze i strategiju i Instituta za strategijska istraživanja, razmotreni su uzroci, posljedice i mjere u ratu informacijama koji je dostigao nezapamćene razmjere. Prema ocjeni istraživača dva instituta, nadmoć Kremlja u sferi manipulacije informacijama poputno je jasna.
Prema istraživačima, Rusija je akter miješanja koje su počela da se pojavljuju od 2014. godine prilikom različitih referenduma i izbora u zapadnim demokratijama, poput Ukrajine, izbora u Njemačkoj, prilikom Bregzita, američkih izbora i konačno francuskih izbora.
Čak je i referendum o nezavisnosti Katalonije, regiona u kojem Rusija nema geopolitički interes, bio predmet kampanje dezinformacija pošto je to bila prilika da se unese razdor i da se oslabe evropske zemlje, navodi se u izvještaju.
"Naši partneri u evropskim institucijama pripisuju 80 odsto napora da se izvrši uticaj u Evropi Rusiji, dok ostatak potiče iz drugih država - uglavnom Kine i Irana, kao i ne-državnih aktera, poput džihadističkih grupa, prije svega Islamske države", naveli su autori francuskog izvještaja, koji je gotovo u cijelosti posvećen strategiji Kremlja.
U izvještaju se ocijenjuje da "Moskva svakako nije jedina država koja koristi takvu taktiku, ali je ona ta koja je koristi toliko dobro, toliko dugo i koja ju je postavila kao zvaničnu doktrinu čiji je pretpostavljeni cilj slabljenje Zapada".
Kremlj u tom informativnom ratu prioritetno cilja pitanja koja izazivaju podjele i igra na kartu straha, a cilj manipulacije informacijama više i nije da se ljudi ubijede u neku alternativnu ideologiju, već da se kroz podjele izazove slabljenje.
Autori izvještaja zaključili su da upotreba ruskog propagandnog orudja ima opasne posljedice po evropske zemlje, a da je jedan od indirektnih efekata "što ohrabruje vlade da preduzimaju mjere koje su suprotne njihovim demokratskim i liberalnim vrijednostima".
