Stotine hiljada ljudi koji su ostali bez krova nad glavom posle zemljotresa u Turskoj i Siriji trpe hladnoću i glad, dok je sve manje nade da će u ruševinama gradova biti pronađeno više preživjelih.
Broj žrtava zemljottresa, koji je dvije zemlje pogodio u ponedeljak ujutro, premašio je 20.000 u četvrtak. Poređenja radi, u snažnom zemljotresu koji je 1999. godine pogodio sjeverozapad Turske stradalo je više od 17.000 ljudi.
Situacija je posebno teška u Siriji, koja je razorena višegodišnjim ratom. Prvi konvoj pomoći UN stigao je u delove Sirije koje drže pobunjenici. Kamioni sa pomoći, od konzervi do ćebadi, stigli su u Idlib, gde je i pre zemljotresa 4 miliona ljudi zavisilo od humanitarne pomoći.
"Potrebna nam je pomoć koja spasava živote. Očajnički je potrebna civilima, gde god da se nalaze, nevezano za granice. Potrebno je da stigne najbržim i najefektnijim putem", rekao je izaslanik UN za Siriju Gejr Pedersen.
Spasioci, ipak, kažu da pomoć UN nije dovoljna, jer im je potrebna oprema za otkopavanje ruševina i izbavljivanje ljudi.
"UN nam ne dostavljaju ono što je najviše potrebno kako bismo spasavali ljude, a vreme nam curi", kaže Raed al Saleh, šef volontera Belih šlemova.
U sirijskoj pokrajini Idlib, Munira Mohamed, majka četvoro djece koja je pobjegla iz Alepa posle zemljotresa rekla je za agenciju Rojters: "Ovdje su sve djeca, potrebno nam je grijanje i zalihe, sinoć nismo mogli da spavamo jer je bilo hladno. Veoma je loše".
Veliki broj beskućnika u obje zemlje sklonište je pronašao na parkinzima supermarketa, u džamijima, duž puteva ili pored ruševina, često bez hrane, vode i grijanja.
Na jednoj bezinskoj pumpi blizu turskog grada Kemalpasa, građani su pretresali kutije sa doniranom odjećom. U lučkom gradu Iskenderunu, kako prenosi Rojters, stanovnici su bili okupljeni oko logorske vatre na putevima ili u uništenim garažama i skladištima.
Vlasti navode da je u Turskoj srušeno oko 6.500 zgrada, a da je ogroman broj oštećen u pogođenom području u kojem živi 13 miliona ljudi.
Broj potvrđenih smrtnih slučajeva u Turskoj porastao je na 17.406 u četvrtak, saopštio je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. U Siriji, već razorenoj tokom gotovo 12 godina građanskog rata, poginulo je više od 3.300 ljudi, prema podacima vlade i spasilačke službe na sjeverozapadu zemlje koji kontrolišu pobunjenici.
U turskom gradu Marasu, stanovnici su se sklonili u jednoj banci. U Antakiji, ispred benzinskih stanica su bili redovi dugi više kilometara.
U razorenom sirijskom gradu Džandarisu, Ibrahim Kalil Menkavin hodao je ulicama držeći bijelu vreću. Kaže da je u zemljotresu izgubio sedam članova porodice, uključujući suprugu i dva brata.
"Držim vreću da, kada iznesu mog brata, njegovog sina i obje njihove supruge, da možemo da ih stavimo u vreće. Situacija je veoma loša. I nema pomoći", kaže Menkavin.
Turski zvaničnici navode da je pogođeno oko 13,5 miliona ljudi u području od 450 kilometara, od Adane na zapadu do Dijarbakira na istoku. U Siriji, ljudi su stradali i u Hami, 250 kilometara od epicentra.
Međutim, i dalje ima nekih tračaka nade. Na snimcima turskih medija, moglo se vidjeti spasavanje nekoliko preživjelih, među kojima i Abdulalim Muaini, koji je od ponedeljka bio ispod ruševina svoje kuće u Hataju, pored mrtve supruge.
Spasioci su iz ruševina u Malatiji izvukli i 60-godišnju Meral Nakir, 77 sati nakon prvog zemljotresa.
Rumunski i poljski spasioci su u Hataju iz ruševina izvukli dvogodišnjeg dečaka, 79 sati nakon zemljotresa. Mnogi u Turskoj kritikovali su nedostatak opreme, ekspertize i podrške za spasavanje preživjelih - čak i kada su se mogli čuti njihovi pozivi u pomoć.
Nakon što je bio suočen sa oštrim kritikama zbog početnog odgovora na katastrofu, Erdogan je u srijedu rekao da sada sve funkcioniše normalno i obećao da niko neće ostati bez krova nad glavom.
U Siriji, spasilačke napore komplikuje sukob koji je podijelio zemlju i uništio njenu infrastrukturu. Katastrofom je u toj zemlji pogođeno 10,9 miliona ljudi. Sirijski ambasador pri Ujedinjenim nacijama u srijedu je priznao da vlada nema kapacitete i opremu, te je za to okrivio rat i zapadne sankcije.
