Stojeći u blatu, grupa ukrajinskih vojnika nervozno čeka da ih pošalju kao pojačanje u istočni grad Bahmut. Starosne dobi od 25 do 52 godine, oni se spremaju za odlazak na poprište najduže i najkrvavije bitke od početka ruske invazije na Ukrajinu, u grad koji je jedan vojnik s prve linije ratišta opisao kao "pravi pakao".
NATO je upozorio da bi Bahmut mogao pasti u ruke Rusa za nekoliko dana. Ruska plaćenička grupa Vagner tvrdi da kontroliše istočnu stranu, ali Kijev je naredio ukrajinskim trupama da pojačaju odbranu ostatka grada.
Dok grupa od desetak vojnika u Časiv Jaru, na oko 5 kilometara zapadno, čeka da bude odvedena u rovove, oni namještaju svoju opremu, ne znajući tačnu lokaciju na koju će biti poslani.
"Povjerljivo je", rekao je vojnik koji koristi pozivni znak "Kit". "Nama, vojnicima pješacima, to se saopšti neposredno prije kretanja."
Mjesecima nakon početka bitke i poslije oštre i hladne zime, ukrajinske snage su iscrpljene. Vojnici kažu da im je sada glavni cilj da spriječe da ruske snage potpuno opkole grad.
Muškarci su naoružani kalašnjikovima, tradicionalnim raketnim bacačima RPG-7 i modernijim švedskim bacačima AT4.
Sa sobom nose vreće za spavanje i podne prostirke, kao i limenke hrane, voćne sokove, te energetska pića.
"Veoma umorni"
"Najvažniji segment je interakcija unutar jedne jedinice. Kada znate šta možete očekivati od svojih drugova tokom borbe", kaže Kit.
I Ukrajina i Rusija priznale su velike gubitke u bici za Bahmut - grad sa rudnikom soli koji je prije rata imao nešto više od 70.000 stanovnika - ali nijedna strana ne prezentuje tačne brojeve izgubljenih vojnika.
Vozač oklopnog vozila koje prevozi vojnike na front i nazad sa fronta, Sergej, rekao je da redovno preuzima istrošene vojnike.
"Motivisani su, ali umorni", kaže ovaj 34-godišnjak u maskirnoj uniformi.
"Svaki dan pada snijeg ili kiša", kaže Sergej. "Ljudi su jako umorni, ali se i dalje bore."
Muškarci koji su čekali odlazak na front popeli su se na oklopno vozilo, a Sergej ih je povezao blatnjavim putem od Časiv Jara prema Bahmutu.
Prije ruske invazije Časiv Jar je imao 14.000 stanovnika, a sada je redovna meta napada Moskve.
U njegovom istočnom dijelu, blizu fronta, prozori većine stambenih zgrada su oštećeni. Artiljerija s obližnjih ukrajinskih položaja neprestano odjekuje ulicama.
"Teško je gledati mlade momke kako umiru"
Kiše koje su padale proteklih dana pretvorile su većinu ulica Časiv Jara u blato. Odlazeći na front i vraćajući se sa njega, ukrajinski sovjetski tenkovi T-80 redovno prolaze tim cestama, čineći ih još blatnjavijim.
Kola hitne pomoći takođe dolaze i odlaze. U jednim od njih su dva medicinara u vojnim uniformama sjedila pored crne plastične vreće u kojoj se nalazilo tijelo mrtvog vojnika.
"Jako je teško gledati mlade momke kako umiru, nadam se da nije uzalud", rekao je jedan medicinar. "Zaslužuju biti sahranjeni kao ljudi, a ne samo negdje na polju."
Medicinar takođe kaže da su vozila hitne pomoći često meta ruskih trupa: "Opasno je ako ste novi na položaju i ne znate gdje se sakriti ili gdje je neprijatelj".
Izvan Časiv Jara, 22-godišnji ukrajinski vojnik po imenu Andrej koncentriše se na američku haubicu M119, čekajući da dobije koordinate mete koju treba da gađa.
Dok je čekao, u blizini je eksplodirala ruska granata.
"Ne treba nam ovaj rat"
Zbog opasnosti, odveo je novinare AFP-a u sklonište, u svježe iskopan uski rov gdje mu se vlažna zemlja zalijepila za cipele. Još dva ruska udara uslijedila su u razmaku od nekoliko minuta.
"Naš glavni cilj je zaustaviti opkoljavanje Bahmuta", rekao je. "Vjerujemo u našu pješadiju tamo, čak i ako je pravi pakao."
Nakon nekoliko sati čekanja dobio je koordinate.
U manje od sat vremena ispalio je oko 15 granata, a nadređeni su mu potom javili da je "pogodio metu".
U blizini je ležala neiskorištena granata na kojoj je pisalo "Da Vinči", što je ratno ime koje je koristio istaknuti ukrajinski komandant koji je nedavno poginuo u bici za Bakhmut.
Njegovo pravo ime bilo je Dmitro Kociubailo - nacionalni heroj koji se borio za Ukrajinu od početka sukoba sa separatistima koje podržava Moskva 2014. godine.
"Osvetićemo ga, a oni će zažaliti", rekao je Andrej.
Ali za vojnike koji idu u Bahmut, budućnost izgleda sumorno.
“Ne treba nam ovaj rat”, rekao je jedan od njih. "Mislim da to ni Rusima ne treba."
