Američki minobacači M224 su lagani za nošenje i mogu brzo da ispaljuju projektile. Vojska SAD ih koristi od 1970-ih, a Ukrajina od ljeta 2022. godine.
Poručnik ukrajinske vojske, koji se iz bezbjednosnih razloga predstavlja pod imenom “Fatal” obučava svoje kolege na istoku Ukrajine kako da upravljaju tim minobacačima.
“Po mom subjektivnom mišljenju, ovo je jedan od najboljih minobacača sa kojima sam radio“, kaže „Fatal“ za Glas Amerike.
Oružje ima domet i do 3 kilometra, a „Fatal“ ga je prvi put koristio u Avdejevki, u koju je otišao na zimu 2023. On je iz regiona Volin, sa sjeveroistoka zemlje, a inače je geodeta. Priključio se ukrajinskoj vojsci 2014. godine i od tada ratuje protiv Rusa. Borio se i u Bahmutu.
“Tokom juriša i napada u Avdejevki mogao sam efikasno da vodim odbranu minobacačem dok sam bio na samo 200 metara udaljen od neprijatelja i ostajao sam pokretljiv“, kaže „Fatal“. „Brzo bih postavio minobacač na osnovnu ploču, zapucao – i povukao se u zaklon. Imao sam samo jednu osobu koja me je pokrivala cijelo vrijeme.”
Minobacački timovi na terenu sarađuju sa jedinicama koje upravljaju dronovima i izviđaju im teren.
Druge vrste američkog oružja, kao što su mitraljezi M2 i M240, koristi se za podršku minobacačkim timovima.
„Skupa sa pješadijom, ovakva podrška može da zauzme pozicije na višem terenu. Njen primarni cilj je da potisne neprijatelja vatrom, a u slučajevima direktnog okršaja, omogućava superiornost u pucanju“, kaže vojnik „Zoman“.
Ni on se Glasu Amerike nije predstavio pravim imenom, a kao i „Fatal“, dolazi iz mjesta Volin.
Ukrajinski minobacački timovi su se pokazali efikasnim na bojnom polju, što nije promaklo ni Rusima. Vojni eksperti za Ukrajinu kažu da Rusija dobija milione minobacačkih projektila iz Sjeverne Koreje.
