Utakmica između Sjedinjenih Država i Irana na Svjetskom prvenstvu prije 24 godine smatrana je jednom od politički najnapetijih u fudbalskoj istoriji. Meč koji je odigran u utorak veče u Kataru vjerovatno ju je nadmašio.
Amerikanci su pobijedili 1:0 na terenu, na kojem niko nije pominjao proteste u Iranu, nuklearni program te zemlje, te regionalne i međunarodne napade koji se povezuju sa Teheranom. Međutim, upravo ti faktori su doveli do toga da utakmica izađe van fudbalskih i zađe u geopolitičke okvire.
Čak su se i neki demonstranti na stadionu u Kataru plašili prisutnih iranskih provladinih zvaničnika.
"Iranska vlada to ne posmatra samo kao fudbalsku utakmicu već kao političku platformu da pokaže svijetu: Pogledajte, mi smo samo normalni ljudi koji se zabavljaju, ništa se ovdje ne događa. Međutim, hiljade ljudi su trenutno na ulicama Irana", kaže za agenciju Asošijeted pres Farshid, 47-godišnji Iranac iz Londona koji nije želio da mu se objavi prezime iz straha od odmazde.
Odgovor na pitanje kada su se pogoršali odnosi SAD i Irana zavisi od toga koga pitate. Iranci ukazuju na puč 1953. godine kojim je, uz pomoć američke Centralne obavještajne agencija (CIA), cementirana vlast šaha Mohameda Reze Pahlavija.
Amerikanci se pak sjećaju upada u američku ambasadu tokom Iranske revolucije 1979. godine poslije kojeg je uslijedila talačka kriza koja je trajala 444 dana.
Međutim, u fudbalu, situacija je jednostavnija. Ovo je bila tek druga utakmica reprezentacija dvije zemlje na Svjetskom prvenstvu.
Prvi meč bio je 1998. godine u Francuskoj - kada je situacija u Islamskoj republici bila potpuno drugačija. Iran je u Lionu pobijedio 2:1, a Iranci slavili u Teheranu.
U to vrijeme, vrhovni vođa ajatola Ali Hamenei hvalio je iranski tim, uz poruku da je "snažan i arogantan protivnik osjetio gorki ukus poraza".
Međutim, van fudbalskog terena, tadašnji iranski predsjednik Mohamed Hatami pokušavao je da poboljša odnose sa Zapadom i ostatkom svijeta. U Iranu se zalagao za takozvanu reformsku politiku i pokušavao da liberalizuje aspekte teokratske vlasti, i istovremeno zadrži njenu strukturu sa ajatolom na čelu.
Tadašnji američki predsjednik Bil Klinton i njegova administracija nadali su se da bi Hatami mogao da dovede do otopljavanja odnosa.
Dva fudbalska tima zajedno su se slikala 1998. godine, a iranski igrači su američkim fudbalerima uručili bijelo cvijeće. Amerikanci su Irancima dali zastavice američkog fudbalskog saveza. Čak su razmijenili dresove, iako ih Iranci nisu obukli. Kasnije su odigrali prijateljski meč u Pasadeni, u Kaliforniji.
Dvadeset četiri godine kasnije, odnosi dvije zemlje su možda napetiji nego ikada.
Iranom sada u potpunosti upravljaju tvrdolinijaši poslije izbora predsjednika Ebrahima Raisija. Raisi, štićenik Hameneija, bio je u pravosuđu 1988. godine u vrijeme masovnog pogubljenja hiljada političkih zatvorenika na kraju iransko-iračkog rata i imao ulogu u izvršenju smrtnih kazni.
Poslije kolapsa iranskog nuklearnog sporazuma 2015. godine, nakon što je tadašnji predsjednik Donald Tramp jednostrano povukao SAD iz dogovora, Teheran sada obogaćuje uranijum do čistoće od 60 odsto - što je kratak, tehnički korak do nivoa koji omogućava proizvodnju nuklearnog naoružanja. Eksperti upozoravaju da Iran već ima dovoljno uranijuma da proizvede najmanje jednu nuklearnu bombu.
Prikriveni rat bespilotnim letjelicama, ubistvima i sabotažama godinama potresa šire područje Bliskog istoka. U međuvremenu, Rusija napada civilna područja i energetsku infrastrukturu u Ukrajini dronovima iranske proizvodnje.
Iran već dva mjeseca potresaju masovni protesti poslije smrti Mahse Amani - 22-godišnje žene koju je privela policija koja vodi računa o moralu u zemlji. Od početka protesta ubijeno je najmanje 450 ljudi, dok je više od 18.000 uhapšeno, pokazuju podaci Aktivista za ljudska prava u Iranu, nevladine ogranizije koja prati proteste.
Na Svjetskom prvenstvu u Kataru, pobjeda Irana nad Velsom od 2:0 predstavljala je kratak predah za iranske lidere. Poslije utakmice, policija u Teheranu mahala je iranskim zastavama na ulici što je razbijesnelo demonstrante. Sam Hamenei je priznao da je pobjeda "izazvala radost u zemlji".
Međutim, upozorio je da "kada je u toku Svjetsko prvenstvo, sve oči su uprte na to. Protivnik obično koristi taj trenutak da djeluje".
Kako su se protesti intenzivirali, Iran je bez dokaza tvrdio da njegovi neprijatelji u inostranstvu, među kojima su i SAD, podstiču nemire. Na Svjetskom prvenstvu, gdje su se organizatori nadali da će razdvojiti politiku od sporta, te tenzije su bile vidljive u područjima oko stadiona gdje su pristalice i protivnici iranske vlade vikali jedni na druge.
Uoči utakmice u utorak, Iran je objavio propagandni video djece kako pjevaju i mašu zastavama, među kojima su bile i djevojčice sa bijelim hidžabima, ispred jednog malog terena. Na snimku, djeca pjevaju: "Podržavamo vas iz publike, svi jednim glasom Iran, Iran. Čekamo na go, naša srca kucaju za naš Iran".
Gola, međutim, nije bilo. Kristijan Pulišić dao je go za američku reprezentaciju u 38. minutu, a Iran nikada nije uzvratio, uprkos neprestanom glasnom navijanju pro-iranske publike.
Poraz će vjerovatno dodatno razbjesnjeti iranske lidere koji su već ljutito reagovali na protest američkog fudbalskog saveza u okviru kojeg je, na društvenim mrežama, sa iranske zastave na kratko uklonjen grb Islamske republike.
U Kataru su bili i protivnici iranske vlade sa svojim porukama. Među njima je bila i bivša portparolka Stejt departmenta Morgan Ortagus, koja je za vrijeme Trampove administracija bila jedno od lica takozvane kampanje "maksimalnog pritiska".
"To je jedan od ključnih trenutaka kada se sudare geopolitika i sport. Vidite da iranski tim radi to što može da podrži demonstrante i ljude koji mirno protestuju", rekla je Ortagus za AP.
