Godina 2024. je prestupna i samim tim predstavlja užitak za one koji vole kalendare i brojeve. Ono što mnoge zanima je kako i zašto se uopšte dogodilo da februar (gotovo) svake četiri godine ima 29 umjesto 28 dana.
Matematika tu ima ključnu ulogu i zapanjujuća je jer ide sve do djelića dana i minuta. Povremeno postoji čak i prestupna sekunda, ali kada se to dogodi niko se ne uzbuđuje.
Ono što treba znati je da prestupna godina u velikoj mjeri postoji da bi mjeseci bili usklađeni sa godišnjim događajima, uključujući ravnodnevnice, i najduže i najkraće dane u godini (solsticije), prema informacijama Laboratorije za mlazni pogon na Kalifornijskom institutu za tehnologiju.
To je korekcija činjenice da obilazak Zemlje oko Sunca ne traje tačno 365 dana u godini. Putovanje traje oko šest sati duže od toga, navodi NASA.
Međutim, suprotno ustaljenom vjerovanju, prestupna godina se ne dešava baš svake četiri godine. Dodavanje prestupnog dana svake četiri godine učinilo bi kalendar dužim za više od 44 minute, prema Nacionalnom muzeju vazduhoplovstva i svemira.
Stoga je naknadno odlučeno da godine djeljive sa 100 ne prate pravilo četvorogodišnjeg prestupnog dana, osim ako nisu djeljive sa 400. U proteklih 500 godina prestupnog dana nije bilo 1700., 1800. i 1900. godine, ali ga je zato bilo 2000. godine.
Nakon 2024. godine, naredne prestupne godine nastupaju 2028. 2032. i 2036. godine.
U sljedećih 500 godina, ako se bude slijedila ta praksa, prestupnog dana neće biti u 2100., 2200., 2300. i 2500. godini.
Često se postavlja pitanje šta bi se dogodilo bez prestupnog dana. Dugoročno - ništa dobro, prevashodno u smislu nastupanja važnih događaja, na primjer, početka obrađivanja zemlje ili usklađivanja godišnjih doba sa suncem u mjesecom.
"Bez prestupnih godina, nakon nekoliko stotina godina, imali bismo ljeto u novembru", kaže Junas Kan, instruktor fizike na Univerzitetu Alabama u Birmingemu. "Božić bi bio ljeti. Ne bi bilo snijega. Ne bi bilo osjećaja Božića."
Ko je izmislio prestupnu godinu?
Ukratko: ta ideja je dugo evoluirala.
Drevne civilizacije su koristile kosmos da planiraju svoje živote, te postoje kalendari koji datiraju još iz bronzanog doba. Zasnivali su se na mjesečevim ili na sunčevim fazama, kao što je slučaj i danas sa različitim kalendarima. Obično su bili "lunisolarni", koristeći i Sunce i Mjesec.
U vrijeme Rimskog carstva Julije Cezar se bavio velikim pomjeranjima godišnjih doba na kalendarima koji su se koristili na njegovoj teritoriji. Te promjene su pokušavali srediti na ne baš najbolji način, tako što su dodavali mjesece. Cezar se takođe suočavao i sa velikim brojem kalendara koji su imali različite početke u različitim dijelovima ogromnog Rimskog Carstva.
Cezar je uveo svoj julijanski kalendar 46. godine prije nove ere. Kalendar je bio samo solarni, a godina je imala 365,25 dana, tako da se svake četiri godine dodavao još jedan dan. Prije toga, Rimljani su neko vrijeme računali godinu sa 355 dana.
Ipak, ni to nije bilo u potpunosti precizno - bilo je previše prestupnih godina.
Solarna godina ne traje tačno 365,25 dana, već 365, 242 dana, kaže Nik Ejks, astronom sa Univerziteta Sjeverne Karoline.
Tomas Palaima, profesor klasike na Univerzitetu Teksas u Ostinu, kaže da su dodavanje vremenskih perioda na određenu godinu sa ciljem odražavanja varijacija u lunarnim i solarnim ciklusima radili još drevni narodi. Atinski kalendar, kako je rekao, korišćen je u četvrtom, petom i šestom vijeku i imao je 12 lunarnih meseci.
To nije funkcionisalo za sezonske vjerske obrede. Problem nepreciznosti doveo je do periodičnog dodavanja dodatnog mjeseca kako bi sve bilo usklađeno sa lunarnim i solarnim ciklusima, rekao je Palaima.
Julijanski kalendar bio je 0,0078 dana (11 minuta i 14 sekundi) duži od solarne godine, tako da su se greške u mjerenju vremena i dalje postepeno gomilale, navodi NASA. Ali stabilnost se povećala, dodaje Palaima.
Julijanski kalendar je bio model koji je zapadni svijet upotrebljavao stotinama godina.
A potom je na scenu stupio papa Gregor XIII. Njegov gregorijanski kalendar počeo je da se koristi krajem 16. vijeka, a u upotrebi je i danas. Ni on nije savršen - u suprotnom ne bi bilo potrebe za prestupnom godinom. Ali donio je veliki napredak jer su neprezicnosti svedene na samo nekoliko sekundi.
Gregor XIII se umiješao u priču o kalendarima zbog Uskrsa, koji je vremenom nastupao sve kasnije u godini. Papa se brinuo da bi se događaji vezani za Uskrs, poput Trojice, mogli vremenski približiti paganskim festivalima, pa je želio da Uskrs ostane u proljeće.
On je eliminisao neke od dodatnih dana nakupljenih u Julijanskom kalendaru i izmijenio pravila o prestupnom danu. Upravo Gregor XIII i njegovi savjetnici osmislili su matematiku o tome kada bi trebala da se dogodi prestupna godina.
"Da je solarna godina savršena - 365,25 dana - onda ne bismo morali da brinemo o složenoj matematici", kaže Ejks.
Kakve veze imaju brakovi i prestupne godine?
Uz 29. februar dolazi i predanje da je to dan kada žene treba da prose muškarce, čiji korijeni potencijalno dolaze iz Evrope.
Istoričarka Ketrin Parkin je 2012. godine u Žurnalu porodične istorije pisala da se ideja o ženskom predlaganju braka muškarcima pojavila u petom vijeku u Irskoj, te da je Sveta Bridžit apelovala na Svetog Patrika da ponudi ženama priliku da upitaju muškarce da se vjenčaju.
Ali niko zapravo ne zna gde je sve počelo.
Kolumnistica Elizabet Meriveder Gilmer, zvana Doroti Diks, opisala 1904. godine tu tradiciju na sljedeći način: "Naravno da će ljudi reći... da je privilegija žena da prose muškarce na prestupnu godinu, kao i većina njihovih sloboda, samo lepo maskirani podsmijeh."
Ta tradicija, bilo ozbiljna ili šaljiva, mogla je osnažiti žene, ali je zapravo samo održavala stereotipe. Prosidbe su se trebale događati putem razglednice, ali mnoge razglednice su otišle u suprotnom smjeru i umjesto toga zapravo ismijavale žene.
Stručnjaci za reklamiranje su nastavili tradiciju ženskih prosidbi na 29. februar. Oglas Američke industrijske banke i trasta iz 1916. glasio je: "S obzirom da je ovo prestupni dan, predlažemo svakoj djevojci da predloži svom ocu da otvori štedni račun na njeno ime u našoj banci."
Nije bilo mnogo prave nezavisnosti za žene zbog prestupnog dana.
Da li bi trebalo sažaljevati osobe rođene 29. februara?
Biti rođen u prestupnoj godini na prestupni dan svakako je tema za razgovor. Ali to može biti i svojevrsna muka iz perspektive papirologije. Neke vlade i druge institucije koje zahtijevaju popunjavanje formulara i navođenje datuma rođenja same su odredile datum - 28. februar ili 1. mart - koji se koristi za prestupne godine, na primjer za vozačke dozvole.
Tehnologija je bebama rođenim na prestupne godine olakšala upisivanje i davanje tačnog datuma rođenja, iako može doći do problema kada je riječ o zdravstvenim sistemima, polisama osiguranja i drugim biznisima i organizacijama koje nemaju ugrađen taj datum u svoje sisteme.
U svijetu postoji oko pet miliona ljudi koji su rođeni 29. februara, od ukupno oko osam milijardi stanovnika planete.
Šeli Din (23) iz Sijetla izabrala je da gleda pozitivno na to što je rođena na prestupni dan. Dok je odrastala, svake godine je imala uobičajene rođendanske zabave, s tim da je zabava u prestupnim godinama bila posebna. Kao odrasla osoba, tokom preostale tri godine rođendan obilježava između 28. februara i 1. marta, bez puno pompe.
Ova godina je drugačija.
"Biće to prvi rođendan koji ću proslaviti sa svojom porodicom za osam godina, što je super uzbudljivo, jer sam prošlog prestupnog dana bila na drugom kraju zemlje u Njujorku na fakultetu", rekla je ona. "Ovo je veoma važna godina."
