I dalje ima članova srpske elite i crkve koji vjeruju da Crna Gora pripada Srbiji, kaže za Glas Amerike visoki saradnik Centra za analizu evropske politike Januš Bugajski, komentarišući reakcije u Srbiji na crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovjesti.
Glas Amerike: Kako komentarišete proteste u Crnoj Gori protiv Zakona o slobodi vjeroisposvjesti?
Bugajski: U bilo kojoj post-komunističkoj, bivšoj jugoslovenskoj zemlji važno je znati kome imovina pripada.To je dio vladavine prava i sistema registracije nekretnina i potencijalne državne imovine, naročito imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora prošla kroz toliko mnogo, ako mogu da kažem, promjena država od nezavisnosti prije prvog svjetskog rata. Mislim da bi zemlja trebalo da ima dobar registar o vlasništvu nad tom imovinom. To ne mora da znači da će ta imovina biti oduzeta, ali znači da znamo ko su vlasnici. Podsjetiću vas da se širom istočne Evrope vodi kampanja da se imovina vrati vlasnicima, naročito Jevrejima kojima je imovina oduzeta tokom nacističke okupacije, ili onima kojima su za vrijeme komunističke vladavine oduzete kuće. Mislim da je ovo dobar proces i da pokazuje da Crna Gora poštuje vladavinu prava. Mislim da neki članovi Srpske pravoslavne crkve pretjerano reaguju i da moraju da budu oprezni da ne dozvole da radikali i nacionalisti koriste crkvu da podriju crnogorsku državu".
Glas Amerike: Venecijanska komisija je imala određene preporuke kada je riječ o zakonu i njegovoj primjeni. Kako komentarišete stav Venecijanske komisije?
Bugajski: "Venecijanska komisija je veoma kompetentna i vlada mora da mora da uzme u obzir stvari na koje je komisija ukazala tokom primjene zakona. Ipak, to ne utiče na činjenicu da ima mnogo imovine koja je oduzeta Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i nezavisnoj crnogorskoj vladi i da mora da se utvrdi čija je. To ne mora da znači da će ta imovina biti uzeta nazad. Možda nema ni njenih originalnih vlasnika. Ali mora da se utvrdi šta kome pripada".
Glas Amerike: Usvajanje zakona izazvalo je i tenzije između Crne Gore i Srbije, gdje vlast, crkva i dio opozicije i medija vode kampanju protiv zakona. Kako komentarišete reakciju Srbije?
Bugajski: "Postoji element u srpskoj politici, u vladi i van nje, koji pokušava da podrije nezavisnost Crne Gore ili njeno članstvo u NATO-u. Nažalost, i dalje ima članova srpske elite i crkve koji vjeruju da Crna Gora pripada Srbiji. To malo liči na ono što Rusija vjeruje u pogledu Ukrajine. I tu ima određenih paralela. Crna Gora ima svoju nezavisnu crkvu, koja nije priznata na isti način na koji se priznaje ukrajinska crkva. Međutim, možda će se to dogoditi u bliskoj budućnosti. To ne može da se isključi. Da bi održala svoju nezavisnost, Crna Gora mora da ima svoje institucije, a Srbija s druge strane ne može sebi da prišuti sukob sa Crnom Gorom, jer će to podriti njen napredak, i ka Evropskoj uniji, ali i kada je riječ o stabilnosti u zemlji".
Glas Amerike: Ko prema vašem mišljenju stoji iza kampanje u Srbiji? Da li se može govoriti o istim snagama koje su pokušale da destabilizuju Crnu Goru uoči izbora 2016. godine?
Bugajski: "Postoji razlika između toga ko orkestrira kampanju i ko je vodi. Ko vuče konce iza scene. Postoje neki elementi u crkvi, ali i u vladi. Da ne pominjem imena, moraju da se pogledaju u ogledalo i da vide u šta vode Srbiju i Crnu Goru, ako nastave tim putem konfrontacije".
Glas Amerike: Da li se može govoriti i o ruskom uticaju?
Bugajski: "Rusija, naravno, uvijek ima ulogu u svemu ovome. Rusija nije odustala od pokušaja da destabilizuje Crnu Goru. U suštini, dio ruske politike je da pokuša da destabilizuje NATO iznutra. I dalje može da za to upotrijebi srpski nacionalizam, ovo cijelo pitanje pravoslavlja. Rusija je pretprjela veliki poraz u Ukrajini, i ne želi još jedan kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zbog čega je podržava koliko može i to može da uvede i Srbiju i Crnu Goru u nasilje. Neće posljedice trpjeti Rusija, nego lokalno stanovništvo".
Glas Amerike: Kako komentarišete hapšenje novinara u Crnoj Gori, pod optužbama da izazivaju paniku i nerede?
Bugajski: "Hapšenje novinara nikada nije dobra ideja, naročito onih koji to zaista jesu. Ima nekih ljudi koji se nažalost predstavljaju kao novinari, a u suštini je riječ o provokatorima koje su postavile obavještajne agencije. Ako je stvarno riječ o kredibilnim novinarima, bez obzira da li ste saglasni sa njima ili niste, pustite ih da govore. Dok god nema jasnih dokaza, pretpostavke ili istrage da rade za GRU ili neke druge obavještajne službe, treba ih pustiti da objavljuju i govore. Apsolutno ne podržavam hapšenje kredibilnih novinara, bez obzira na njihovo mišljenje".
