U intervjuu za ruski servis Glasa Amerike, u State Departmentu, Saliven je poručio da misli da je važno razumjeti obim problema kao i posljedice poteza ruske vlade.

"Gotovo 15 miliona ljudi su izbjeglice ili interno raseljene osobe. Vidjeli smo podatke o žrtvama - ubijene su hiljade nevinih ljudi, muškarci, žene, djeca... Sve se vraća na odluku vlade, zaista jedne osobe - predsjednika Vladimira Putina da pokrene rat", naglasio je Saliven za Glas Amerike.

Glas Amerike: Šta je bila ključna poruka američkih ambasadora u svijetu, koji su prisustvovali godišnjoj globalnoj konferenciji šefova misija, kada je riječ o posljedicama ruske agresije na Ukrajinu?

Saliven: Vratio sam se iz Moskve krajem prošle nedelje zbog ove konferencije i nevjerovatno je kako se svijet okrenuo naglavačke od ruskog rata, agresije koja je počela krajem februara. I to je bila jedna od velikih tema ove konferencije američkih ambasadora širom svijeta. Da se osigura da je svijet upoznat i da odgovori na ovaj masovni čin agresije i agresivni rat koji se vodi na evropskom kontinentu sa granatama, raketema koje pogađaju drevne evropske gradove, prizorima za koje smo mislili da smo ostavili iza nas u 20. vijeku, krvoprolićem nevinih, žena i djece, razaranjem bolnica, škola. Sve to zato što su ruska vlada i predsjednik (Vladimir) Putin odlučili da će voditi agresivni rat i pokušati da zauzmu dio ili cijelu nezavisnu, suverenu državu koja je članica Ujedinjenih nacija. Predsjednik Biden i sekretar (Antony) Blinken pokušavaju da podstaknu svijet da se tome usprotivi.

Glas Amerike: Na Svjetski dan izbjeglica, predsjednik Biden je ponovio da je riješen da se diplomatski angažuje da "se okončaju tekući konflikti" i pomogne izbjeglicama. Koja su to diplomatska rješenja za okončanje ovog rata? Bilo je mnogo prilika ranije, ali Putin ni na šta ne pristaje.

Saliven: Važno je razumjeti obim problema i šta je ruska vlada uradila kroz svoje akcije. Gotovo 15 miliona ljudi su ili izbjeglice, napustili su Ukrajinu, ili su interno raseljeni. Vidjeli smo statistike o žrtvama: ubijene su hiljade nevinih, muškarci, žene, djeca, milioni su izbjeglice. To je ogroman teret za samu Ukrajinu. To je ogroman teret za njene susjede, za malu zemlju kao što je Moldavija, čiji je ukupan broj stanovnika porastao zbog velikog broja izbjeglica koje bježe od nasilja koje je ruska vlada izazvala u Ukrajini. Zbog toga, Sjedinjene Države, predvođene predsjednikom Bidenom, i naši saveznici i partneri, veoma savjesno pružaju humanitarnu i drugu pomoć Ukrajini, susednim zemljama kao što su Poljska, Češka, Slovačka, Rumunija, Bugarska, koje su imale masovne prilive izbjeglica. U SAD imamo program za prijem 100.000 izbjeglica. Međutim, sve se vraća na odluku vladu, u stvari jedne osobe, predsjednika Putina da pokrene ovaj rat. Kada jedna osoba uradi to, kada to uradi vlada, posljedice su nepredvidive. U ovom slučaju bilo je moguće predvidjeti da će biti miloni izbjeglica, ali mislim da rusku vladu to zaista nije interesovalo.

Glas Amerike: Američka ambasadorka u Ukrajini Bridžet Brink rekla je u intervjuu za Glas Amerike u Kijevu da, kako je ukazala svi razumiju šta je ulog - zbog čega se Ukrajini i pomaže da pobijedi. Koliko ste uvjereni u uspjeh Ukrajine, nakon četiri mjeseca ruskog rata i napredovanja ruskih snaga u istočnoj Ukrajini?

Saliven: Nisam vojni ekspert, ali ovo govorim kao ljudsko biće - inspiriše to što su predsjednik (Volodimir) Zelenski i njegova vlada uradili da pruže otpor ovoj masovnoj agresiji. Mislim da ruska vlada nije očekivala da će ukrajinska vlada biti čvrsta i da će pružiti otpor. Hrabrost je to što je predsjednik Zelenski ostao u Kijevu, dok se ruska vojska kretala sa juga, iz Bjelorusije, da ga uhvati. To inspiriše, motiviše. Siguran sam da se Ukrajinci, koji vjeruju u svoju zemlju, bore za nju i neće odustati. Ruska vlada, medijske ličnosti vole da govore o snazi Rusije. Potcijenili su snagu Ukrajine.

Glas Amerike: Zelenski je više puta rekao da je spreman da razgovara sa Putinom. Mirovni pregovori između Ukrajine i Rusije su zastali, a glavni ukrajinski pregovarač David Arakamija, koji je posjetio Washington prošle nedelje, rekao je da će Kijev možda nastaviti razgovore sa Moskvom tek krajem avgusta. Šta bi trebalo da se dogodi da bi Putin pristao na potencijalni sastanak ili barem razgovor sa Zelenskim?

Saliven: Predsjednik Biden i lideri širom svijeta pozivali su rusku vladu da zaustavi rat, da zaustavi agresiju i pregovara. Nisam vidio nagovještaje da su ruska vlada i predsjednik Putin zainteresovani za pregovore. Žele da Ukrajinci odustanu od otpora, da se predaju pod ruskom invazijom, a zatim će pregovarati. I Zelenski je u ime naroda kojeg zastupa, kao demokratski izabrani predsjednik, rekao: "Ne hvala, pregovaraćemo ali ne dok nam upirete pištolj u glavu". Kao što je predsjednik Biden rekao, i ovaj konflikt će se okončati poput svih sukoba - sa nekom vrstom pregovora. A SAD žele da podrže Ukrajinu i predsjednika Zelenskog da bi bio postignut rezultat koji Ukrajinci sami žele, ne samo na ratištu, nego i u pregovorima konačno sa Rusijom.

Glas Amerike: Da li smatrate da bi Kina trebalo da ima mnogo veću ulogu u podsticanju Rusije da pregovara i da li ste možda o tome razgovarali sa kineskim ambasadorom u Moskvi?

Saliven: Nisam. Znam da američka vlada jeste. Moje kolege u vladi su jasno stavile do znanja da se nadaju i očekuju da će Kina biti uz ostatak civilizovanog svijeta, one koji podržavaju povelju Ujedinjenih nacija, koji su protiv agresivnog rata i nasilja. I treba reći da postoji razočaranje što retorika u Pekingu nije ona kojoj smo se nadali. Međutim, mislim da nismo videli materijalnu podršku koja bi zaista poboljšala napore ruske vlade da sruši Ukrajinu.

Glas Amerike: Kada je riječ o represiji ruskih opozicionih aktivista i nezavisnih medija, sastali se se 10. juna sa zamjenikom ruskog šefa diplomatije da protestujete zbog prijetnji novinarima koji rade za američke medije u Rusiji. I takođe zbog represije protiv opozicionih lidera kao što su Aleksej Navalni, koji je poslat u zatvor sa maksimalnim obezbjeđenjem, i Vladimir Kara-Murza, koji je priveden nakon govora o Putinovom ratu. Kako rat utiče na slučajeve ljudi za koje eksperti kažu da su taoci režima?

Sullivan: U Moskvi sam više od dvije i po godine, i od dana kada sam stigao, postoji represija građanskih prava, civilnog društva, novinara, nevladinih organizacija. Usvajani su zakoni, pojedinci i organizacije se označavaju kao strani agenti ili ekstremisti, ljudi se protjeruju iz zemlje. To su lojalni Rusi koji su cijeli život proveli u domovini, koji je vole, i koji nisu saglasni sa akcijama svoje vlade. Međutim, primorani su da pobjegnu iz zemlje, ako imaju dovoljno sreće da to urade. Ako nemaju, odvode se u logore za prisilni rad na dugo vrijeme. I tome sam svjedok godinama. I postalo je učestalije od početka rata. Pomenuli ste Vladimira Kara-Murzu. Sreo sam se sa Vladimirom početkom marta, prije nego što je uhapšen. Moj je prijatelj i veoma je hrabar. Znao je za rizike, ali voli svoju zemlju. Želio je da bude tamo i da se obrati ruskom narodu. Naravno, piše za Vašington post. Tragično je to što mu se dogodilo. Međutim, ne čini mi se da je to znak da je vlada uvjerena u to što radi, ako mora da tretira ljude na taj način. Ovde u SAD uživamo u različitim idejama i retorici, nekada previše, ali to nije slabost. A oni otkrivaju svoju slabost, a ne snagu.

Glas Amerike: Bivši marinac Trevor Rid oslobođen je iz ruskog zatvora u zamjenu za ruskog državljanina. Ridova porodica navela je da je predsjednik Biden možda spasio život njihovog sina. Da li možete da iznesete više detalja o pregovorima i koliko su bili teški zbog ruskog rata?

Saliven: Trevorov slučaj je jedan od najvažnijih na kojem sam radio od kako sam izabran za ambasadora. Uhapšen je nekoliko mjeseci prije nego što sam potvrđen na taj položaj. Dobro sam ga upoznao. Izvanredan je Amerikanac, bivši marinac. Jedna od mojih prvih posjeta je bila prije nego što je osuđen, u pritvornom centru u Moskvi pod nazivom SIZO-5. Razgovarali smo, o stvarima koje su mu potrebne, knjigama koje smo pokušavali da mu dostavimo, prenosio poruke od porodice. Pogledao me je iznenada i kazao: "Ambasadore, želim da vam kažem nešto. Želim da znate da nikada neću uraditi nešto da osramotim Sjedinjene Države". Obično, ljudi žele nešto od mene. A ovde je neko pokušavao da me uvjeri da će biti u redu. Riječ je o veoma snažnoj ličnosti i sretan sam zbog njega.

Nažalost, kao što je i sam Trevor rekao, imamo i druge Ameriknce pritvorene tamo - (bivšeg marinca) Pola Vilana, (košarkašicu) Britani Grajner i druge na koje smo usredsređeni. Ne mogu da ulazim u detalje kada je riječ o pregovorima, ako ima nekih, zato što ne bi pomoglo da se oslobode, ako bi o tome javno govorili.

Glas Amerike: Predsjednik Biden ovog vikenda putuje na samit lidera G7 u Njemačkoj. Očekuju se razgovori o Ukrajini. Poslije će prisustvovati samitu NATO-a u Madridu. Šta očekujete od ovih ključnih sastanaka? Da li su zapadni lideri ujedinjeni?

Saliven: Ljudi me to pitaju šest mjeseci i SAD i njihovi saveznici i partneri su u svakom trenutku pokazali neverovatno jedinstvo. Uvjeren sam da će to biti ishod sastanka G7 i samita NATO lidera. Ruska vlada i predsjednik Putin su pogriješili što su potcijenili jedinstvo NATO saveza, SAD i naših partnera u Evropskoj uniji. To je bila greška zato što smo ujedinjeni i pružićemo otpor ovoj agresiji.

Glas Amerike: U Evropskoj uniji ima sporova u pogledu zaliha ruskog gasa, pitanje koje dugo zabrinjava EU...

Saliven: To je kratkoročan problem koji ćemo zajedno prevazići, i nećemo napraviti grešku da budemo previše zavisni od tako nepouzdane, agresivne i neprijateljske zemlje kao što je Rusija.

Glas Amerike: Čini se da Rusija više djeluje kroz propagandne kanale u zemlji, koji pokazuju da to nije rat protiv Ukrajine, već rat protiv SAD, NATO-a, Zapada. Kako to komentarišete? Da li mislite da je ruskom narodu prihvatljiv taj narativ?

Saliven: To je teško pitanje. O tome sam razgovarao sa mnogim Rusima u SAD koje poznajem. Ako su to jedine vijesti koje čujete, u jednom trenutku to počinjete da prihvatate i teško je istaći alternativne stavove. Međutim, vjerujem da u Rusiji postoji neki osjećaj da nešto nije u redu, i da nije u redu to što se događa u Ukrajini. Oni podržavaju svoju zemlju, Vole svoju vojsku. Međutim, nešto nije u redu i oni to znaju. Možete to da primijetite. Ljudi žele da znaju: Kada će to stati? Kada će se vratiti na staro? I poruka, nažalost, je: ne tako brzo.

U današnje vrijeme ljudi napuštaju područja gdje su rođeni zbog prevelike vrućine, neimaštine i gladi kao posljedica suša usljed klimatskih promjena.

IOM definiše klimatske i ekološke izbjeglice kao „osobe ili skupine osoba koje su, zbog uvjerljivih razloga iznenadnih ili progresivnih promjena u okolišu koje štetno utječu na njihove živote ili životne uslove, dužne napustiti svoje uobičajene domove, ili odluče to učiniti, bilo privremeno ili trajno, i koji se kreću ili unutar svoje zemlje ili u inostranstvu“.

„Plodovi gnjeva“ – svjedočenje o ekološkim izbjeglicama iz Oklahome za vrijeme Velike depresije

Ljudi su se selili zbog suše i gladi mnogo prije nego je utvrđen ovaj termin. To se događalo odvajkada. Američki pisac John Steinbeck, dobitnik Pulitzerove nagrade (1940.) i Nobelove nagrade za književnost (1962.) u knjizi „Plodovi gnjeva“ iz 1939. opisuje masovne migracije farmera iz Oklahome i susjednih država u plodne doline Kalifornije za vrijeme Velike depresije u potrazi za poslom i zemljom nakon što im je suša uništila usjeve, a banke i veleposjednici istjerali s posjeda.

Već 1990. Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) primijetio je da bi najveći pojedinačni utjecaj klimatskih promjena mogao imati na migraciju ljudi – s milionima ljudi raseljenih zbog erozije obale, obalnih poplava i poljoprivrednih poremećaja, velikih suša, toplotnih udara i manjka hrane. Zbog povećanja nivoa mora i oceana neke ostrvske zemlje, poput Maldiva, mogle bi nestati, dok bi druge mogle biti izložene uraganima i drugim ekstremnim vremenskim prilikama koje zbog klimatskih promjena postaju češće.

Područja koja ovise o koralnim grebenima također postaju ugroženija. Naime, zbog oštećenja ovog ekosistema usljed izbjeljivanja korala i njihovog odumiranja, smanjen je biodiverzitet koralnih grebena, što znači i manje hrane. S druge strane, koralni grebeni su prirodna barijera koja jednim dijelom štiti i od udara razornih talasa. Bez njih, ova područja postaju osjetljivija na nevrijeme.

Globalno oko 55 miliona ljudi pogođeno sušama

Mnogi žive u klimatskim „vrućim tačkama", gdje im obično nedostaju resursi da se prilagode sve neprijateljskijem okruženju. Prema podacima UNHCR-a opasnosti koje proizlaze iz sve većeg intenziteta i učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao što su nenormalno obilne kiše, dugotrajne suše, dezertifikacija, degradacija okoliša ili porast razine mora, već uzrokuju da u prosjeku više od 20 miliona ljudi napusti svoje domove i svake godine preseli u druga područja u svojim zemljama.

WHO procjenjuje da je globalno oko 55 miliona ljudi direkno pogođeno sušama. Nestašica vode utječe na 40% svjetske populacije, a čak 700 miliona ljudi je u opasnosti od raseljenja zbog suše do 2030. Procjenjuje se da će do 2050. godine oko 1.2 milijarde ljudi biti raseljeno zbog klimatskih promjena.

Pri svemu tome, klimatskim promjenama su najpogođenije siromašne i zemlje u razvoju, naročito u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Ljudi koji žive u siromašnim krajevima imaju 6x veći rizik da će biti raseljeni, evakuisani ili će im biti potrebna hitna pomoć zbo katastrofa povezanih s klimatskim promjenama.

Klimatske promjene potiču političku nestabilnost

Vijeće sigurnosti UN-a primjećuje negativne učinke klimatskih promjena i veće konkurencije za oskudne resurse na stabilnost mnogih zemalja zapadne i središnje Afrike kao što su Mali, Somalija ili Sudan. Područja koja su poznata po konfliktima će postati politički još nestabilnija, a klimatske promjene mogu biti fitilj za sukobe, koji će dodatno dovesti do migracija i talasa izbjeglica. Suša 2o11. na rogu Afrike je iselila 9.5 miliona ljudi iz njihovih domova.

Postoje i indirektni načini na koje klimatske promjene štete dobrobiti ljudi i pospješuju migracije: usljed talasa vrućine, radnici, a obično su to radnici na otvorenom u najpogođenijim zemljama, mogu manje raditi, što znači da će dobiti manje nadnice. Izloženi su riziku od toplotnog šoka i smrti.

Klimatske promjene multipliciraju opasnosti: one povećavaju ekonomsku nesigurnost i političku nestabilnost. Ako su usjevi uništeni, poljoprivrednici će tražiti druge načine da prehrane porodice. To može uključivati prosjačenje, ali i kriminalne aktivnosti. U kombinaciji sa siromaštvom i nasiljem, suše mogu biti „kap koja prelije čašu“ da ljudi pokušaju otići negdje drugo, primjerice iz Meksika u SAD, ili iz Azije i Afrike u Evropu.

Petro, 62-godišnji bivši gradonačelnik glavnog grada Bogote i sadašnji senator, osvojio je u nedjelju oko 50,4% glasova, lako pobijedivši građevinskog magnata Rodolfa Hernandeza.

Izbor bivšeg gerilca označava radikalnu promjenu za zemlju koja je još uvijek u tragovima desetljeća sukoba i naglašava dubinu frustracije s desničarskim političkim establišmentom optuženim da nadzire širok jaz između bogatih i siromašnih.

Petro se obvezao boriti se protiv nejednakosti besplatnim sveučilišnim obrazovanjem, mirovinskim reformama i visokim porezima na neproduktivno zemljište u andskoj zemlji, gdje gotovo polovica stanovništva živi u siromaštvu.

Njegovi prijedlozi - posebice zabrana novih naftnih projekata iz ekoloških razloga - zaprepastili su neke ulagače, iako je obećao poštivati postojeće ugovore. Ova kampanja bila je Petrova treća predsjednička kandidatura i njegova pobjeda dodaje andsku naciju na popis latinoameričkih zemalja koje su birale ljevičare posljednjih godina.

Petro će preuzeti dužnost u vrijeme kada se Kolumbija bori s niskim kreditnim rejtingom, velikim trgovinskim deficitom i državnim dugom za koji se predviđa da će godinu završiti na 56,5% BDP-a.

Nafta čini gotovo polovicu izvoza i blizu 10% nacionalnog dohotka.

"Kolumbijom je toliko godina upravljala ekonomska i politička elita", rekla je Gimena Sanchez-Garzoli, direktorica Andesa za think tank Washington Officea za Latinsku Ameriku. "Na mnogo načina ovi izbori su u osnovi glas većine stanovništva u zemlji, posebno siromašnih u ruralnim područjima, žena, Afro-Kolumbijaca, domorodaca."

"Ljudi nisu željeli promjenu ni pod koju cijenu, htjeli su promjenu koja bi zapravo bila sa stvarnim prijedlozima koji uključuju stavljanje mirovnog sporazuma kao prioriteta", rekao je Sanchez-Garzoli govoreći o mirovnom sporazumu s Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije iz 2016. (FARC), čime je okončana uloga te skupine u gotovo 60-godišnjem unutarnjem sukobu.

Petro se obvezao da će u potpunosti implementirati sporazum FARC-a - za koji kritičari optužuju aktualnog predsjednika Ivana Duquea da nije pružio odgovarajuću potporu - i da će tražiti razgovore s još uvijek aktivnim pobunjenicima ELN-a.

"Petrov izbor je možda upravo spasio mirovni proces", rekao je Oliver Kaplan, izvanredni profesor na Školi međunarodnih studija Josefa Korbela Sveučilišta u Denveru.

U nedjelju navečer, dok je slavio svoju pobjedu, Petro je svojim pristašama poručio: "Mir je da netko poput mene može biti predsjednik."

Petro redovito hvali uglavnom mlade prosvjednike koji su u posljednje tri godine izašli na ulice osuđujući nejednakost i policijsko nasilje, u demonstracijama u kojima je ubijeno više od 40 ljudi.

Novoizabrani predsjednik, kojeg je vojska uhitila 1985. dok je nosio oružje za pobunjenike M-19, rekao je da je mučen tijekom 16-mjesečnog pritvora. Njegovom pobjedom visoki dužnosnici oružanih snaga pripremaju se za promjenu.

"Postoji dio stanovništva koji mu se potpuno protivi zbog njegove prošlosti M-19", rekao je Kaplan. "Održavanje sigurnosti i zaštite civila ovisit će o dobrim civilno-vojnim odnosima, a to je neistraženo u tom pogledu."

No, Petrovi prijedlozi suočit će se s izazovima, ne samo zbog duboko podijeljenog kongresa na kojemu je desetak stranaka.

"Petro će od prvog dana imati vrlo jaku opoziciju, imat ćemo kongres koji je odjednom odvojen od izvršne vlasti", rekao je osnivač Colombia Risk Analysis Sergio Guzman.

"Mislim da to znači da su se prioriteti ljudi pomaknuli dalje od sukoba", rekao je Guzman. "Ovo označava stvarno oštar odmak od onoga gdje smo bili kao država."

Poslovni čelnici i tržište čekali su ministarska imenovanja, posebno za ključne pozicije poput ministra financija, te su predvidjeli volatilnost u pesou i obveznicama kada se trgovanje otvori u utorak nakon blagdanskog vikenda.

"Bit će vrlo važno da se vrati potpuno povjerenje između svih, da postoji povjerenje za poduzeća, građane, da postoji povjerenje za investitore, da postoji povjerenje u vladavinu prava", Bruce Mac Master, predsjednik kolumbijskog poslovanja Udruga (ANDI), stoji u priopćenju nakon Petrove pobjede.

"U nama može očekivati konstruktivnog partnera", rekao je.

Petro je naglasio da pod njegovom vladom posao i razvoj imaju važnu ulogu. Obećao je ojačati poljoprivredu, turizam i proizvodnju.

"Mi ćemo razviti kapitalizam u Kolumbiji", reklao je pristašama u nedjelju. Potreban je razvoj kako bi se prevladao "feudalizam" i "predmodernost" od kojih Kolumbija još uvijek pati, rekao je.