Podaci prikupljeni od 15 glavnih gradskih policijskih uprava pokazuju prosječno povećanje od oko pet odsto incidenata motivisanih mržnjom ove godine, prema novom izvještaju Centra za istraživanje ekstremizma na Državnom univerzitetu Kalifornije u San Bernardinu. U 15 posmatranih gradova ukupno živi 25,5 miliona ljudi.

Poređenja radi, veći uzorak podataka iz 52 velika grada koje je sakupio Centar pokazao je da su zločini iz mržnje u Sjedinjenim Državama porasli za skoro 30 odsto u 2021, navodi se u izvještaju.

Zločin iz mržnje FBI definiše kao "krivično djelo protiv osobe ili imovine motivisano u cjelini ili djelimično pristrasnošću počinioca prema rasi, religiji, invaliditetu, seksualnoj orijentaciji, etničkoj pripadnosti, polu ili rodnom identitetu".

Zločini iz mržnje u SAD su u porastu posljednjih godina, vođeni faktorima koji se kreću od porasta antiazijskih osjećanja tokom pandemije Covida 19, do animusa protiv crnaca kao reakcija na proteste protiv rasne pravde koji su izbili širom Amerike 2020. i ubistva Afroamerikanca Georgea Floyda tokom policijskog privođenja.

Ako se porast koji je do sada viđen ove godine održi, to bi predstavljalo četvrtu uzastopnu godinu u kojoj su zločini iz mržnje porasli u Sjedinjenim Državama.

"Dešava se malo usporavanje, ali događaji se ne ograničavaju na godinu dana, oni mogu biti višegodišnji trendovi", rekao je Brian Levin, izvršni direktor Centra za proučavanje mržnje i ekstremizma.

Arusha Gordon, iz Komiteta pravnika za građanska prava po zakonu, upozorila je da podaci o zločinima iz mržnje obično potcjenjuju pravi broj incidenata.

"Uvijek me čini veoma nervoznom kada raspravljam o podacima o zločinima iz mržnje samo zato što znamo da su ti podaci zaista nepotpuni", rekla je u intervjuu Gordon, koja vodi Centar za zaustavljanje mržnje James Byrd Jr.

Nalazi dolaze prije godišnjeg izvještaja FBI-ja o zločinima iz mržnje za 2021. koji bi trebalo da bude objavljen na jesen. Portparol je rekao da Biro još nema potvrđen datum objavljivanja.

Na osnovu preliminarnih podataka iz većih gradova, Levin predviđa da će izvještaj FBI-ja pokazati dvocifreni porast zločina iz mržnje.

"Pitanje je - koliko visoko", rekao je Levin.

Crnci, Jevreji, seksualne manjine i Latinoamerikanci su ove godine bile najčešće mete zločina iz mržnje. Manje je bilo azijskih Amerikanaca, barem u nekim dijelovima zemlje.

Napadi motivisani pristrasnošću na Amerikance azijskog porijekla, koji su prošle godine dostigli rekordne nivoe, opali su u nekoliko velikih gradova, pri čemu je broj incidenata u New Yorku smanjen za 48 odsto, a u Los Angelesu za 17 odsto.

Levin je napomenuo da su zločini iz mržnje protiv Azijaca i dalje na visokom nivou.

On je, međutim, istakao da su zločini iz mržnje protiv muslimana opali 2002. godine nakon što su dostigli rekordne nivoe nakon napada 11. septembra 2001. godine.

Štaviše, ukupni zločini iz mržnje imaju tendenciju rasta tokom druge polovine godine. S obzirom na to da se približavaju izbori na sredini predsjedničkog manada u SAD, stručnjaci upozoravaju da bi kasnije tokom godine mogao doći do novog porasta incidenata zbog pristrasnosti.

"Često vidimo da se zločini iz mržnje povećavaju kako politička retorika postaje žešća", rekla je Gordon.

Nagli porast napada na Azijce napada tokom pandemije Covida 19 podstakao je Kongres prošle godine da donese zakon koji ima za cilj borbu protiv zločina iz mržnje.

Covid 19 zakon o zločinima iz mržnje, koji je potpisao predsjednik Joe Biden u maju 2021. godine, stvorio je novu poziciju Sekretarijata za pravosuđe, kako bi se ubrzala revizija zločina iz mržnje povezanih sa Covidom 19.

U izvještaju objavljenom na prvu godišnjicu važenja zakona, Sekretarijat za pravosuđe saopštio da je optužio više od 40 ljudi za zločine iz mržnje povezane sa pandemijom od januara 2021.

U septembru će Biden biti domaćin samita Bele kuće "kako bi se suprotstavio korozivnim efektima nasilja podstaknutog mržnjom na našu demokratiju i javnu bezbjednost", objavila je prošle nedjelje savjetnica Bijele kuće za unutrašnju politiku Susan Rice.

"Mržnja ne smije da ima bezbjedno utočište u Americi – posebno kada ta mržnja podstiče vrstu nasilja kakvo smo vidjeli od Oaka Creeka do Pittsburgha, od El Pasa do Powayja i od Atlante do Buffala", rekla je Rice u saopštenju.

Govoreći u video-obraćanju sa kijevskog Trga nezavisnosti, Zelenski je rekao da će se Ukrajina boriti za svoju zemlju "do kraja" i da, dok je jednom kraj rata bio obilježen mirom, Ukrajina sada želi pobjedu.

"I samo jednom ćemo podići ruke - kada budemo slavili svoju pobjedu. Cijela Ukrajina", rekao je Zelenski. "Zato što ne trgujemo svojom zemljom i svojim narodom. Za nas je Ukrajina cijela Ukrajina. Svih 25 regiona, bez ikakvih ustupaka i kompromisa."

Zelenski je rekao da će Ukrajina povratiti kontrolu nad istočnim regionom Donbasa, kao i Krimom.

Ruske snage su prebacile fokus na Donbas poslije neuspjeha u ranom napredovanju ka ukrajinskoj prijestolnici Kijevu. Separatisti koje podržava Rusiju bore se sa ukrajinskim snagama u Donbasu od 2014. Iste godine Rusija je anektirala Krim u okviru poteza koji nije priznala međunarodna zajednica.

"Ne želite da vaši vojnici ginu? Oslobodite naše zemlje", rekao je Zelenski. "Ne želiš da tvoje majke plaču? Oslobodi naše zemlje. Ovo su naši jednostavni i jasni uslovi."

Javna proslava Dana nezavisnosti zabranjena je u Kijevu jer su ukrajinski lideri, a i Sjedinjene Države, upozorili na pojačane napore Rusije da izvrši udare na civilnu infrastrukturu i vladine objekte u Ukrajini.

Vojna pomoć

Američki predsjednik Joe Biden je na Dan nezavisnosti Ukrajine najavio novu pomoć toj zemlji od 3 milijarde dolara. Zvaničnici su prethodno rekli da će pomoć finansirati ugovore za nabavku dronova, oružja i druge opremu koja se ne smije koristiti na bojištu godinu ili dvije.

Za razliku od većine prethodnih paketa koji su pružali neposrednu pomoć na bojnom polju, novo finansiranje je u velikoj mjeri usmjereno na pomoć Ukrajini da obezbijedi svoju srednjoročnu i dugoročnu odbranu.

Nova pomoć bi bila povrh već poslate američke vojne pomoći Ukrajini vrijedne oko 10,6 milijardi dolara u posljednjih godinu i po dana.

Norveško Ministarstvo odbrane saopštilo je u srijedu da Norveška i Britanija zajedno isporučuju Ukrajini mikro dronove koji se koriste za "izviđanje i identifikaciju ciljeva".

Norveška također isporučuje prenosivi sistem koji bi omogućio ukrajinskim snagama da ometaju neprijateljske bespilotne letjelice, za koje je Ministarstvo odbrane saopštilo da je "posebno pogodan za zaštitu manjih patrola, artiljerijskih položaja i drugih važnih resursa".

Ludilo rata

Papa Franjo iskoristio je dio svoje opšte audijencije u srijedu da ponovi poziv da se vjernici mole za ukrajinski narod, rekavši da "već šest mjeseci pati od užasa rata", navodi Vatikan News.

"Nadam se da će biti preduzeti konkretni koraci kako bi se okončao rat i spriječio rizik od nuklearne katastrofe u Zaporožju", rekao je papa, misleći na nuklearnu elektranu u vezi sa kojom se Rusija i Ukrajina međusobno optužuju posljednjih nedjelja.

Papa Franjo je također govorio o, kako je rekao, "ludilu" rata i gubicima na obje strane sukoba, rekavši da su djeca "izgubila oca ili majku, bilo da su Rusi ili Ukrajinci".

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, AFP i Reuters.

Na poziciju sudija Ustavnog suda FBiH imenovani su: Dubravko Čampara, Mirko Miličević, Ajša Softić i Branimir Orašanin.

Imenovanje potvrditi Parlament FBiH.

Prethodno je visoki predstavnik Christhian Schmidt pozvao na imenovanje sudija. Prilikom nametanja tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH krajem prošlog mjeseca, Schmidt se osvrnuo i na imenovanje sudija Ustavnog suda BiH, rekavši kako su političke blokade neprihvatljive.

Čavara, kadar HDZ-a, našao se pod američkim sankcijama u junu ove godine, zajedno sa ministrom zdravlja Republike Srpske Alenom Šeranićem.

„Marinko Čavara i Alen Šeranić slijedili su etno-nacionalističke i političke agende nauštrb demokratskih institucija i građana Bosne i Hercegovine”, rekao je Brian E. Nelson, podsekretar za borbu protiv terorizma i obavještajne finansijske poslove u Ministarstvu finansija SAD, prilikom objavljivanja sankcija.

U obrazloženju se dalje navodi kako Čavara odbija da imenuje sudije Ustavnog suda FBiH od 2019. godine. Reagujući na izrečene sankcije, Čavara je rekao kako su te optužbe neistinite i tendeziocne.

Sankcije podrazumijevaju zamrzavanje imovine sankcionisanih osoba, dok se američkim državljanima zabranjuju transakcije koje obuhvataju bilo koju imovinu ili udio u imovini sankcionisanih osoba.

„State Department ima informacija da Rusija pojačava napore da izvede napade na ukrajinsku civilnu infrastrukturu i vladine objekte narednih dana”, navodi se u saopštenju američke ambasade u Kijevu i dodaje da bi američki državljani trebalo da napuste Ukrajinu „sada„ u svom aranžmanu ako je to bezbjedno.

To nije prvo takvo upozorenje SAD, ali je ovo upućeno uoči obilježavanja 31. godišnjice nezavisnosti Ukrajine u srijedu, kada se navršava i šest mjeseci od početka rata.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je snažan odgovor na bilo koje ruske napade na Dan nezavisnosti. Također je obećao da će Ukrajina povratiti kontrolu nad Krimom, koji je Rusija anektirala 2014.godine.

Zelenski je prethodno upozorio na moguće ruske akcije na ukrajinski Dan nezavisnosti. Kijev je daleko od prvih linija fronta i rijetko je bio meta ruskih raketa, otkako je Ukrajina spriječila kopnenu ofanzivu za zauzimanje prijestonice u martu, podsjeća agencija Reuters. U gradu je u utorak bilo mirno, mada ima nagovještaja povećane prijetnje.

Zbog straha od ruskih napada, u glavnom gradu Ukrajine otkazana je javna proslava Dana nezavisnosti.

Vlasti su savjetovale Ukrajince širom zemlje da rade kod kuće gdje je to moguće od utorka i četvrtka, i da potraže sklonište ako čuju sirene.

U šestomjesečnoj ruskoj invaziji, poginule su hiljade ljudi, a gradovi razoreni. Ruske snage kontrolišu veliki dio juga, uključujući i crnomorsku obalu, kao i dijelove istočnog regiona Donbas. Izgledi za postizanje mira gotovo da ne postoje.

Neke informacije dolaze od AP-a, Reutersa i AFP-a.

Na osnovu podataka, Pixsell je napravio grafikon koji prikazuje da se u top 10 zemalja nalaze čak tri iz bivše Jugoslavije.

Na vrhu liste je BiH, koja godišnje gubi više od 1,5 posto svog stanovništva. Srbija je sedma, dok je Hrvatska na osmom mjestu.

Prema podacima ovog izvještaja očekuje se da će Letonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Litvanija, Kosovo, Jermenija, Sjeverna Makedonija i Poljska izgubiti između 40% i 50% svog stanovništva do kraja vijeka.

„Analiza stanja stanovništva je potvrdila da je Bosna i Hercegovina zemlja sa 'najnižim niskim' fertilitetom na svijetu (1,25), visokim nivoima migracija i starenja stanovništva, kao i sa duboko ukorijenjenim rodnim nejednakostima. Do 2070. godine će takvi demografski trendovi i nejednakosti dovesti do smanjenja ukupnog stanovništva za preko 50%, dok će demografska struktura naginjati starijoj populaciji (sa njenim udjelom u ukupnom stanovništvu od preko 40%)”, objasnio je John Kennedy Mosoti, predstavnik Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA) u Bosni i Hercegovini, nakon nedavno provedene Projekcije stanovništva Bosne i Hercegovine za period 2020 -2070.

On je istakao da će „sektori koji su presudni za socioekonomski razvoj zemlje, kao što su obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, biti u ozbiljnoj opasnosti da podbace u radu, dok će se tržište rada suočiti sa nedostatkom kvalificiranih radnika i profesionalaca”.

„Stoga je izuzetno važno pronaći nova rješenja za veća ulaganja u blagostanje, egzistenciju i mogućnosti za mlade ljude da napreduju u Bosni i Hercegovini”, rekao je predstavnik UNFPA..

Gotovo pola miliona ljudi napustilo je Bosnu i Hercegovinu od 2013. godine, prema rezultatima istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH. Samo u 2021. godini to je učinilo 170.000 stanovnika, gotovo grad veličine Banja Luke.

Lokalne vlasti u Kijevu zabranile su velike javne događaje, skupove i druga okupljanja povodom godišnjice od ponedjeljka do četvrtka zbog mogućnosti raketnih napada, navodi se u dokumentu koji je objavila kijevska vojna uprava.

Ihor Terehov, gradonačelnik Harkova na sjeveroistoku koji je meta čestog i smrtonosnog ruskog bombardovanja, produžio je redovni policijski čas, na od 4 poslijepodne do 7 ujutro po lokalnom vremenu, od utorka od četvrtka.

U lučkom gradu Mikolajevu, blizu teritorije na jugu koju je okupirala Rusija, regionalni guverner Vitalij Kim rekao je da vlasti pripremaju uredbu o radu stanovnika kod kuće u utorak i srijedu i pozvao građane da se ne okupljaju u velikim grupama.

Blizu linije fronta, na jugu zemlje, Ukrajina je saopštila da je Rusija ispalila rakete na nekoliko ukrajinskih gradova sjeverno i zapadno od Zaporožja, najveće evropske nuklearne elektrane koju su na početku invazije osvojile ruske snage.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je na potencijalne ruske akcije dok se Ukrajina priprema da u srijedu obilježi godišnjicu svoje nezavisnosti.

Tokom noćnog obraćanja u nedjelju, Zelenski je rekao da je razgovarao sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom o "svim prijetnjama" koje predstavlja Rusija, kao i da su slične poruke poslate generalnom sekretaru UN-a Antoniju Guterresu i turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu.

"Svi ukrajinski partneri su obaviješteni o tome šta teroristička država može da pripremi ove nedjelje", rekao je Zelenski.

Ukrajinski lider je pomenuo jednu akciju koju bi Rusija mogla preduzeti je suđenje grupi ukrajinskih vojnika zarobljenih tokom opsade ukrajinskog grada Mariupolja.

"Ako bi se ovo odvratno suđenje nastavilo... ovo bi bila linija preko koje pregovori više nisu mogući", rekao je Zelenski. "Neće više biti razgovora. Naša država je sve rekla."

Hiljade mrtvih

U srijedu 31. godišnjica nezavisnosti Ukrajine od sovjetske vlasti poklapa se sa šest mjeseci otkako je Rusija započela invaziju na Ukrajinu.

U ratu između susjednih zemalja, koji bijesni od ruske invazije 24. februara, ubijeno je na hiljade boraca sa obje strane i ukrajinskih civila, dok su milioni Ukrajinaca primorani da napuste svoje domove radi bezbjednosti i da pređu u zapadni dio zemlje, daleko od linije fronta u istočnoj Ukrajini, ili odu u susjedne zemlje.

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, AFP i Reuters.

Vježbe SAD-a i Južne Koreje, koje će trajati dvije sedmice, uključivat će programe obuke na terenu koji simuliraju različite scenarije, uključujući odgovor na napade Sjeverne Koreje na vitalnu južnokorejsku infrastrukturu.

SAD i Južna Koreja su smanjile ili odgađale vojne vježbe od 2017. u sklopu napora da se Sjeverna Koreja namami za pregovarački sto i zbog pandemije koronavirusa.

Međutim, južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol, koji je preuzeo dužnost u maju, obećao je da će pojačati vježbe u cilju odvraćanja Sjeverne Koreje, koja je ove godine izvela rekordan broj lansiranja projektila.

Iako Sjedinjene Države i Južna Koreja kažu da su vježbe defanzivne, Sjeverna Koreja ih prikazuje kao pripremu za invaziju i često ih koristi kao priliku da demonstrira vlastito oružje i uputi druge prijetnje.

Ove godine, Sjeverna Koreja je izvela više od 30 lansiranja projektila, uključujući interkontinentalne balističke rakete dizajnirane za ciljanje Sjedinjenih Država. Drugi testovi uključivali su oružje kratkog dometa namijenjeno izbjegavanju raketne odbrane SAD-a i Južne Koreje.

Američki i južnokorejski zvaničnici također kažu da bi Sjeverna Koreja u svakom trenutku mogla izvesti sedmu nuklearnu probu – korak koji bi mogao dramatično podići tenzije na Korejskom poluotoku. Sjeverna Koreja nije testirala nuklearno oružje od 2017.

Sjedinjene Države i Južna Koreja složile su se da će odgovoriti na sjevernokorejsku nuklearnu probu raspoređivanjem "strateških sredstava" u regiji, saopštilo je prošle sedmice južnokorejsko Ministarstvo nacionalne odbrane. "Strateška sredstva" se mogu odnositi na sisteme naoružanja uključujući bombardere sa nuklearnim snagama, podmornice na nuklearni pogon ili nosače aviona.

Južna Koreja nema vlastito nuklearno oružje, ali se za zaštitu oslanja na takozvani američki "nuklearni kišobran". Sjedinjene Države također imaju oko 28.500 vojnika u Južnoj Koreji.

Prije 2017. godine, dvije zemlje su održavale godišnje proljetne i ljetne zajedničke vježbe osmišljene da poboljšaju sposobnost dviju strana da rade zajedno u slučaju rata.

Ostaje da se vidi da li će nastavnici koji nose oružje spasiti živote ili učiniti više štete nego koristi.

Pozivi na zaštitu više od 50 miliona učenika i osoblja javnih škola u zemlji postali su glasniji od masakra u osnovnoj školi u Uvaldeu u Texasu u maju, kada je 18-godišnji napadač ubio 19 djece i dvoje odraslih.

Mjesecima nakon tragedije, napad još uvijek proganja neke učenike. „Želim da idem u školu znajući da smo ja i moji drugovi sigurni”, rekao je srednjoškolac Tony Williams iz Manassasa, Virginia.

Williams se ne slaže sa naoružavanjem prosvjetnih radnika, ali smatra da su potrebne jače mjere. „Trebalo bi da imamo više naoružanih službenika za osiguranje škola, više detektora metala i ojačana zaključana vrata na svim ulazima”, rekao je on za Glas Amerike.

Učenica devetog razreda Rebecca McKenzie iz Georgije rekla je da bi se osjećala sigurnije s naoružanim nastavnicima u učionici. „Moraju biti dobro obučeni za korištenje vatrenog oružja i imati lak pristup pištolju ako neka osoba napadne školu.”

Školski sigurnosni odgovor

U svjetlu nekih od najsmrtonosnijih pucnjava u školama u zemlji u protekloj deceniji, aktivisti za prava na oružje i republikanski državni zakonodavci zalagali su se za obuku i naoružavanje školskog osoblja kako bi postali prva linija odbrane u situacijama naoružanog napada na školu.

Nakon pucnjave u školi u Texasu, predsjednik Joe Biden potpisao je zakon o prvoj federalnoj mjeri kontrole oružja u tri decenije. „Ima previše drugih škola, previše drugih svakodnevnih mjesta koja su ovdje u Americi postala polja smrti, bojna polja”, rekao je Biden u junu.

Iako skroman, zakon nameće nove propise o posjedovanju oružja koje će pooštriti provjeru prošlosti potencijalnih kupaca oružja osuđenih za nasilje u porodici ili značajna krivična djela kao maloljetnici. Republikanci su odbacili strožije mjere poput zabrane jurišnih pušaka, koje favoriziraju demokrate i Biden.

Republikanski guverner države Ohio Mike DeWine u junu je potpisao zakon koji omogućava nastavnicima koji prođu 24 sata obuke da nose oružje u školama.

DeWine je također najavio da će 1.183 škole širom države Ohio dobiti skoro 47 miliona dolara. Novac će pokriti troškove poboljšanja fizičke sigurnosti kao što su sigurnosne kamere, razglasi i automatska brava na vratima. Država će unajmiti 16 trenera za rad sa školskim okruzima koji omogućavaju nastavnicima da nose oružje.

„Ono što radite svaki dan je da se fokusirate na to da svoju djecu zaštitite”, rekao je DeWine.

Debata o sigurnosti u školi

Iako većina odraslih Amerikanaca ne želi da nastavnici nose oružje u školi, u istraživanju javnog mnijenja PDK Internationala, 45 posto ispitanika je reklo da bi favorizirali naoružavanje nastavnika kao sigurnosnu strategiju.

Druga anketa provedena prošlog mjeseca pokazala je da je 75 posto vaspitača od predškolskog do 12. razreda reklo da je naoružavanje nastavnika nepopularna strategija, prema istraživanju Američke federacije učitelja.

Istraživanje javnog mnijenja u cijeloj državi u Virginiji koje je proveo Patch News pokazalo je da se 83 posto ispitanika protivi naoružavanju nastavnika. Oni koji su se zalagali za to da se prosvjetnim radnicima omogući da nose oružje naveli su dugotrajno vrijeme reakcije policije na pucnjavu – kritični faktor u masakru u Uvaldeu.

Anketa, sprovedena prošlog mjeseca, također je pokazala da su se ljudi s obje strane debate složili oko poboljšanja sigurnosti u školi, uključujući zaključavanje vrata, poboljšanje resursa mentalnog zdravlja za učenike i angažovanja više zaštitara.

U nekim zajednicama, sindikati nastavnika i zagovornici kontrole oružja odbili su naoružavanje školskih nastavnika, administratora i osoblja.

„Unošenje većeg broja oružja u škole čini škole opasnijim i ne čini ništa da zaštiti naše učenike i nastavnike od nasilja oružjem”, rekla je Becky Pringle, predsjednica Nacionalnog udruženja za obrazovanje, najvećeg sindikata nastavnika u zemlji. „Potrebno nam je manje oružja u školama i nastavnici bi trebali predavati, a ne ponašati se kao naoružani čuvari.”

Zagovornici kontrole oružja tvrde da više oružja u školama povećava šanse da pištolj padne u pogrešne ruke.

„Mora se učiniti mnogo više da naša djeca budu sigurna u učionici i van nje“, rekla je Anna Morshedi, volonterka pri ogranku Moms Demand Action u Arkanzasu, mreže roditelja koja se bori za jači zakon o oružju.

Ona vjeruje da će povećanje broja naoružanog osoblja u školama učiniti malo da se spriječi nasilje oružjem. „Potrebni su nam zakonodavci da se pozabave osnovnim uzrokom problema i zaustave oružje da ulazi u naše škole”, rekla je ona u online izjavi.

Zakonodavci u Arkanzasu odobrili su mjeru kojom se u svakoj školi nalaže po jedan naoružani stražar. Država će također potrošiti 50 miliona dolara za grant za sigurnost u školama za proširenje obuke o mentalnom zdravlju mladih za svo školsko osoblje koje komunicira sa učenicima.

Ažuriranje procedura za sigurnost škola

Policija širom SAD-a ažurirala je procedure za reagovanje na incidente nakon masovne pucnjave u javnoj školi u Coloradu prije više od dvije decenije. Policajci su obučeni da se odmah suprotstave i neutrališu osumnjičenog čak i ako to dovede živote policajaca u opasnost. U Texasu, policajci su kritizirani jer je trebalo više od sat vremena da ubiju napadača u osnovnoj školi Uvalde.

Više od 29 američkih država dozvoljava ljudima koji nisu policajci ili zaštitari da nose oružje u krugu škole, prema Nacionalnoj konferenciji državnih zakonodavnih tijela.

Na Floridi, više od 1.300 školskog osoblja širom države služe kao naoružani čuvari u 45 od 74 školska okruga, prema državnim obrazovnim podacima. Pojačano obezbjeđenje uslijedilo je nakon masovne pucnjave 2018. u srednjoj školi Marjory Stoneman Douglas u Parklandu, gdje je 19-godišnji napadač ubio 17 osoba.

Masovna pucnjava u školama teško je pogodila mnoge zajednice, a roditelji i kreatori politike zahtijevaju da se učini više. U Georgiji su grupe za zaštitu prava na oružje tražile naoružavanje većeg broja edukatora.

Prošlog mjeseca, Odbor za obrazovanje okruga Cobb u blizini Atlante izglasao je da se određenom školskom osoblju dozvoli nošenje oružja. Zakon usvojen 2014. dozvoljava nastavnicima i drugim zaposlenima u Georgiji da nose oružje u školama ako lokalni školski odbori to dozvole.

„Našim školama prijeti nasilje oružjem”, rekao je Charles Tatum, roditelj srednjoškolca u Atlanti. On vjeruje da naoružavanje dobro obučenog školskog osoblja može zaštititi učenike. „To bi odvratilo nekoga ko ima pištolj da uđe u škole i iskoristi malu djecu i besmisleno oduzima živote”, rekao je Tatum za Glas Amerike.

„Ulaskom u novu školsku godinu osjećam da je moj sin prilično siguran sa sigurnosnim poboljšanjima, kao što su više naoružanih stražara i zaključavanje svih vrata.”

Reznikov je u intervjuu za ukrajinski servis Glasa Amerike govorio o razvoju događaja u zemlji od ruske invazije 24. februara.

Glas Amerike: Šta je cilj Ukrajine u ratu sa Rusijom?

Reznikov: „Ukrajinski plan je okončanje oslobađanja teritorija koje je okupirala Ruska Federacija i povratak međunarodno priznatim granicama iz 1991. godine. Ne 2014, 2015, ne 24. februara 2022. godine. Konačni cilj je pobjeda Ukrajine i njena obnova u okvirima granica iz 1991. To je glavni plan. Moguće je 'hlađenje' vojne situacije. Ne vidim mogućnost 'zamrzavanja' - kako ljudi zovu konflikta - zato što ovdje nije riječ o konfliktu. Ovo je rat. Ovo je otvoren rat dvije redovne vojske, i jedna vojska je izvršila invaziju na teritoriju svog susjeda bez legitimnog razloga ili prava da to uradi. Zbog toga je ovo rat za opstanak. Branićemo se da preživimo.”

Glas Amerike: Prema vašoj procjeni, koliko su borbenih trupa ruske snage rasporedile blizu ukrajinskih granica ili na okupiranim teritorijama?

Reznikov: „Možda griješim, ali prema najnovijim vojnim izvještajima, ima oko 115 takozvanih bataljonskih taktičkih grupa, od kojih su 105 aktivno angažovane, a 10 se rotira. Ukupno ima do 135.000 ljudi.”

Glas Amerike: Koju novu vojnu opremu očekujete od Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja?

Reznikov: „Svakako očekujemo podršku i pomoć naših partnera. Nadamo se da će biti donijeta politička odluka da nam se daju ATACMS (Vojni taktički raketni sistemi) koji bi nam omogućili da gađamo ciljeve na udaljenosti od 300 kilometara. To bi nam također omogućilo da spasimo živote više naših vojnika - muškaraca i žena - i da nanesemo veoma uspješnu štetu. Nadamo se da ćemo konačno dobiti zapadne avione što bi nam omogućilo da dominiramo nebom zbog njihovih boljih radara, dometa, pokretnosti i brzine. I naravno, slanje tenkova bi nam dalo prednost. Moderni svijet danas može lako da nam pruži tehnologiju da osigura našu pobjedu i nadoknadi neravnotežu u snagama (između Rusije i Ukrajine).”

Glas Amerike: Da li ste zadovoljni najnovijim paketom američke vojne pomoći Ukrajini od milijardu dolara?

Reznikov: „Veoma sam zadovoljan, zato što sadrži municiju za artiljerijske sisteme koje smo dobili ranije. Također sadrži značajan broj raketa za HIMARS (visokopokretne artiljerijske raketne sisteme). Također, rakete koje omogućavaju našoj vojsci da uništi i onesposobi ruske radare. Pomaže nam da oslabimo njihov sistem protivvazdušne odbrane i da djelujemo odlučnije. Zbog toga smo veoma zadovoljni paketom vojne pomoći. To je ogromna pomoć. Ponoviću da se nadam da će uskoro biti donijeta politička odluka o raketama ATACMS. HIMARS-i su značajno promijenili našu strategiju na ratištu, zbog čega će ATACMS biti od velike koristi Ukrajini i civilizovanom svijetu.”

Glas Amerike: Da li je Ukrajina izgubila bilo koji od sistema HIMARS koje su SAD poslale?

Reznikov: „Mogu sa apsolutnom odgovornošću da potvrdim da nije izgubljen ni jedan. Kada u ruskim masovnim medijima ili na društvenim mrežama čitate o 'vojniku Ivanovu sa kalašnjikovim kako ulazi u kamion gde je uništio 12 HIMARS-a' - možete samo da se smijete i kažete: 'To je jednostavno njihova propaganda'. To je potpuna besmislica.”

Glas Amerike: Da li imate bilo kakve sporazume sa SAD da ne gađate ruske vojne objekte na Krimu oružanim sistemima koji su vam poslati?

Reznikov: „Imamo sporazum sa Sjedinjenim Državama da ne koristimo oružje koje su nam dali partneri, među kojima i SAD, za napade na teritoriju Ruske Federacije. Međutim, ako govorimo o oslobađanju privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija, gdje se nalaze naši neprijatelji, onda te restrikcije ne postoje.”

Glas Amerike: Koje je mjere Ukrajina preduzela da prati i kontroliše upotrebu američkih oružanih sistema?

Reznikov: „Postoji nekoliko nivoa tih mjera zato što je za mene veoma važno da zadržimo i povećamo povjerenje. Ključno je održati tu podršku. I u mom prvom apelu gospodinu Lloydu Austinu (američkom sekretaru za odbranu) i drugim ministrima na konferenciji u Ramštajnu (26. aprila) direktno sam poručio: 'Pomognite nam da napravimo sistem maksimalne transparentne kontrole oružja kako bi vi imali otvoren pristup tim informacijama. Dajemo vam puni pristup tim informacijama. Pošaljite svoje izaslanike i kontrolore, čak i ako želite da idu na prve linije fronta. Slobodno kontrolišite u skladu sa vašim sistemima.' I neke zemlje su odmah poslale svoje izaslanike u skladu sa njihovim bezbjednosnim propisima. Ponovo ću naglasiti da smo u potpunosti zainteresovani za transparentnost tih pitanja. Ako neki ljudi govore da postoji krijumčarenje, to je sve propagandni narativ čiji cilj je da se oslabi ta podrška i smanji nivo povjerenja.”

Glas Amerike: Šta je vaša poruka svijetu uoči Dana nezavisnosti Ukrajine 24. augusta?

Reznikov: „Želim da sve pozovem da vjeruju u Ukrajinu. Nastavljamo da plaćamo cijenu za našu nezavisnost. Možda smo osvojili nezavisnost malo lakše od drugih zemalja, jer nismo mnogo platili krvlju. Međutim, sada plaćamo mnogo. Želim da dodam da je Dan nezavisnosti Ukrajine danas istovremeno Dan nezavisnosti mnogih evropskih zemalja. Zbog toga od vas tražim da ne podliježete zamoru. Ostanite uz nas i zajedno ćemo pobijediti. Ukrajina će pobijediti.”

Allen Weisselberg, bivši finansijski direktor Trumpove organizacije, o krivici za svih 15 tačaka optužnice izjasnio se u sudu države New York na Manhattanu.

Iako se ne očekuje se da će Weisselberg sarađivati sa tužiocima u okviru šire istrage samog Trumpa, njegovo priznanje krivice vjerovatno će ojačati njihov slučaj protiv Trumpove kompanije. Suđenje je zakazano za oktobar, a Trumpova organizacija se izjasnila da nije kriva. Donald Trump nije optužen ni za kakve prestupe.

"Ovaj sporazum o krivici ukazuje na direktnu umiješanost Trumpove organizacije u niz krivičnih aktivnosti i od Weisselberga se zahteijva da obezbijedi veoma važno svjedočenje na predstojećem suđenju. Očekujemo da dokažemo naš slučaj pred sudom", saopštio je okružni tužilac Manhattana Alvin Bragg.

Iz Trumpove organizacije je saopšteno da je Weisselberg "dobar i častan čovek" kojeg "maltretiraju, gone i prijete mu organi za sprovođenje zakona, naročito okružni tužilac Manhattana, u okviru beskonačnih, politički motivisanih pokušaja da se uhvati predsjednik Trump". Navodi se i da kompanija neće priznati krivicu zato što nije uradila ništa nezakonito.

Optužnica protiv Trumpove organizacije i Weisselberga podignuta je u julu 2021. godine za poresku prevaru i falsifikovanje poslovnih dokumenata, gdje su neki direktori plaćani "van zvaničnih kanala".

Tužioci navode da je Weisselberg izbjegao da plati porez na milion i 760 hiljada dolara prihoda, uključujući kiriju za jedan stan na Manhattanu, rate za dva mercedesa i školarinu za članove porodice. Čekove za školarinu potpisivao je Trump.

Weisselberg će vjerovatno biti osuđen na pet mjeseci zatvora i pet godina uslovne osude. Moraće i da plati 1,99 miliona dolara poreza, kazni i kamate. Zatvorsku kaznu će izdržavati poslije kraja suđenja Trumpovoj organizaciji, a mogao bi da bude oslobođen poslije 100 dana, prenosi Reuters pozivajući se na neimenovani izvor.

To je znatno kraće od 15 godina koliko je mogao da provede u zatvoru da je proglašen krivim na suđenju, umjesto što je priznao krivicu. Bio je optužen za mnoga krivična djela za koja se tereti i Trumpova organizacija, ali i za neka druga kao što je krađa.

Nicholas Gravante, advokat Weisselberga, naveo je u saopštenju: "Gospodin Weisselberg je donio jednu od najtežih odluka u životu da prizna krivicu da bi okončao ovaj slučaj i njime izazvanu dugogodišnju pravnu i ličnu noćnu moru za sebe i svoju porodicu".

Trumpova organizacija upravlja golf klubovima, hotelima i drugim nekretninama širom svijeta. Ako bude proglašena krivom na suđenju, mogla bi da bude kažnjena novčano i na druge načine.

Izbor porote za to suđenje počinje 24. oktobra, 15 dana prije izbora za Kongres, na kojima se Trumpova Republikanska stranka nada da će od demokrata preuzeti kontrolu nad Predstavničkim domom i Senatom.

Sam Trump još nije saopštio da li će se ponovo kandidovati za predsjednika na izborima 2024. godine. Weisselberg je za bivšeg predsjednika radio oko pola vijeka. Podnio je ostavku na mjesto finansijskog direktora nakon podizanja optužnice, ali je ostao na Trumpovom platnom spisku kao viši savjetnik.

Trump je suočen i sa drugim pravnim sporovima. Agenti FBI su prošle nedjelje pretražili njegovu rezidenciju na Floridi, iz koje su preuzeli povjerljiva i druga predsjednička dokumenta. Dva dana kasnije, od Trumpa je traženo da svjedoči u civilnoj istrazi njegovog poslovanja u New Yorku. Bivši predsjednik je više puta odbio da odgovori na pitanja, pozivajući se na peti amandman američkog Ustava.

Elisabeth Bik je američko-nizozemska mikrobiologinja koja iz hobija radi upravo to – pronalazi „zločine“ u nauci i upozorava na njih. Ona je konsulant u oblasti naučnog integriteta.

Nešto što je kod Elisabeth Bik započelo kao hobi, razvilo se u nešto po čemu je postala izuzetno poznata, ali nešto i što joj donosi prijetnje, uznemiravanje i probleme.

Naučno nepoštenje nije nepoznanica: to su različiti oblici „varanja“ u akademskoj zajednici, najčešće se radi „namještanju“ rezultata, p-vrijednosti, koja predstavlja pokazatelj da li je neka mjerljiva pojava slučajnost ili zaista otkriće, falsificiranju fotografija i slika, zatim plagiranje, a ima i različitih zloupotreba položaja i kršenja etičkih normi. Elisabeth Bik je naročito posvećena otkrivanju manipulacija u slikovnim sadržajima i fotografijama.

Najčešće manipulacije i vrste naučnog nepoštenja u naučnim radovima

Fotografije u naučnim radovima mogu biti nerazumljive ne samo laicima nego i stručnjacima i da bi se otkrila neka manipulacija, mora se imati zaista oštro oko. Te ilustracije obično prikazuju određene oblike, za većinu ljudi to su apstraktne mrlje, ali ne i za Bik.

„Uglavnom gledam fotografije, dijagrame protočne citometrije i spektre, jer se druge vrste podataka (tabele, trakasti grafikoni, dijagrami tačaka) lako mogu napraviti, ali to se ne bi moglo vidjeti samo gledanjem u njih. Među fabrikovanim fotografskim slikama koje sam srela, čini se da su Western blotovi (op.a tehnika separiranja i identiikacije proteina) često fotošopirani, npr. iste trake vidljive dvaput na istoj fotografiji, ili dijelovi pozadine duplirani kako bi se prikrila neželjena traka ili mrlja“ kaže Bik. „Vidim i mnogo preklapajućih mikroskopskih fotografija tkiva, gdje se isti uzorak fotografiše, zatim pomjera pod mikroskopom i ponovo fotografiše, kako bi se lažno predstavila dva različita eksperimenta“, dodaje.

Dešava se da se ćelije ili druge stukture iskopiiraju s jednog mjesta i rotiraju pa smeste na drugo ili se same slike samo zarotiraju i predstave kao posve nove slike.

Nauka zavisi od istine. Zašto onda naučnici lažu u svojim radovima?

Naučnici su pod velikim pritiskom da objave, i to da objave pozitivne, atraktivne rezultate. Taj pritisak „publish or perish“ („objavi ili nestani“) akademske kulture naročito stavlja u nezgodan položaj mlade naučnnike, one koji se tek dokazuju.

Neki od njih su pod pritiskom svojih voditelja istraživačkih grupa, i neki od njih prolaze mobbing. Mladi naučnici mogu dolaziti i iz zemalja za koje je potrebna viza i boravišna dozvola i mogu se naći u nezgodnom položaju ako ih senior- voditelj otpusti jer nemaju rezultate.Zapravo vrlo je površno i grubo ocijeniti nekoga ko je počinio neki vid naučnog nepoštenja kao lošeg naučnika ili nepoštenu osobu. Iza ovakvih priča često stoje mnogo dublji socijalni problemi. Zato Bik u svojim javnim nastupima naglšava kako ona ne govori o ljudima i ne kritikuje ljude, nego kritikuje naučne radove.

„Publikacije su naučnicim potrebne za karijeru i za dobijanje novih grantova. U nekim zemljama postoje jaki novčani poticaji za objavljivanje, ili strogi zahtjevi da se objavi x broj radova do npr. dobiti poziciju postdoktora ili doktora medicine. Dakle, ako se eksperimentalni rezultati ne uklapaju baš u hipotezu, ili ako daju neočekivane rezultate, vrlo je primamljivo izmisliti rezultate ili manipulisati fotografijom. Postoji vrlo malo kazni za nedolično ponašanje, a nažalost, većina časopisa i institucija ne brine previše nakon što su radovi objavljeni. Dakle, uz jake poticaje za objavljivanje i ograničene kazne ako budu uhvaćeni, jedan dio naučnika mogao bi biti u iskušenju da vara“, objašnjava Elisabeth Bik.

Koliko to ugrožava integritet nauke i koliko danas možemo vjerovati naučnoj zajednici i nauci? Ovo je jedan od najčešćih argumenata protivnika vakcine i ljudi koji odbacuju naučne zaključke (recimo o klimatskim promjenama) – da ne možemo vjerovati u tačnost naučnih zaključaka u radovima.

Srećom, u nauci su „u laži kratke noge“. Ne u svim slučajevima, ali u onim ozbiljnijim, da. Neka druga grupa naučnika će pokušati nadograditi nečiji rad, i vjerovatno će primijetiti ako se rezultati uporno ne dobijaju. S druge strane, postoji i kriza u replikaciji radova, te zasta postoji mogućnost da neke stvari ostanu „ispod radara“.

„Važno je napomenuti da je ogromna većina naučnika poštena, a da su nedolično ponašanje i prevare u nauci, srećom, rijetke“, kaže dr. Bik. „Ali, budući da se svakodnevno objavljuje na hiljade radova, iako je broj lažnih članaka relativno mali, i dalje ih je mnogo. Neki od ovih slučajeva nedoličnog ponašanja mogu imati dalekosežne posljedice kao što je Wakefieldov rad iz 1998. koji je pogrešno naveo da je MMR vakcinacija povezana s autizmom kod male djece, a koji je sada povučen. Iako je taj rad bio zasnovan na djelimično lažnim podacima i iako je rad povučen, neki roditelji i dalje misle da je studija istinita i ti roditelji oklijevaju da vakcinišu svoju djecu“.

Tu je i primjer mlade japanske naučnice Haruku Obokata, koja je objavila rad de otkrila metodu lakšeg dobijanja matičnih ćelija reprogramiranjem pomoći mliječnie kiseline, tzv. „STAP“ metoda. Kada se prevara otkrila, izgubila je ne samo poziciju, nego i doktorat.

Slučajevi nedoličnog ponašanja mogu dovesti do velikih naslova i pogrešno navesti ljude da misle da su svi naučni radovi korumpirani. Ali - opet - nedolično ponašanje je rijetkost, a skoro svi naučnici su pošteni, vrijedni ljudi, koji su istinski zainteresovani da pronađu i iznesu istinu.

„Još uvijek čvrsto vjerujem nauci i uvjerena sam da je nauka jedini način da pokušamo riješiti velike probleme s kojima se naša planeta trenutno suočava, kao što su klimatske promjene i pandemije“, dodaje dr. Bik.

Uznemiravanje i prijetnje

Međutim, posao „detektiva“ nije bezopasan. Nakon raskrinkavanja rada koji je tvrdio kako je hidroksihlorokin uspješna terapija za COVID-19, Bik je počela dobijati prijetnje i krenulo je sistematsko uznemiravanje.

„Do sada sam se morala baviti samo uznemiravanjem na internetu i lažnim optužbama, a ne fizičkim prijetnjama. Dobila sam prijetnje smrću i seksualno uznemiravanje, a postoje desetine klevetničkih YouTube videa i postova na Redditu o meni. Svaka od tih objava dovela je do novih talasa napada na društvenim mrežama i mržnje“, kaže Bik.

„Naravno, brinem za svoju ličnu bezbjednost, ali takođe razumijem da moj rad neće biti dobro prihvaćen od svih. Danas se ljudi ne samo ne slažu, nego neki ljudi misle da je u redu anonimno izvikivati sadržaj mržnje ljudima s kojima se ne slažu. Nažalost, čini se da platforme društvenih medija odobravaju prijetnje silovanjem i poruke mržnje. Ne uklanjajući ih, dozvoljavaju da raste mržnja, što bi na kraju moglo dovesti do fizičkog uznemiravanja“, dodaje ona.

„Publikacije su naučnicim potrebne za karijeru i za dobijanje novih grantova. U nekim zemljama postoje jaki novčani poticaji za objavljivanje, ili strogi zahtjevi da se objavi x broj radova do npr. dobiti poziciju postdoktora ili doktora medicine. Dakle, ako se eksperimentalni rezultati ne uklapaju baš u hipotezu, ili ako daju neočekivane rezultate, vrlo je primamljivo izmisliti rezultate ili manipulisati fotografijom. Postoji vrlo malo kazni za nedolično ponašanje, a nažalost, većina časopisa i institucija ne brine previše nakon što su radovi objavljeni. Dakle, uz jake poticaje za objavljivanje i ograničene kazne ako budu uhvaćeni, jedan dio naučnika mogao bi biti u iskušenju da vara“, objašnjava Elisabeth Bik.

Glas Amerike: Na Masterclassu u okviru Sarajevo Film Festivala ste kazali da je Sarajevo najinteresantniji grad na svijetu i da osjećate povezanost s ljudima u Bosni i Hercegovini. Čak ste i određene historijske činjenice usporedili s Vašom porodicom. Na koji način osjećate povezanost, da li je to historija kroz koju je prošla naša zemlja?

Eisenberg: „Postoji nešto što je u oblasti kulture slično mjestu gdje sam odrastao. Kultura ovdje je vrlo topla i poželi vam dobrodošlicu. Volim svaku vrstu kulture koja se isprepliće s drugom, jer sam u jednom takvom mjestu odrastao. Tako da se ovdje osjećam vrlo ugodno. Mnogo sam istraživao historiju svoje porodice tokom ratova u Europi, jer sam dosta članova izgubio u Drugom svjetskom ratu. I kada sam došao u Bosnu, vidio sam da je zemlja prošla kroz sličnu tragediju. Tako da mi učenje o Bosni dalo putokaz da razmišljam o historiji vlastite porodice. Ovo mjesto je stvarno postalo svojevrsno posebno za mene - s jedne strane da razmišljam o historiji porodice, a s druge da uživam kao turist. Nevjerovatno je zabavno. U kojem god smjeru pogledate, vidite nešto nevjerojatno - arhitekturu i prirodne ljepote.”

Glas Amerike: Poseban dojam na Vas su ostavili bh. filmovi „Grbavica” i „Quo vadis, Adisa”. I oni prepliću ratnu tematiku.

Eisenberg: „Tako je. Posebnu dimenziju ovdje imaju filmovi. To je, zapravo, pravi pokazatelj kako male zemlje mogu stalno snimati nevjerojatne filmove. Bosna je upola manja od New Jerseya u kojem sam odrastao, a ipak pruža nevjerojatne filmove. Postala je dio europske filmske tradicije koja se razlikuje od američke komercijalne filmske industrije.”

Glas Amerike: Rekli ste da ponekad osjećate disbalans između svojih osjećaja i načina na koji se predstavljate publici. Gdje, zapravo, nalazite inspiraciju u svojim filmovima, posebno u onima koje režirate?

Eisenberg: „To bih najlakše objasnio kroz svoj posljednji film na kojem sam radio. Mladić kojeg glumi Finn Wolfhard je izvođač koji pušta muziku pred 20.000 ljudi na internetu. Ali, u privatnom životu ne može razgovarati s jednom djevojkom u koju je zaljubljen u školi, jer je nervozan. I to je smiješno poređenje rock zvijezde koja je previše nervozna da bi razgovarala s mladom ženom u školi. Pretpostavljam da sam, na neki način, i ja takav jer imam javni profil, a opet ponekad osjećam anksioznost kada radim normalne stvari koje i većina ljudi.”

Glas Amerike: U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri ste sarađivali s mnogim holivudskim zvijezdama poput Woodyja Allena, Julianne Moore, Richarda Gerea, Davida Finchera... Da li svoje glumačke i režiserke uspjehe dugujete umjetnosti, za koju kažete da Vam je spasila život?

Eisenberg: „Borio sam se s teškom depresijom kada sam bio mlađi. Posjetio sam mentalnu ustanovu jer se nisam mogao izboriti sa sobom. A onda sam počeo glumiti i to mi je dalo oduška i prostora da se izrazim emocije na pozitivan način, a ne da se neprikladno ponašam. To je dio priče koja se uklapa u konstataciju da mi je umjetnost spasila život. Sretan sam i zahvalan što mogu biti glumac, što mogu pisati, jer je to nevjerojatno katarzično i ljekovito.”

Glas Amerike: Nekoliko puta ste posjetili Sarajevo, ove godine i kao gost filmskog festivala. Kakvo iskustva ćete ponijeti sa sobom?

Eisenberg: „Uvijek sam se htio vratiti u Sarajevo kao turist, da čekam u redu kao i svi ostali, da odem vidjeti nešto. Ali budući da sam došao u okviru festivala i dobio nevjerojatnu čast primiti nagradu Srce Sarajeva, tretiraju me kao posebnu osobu i vode na najbolja mjesta. Dakle, moje iskustvo ovdje na Sarajevo film festivalu je kao da sam posjetio najcool grad na svijetu i da me tretiraju kao da sam poseban. Jedva čekam da se vratim u Sarajevo kada se malo stiša atmosfera, pa da ga mogu istraživati u tišini. Ali, svakako je prava čarolija biti ovdje kada je uzbuđenje na nivou.”

Glas Amerike: U karijeri ste dobili nekoliko nagrada i priznanja, uključujući nominacije za Oscara, dvije BAFTA nagrade, Zlatni globus i dvije nagrade Udruženja filmskih glumaca. Koliko Vam znači nagrada Srce Sarajeva?

Eisenberg: „Kada sam prvi put došao u Sarajevo, osjetio sam da je kultura veoma topla. U skladu s tim, prikladno je da nagrada koja se dodjeljuje nije statua ili zlatni globus. To je srce. To govori nešto o kulturi. To govori nešto više o osjećajima i karakteru ljudi. Za mene je velika čast primiti nagradu i mnogo mi govori o Sarajevu.”

Prije nedjelju dana, u napadu na rusku vazdušnu bazu na Krimu uništeno je devet borbenih aviona. U utorak je serija eksplozija potresla skladište municije u ruskoj bazi.

Rusija je najnovije napade nazvala "sabotažom".

Ukrajinski zvaničnici, koji su željeli da ostanu anonimni, rekli su za Washington Post da su ukrajinske specijalne snage odgovorne za napade na Krimu.

Ukrajinski ministar odbrane Aleksij Reznikov rekao je za Post da je zvanični stav ukrajinske vlade da ne može ni da potvrdi, ni da porekne ukrajinsku umiješanost u napade na Krimu.

Međutim, Reznikov je također rekao za Post da je udar na ciljeve iza ruskih linija dio trenutne vojne strategije Ukrajine. On je dodao da Ukrajini nedostaje oružje koje ima domet dovoljan da bi sa teritorije pod kontrolom Ukrajine dosegli ciljevi na Krimu.

Rusija je 2014. godine oduzela poluostrvo Krim od Ukrajine. Ukrajinske vlasti su obećale da će ponovo zauzeti Krim i druge teritorije koje je sada okupirala Rusija nakon invazije Moskve na Ukrajinu 24. februara.

U govoru nakon napada 9. augusta, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je rekao da je rat "počeo sa Krimom i da se mora završiti Krimom – njegovim oslobođenjem".

Uticaj na moral

Analitičar Oliver Aleksander rekao je za agenciju AFP da su eksplozije uticale na pad morala na ruskoj strani i podigle ga na ukrajinskoj strani.

"Krim je bio relativno bezbjedan u posljednjih šest mjeseci. Sada više nije. To čini veći pritisak na Ruse", rekao je on.

U svom noćnom video obraćanju u sredu, Zelenski je rekao: "Ukrajinski vojnici će korak po korak uništavati potencijal okupatora i doći će dan kada će neprijatelj umrijeti… kao rosa na suncu, a naša odbrana jeste i biće to sunce".

Ranije u srijedu, Zelenski je poručio ljudima na Krimu i u drugim delovima južne Ukrajine da "budu veoma oprezni" i izbjegavaju oblasti u kojima ruske snage skladište municiju i opremu.

"Razlozi za eksplozije na okupiranoj teritoriji mogu biti različiti, veoma različiti", rekao je Zelenski u svom posljednjem obraćanju. "Ali svi imaju isto značenje: uništavanje logistike okupatora, njihove municije, vojne i druge opreme, komandnih mjesta spašava živote našeg naroda."