"Zbog niskog morala i nevoljnosti da se bore, ruske snage su vjerovatno počele da raspoređuju 'trupe za barijere' ili 'blokirajuće jedinice'", navodi se u obavještajnim podacima od petka.

"Ove jedinice prijete da će pucati na sopstvene vojnike koji se povlače kako bi iznudili ofanzivu i korištene su u prethodnim sukobima od strane ruskih snaga", stoji u objavi.

"Nedavno su ruski generali vjerovatno željeli da njihovi komandanti upotrijebe oružje protiv dezertera, uključujući eventualno odobrenje vatre kako bi se ubili takvi prekršioci, poslije upozorenja", saopštilo je britansko Ministarstvo odbrane. "Generali su također vjerovatno željeli da zadrže odbrambene pozicije do smrti."

Taktika pucanja na sopstvene dezertere, navodi Ministarstvo, "vjerovatno svjedoči o niskom kvalitetu, niskom moralu i nedisciplini ruskih snaga".

Dok predsjednik nije na glasačkom listiću, cijeli Zastupnički dom se bira, kao i otprilike trećina Senata, zajedno s brojnim guvernerskim i državnim zakonodavnim položajima.

Ovdje je pogled na neke od utjecajnijih izbora na sredini mandata u posljednjih 150 godina, koji su svi doveli do promjene stranke koja je kontrolirala Zastupnički dom.

Biraju svi predstavnici u Zastupničkom domu, te 34 od 100 senatora u Senatu.

Međuizbori 2018.

Kada je 2016. izabran predsjednik Donald Trump, Republikanska stranka je kontrolisala Predsjedništvo i oba doma Kongresa. Nakon izbora 2018., republikanci su izgubili 42 mjesta u Zastupničkom domu zajedno sa svojom većinom. Iako su uspjeli zadržati kontrolu nad Senatom, njihov gubitak doma imao je duboke posljedice za predsjednika.

Zastupnički dom pod kontrolom demokrata otvorio je niz istraga protiv Trumpa i kasnije u dva odvojena navrata izglasao njegov opoziv. Senat pod republikanskom kontrolom oba puta ga je oslobodio.

Međuizbori 2010.

Kada je predsjednik Barack Obama prvi put preuzeo dužnost 2009, demokratie su kontrolirale Predsjedništvo i oba doma Kongresa, uključujući većinu od 60 mjesta u Senatu. Dvije godine kasnije, Republikanska stranka, potpomognuta konzervativnim pokretom Tea Party, osvojila je većinu u Zastupničkom domu. Demokratska stranka izgubila je 64 mjesta u Zastupničkom domu — što je najveći gubitak na sredini predsjedničkog mandata u domu od 1948.

Demokrate su također izgubili mjesta u Senatu, ali su zadržali tijesnu većinu. Rezultat je bio da demokrate nisu vladale Kongresom u Obaminih sljedećih šest godina na dužnosti.

Međuizbori 1994.

Dvije godine nakon prvog mandata predsjednika Billa Clintona, čelnik Predstavničkog doma republikanaca Newt Gingrich pomogao je svojoj stranci da preuzme kontrolu nad Domom po prvi put u 40 godina s konzervativnom agendom izloženom u njegovom "Ugovoru s Amerikom". Demokrate su izgubile i Zastupnički dom i Senat, budući da su glasači podržali ciljeve ugovora o smanjenju poreza i smanjenju vlade.

Clinton je imao napet odnos s novim Kongresom, s raspravama oko potrošnje koje su dovele do dugih zatvaranja vlade. Ali dvije su se strane udružile kako bi usvojile reformu socijalne skrbi i uravnotežen budžet.

Međuizbori 1946.

Tijekom sredine mandata 1946, republikanci su iskoristili nezadovoljstvo javnosti poslijeratnom ekonomskom politikom demokratske administracije Harryja Trumana kako bi osvojili oba doma Kongresa. Izbori su okončali 14 godina pune demokratske kongresne većine koja je započela izborom Franklina D. Roosevelta 1932. tijekom Velike depresije.

Među novim članovima Kongresa izbranim 1946. bili su dvojica budućih predsjednika - demokrata John F. Kennedy i republikanac Richard Nixon.

Međuizbori 1894.

Najveći gubitak mjesta u Zastupničkom domu od početka modernog stranačkog sustava sredinom 1800-ih dogodio se tijekom izbora na sredini mandata 1894. Demokrate su izgubili 125 mjesta, što je u to vrijeme bilo 35% ukupnog članstva Doma.

Republikanci su pridobili veliki broj glasača na jugu, srednjem zapadu i zapadu optužujući demokratsku administraciju predsjednika Grovera Clevelanda za gospodarsku depresiju zemlje. Izbori su uveli republikansku kontrolu nad Zastupničkim domom sljedećih 16 godina.

O ovoj, za mnoge Sarajlije neobičnoj pojavi, razgovarali smo s Draženom Kotrošanom, kustosom ornitologom iz Zemaljskog muzeja i predsjednikom Udruženja „Naše ptice“.

Klimatske promjene vjerovatan uzrok dolaska galebova

Galebovi su počeli ulaziti dublje u kontinent, preko planine Ivan. Do prije nekoliko godina, Ivan im je bio granica, mogli su se vidjeti u kanjonu Neretve, a onda su se pojavili i oko rijeke Željeznice pa i u samom Sarajevu, i to prvo pojedinačne jedinke, a zatim i čitava jata.

„Konkretno vrsta koja se viđa u Sarajevu je Larus michahellis ili galeb klaukavac. Ova vrsta, bar kada je Sarajevo u pitanju, do prije 5-6 godina je uglavnom bila vezana uz zimski period i toplije zime kada bi dolazila na Bosnu i Željeznicu. Rijetko koji prelet bi bio preko Ivana tokom ranog proljeća iil jeseni, ali stalnog zadržavanja nije bilo izuzev zimi“, kaže Kotrošan.

Međutim, prije nekoliko godina, situacija se izmijenila.

„Oko 2016. po prvi put je veća skupina u uočena kod Vogošće da se zadržava cijelu godinu. Tokom narednih godina brojnost ove vrste se znatno povećala i danas je prisutna i u samom centralnom dijelu grada“, dodaje Kotrošan.

Nije još jasno koji su razlozi dolaska ovih ptičijih gostiju, ali jedan od njih bi mogle biti i klimatske promjene. „Uzroke možemo tražiti i u klimatskim promjenama koje su uvjetovale pogodnu klimu tokom cijele godine, ali i izvoru hrane i njihovoj prilagođenosti. Naime, ova vrsta je i veliki smetljar pa je recimo izuzetno brojna na smetljištu kod Mostara“, dodaje Dražen Kotrošan.

Galebovi se često vide kako krstare i oko nekoliko visokih zgrada u Novom Sarajevu. Oni se prirodno gnijezde na stijenama, te se postavlja pitanje da li se oni možda i razmnožavaju ovdje.

„Još uvijek nemamo materijalni dokaz njihovom gniježđenju u području Sarajeva, a nažalost teško da mi ornitolozi imamo slobodan pristup krovovima zgrada da pregledamo. Zato možda pomoć stanara da prate ima li neko gnijezdo je dobrodošla jer sve je moguće“.

No, između domaćih vrana i galebova se počeo razvijati suparnički odnos. Vrane su manje, a galebovi se u gradovima hrane slično kao one.
„Vrane i galebovi prirodno nisu u istoj ekološkoj niši, ali ulaskom u gradove obje vrste se prilagodile ishrani na smetljištima i tu postaju kompetitori jedni drugima. Lično nisam vidio nekog većeg sukoba između njih na tim mjestima pa ni na rijeci gdje su često zajedno bude čarki, ali ne velikog sukoba. Obje vrste mogu biti opasnost za ptiće i jaja patki s obzirom da su i vrlo grabežljive.“

Pojava čaplji

Još jedna ptica se pojavila u urbanim dijelovima Sarajeva i moguće ju je, uz malo sreće, vidjeti.

„Za sivu čaplju poznata je velika kolonija na ulazu u Visoko, ali i primjerci sa drugih dijelova rijeke Bosne zalaze u Sarajevo. Inače, Sarajevsko polje je nekada bilo raj za ptice i skoro dvije trećine od 251 zabilježenih vrsta u BiH su zabilježene ovdje“, objašnjava Kotrošan.

Promjene nastale drugom polovinom prošlog vijeka su djelovale na smanjenje kako broja vrsta ptica tako i brojnosti pojedinih vrsta u Sarajevu. Novi uslovi života nerijetko uslovljavaju pticama da se prilagođavaju i postaju sve češće dio urbanih sredina tako se pojedine vrste „vraćaju" i opet postaju viđenije u našem kraju.

„Nažalost, tome nije uzrok da su nam rijeke čiste i ima ribe već što ptice sve više izvore hrane nalaze u našem otpadu kojim zagušujemo našu životnu sredinu“, za kraj zaključuje Kotrošan.

Već nedjeljama, najviši zvaničnici Federalnog istražnog biroa i Sekretarijata za unutrašnju bezbjednost tvrde da nisu pronašli nikakve nagovještaje konkretnih ili vjerodostojnih prijetnji glasanju 8. novembra.

Međutim, sve više zvaničnika izražava strah zbog pojačanih unutrašnjih političkih tenzija koje su zahvatile veći dio zemlje, i kako bi to moglo da se odrazi na dan izbora, kada se pomiješa sa lažnim ili obmanjujućim narativom, ponekad iz stranih zemalja kao što su Rusija, Kina i Iran.

"To je povod za značajnu zabrinutost," izjavila je Jen Easterly, direktorica američke Agencije za bezbjednost cyber prostora i infrastrukture (CISA) na jednom forumu u utorak u Washingtonu.

"Imate dezinformacije i lažne informacije koje strani protivnici mogu da iskoriste da unesu razdor među američke građane, da podriju povjerenje u integritet naših izbora i da podstaknu nasilje protiv izbornih zvaničnika", rekla je Easterly.

Pored toga,"imate užasnu zabrinutost za fizičku bezbjednosti na do sada neviđenom nivou, prijetnje zastrašivanjem, nasiljem, uznemiravanjem izbornih zvaničnika, glasača", dodala je ona.

CISA, vodeća američka agencija za upravljanje rizicima po bezbjednost izbora, nije usamljena u svojoj zabrinutosti. Sekretarijat za unutrašnju bezbjednost (DHS) je više puta upozoravao na mogućnost nasilja tokom kongresnih izbora, ističući još u junu da bi oni mogli da posluže kao povod za okupljanje domaćih ekstremista sklonih nasilju.

I visoki zvaničnici američkih agencija za sprovođenje zakona također su upozorili da je broj prijetnji izbornim radnicima i zvaničnicima drastično porastao, i da je od juna 2021. prijavljeno više od hiljadu.

Od toga, skoro 60 odsto odnosi se na sedam država, u kojima su skeptici osporavali rezultate američkih predsjedničkih izbora 2020. ili se ishod provjeravao zbog nepotkrijepljenih navoda o prevari.

"Veoma je žalosno stanje stvari kada su izborni zvaničnici zabrinuti za svoju bezbjednost," izjavio je sekretar za unutrašnju bezbjednost Alejandro Mayorkasna konferenciji u Virginiji prošle nedjelje. "Imamo izvještaje o brojnim izbornim zvaničnicima koji su izrazili zabrinutost."

Državni i lokalni zvaničnici su takođe prijavili da uočavaju sve više poziva na nasilje na društvenim medijima, uključujući pretnje izbornim zvaničnicima i neke pozive na građanski rat.

Zvaničnici i DHS-a i CISA-e saopštili su da je njihov odgovor na taj problem bliska saradnja sa državnim i lokalnim zvaničnicima koji imaju krajnju odgovornost za sprovođenje izbora, a sa kojima razmjenjuju najnovije obavještajne podatke o prijetnjama i pomažu u koordinaciji sa zvaničnicima za sprovođenje zakona.

CISA također drži časove za izborne radnike o tome kako da deeskaliraju potencijalni sukob, dok je skraćenu video verziju instrukcija čak objavila na YouTubeu.

Pored toga, CISA i državni izborni zvaničnici i organizacije nastoje da se suprotstave potencijalnim operacijama širenja uticaja, koje su osmišljene da šire lažne i obmanjujuće informacije, tako što promovišu stranice kao što je CISA-in "Stranica za kontrolu glasina", čiji cilj je da razotkrije priče koje se objavljuju da stvore konfuziju i unesu sumnju.

Dok visoki američki zvaničnici tek treba da povuku direktnu vezu između određenih dezinformacija i konkretnih slučajeva nasilja u vezi sa izborima, oni kažu da nema sumnje da su se protivnici poput Rusije, Kine i Irana pokušavali da povećaju političke tenzije unutar SAD-a.

"Znamo da naši strani protivnici to rade", rekao je pomoćnik direktora Federalnog istražnog biroa za borbu protiv terorizma Robert Wells prošle nedjelje, posebno ukazujući na Rusiju.

"Rusija voli da sjedi i gleda kako se Sjedinjene Države na neki način same sebe razdiru. Mislim da im se sviđa ono što vide, ali će definitivno preduzeti korake da raspiruju vatru na društvenim medijima", rekao je Wells.

Zvaničnici također brinu šta će se dogoditi kada se ti napori kombinuju sa sve prisutnijim stavovima protiv vlade i vlasti.

"Bezbroj teorija zavjere nastavlja da se širi, sa različitim narativima povezanim sa lažnim tvrdnjama o izborima 2020," rekla je pomoćnica sekretara za unutrašnju bezbjednost Samantha Vinograd, napominjući da su takve tvrdnje "historijski povezane sa jasnim nasiljem".

"Također smo videli da se prozor između aspirativne retorike na internetu i akcije značajno suzio", rekla je ona. "Svakako smo veoma usredsređeni na ono što smatramo izuzetno povećanom prijetnjom."

Kako se ukrajinske snage približavaju Hersonu na jugu zemlje, nekoliko izbjeglih stanovnika tog grada za Glas Amerike govori o životu pod osmomjesečnom ruskom okupacijom i šta bi se moglo dogoditi, dok Rusija premješta novomobilisane regrute u region.

Oleksandr, izbjeglica iz Ukrajine, kaže da je sve bilo kao ružan san.

„Svuda su bila oklopna vozila, ljudi sa mitraljezima. Pojedinci koji vas gledaju u oči, a zatim u leđa. Nikad ne znaš šta da očekuješ i od koga. Jednom su samo pucali u devetospratnicu.”

Uspješan biznismen i inženjer po obrazovanju, Oleksandr je opisao sumornu sliku života pod ruskom okupacijom: „Nekoliko ljudi koje sam poznavao, čak i oni koji nisu imali nikakve veze sa ukrajinskom vojskom, jednostavno su nestali. Nema pravnika, advokata, nema sudova.”

Oleksandr, koji pohađa časove engleskog u školi u predgrađu New Yorka, pobjegao je iz Hersona sa svojom 87-godišnjom majkom krajem leta. Opasno putovanje je vrijedilo, jer kako kaže, ostati tamo je postalo previše opasno.

„Danas je potrebna samo anonimna optužba vašeg komšije”, kaže on.

Događalo se, kaže on, da su ljudi bili kidnapovani i iskorišteni za ropski rad.

„U jednom slučaju odveden je mještanin. Nedejlju dana kasnije vratio se sav u crnoj prašini. Bio je primoran da kopa grobove za Ruse, praktično pred uperenim puškama”, navodi on.

Njegovo svjedočenje o životu pod ruskom okupacijom potvrdili su iskazi najmanje šestero drugih bivših i sadašnjih stanovnika Hersona sa kojima je Glas Amerike razgovarao. Jedan od njih je Volodimir Kostjuk, bivši generalni direktor lokalne TV stanice, a sada volonter.

„Svi u gradu pričaju o tim novim neidentifikovanim grobovima koji su se pojavili na lokalnom groblju. Svi se molimo da ovde neće biti nova Buča”, kaže Kostjuk.

Kako ukrajinske snage napreduju, stanovnici Hersona ističu da su zbunjeni nedavnim pokretima ruskih trupa.

„Oni su pokušavali da povuku svoju redovnu vojsku, ali su ovdje doveli i mnogo novomobilisanih vojnika. To nije kontingent koji može da se bori sa regularnom vojskom. Oni će biti uništeni. Ne razumijem zašto bi to neko uradio?”

Stručnjaci kažu da takva vojna strategija ima smisla, ali je bezobzirna.

Richard Weitz iz Instituta Hudson kaže da se čini da Rusi dovode veliki broj trupa koje su spremni da žrtvuju, ali da istovremeno povlače elitne snage i svoje političare da bi ih sačuvali za neko buduće vrijeme.

Analitičari vjeruju da Rusi to rade sa ciljem da kasnije ponovo zauzmu grad, sa više dobro obučenih trupa.

Izbjeglica iz Hersona Oleksandr kaže: „Najvažnije je da nam od njih ništa ne treba. Uvek nekako oni žele nešto od nas. Oni žele da održavamo odnose, žele da usvojimo njihovu tačku gledišta, žele da razmišljamo kao oni.”

Oleksandr ističe da će, bez obzira u čijim rukama ostane njegov rodni Herson, biti potrebne generacije da se poprave ukrajinsko-ruski odnosi.

Tužilaštvo tvrdi da je kompanija obmanjivala poreske vlasti tako što je dozvoljavala nekim svojim zvaničnicima da ne prijavljuju pune zarade, dok odbrana ističe da je dugogodišnji direktor finansija djelovao isključivo u sopstvenu korist.

„Ovo je slučaj o pohlepi i prevarama - varanju na plaćanju poreza”, rekla je tužiteljica Susan Hoffinger u 40-minutnoj uvodnoj riječi. „Trump organizacija je svoje već dobro plaćene direktore platila još više pomažući im da varaju prilikom prijavljivanja svoje zarade.”

Susan Necheles, koja zastupa Trump organizacijy, odgovorila je da se kompaniji nepravedno pripisuje krivica za postupke jednog njenog direktora - dugogodišnjeg šefa finansija Allena Weisselberga - koji se, kako ga je prikazala „odmetnuo” od kompanije i sada sarađuje sa tužiocima radi sopstvene koristi.

Weisselberg, koji je imao najviše koristi od prevare, i kome je kompanija plaćala stan, automobile, i školarinu njegovih unuka, priznao je krivicu i pristao da ponovo svjedoči protiv kompanije u zamjenu za petomjesečnu kaznu zatvora. Weisselberg sin i još jedan direktor Trump organizacije također su optuženi da su dobijali kompenzacije koje nisu zvanično zavedene i prijavljene poreskim vlastima.

„Kada kažu Trumpova kompanija, zapravo misle - Alen Weisselberg je uradio nešto nelegalno, u namjeri da donese koristi Alenu Weisselbergu, njegovom prijatelju ili njegovom sinu”, rekla je advokatica Trumpove organizacije.

Suđenje je dio jednog od tri aktivna procesa protiv Trumpa ili njegove organizacije koji se vode pred sudovima u New Yorku. Ako bude proglašena krivim, Trumpova organizacija moraće da plati kaznu veću od milion dolara, i mogla bi da ima teškoće u dobijanju novih kredita i sklapanju ugovora. Neki partneri i vladini entiteti mogli bi da prekinu veze sa kompanijom, a presuda da je kompanija kriva za poreske prevare takođe bi uticala na njenu sposobnost da posluje sa američkom Tajnom službom, koja povremeno plaća toj kompaniji smještaj dok štiti Trumpa kao bivšeg predsjednika.

Trump traži od Vrhovnog suda da blokira pristup njegovim poreskim dokumentima

Bivši predsjednik Donald Trump ponovo se žalio Vrhovnom sudu, ovog puta u pokušaju da spreči predaju njegovih poreskih prijava odboru za budžet i poreska pitanja američkog Kongresa.

Trump je zatražio od suda da privremeno zaustavi predaju njegovih dokumenata od strane Sekretarijata za finansije odboru Predstavničkog doma, u kojem većinu imaju demokrate. Bivši predsjednik kaže da bi poreske prijave mogle da budu predate već u četvrtak, bez intervencije Vrhovnog suda.

Niži sudovi su zaljučili da kongresni odbor ima široka ovlaštenja da traži uvid u Trumpova poreska dokumenta, i odbacili Trumpove tvrdnje da je riječ o pretjeranom mješanju Kongresa.

„Ako ova odluka ostane, ona će potkopati princip podjele vlasti, a položaj predsjednika biće podložan invazivnim zahtjevima političkih protivnika u zakonodavnoj grani”, napisali su Trumpovi advokati.

Sudska bitka se vodi od 2019, kada je kongresni odbor tužio Trumpa da bi ga primorao da preda poreska dokumenta. Trump je bio prvi predsjednik u četiri decenije koji je odbio da objavi svoje poreske prijave, nastojeći da sačuva tajnim detalje o svom bogatstvu i aktivnostima svoje kompanije - Trump organizacije.

Trump je prethodno tražio intervenciju Vrhovnog suda u pravnom procesu koji se odnosi na pretragu njegovog imanja na Floridi Mar-a-Lago u augustu. Sud je odbacio taj zahtev.

Ukoliko Trump bude uspio da ubijedi najviši sud zemlje da interveniše, potencijalno bi mogao da odloži konačnu odluku do početka rada narednog Kongresa u januaru. Ako republikanci ponovo osvoje kontrolu nad Predstavničkim domom na izborima naredne nedjelje, mogli bi da odustanu od zahtijeva da dobiju uvid u dokumenta.

Demokrate u Kongresu kažu da žele da vide Trumpove poreske prijave da bi vidjeli da li je američka Poreska služba (IRS) na ispravan način pregledala njegove prijave, i razmotre da li je potreban neki novi zakon u ovoj sferi.

Talas mladih ljudi koji bježe iz Rusije da bi izbjegli da budu mobilisani i prinuđeni da učestvuju u ratu u Ukrajini stvorio je ozbiljnu dilemu za susjedne zemlje - koje su rastrzane između želje da podrže one koji se protive ratnim akcijama predsjednika Vladimira Putina, i straha da bi mogli da puste u zemlju i ruske agente čiji je zadatak da potkopaju njihovo društvo.

Rezultat su raznovrsne politike širom Evrope - gdje neke zemlje kao što su Gruzija, Njemačka i Jermenija, primaju Ruse koji bježe od mobilizacije, a druge - kao što su baltičke zemlje, Poljska i Finska - zatvaraju svoja vrata.

Prema nekim procjenama, broj muškaraca koji su pobjegli iz Rusije od kada je Putin proglasio djelimičnu mobilizaciju 21. septembra je čak 400.000, ne računajući nekoliko stotina hiljada Rusa koji su napustili zemlju od početka rata u februaru, zbog sve grubljeg kršenja osnovnih sloboda.

Egzodus Rusa iskušava strpljenje i kapacitet susjednih zemalja, od kojih je nekoliko već prenapregnuto zbog prijema više od pet miliona Ukrajinaca koji su pobjegli u zemlje EU zbog ruskog vojnog napada.

Osjećanja prema novopridošlima su dodatno komplikovana zbog činjenice da mnogi nisu spremni da priznaju da bježe od mobilizacije, i kažu da jednostavno dolaze kao turisti da bi uživali u gostoprimstvu susjedne zemlje. To izaziva pomiješana osjećanja prije svega u Gruziji, čije su otcjepljene teritorije Abhazija i Južna Osetija, sa aspekta američkog State Departmenta, pod ruskom okupacijom od 2008.

Samo mali broj ljudi se usuđuje da otvoreno govori o mobilizaciji. Među njima je muškarac koji je obaviješten da je dobio vojni poziv dok je prelazio granični punkt Larsi na ulasku u Gruziju. Zamolio je da ga predstavimo samo kao Igora, iz straha od ruske odmazde.

„Pokušaću da se krijem, pokušaću da se oduprem. Bolje je da služim više godina zatvorske kazne nego da odem u rat i poginem ili ubijem nekog drugog”, izjavio je za Glas Amerike. „Ako me pošalju u Ukrajinu, vjerovatno ću se okrenuti sabotaži.”

Prema istraživanju koje je u augustu sprovela američka neprofitna nevladina organizacija Nacionalni demokratski institut, ustanovljeno je da većina Gruzijaca vjeruje da Rusija želi da rasparča njihovu zemlju, a 76% smatra da je Rusija velika prijetnja svojim susjedima. Gruzijska vlada ne smatra da su Rusi koji bježe od mobilizacije prijetnja nacionalnoj bezbjednosti, iako je predsjednica Salome Zurabišvili nagovijestila da bi mogla da dođe do promjene viznih pravila za Rusiju.

Bezbjednosni rizici

Analiza je veoma drugačija u Letoniji, čiji je ministar spoljnih poslova Edgars Rinkevič izjavio za Glas Amerike da su Rusi koji bježe iz zemlje „bezbjednosni rizik, kontraobavještajni rizik. Postoji rizik da u zemlju uđu ne samo oni koji bježe od mobilizacije već i ljudi koji bi mogli da se koriste za tajne operacije.”

Šef diplomatije Estonije, Urmas Reinsalu, izražava sličnu bojazan. Izjavio je za Glas Amerike da bi poručio svim zemljama da budu „veoma oprezne u pogledu toga koga puštaju da uđe iz Rusije, a koga ne”.

„Ukrajinski zvaničnici nam kažu da su saboteri i operativci ruskih snaga bezbjednosti ušli u Ukrajinu mjesecima prije rata”, rekao je. „I mnogi operativci ruskih bezbjednosnih službi odgovorni za trovanja, podmetanja eksploziva, i tako dalje, koristili su turističke vize i lažne identitete.”

Moralna perspektiva

Pored briga za bezbjednost, baltički lideri svoj stav zasnivaju na nečemu što nazivaju „moralnom perspektivom”. Kažu da je Rusija država - sponzor terorizma i da čini ratne zločine u „genocidnom” ratu u Ukrajini.

„Bilo bi nemoralno prihvatiti poslovanja pa čak i turističke aktivnosti građana agresorske države kao da se ništa ne događa”, kaže estonski ministar spoljnih poslova Reinsalu. „U toku je genocid, koji se doslovno sponzorišem novcem od poreza koji plaćaju ljudi koji bi sada željeli da napuste Rusiju.”

Zemlje kao što je Estonija također kažu da nema dokaza da većina tih potencijalnih izbjeglica bježi zbog stvarnog političkog progona, a ne od vojne obaveze ili neprijatnosti ekonomskih sankcija.

Viola von Cramon-Taubadel, koja predstavlja Njemačku u Evropskom parlamentu, izjavila je za Glas Amerike da vjeruje da zaštita od ruske vlade i azil treba da budu dati onima kojima su potrebni. Ali je također pozvala na pažljivu provjeru biografija i razloga za napuštanje Rusije.

„Postoje ljudi koji su morali da pobjegnu, ali nisu svi oni disidenti. Tu su i oportunisti koji su imali koristi od režima, a biće tu i mnogo agenata (ruske obavještajne agencije) FSB-a”, rekla je ona.

Bitka za srca i umove

Nekoliko evropskih zemalja, među kojima su Francuska, Mađarska, Luksemburg i Austrija, dijele gledište njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji je izjavio da sukob u Ukrajini nije „rat ruskog naroda. To je rat Vladimira Putina”.

Oni vjeruju da bi ozbiljne restrikcije prijema Rusa ne samo dovele u opasnost one koji se suočavaju sa stvarnim pretnjama kod kuće, već i izazvale negativnu nacionalnističku reakciju, zbog čega bi se odbile mlade generacije Rusa a Zapad izgubio bitku da osvoji „njihova srca i umove”.

Lideri iz istočne i sjeverne Evrope priznaju da postoji rizik od tvrde politike prema onima koji beže iz Rusije ali nisu uvjereni da se Rusi mogu ubijediti da dijele njihove vrijednosti.

Nedavno istraživanje koje je sprovela nezavisna anketarska organizacija iz Moskve Levada centar, koju je Kremlj 2016. godine označio za „stranog agenta” - pokazalo je da je u Rusiji podrška vojnoj kampanji u Ukrajini u septembru iznosila 72%, što je samo neznatno manje u odnosu na rane dane rata.

„Naravno možemo da raspravljamo o procentima, ali 'srca i duše' građana Rusije - kao što pokazuju ankete - su uz Vladimira Putina”, kaže Rinkevič. „Ne radi se o tome kako promijeniti Rusiju. Jedini izbor koji sada imamo je kako pobijediti Rusiju.”

Šef diplomatije Litvanije Gabrielius Landsberigs je također skeptičan prema argumentu o „osvajanju srca i umova”.

„2008. godine smo imali rat u Gruziji, 2014. okupaciju Krima a sada imamo pravi rat u Ukrajini”, izjavio je za Radio Slobodna Evropa u intervjuu 31. augusta. „Eto toliko smo srca i umova osvojili u Rusiji. Vrijeme je da se probudimo.”

Dok evropski lideri nastoje da pronađu pravi način da pristupe ruskim emigrantima, u septembru su odlučili da suspenduju vizni dogovor koji je milionima Rusa od 2007. olakšao ulazak u šengensku zonu Evropske unije.

Kremlj odbacuje takve odluke kao „histeriju”. Rusija nije zvanično zatvorila svoje granice poslije 21. septembra - početka mobilizacije - čega su se plašili mnogi koji su bježali iz zemlje.

Izvršni odbor Saveza je odložio utakmicu planiranu za 19. novembar Sankt Peterburgu. Predsjednik Saveza Vico Zeljković je naveo kako je meč prolongiran za neki drugi termin, navodi Fudbalski savez BiH.

U septembru, Komitet za hitnost Saveza je prihvatio odigravanje prijateljske utakmice sa Rusijom

Prema pisanju medija, za su glasali Vico Zeljković, Miloš Brkić, Ivan Zeus, Dragan Soldo i Fuad Čolpa, dok sa tom odlukom nije bio saglasan Irfan Durić.

Kada je objavljeno da je dogovorena utakmica sa Rusijom, sportska javnost je burno reagovarala, a protiv su bili i sami reprezentativci, među kojima i kapiten Edin Džeko, te Miralem Pjanić.

Zeljković i Milorad Dodik, aktuelni član Predsjedništva BiH, rodbinski su povezani, prema pisanju bh. medija.

Vijest da je dogovorena prijateljska utakmica između BiH i Rusije stigla je u predizbornoj kampanji za Opće izbore u BiH.

I sam Dodik se, prema pisanju RTRS-a, pohvalio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu tokom septembarskog sastanka u Moskvi kako su „naši ljudi” osigurali odigravanje prijateljske utakmice „iako jedan dio BiH to ne želi”.

„[Narodna Republika Kina] je jedini konkurent s namjerom da preoblikuje međunarodni poredak i, sve više, ima moć da to učini”, rekao je ministar odbrane Lloyd Austin novinarima u Pentagonu prošle sedmice.

Visoki zvaničnik odbrane, govoreći novinarima o novoj odbrambenoj strategiji pod uslovom anonimnosti, rekao je da Kina nastavlja da sticati više „sposobnosti da sistematski izazove Sjedinjene Države u cijelom svijetu: vojno, ekonomski, tehnološki, diplomatski”.

„Kineski izazov”, prema Austinu, doveo je do jačanja odbrambenih sposobnosti u svim domenima ratovanja, posebno u svemiru i cyber prostoru, kako bi se svakom potencijalnom protivniku jasno stavilo do znanja da je „cijena agresije protiv Sjedinjenih Država ili naših saveznika i partnera daleko nadmašuje sve zamislive dobitke”.

Izvještaj o neklasificiranoj strategiji dolazi nakon što su i Kina i Rusija eskalirali agresiju na svoje susjede. Kina nastavlja da prijeti da će kontrolirati Tajvan silom ako bude potrebno, a Rusija je napala Ukrajinu u februaru i nastavlja da napada ukrajinska mjesta i gradove projektilima, pa čak i dronovima iranske proizvodnje.

Povjerljiva verzija izvještaja objavljena je Kongresu ranije ove godine.

Drugi visoki zvaničnik odbrane, koji je također razgovarao s novinarima pod uvjetom anonimnosti, rekao je da će nuklearno oružje i dalje biti „temelj” američkog vojnog odvraćanja.

Prema riječima zvaničnika, nova strategija odbrane odražava da se Sjedinjene Države sada suočavaju s dva glavna konkurenta s nuklearnim oružjem – Rusijom i Kinom.

Ostale velike prijetnje

Ruska agresija na Ukrajinu predstavlja „neposrednu i oštru prijetnju”, rekao je Austin, zbog čega su Sjedinjene Države povećale svoje vojno prisustvo u Evropi sa oko 80.000 vojnika na više od 100.000.

Ali za razliku od Kine, kako je rekao Austin novinarima, „Rusija ne može sistemski da izazove Sjedinjene Države na duži rok”.

Visoki zvaničnik je dodao da je „Rusija apsolutno odvraćana od napada na NATO”, jer su Sjedinjene Države jasno stavile do znanja da će braniti svaki pedalj teritorije NATO-a.

Ali zvaničnik je izrazio zabrinutost da bi neuspjesi Rusije na ukrajinskom bojnom polju mogli dovesti do toga da se u budućnosti više oslanja na svoje nuklearne snage.

Ostale prijetnje koje se spominju u Strategiji nacionalne odbrane 2022. uključuju Sjevernu Koreju, Iran i globalne nasilne ekstremiste.

Iran je i dalje djeluje destabilizirajuće na Bliskom istoku i najveći je državni sponzor terorizma, sve dok nastavlja razvijati nuklearne sposobnosti koje bi Teheranu omogućile da proizvede nuklearno oružje. Međutim, prema izvještaju, „Iran danas ne posjeduje nuklearno oružje” i Sjedinjene Države „trenutno vjeruju da ga ne jure”.

Sjeverna Koreja također nastavlja širiti svoje nuklearne i raketne sposobnosti kako bi prijetila američkim snagama i američkim saveznicima u regiji.

Nova strategija poziva na napredak u tehnologijama od hipersoničnog oružja do umjetne inteligencije. Austin je dodao da fiskalni budžet za 2023. uključuje više od 130 milijardi dolara za istraživanje i razvoj, što je najveći takav budžet za istraživanje u historiji odjela.

Prethodna strategija je objavljena 2018. godine.

Prošle sedmice Njemačka je najavila da će uvesti strožije sankcije Iranu izvan paketa sankcija EU.

U intervjuu u nedjelju za njemačku novinsku agenciju, Baerbock je dodala: "Također ispitujemo kako možemo označiti Revolucionarnu gardu kao terorističku organizaciju."

Njeni komentari dolaze dan nakon što je Hossein Salami, šef moćne Iranske revolucionarne garde, upozorio demonstrante da će subota biti njihov posljednji dan za izlazak na ulice, signalizirajući da bi sigurnosne snage mogle intenzivirati gušenje protesta širom zemlje.

Revolucionarna garda je dio iranske vojske zadužena za zaštitu islamskog političkog sistema u zemlji. Također kontrolira ogromno poslovno carstvo aktivno u gotovo svim sektorima iranske ekonomije.

Iran je zahvaćen protestima nakon smrti 22-godišnje Kurdkinje Mahse Amini u pritvoru moralne policije prošlog mjeseca, što predstavlja jedan od najhrabrijih izazova vodstvu od revolucije 1979. godine.

Iran je optužio zemlje koje su izrazile podršku protestima za miješanje u unutrašnje stvari zemlje.

U intervjuu u nedjelju, Baerbok je također rekla da trenutno nema pregovora o oživljavanju iranskog nuklearnog sporazuma, poznatog kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) između zapadnih zemalja i Irana.

Američki State Department proglasio je Iransku revolucionarnu gardu stranom terorističkom organizacijom u aprilu 2019.

Neki materijal za ovaj članak došao je od agencije France-Presse i Reutersa.