"Nalazimo se na prekretnici", rekla je Amanda Bennett u pripremljenom svjedočenju za pododbor Senata za spoljne poslove koji nadgleda State Department i druge međunarodne aktivnosti.

"Autoritarni režimi koriste zlonamjerni uticaj, dezinformacije, propagandu i manipulaciju informacijama kako bi zatvorili protok informacija i podrili one koji traže informacije zasnovane na činjenicama o svijetu oko sebe. Vlade [Narodne Republike Kine], Irana i Rusije često rade zajedno na pojačavanju svog zloćudnog uticaja", nastavila je ona.

USAGM procjenjuje da 394 miliona ljudi pristupa njenim programima svake nedjelje. Federalno finansirana agencija koju nadgleda Kongres SAD sastoji se od dva federalna entiteta — Glasa Amerike (VOA) i Kancelarije za emitovanje na Kubi — i četiri neprofitne organizacije: Radija Slobodne Evrope/Radija Slobode (RFE/RL), Radija Slobodne Azije, Bliskoistočne mreže za emitovanje i Fonda za otvorenu tehnologiju (OTF).

Bennett je rekla da je USAGM izgrađena za ovaj trenutak sa više od 4.000 medijskih partnera širom svijeta koji se suprotstavljaju uticaju državnih medija.

Prema USAGM, programi RFE i VOA su pregledavani osam milijardi puta na ruskom i ukrajinskom jeziku u godini nakon početka ruske invazije, a jedna od četiri odrasle osobe u Iranu koristile su alate za zaobilaženje koje je podržavao OTF za pristup informacijama.

"Ovo je najvažnije vrijeme za ovu agenciju od Hladnog rata, a možda i od Drugog svjetskog rata", rekla je Bennett. "USAGM mora biti pozicionirana tako da bude dosljedno konkurentna u današnjem opasnom svijetu manipulacije informacijama i velikih ulaganja autoritarnih režima i drugih loših aktera", rekla je Bennett.

Agencija traži 944 miliona dolara

USAGM je zatražila 944 miliona dolara za fiskalnu 2024. godinu, što je povećanje od 59 miliona dolara u odnosu na tekuću godinu. Neki zakonodavci postavljaju pitanje da li Agencija dobro koristi sredstva poreskih obveznika.

"Imamo veoma otvoren sistem", rekao je demokratski senator Ben Cardin, upoređujući mreže USAGM sa medijima koje finansiraju države. "Vrlo pažljivo čuvamo novinarsku nezavisnost vaše agencije i to ćemo i dalje činiti. Ali mi kao kreatori politike želimo da budemo sigurni da svoje resurse i prioritete stavljamo u one dijelove svijeta gdje smo najranjiviji."

USAGM je posljednjih godina prošla kroz strukturne promjene koje je režirao Senat kako bi se pozabavila različitim prioritetima u entitetima, tehnološkim preprekama, vladinom birokratijom i niskim finansiranjem u poređenju sa medijima koje finansira država u drugim zemljama.

Ranije ove godine, predsjedavajući Odbora Predstavničkog doma za spoljne poslove Michael McCaul izrazio je zabrinutost zbog prakse zapošljavanja i moguće cenzure na Glasu Amerike, napisavši u pismu Bennettovoj: "Kao javno finansirana medijska organizacija, imperativ je da USAGM i VOA budu u skladu sa ovim strogim zahtjevima za integritet i nepristrasnost, držeći rukovodstvo USAGM podalje od procesa donošenja uredničke odluke".

USAGM cijenjen u inostranstvu

Stručnjaci za javnu diplomatiju rekli su zakonodavcima da USAGM ne bi trebalo da pokušava da primjeni svaku platformu i pogodi svaku metu s obzirom na izazove u pogledu resursa.

"Washington bi trebalo da preduzima usaglašene kampanje zasnovane na istinitosti kako bi razotkrio neuspjehe i lažna obećanja diktatura", rekla je Jessica Brandt, direktorica politike Inicijative za vještačku inteligenciju i tehnologiju u razvoju pri Institutu Brookings.

"Također bi trebalo da primjeni te informacije širom svijeta, ne samo zato što je u skladu sa demokratskim principima, već zato što Rusiju i Kinu stavlja u odbrambenu poziciju", rekla je ona.

Brandt je primijetila da publika u inostranstvu cijeni izvještavanje USAGM-a zbog njegove istinitosti.

"Glas Amerike u svom izvještavanju o Sjedinjenim Državama ne bi trebalo da oklijeva da predstavi američko iskustvo u njegovoj punoj složenosti", argumentuje ona. "To je znak snage, a ne slabosti, da se entitet koji finansira vlada pošteno analizira svoje izazove. Mislim da bi to moglo da imati odjeka kod onih koji se bore da neguju sopstvene demokratije."

Nakon usvajanja opsežnog zakona prošle godine za jačanje konkurencije s Pekingom u poluprovodnicima i drugoj tehnologiji, čelnik demokrata u Senatu Chuck Schumer i čelnici demokratskog odbora rekli su da će napisati zakon, za koji se nadaju da će biti donijet u sljedećih nekoliko mjeseci, kako bi ograničili protok tehnologije u Kinu, odvratili Kinu od pokretanja sukoba s Tajvanom i pooštrili pravila kako bi se spriječio odlazak američkog kapitala u kineske kompanije.

Schumer je rekao da će prijedlog zakona, nazvan China Competition 2.0, proširiti prošlogodišnji zakon.

"Danas najavljujemo novu inicijativu, onu koja će se graditi na ovom zamahu i razvijati nove i značajne dvostranačke zakone", rekao je Schumer na konferenciji za novinare.

Rekao je kako se nada da će zakon biti dvostranački i rekao je da su republikanci u Senatu podržali neke od ideja predloženih za paket. Prijedlog će trebati podršku republikanaca da postane zakon, budući da republikanci kontroliraju Zastupnički dom.

Želja za čvrstim stavom prema Kini jedan je od rijetkih dvostranačkih osjećaja u višegodišnjem podijeljenom Kongresu SAD-a, a prošlogodišnji zakon usvojen je uz ogromnu podršku i demokrata i republikanaca.

Međutim, John Thune, republikanac u Senatu, rekao je da će nova inicijativa teško proći kroz Kongres, s obzirom na zabrinutost njegove stranke oko potrošnje u vezi prošlogodišnjeg zakona.

Zakon, koji je prošle godine potpisao predsjednik Joe Biden, odobrio je stotine milijardi dolara za poticanje naučnog istraživanja i subvencioniranje domaćih proizvođača poluprovodnika.

Ovogodišnji planirani zakon također bi zahtijevao sredstva za dodatna domaća ulaganja u ključna tehnološka područja i pružio bolju američku alternativu kineskoj globalnoj infrastrukturnoj inicijativi Pojas i put, nastojanju da se suprotstavi međunarodnom utjecaju Pekinga.

"Znamo da Kina koristi svoju ekonomsku moć kao nasilnik", rekao je demokratski senator Chris Coons na konferenciji za novinare.

Schumer je rekao da će se zakonodavci osvrnuti na TikTok i druge strane aplikacije dok pišu kineski zakon. TikTok, koji je u vlasništvu kineske tehnološke tvrtke ByteDance, predmet je intenzivnog nadzora u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama.

TikTok je zabranjen na telefonima koje je izdala vlada u zemljama poput Kanade i Australije zbog zabrinutosti može li Kina pristupiti korisničkim podacima ili utjecati na ono što ljudi vide. Neki američki zakonodavci pozvali su na zabranu u cijeloj zemlji.

Reporteri bez granica su ocijenili 180 zemalja tokom 2022, te ustanovili da je sloboda medija u 70 posto njih "problematična".

"U zatvorima se širom svijeta našlo 533 novinara. Uz to, rastuća nesigurnost za novinare svugdje proizlazi iz širenja dezinformacija, koje još pojačava umjetna inteligencija", kaže Clayton Weimers iz Reportera bez granica.

U martu je u Moskvi zatvoren američki novinar lista Wall Street Journal, Evan Geršković, po optužbama za špijuniranje, koje on negira.

Udar na medije u Rusiji se pojačao nakon invazije Ukrajine, što je Rusiju snizilo za još 9 mjesta, te je rangirana 164.

"Potpuni udar je na ikakvo spominjanje rata na internetu, na sposobnost novinara da izvještavaju što se zaista događa. Vidimo i da ruska vojska ima za cilj medije na fronti u Ukrajini, te je osam novinara bilo ubijeno", kaže Weimers.

Istočna Azija ima neke od najgorih rezultata prema indeksu. Vijetnam je rangiran 178. na listi zbog progona reportera i komentatora.

"U slučaju Kine i Sjeverne Koreje uopće nema slobodnih medija, jednostavno ne postoje", kaže Weimers.

Reporteri u Iranu su bili suočeni sa represijom izvještavajući o prosvjedima nakon smrti Mahse Amini, koju je uhapsila policija za održavanje moralnosti.

Sloboda medija je opala i u Africi, a u Latinskoj Americi, Reportere bez granica alarmira - kako to nazivaju - nedostatak odgovornosti za ubojstva novinara.

Sjedinjene Države su rangirane tri mjesta niže nego prethodne godine zbog ubojstva istraživačkog novinara Jeffa Germana, u septembru.

"U nekim zemljama, nekažnjivost za zločine protiv novinara je 99 posto. Svjetski prosjek je 86 posto, što znači da na svakih deset ubijenih novinara, 9 počinitelja ostaje nekažnjeno. Dakle, prvenstveno u međunarodnom sistemu trebamo konkretno primijeniti širi pogled na prevenciju, zaštitu i progon počinilaca", kaže Guilherme Canela iz UNESCO-a.

A, na digitalnom planu, UNESCO kaže da su novinarke sve više suočene sa prijetnjama, a, u nekim slučajevima, i fizičkim napadima.

Milić je napadača identifikovao kao Kostu Kecmanovića, učenika sedmog razreda te škole, i rekao da je on sam pozvao policiju nakon masovnog ubistva i uhapšen je. Dva pištolja su pronađena na licu mjesta, a motiv ubistva se još istražuje.

U osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" ubijeno je osmero djece i jedan radnik obezbjeđenja. Šestoro djece i nastavnica su ranjeni. Nastavnica i jedna ranjena djevojčica su u životnoj opasnosti.

Dječak ne može biti krivično odgovoran, saopštilo je Više javno tužilaštvo u Beogradu.

Kako se navodi u saopštenju, prema Zakonu o maloljetnim učiniocima krivičnih djela i krivično pravnoj zaštiti maloljetnih lica, dječak je krivično neodgovoran jer nije još napunio 14 godina.

Vlada Srbije proglasila je trodnevnu žalost od petka do nedjelje, a nastava u beogradskim školama danas neće biti održavana.

Milić je iznio hronologiju događaja u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" i rekao da je u 8.40 minuta policiju pozvala zamenica direktora škole i rekla da neko nasumično puca. Dvije minute kasnije, policiju je pozvao i Kosta Kecmanović, osumnjičen za masovno ubistvo, i rekao da je "pucao u više lica u osnovnoj školi".

"Smrtno je stradalo osam učenika škole, od kojih sedam devojčica i jedan dečak. Do sada je utvrđeno da se najverovatnije radi o S.N. (2009), P.A. (2011), A.B. (2011), A.D. (2009), K.M. (2010), M.A. (2009), E.K. (2009), A.Č. (2009) kao i radnik obezbeđenja", rekao je Milić.

Milić je kazao da je Kecmanović duži vremenski period planirao krivična djela.

Pištolje je, kako je rekao, uzeo iz očevog stana, stavio ih u ranac i ponio sa sobom, kao i četiri Molotovljeva koktela. Načelnik beogradske policije je rekao da je dječak prvo pucao u radnika obezbjeđenja, pa djecu u hodniku. Potom je ušao u učionicu gdje se održavao čas historije, pucao u nastavnicu, pa u djecu.

"Imao je spisak dece koju je planirao da likvirida. Sam je radio plan ulaza u školu, skicu koja je nađena na njegovom stolu i sam je birao mete. Vidi se da je detaljno planirao kako da uđe u koju učionicu, koje dete kada da likvidira", kazao je Milić.

Kada se sve završilo, dječak je izašao iz škole, bacio pištolje u dvorište i pozvao policiju. Ubrzo je uhapšen.

Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić kazao je da je otac dječaka, u čijem su vlasništvu pištolji, također uhapšen.

Gašić je kazao da pištolji imaju legalne dozvole i da ih je otac Koste Kecmanovića čuvao u sefu pod šifrom, ali da dječak uspio da dođe do njih.

Prema nezvaničnim informacijama, kako je rekao ministar, otac je dječaka vodio u streljane da trenira pucanje.

Novi paket obuhvata rakete Hidra 70 koje se ispaljuju iz vazduha, zatim još nepoznat broj raketa za raketne sisteme HIMARS, granate, municiju za hovicere, projektile i antitenkovske puške.

Oružje će biti poslato iz zaliha Pentagona, kako bi brzo stiglo do fronta. Zvaničnici su se novinarima obratili pod uslovom anonimnosti, s obzirom na to da pomoć još nije formalno objavljena.

SAD najavljuju novu pomoć u trenutku kada ukrajinski zvaničnici poručuju da spremaju kontraofanzivu. Ukrajinski ministar odbrane Oleksi Reznikov rekao je da je u toku "završna faza kada možemo da kažemo: Da, sve je spremno".

Ukrajinski zvaničnici također navode da skladište municiju da bi je rasporedili duž potencijalno dugog lanca snabdijevanja.

Reznikov je u ponedjeljak rekao da za uspjeh napada ključni: "dostupnost oružja, pripremljeni i obučeni ljudi, naši branioci koji znaju plan na njihovom nivou, kao i sve neophodne stvari za ofanzivu - granate, municija, gorivo, zaštita".

Sjedinjene Države su proteklih mjeseci odbile da preciziraju koliko će vojne pomoći biit poslato Ukrajini, ali najnoviji paket podsjeća na prethodne isporuke. Zvaničnici navode da će biti poslati i kamioni, prikolice, rezervni djelovi i druga pomoć za održavanje opreme.

Ovo je 37. paket iz zaliha Pentagona koji će biti poslat Ukrajini od početka rata u februaru prošle godine. Washington je do sada Kijevu poslao ukupno oko 36 milijardi dolara vojne pomoći.

Zvaničnici navode da će oružje i druga oprema pomoći Ukrajini dok se priprema za period poslije dugog i krvavog zastoja tokom zime, kada su se žestoke borbe vodile na istoku, naročito oko grada Bahmut u Donjecku.

Pripadnica oružanih snaga Ukrajine, Valentina, prisjeća se da je na početku ruske invazije bilo strašno ali da je onda isključila emocije i posvetila se onome što radi.

Prethodno stanovnica Kijeva, napustila je 25. februara 2022. salon ljepote gdje je radila kao manikirka i pridružila se Oružanim snagama Ukrajine kao bolničarka. Njena uloga danas je da obezbijedi da ranjeni vojnici stignu sigurno u bolnicu. Ona je provela godinu dana na prvim linijama fronta.

"Umorna sam od gubljenja prijatelja. Moj najbolji prijatelj je ubijen prošlog mjeseca, a još jedan je u zatočeništvu … Još jedna djevojka koja je radila sa nama kao bolničarka je pogođena projektilom prije nekoliko dana. Želim da napravim pauzu od svega ovoga, ali to ću da uradim tek nakon što pobijedimo", kaže Valentina.

Ona je upoznala svoju novu najbolju prijateljicu Juliju, 29-godišnju medicinsku sestru iz regiona Sumi. Također pripadnica vojske Ukrajine, Julija kaže da su njeni saborci nevjerovatni.

"Kada sam se pridružila oružanim snagama, malo sam se plašila da će biti nejednakosti, nekog pritiska, ali ne osjećam to uopšte - svi moji saborci me podržavaju", ističe Julija.

Ana, inače vodnik po činu, kaže da je tretirana na isti način kao i muškarci u vojsci.

“Žena ovdje nema posebne privilegije, naše djevojke su spremne da se bore sa momcima u rovovima, da spavaju na podu i jedu iz iste činije – to je normalno", kaže Ana.

Ona se pridružila oružanim snagama 2015. nakon što je napunila 18 godina. Napustila je vojsku 2018, udala se i dobila dijete. Ali kada je Rusija izvršila invaziju, Ana se vratila u vojsku, motivisana željom da zaštiti svog trogodišnjeg sina.

"Skočila sam iz kreveta 24. februara jer sam čula glasno granatiranje. Odmah je postalo jasno da je rat počeo. Moje dijete je spavalo pored mene, bilo je strašno, veoma teško emocionalno", kaže ona.

Valentina nema djecu, ali se bori da zaštiti svoju zemlju za svu djecu.

"Radi se o mojoj budućnosti, budućnosti moje nerođene djece, moje porodice. Rusi pokušavaju da nas unište već nekoliko vijekova. Ko će, ako ne mi sada, da zaštiti Ukrajinu", ističe Valentina.

Kada se rat završi, Valentina želi da otvori kafić, Julija sanja da otvori svoj salon za tetovaže, a Ana jedva čeka da se vrati svojoj porodici i svom malom sinu.

To je bilo 1995. godine, nekoliko godina nakon što je Svetlana u lokalnoj policijskoj stanici zamijenila pasoš bivšeg Sovjetskog Saveza za ukrajinski. Stan im je "poklonila" vlada nakon što su konačno skinuti sa liste čekanja preostale iz sovjetskog perioda.

Bračni par je, 28 godina kasnije, u 70-im godinama, a Miša se oporavlja od moždanog udara. Može malo da hoda, ali mu je potrebna pomoć za svaki pokret. Njihov voljeni stan sada je u epicentru najkrvavije bitke u ruskom ratu u Ukrajini do sada.

Svetlana kaže da su mnoge porodice, koje su ostale u gradu, previše uplašene da napuste podrume i potraže pomoć. Granatiranje je neprestano i ponekad zaglušujuće.

"Napustila sam stan u suzama. Pomislila sam: Starimo, i možda nikada nećemo vidjeti svoj dom", ispričala je Svetlana za Glas Amerike nekoliko dana nakon što je napustila grad.

Bunker

Kada je rat počeo u februaru prošle godine, Svetlana i Miša ostajali su u stanu koliko god su mogli. Do septembra, nije bilo grijanja, pijaće vode ili struje. Nisu radili liftovi, a Miša nije mogao stepenicama da se popne do sedmog sprata. Morali su da se sele.

U oktobru, sklonili su se u stanu jednog člana porodice, koji je bio udaljen oko 300 metara od njihovog. Bio je na prizemlju, a u blizini se nalazio bunker koji je služio kao ostava.

Svetlana i Miša su sedam mjeseci živjeli sa njenim zetom, 70-godišnjim Koljom, i njegovim sinom, 45-godišnjim Olegom. Koljina supruga, Svetlanina sestra, preminula je od raka dojke prije pet godina.

Do kraja februara ove godine, i dalje je bilo otvoreno nekoliko radnji, a humanitarni radnici su redovno donosili hranu i vodu u opštinske bunkere.

Do početka marta, ni jedan humanitarne radnik nije mogao da uđe u Bahmut, koji nisu mogle da napuste mnoge porodice.

"Bili smo između dvije strane - Rusi na desnoj, a Ukrajinci na lijevoj", prisjeća se Svetlana.

Porodica je imala hranu - makarone, pasulj i hleb - u bunkeru, a ukrajinski vojnici koji su bili raspoređeni blizu davali su im meso. Nedeljama su spavali u podzemnom skloništu, iz kojeg su izlazili tokom zatišja.

Početkom aprila, bomba je pogodila njihov bunker. Kolja i Oleg su poginuli, a njihova tijela ostala zatrpana ispod ruševina. Nakon dva sata kopanja, Svetlana i Miša su uspjeli da spasu njihovog psa, Danu.

"Pas je vjerovatno izlazio iz bunkera kada je pogođen, jer nije bio previše zatrpan. Da bi smo iskopali rođake, bila nam je potrebna teška oprema", objašnjava Svetlana.

Bijeg iz Bahmuta

Poslije bombardovanja, Svetlana je brzo odustala od plana da ostatak života provede u svom rodnom gradu. Čekala je da prođu vojnici i izašla napolje da bi privukla njihovu pažnju.

Bila su potrebna tri dana izlazaka na ulicu i mahanja, uprkos žestokim borbama, da pronađe tim koji bi mogao da ih evakuše. Većina vojnika tražila je sklonište od bombaških napada.

Neki od ukrajinskih vojnika su je vidjeli i vratili se da joj pomognu tokom zatišja. Dozvolili su joj da ode do stana u desetpospratnici i uzme nekoliko ličnih stvari.

Zgrada je tog jutra bila bombardovana i iz nje je još izlazio dim. Uprkos tome, dvije porodice i dalje su ostale u svojim stanovima - na šestom i sedmom spratu.

"Pitala sam ih: Zašto ne pođete s nama", ispričala je Svetlana za Glas Amerike. Rekli su joj da su morali sami da gase požar u zgradi i da ne žele da napuste svoje domove.

Svetlana smatra da je to iracionalno, ali istovremeno i razumije da je to ljubav prema domu i oklijevanje da napuste grobove preminulih članova porodice. Strah od izbjegličkog života, beskućništva i siromaštva, ali i glasina koje šire Rusi da ukrajinski timovi za evakuaciju otimaju djecu.

"Moj suprug je slab. U suprotnom, možda ne bih ni ja otišla", kaže Svetlana.

Sklonište u obdaništu

Glas Amerike je sa Svetlanom razgovarao u porodičnom skloništu u zgradi bivšeg obdaništa u gradu Konstantinovka, oko 30 kilometara od Bahmuta. U daljini se čula artiljerijska vatra, ali ne tako smrtnonosna i zaglušujuća kao u Bahmutu.

"Prvo što sam primijetila je da su biljke i drveće živi ovdje. U Bahmutu je sve uništeno i mrtvo. Ovdje, sve biljke cvjetaju", ispričala je Svetlana za Glas Amerike sredinom aprila, kada se otopio poslednji snijeg.

Intervju je vođen u prostoriji u kojoj je nekada bio plesni studio za manju djecu. Četiri ležaja bila su postavljena pored zida sa ogledalom, a sa plafona su visili zlatni baloni. Na stolčiću su bili plastični vojnici i panda.

Miša je ležao, dok je Svetlana govorila za Glas Amerike. Bračni par je trebalo dan kasnije u kolima hitne pomoći da bude evakuisan u Dnjepro - "bezbjedan" grad koji se bombarduje "samo" jednom nedeljno ili svake dvije nedelje.

Prije rata, Bahmut je bio poznat po vinu i proizvodnji soli. Međutim, mnogi stanovnici bili su ponosniji na gradske ruže. Na pitanje novinara da li je bilo ruža gdje je ona živjela, Svetlana je skrenula pogled, a zatim odgovarila: "Posadićemo još ruža".

Yehor Konovalov je učestvovao u pisanju ovog izvještaja.

U pismu liderima Predstavničkog doma i Senata, Yellen je apelovala da reaguju što prije i podignu granicu zaduživanja SAD koja je trenutno 31,4 triliona dolara. Ako to ne urade, vlada neće biti u mogućnosti da pozajmljuje novac. Yellen kaže da se ne može znati tačan datum kada vlada ostaje bez novca.

"Ono što smo naučili iz ovakvih situacija iz prošlosti je da čekanje do posljednjeg momenta može da ozbiljno ošteti biznis i povjerenje potrošača, poskupi troškove kredita za građane, i negativno utiče na kreditni rejting SAD", navela je ona.

U januaru, Yellen je pisala kongresnim liderima i navela da je njen sekretarijat već počeo da preduzima mjere kako bi se izbjegla situacija u kojoj ne može da se otplati federalni dug.

Ministarstvo za finansije je u ponedjeljak objavio da planira da pozajmi više novca od aprila do juna ove godine, iako je federalna vlada blizu dostizanja gornje granice zaduživanja.

SAD planiraju da u ovom kvartalu pozajme 726 milijardi dolara, što je za 449 milijardi više nego što je projektovano u januaru.

Zvaničnici Sekretarijata za finansije upozoravaju da je probijanje granice duga velika opasnost za finansijsku poziciju SAD.

Eric Van Nostrand, pomoćnik ministrice zadužen za ekonomsku politiku, navodi u saopštenju da "čak i ako Kongres podigne granicu zaduživanja prije nego što bude probijena, nesigurnost koja vlada u vezi sa ovom temom može da podigne troškove pozajmljivanja novca i uzrokuje dodatni finansijski stres".

"Nema vremena za gubljenje", kaže Shai Akabas iz organizacije Centar za dvostranačku politiku. "Vlada SAD će za nekoliko nedjelja ponovo doći u situaciju da ne može da izmiri obaveze. I takva pozicija ne laska državi koja se smatra jednim od temelja finansijskog sistema."

Demokrate i Bijela kuća žele da Kongres poveća granicu zaduživanja. Republikanci u Predstavničkom domu nedavno su usvojili prijedlog o povećanju gornje granice zaduživanja, ali uz smanjenje potrošnje.

Predsjednik Joe Biden je pozvao kongresne lidere na sastanak 9. maja, kako bi riješili ovaj problem.

Skoro tri četvrtine punoletnih Amerikanaca vjeruje da se zbog medija povećava politička polarizacija u zemlji, a nešto manje od polovine ispitanika kaže da ima malo povjerenja, ili da nema povjerenja u njihovu sposobnost da izvještavaju pošteno i tačno, prema novom istraživanju koje su sproveli AP - NORC centar za istraživanje javnog mnjenja i neprofitna organizacija za ljudska prava Robert F. Kennedy.

Anketa, objavljena uoči obilježavanja Svjetskog dana slobode štampe, pokazuje da Amerikanci osjećaju veliku zabrinutost u pogledu dezinformacija - i uloge u njihovom širenju koju imaju sami mediji, zajedno sa političarima i kompanijama za društvene medije - ali mnoge takođe brinu sve veće prijetnje po bezbjednost novinara.

"Vijesti razdražuju ljude", kaže 53-godišnja Barbara Jordan, iz Hutchinsona u Kansasu, koja glasa za Demokratsku stranku. Jordan dodaje da sada sama istražuje stvari na internetu umjesto da vjeruje onome što vidi u vijestima na televiziji. "Bolje vam je da odete na Google. Vjerujem internetu više nego što vjerujem televiziji."

Zbog gubitka povjerenja, mnogi Amerikanci osjećaju potrebu da odbace tradicionalne, "mainstream" medije, a često se okreću društvenim mrežama i nepouzdanim internet stranicama, koji šire netačne tvrdnje i mogu da postanu zatvoreni, stranački prostor istomišljenika, što dovodi do dalje polarizacije.

Dok mala većina Amerikanaca i dalje ima određeni stepen povjerenja u sposobnost medija da izvještavaju potpuno i tačno o aktuelnim događajima, samo 16% kaže da imaju veliko povjerenje u tu sposobnost. 45% kaže da ima "malo povjerenja ili uopšte nema povjerenja" u to.

Istraživanje je pokazalo i komplikovane stavove mnogih Amerikanaca u odnosu na medije. Većina ispitanih kaže da su dubinske analize u medijima i istraživačko novinarstvo veoma korisni ili izuzetno korisni za njih, da bi bolje razumjeli teme koje smatraju važnima, ali su skloniji da kažu da redovno pregledaju novinske naslove, nego da čitaju dublje analize i istraživačke tekstove. A dok je sveukupno povjerenje u medije na niskom nivou, većina ispitanika kaže da mediji rade bar nešto dobro kad pokrivaju teme od značaja za njih.

Četvero od 10 Amerikanaca kaže da štampa nanosi više štete nego koristi američkoj demokratiji, a samo dvoje od 10 vjeruje da se mediji trude da je zaštite. Još četvero od 10 kaže da ni jedno ni drugo nije tačno.

​Kablovske stanice koje su naklonjene jednoj ili drugoj velikoj američkoj partiji i platforme za društvene medije su doprinijele problemu pošto su uslovile mnoge Amerikance da jedni druge vide kao neprijatelje, ističe Joe Salegna, republikanac sa Long Islanda u New Yorku.

"Mislim da to razara ovu zemlju", izjavio je za AP 50-godišnji Salegna. "Od izbora 2016, mislim da se stanje još značajno pogoršalo."

Republikanci gledaju na medije manje povoljno nego demokrate, a 61% republikanaca smatra da nanose štetu demokratiji, naspram 23% demokrata i 36% nezavisnih birača, koji ne naginju ni jednoj ni drugoj stranci. Većina glasača obje stranke vjeruje da mediji doljevaju ulje na vatru političkih podjela, ali su republikanci mnogo više nego demokrate skloni da kažu da je to često slučaj.

Više republikanaca, takođe, vjeruje da na medije snažno utiču američka vlada i politički stavovi samih novinara.

Poslije medijskog praćenja nedavnih predsjedničkih izbora, pandemije koronavirusa, protesta zbog policijskih ubistava američkih crnaca i drugih događaja, Janis Fort je ostala uvjerena da se medijima ne može vjerovati. Jedna stanica će pokriti priču koju druge stanice ignorišu, poslije čega gledaoci više nisu sigurni kome da vjeruju.

"Svi pričaju različitu priču. Mediji po svemu sudeći ne rade ništa osim što izazivaju strah", kaže Fort, penzionisana 71-godišnja republikanka koja živi u mjestu Navar na Floridi. "Što se tiče mene i većine ljudi koje poznajem, imamo osjećaj kao da potpuno živimo u mraku."

Istraživanje je pokazalo da je fragmentacija medijskog ekosistema, koju prije svega pokreće internet, doprinela polarizaciji. Eksperti kažu da pojačane političke podjele u Americi imaju više uzroka - kao što je, na primjer, određivanje granica izbornih okruga na takav način da ide u prilog jednoj ili drugoj stranci, čime se smanjuje politička konkurencija, ili ponašanje političara koji svjesno podstiču strahove i nepovjerenje. Medijska fragmentacija i netačne informacije također ostavljaju jasne posljedice.

"Trebalo bi da nas brine zdravlje demokratije", kaže Joshua Tucker, politikolog na Njujorškom univerzitetu koji proučava stranačke podele i kodirektor je Centra za društvene medije.

Zabrinutost zbog prijetnje dezinformacija ujedinjuje Amerikance, glasače obje partije, a 9 od 10 odraslih Amerikanaca smatra da dezinformacije predstavljaju problem. Trećina odraslih Amerikanaca kaže da vidi priče sa netačnim tvrdnjama političara ili obmanjujućim naslovima svakog dana.

"Dobro novinarstvo i dalje postoji, ali je internet doveo do toga da svako može da bude, pod navodnicima, novinar", ističe Chris Nettell iz Hickory Creeka u Texasu, koji kaže da naginje demokratama."Postoje određeni mediji koji svoj program namjenjuju samo jednom segmentu društva i onda ti ljudi misle, jer je to sve što čitaju, da i drugi imaju ista uvjerenja."

Društvene mreže igraju ključnu ulogu, a skoro dve trećine ispitanika kaže da, kada vide neku priču na društvenim mrežama, očekuju da će biti netačna ili neprecizna. Oni koji kažu da se redovno oslanjaju na društvene mreže kao izvor informacija su više skloni da vjeruju tim medijima od ostalih Amerikanaca.

Sveukupno, oko 6 od 10 ispitanih kažu da mediji snose krivicu za širenje dezinformacija, a sličan procenat vjeruje da mediji imaju veliku dužnost u rješavanju tog problema. Većina također smatra da i drugi, uključujući kompanije za društvene mreže i političare, snose odgovornost i za širenje informacija i imaju dužnost da spreče to širenje.

"Toliko ljudi se informiše na društvenim mrežama, i ljudi vjeruju u to što žele da vjeruju", kaže Araceli Cervantes, 39-godišnja stanovnica Chicaga i majka četvero djece koja se izjašnjava kao republikanka.

Kada je riiječ o zaštiti slobode medija u Sjedinjenim Državama, 44% ispitanika kaže da američka vlada obavlja dobar posao, a 24% smatra da je vlada loša u zaštiti novinara. Većina Amerikanaca osjeća bar određeni stepen zabrinutosti za bezbjednost novinara, a oko trećine ispitanih kažu da su veoma zabrinuti, ili čak izuzetno zabrinuti za bezbjednost novinara.

U mnogim zemljama se održavaju protesti za veće plate i bolje uslove rada.

U Francuskoj, sindikati planiraju masovne demonstracije u znak protesta protiv nedavnog poteza predsjednika Emmanuela Macrona da podigne starosnu granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine. Organizatori vide penzionu reformu kao prijetnju za prava radnika i socijalnu zaštitu.

Protesti u Njemačkoj počeli su mitingom „Povratite noć” koji su organizovali aktivisti uoči Prvog maja, u znak protesta protiv nasilja usmjerenog nad ženama i LGBTQ osobama.

Nekoliko hiljada ljudi učestvovalo je u maršu, koji je bio uglavnom miran uprkos povremenim sukobima između učesnika i policije.

U glavnom gradu BiH, Sarajevu, protestuje Sindikat radnika trgovine BiH, tražeći hitno povećanje minimalne plate. Predsjednica Sindikata Mersiha Ferhatović-Beširević je podsjetila kako nije zakonski regulisano da trgovački lanci trebaju biti zatvoreni za državne praznike.

U Južnoj Koreji desetine hiljada ljudi izašlo je na masovne prvomajske proteste. Očekuje se da će dva glavna skupa u glavnom gradu, Seulu, okupiti oko 30.000 ljudi. Radnici u toj zemlji traže veće plate, jer su i cijene skočile. Zahtjev je i kraće radno vrijeme.

U Tokiju, hiljade članova sindikata, opozicionih poslanika i akademika okupilo se u Jojogi parku, zahtijevajući povećanje plata kako bi se nadoknadio uticaj rastućih troškova.

U Indoneziji, učesnici mitinga su tražili od vlade da ukine zakon o otvaranju radnih mjesta za koji tvrde koristi poslodavcima, a ne radnicima.

U Sjevernoj Koreji, glavne novine u zemlji Rodong Sinmun objavile su poduži uvodnik pozivajući radnike da pruže veću podršku lideru Kim Jong Unu, budu produktivniji i poboljšaju sredstva za život.

Knjige koje imaju LGBTQ teme su najvjerovatnije mete, navodi se u izvještaju.

Pitanje koje knjige se nalaze u biblioteci i školi postalo je žarište u zajednicama širom SAD-a, a konzervativni zakonodavci i grupe kažu da se okreću zabrani knjiga kako bi zaštitili djecu od pornografije. Organizacije za građansku slobodu, pisci i bibliotekari kažu da su pokušaji zabrane knjiga cenzura.

U srednjozapadnoj državi Missouri, novi zakon koji zabranjuje seksualno eksplicitne materijale u školama doveo je do povlačenja knjiga s polica. U državi Florida, zakonodavci su nedavno usvojili tri nova zakona u vezi s kontrolom materijala za čitanje.

U sjeverozapadnoj državi Idaho, republikanski zakonodavci su uveli zakon koji će ukloniti izuzeće koje javne biblioteke trenutno imaju od postojećih zakona koji zabranjuju širenje materijala štetnog za maloljetnike.

Jedan grad u državi Texas razmišlja da ode korak dalje - da zatvori javnu biblioteku.

„Knjiga nikad nikome nije naudila”

Llano je ruralni grad 120 kilometara od Austina, glavnog grada države Texas. Tamo zvaničnici razmatraju zatvaranje bibliotekarskog sistema nakon što je savezni sudija poništio odluku lokalnih zakonodavaca da uklone knjige.

„Knjiga nikada nikome nije naudila”, kaže J.R. Decker, koji je rekao da njegova porodica generacijama živi u okrugu Llano. „Moja vlada mi govori da jedino od čega mogu zaštititi svoje dijete su knjige. Trebalo bi da se brinu o nasilju i sigurnosti u školi.”

Decker je bio među ljudima koji su protestirali na nedavnom sastanku u vezi s pitanjem zatvaranja biblioteke. Među onima koji su govorili bila je i Suzette Baker, bivša bibliotekarka okruga Llano koja kaže da je otpuštena zbog neposlušnosti nakon što je odbila ukloniti knjige.

„Voljela bih da znam kako je 'Historija KKK' pornografska? 'Kako biti antirasista', kako je to pornografsko? Nije”, rekla je na saslušanju. „Ovdje se radi o oduzimanju prava. Ovo nije komunistička nacija. Ovo nije nacistička nacija. Ne možete birati našu lektiru, ona je naša.”

Pristalica zabrane knjiga Rhonda Schneider govorila je u prilog zabrani određenih knjiga.

„Biblioteka je vitalni dio naše zajednice, ali oni su rekli: 'To je siguran prostor za djecu'”, rekla je Schneider. „To nije siguran prostor za djecu. Ovo su sve knjige koje se trenutno nalaze na polici u Llano biblioteci.”

Ona je sa papira pročitala spisak knjiga, u kojima su dvije osobe slikovito govorile o seksualnosti.

Stanovnik Llana Emmett McPherson nije pozvan da govori, ali je rekao da također misli da biblioteka nije bezbjedna za djecu.

„Jedini razlog zbog kojeg sam za zatvaranje biblioteke je taj što ove knjige koje su definitivno pornografske nismo premjestili u odjeljak za odrasle”, rekao je McPherson. „Voljan sam zatvoriti cijelu biblioteku da ih moja djeca drže van ruku.”

Iako neke od knjiga koje su citirane na sastanku nekima mogu biti neugodne, one nisu pornografske, rekla je izvršna direktorica Texaškog bibliotekarskog udruženja Shirley Robinson.

„Prije svega, postoji zakonska definicija pornografije”, rekla je Robinson. „I nikada u bilo kojoj biblioteci - školskoj, javnoj ili akademskoj - nema materijala koji bi zadovoljio tu pravnu definiciju pornografije.”

Napori za zabranu knjiga u Texasu

Na zakonodavnoj sjednici u Texasu ima skoro 40 zakona koji se odnose na biblioteke, od kojih neki uključuju krivične prijave protiv bibliotekara, rekla je Robinson.

„Bibliotekari napuštaju profesiju jer postoji opasnost od potencijalnog krivičnog gonjenja ili samo uznemiravanja u njihovim zajednicama”, rekla je Robinson.

Jedna bliotekarka koja je dala otkaz je Lee Glover, koja je radila osnovnoj školi u oblasti Houstona u Texasu.

Njena škola je počela da prebacuje odluke o odobravanju knjiga na roditelje, umjesto na bibliotekare, nakon porasta izazova za knjige.

„Već imam čitavu listu protokola koje moram da poštujem prije nego što mogu da stavim knjigu u biblioteku”, rekla je. „Ali sada žele da roditelji dođu i pregledaju ih prije nego što ih naručim?”

Studenti su ti koji su gubitnici u borbi za zabranu knjiga, rekla je ona.

„Mi smo spas za toliko djece”, rekao je Glover. „Mi smo ti koji stavljaju knjige u ruke djeci koja ne mogu vidjeti da se odraze nigdje drugdje.”

Za sada, bibliotekarski sistem okruga Llano ostaje otvoren.

“Naš dopisnik Corrado Zunino i njegov fikser Bohdan Bitik bili su žrtve zasjede ruskih snajperista u blizini mosta u Hersonu na periferiji Hersona, u južnoj Ukrajini”, objavile su dnevne novine La Repubblica u srijedu u članku na svojoj web stranici.

“Bitik nažalost nije uspio i umro; iza sebe ostavlja ženu i sina. Corrado, koji je ranjen u rame, nalazi se u civilnoj bolnici u Hersonu”, navodi list.

Novinari su gađani u blizini Antonivskog mosta, koji prelazi rijeku Dnjepar na periferiji Hersona u južnoj Ukrajini, nakon što su prošli niz ukrajinskih kontrolnih punktova. Novinari su navodno pokušavali razgovarati s ukrajinskim snagama smještenim u blizini mosta.

Ruske snage su prošle godine napustile zapadni dio grada, ali ga i dalje često granatiraju iz istočnog dijela.

Kada su muškarci napadnuti, obojica su nosili plave pancire sa oznakom “PRESS” na prednjoj i stražnjoj strani.

„Dobro sam, imam ranu u desnom ramenu,napravljenu metkom koji je pogodio mog velikog prijatelja Bohdana“, rekao je Zunino za La Repubblica. “Vidio sam Bohdana na zemlji, nije se micao. Puzao sam dok nisam izašao sa linije vatre. Trčao sam dok nisam naišao na auto civila. Bio sam sav u krvi. Odvezli su me u bolnicu u Hersonu.

“Nekoliko puta sam pokušao nazvati Bogdana. Nije odgovorio. Bio mi je veliki prijatelj; bol je neopisiv”, rekao je Zunino.

Komitet za zaštitu novinara, CPJ, pozvao je Kijev i Moskvu da istraže zasjedu.

"Duboko smo ožalošćeni smrću ukrajinskog producenta Bohdana Bitika i želimo italijanskom reporteru Corradu Zuninu brz oporavak", rekao je Gulnoza Said, koji radi na Ukrajini u CPJ-u, u izjavi od četvrtka.

“Ruske i ukrajinske vlasti moraju brzo istražiti ovaj tragični napad i osigurati da novinari ne budu meta dok izvještavaju o ratu u Ukrajini. Pripadnici štampe su civili prema međunarodnom humanitarnom pravu i kao takvi bi trebali biti zaštićeni”, nastavio je Said.

Italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao je da njegovo ministarstvo i italijanska ambasada u Kijevu rade s ukrajinskim vlastima na povratku Zunina u Italiju.

Italijanski list navodi da prisustvo ruskih snajperista otežava pronalaženje Bitikovog tijela.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba rekao je italijanskim medijima da su ruske snage odgovorne za ubistvo.

„Rusima je svejedno da li si Rus, Italijan ili Ukrajinac, oni samo pucaju“, rekao je.

Bitik je 14. novinar ubijen u Ukrajini dok je izvještavao o ruskoj invaziji, navodi CPJ.

U srijedu je dvoje senatora najavilo da će predložiti zakon koji zahtijeva od suda da usvoji kodeks ponašanja, uz napomenu da je Vrhovni sud jedini dio federalne vlade — uključujući sudove na nižim nivoima — koji nije obuhvaćen etičkim smjernicama.

“Zdrava demokratija zahtijeva povjerenje u sisteme, u institucije i povjerenje u lidere”, rekao je senator Angus King, nezavisni član Senata koji podržava Demokratsku stranku. “Amerikanci zaslužuju da imaju povjerenje da svaki dio njihove vlade – posebno najviši sud u zemlji – djeluje na etički način.”

Senatorka Lisa Murkovski, republikanka, je rekla: „Povjerenje američke javnosti u Vrhovni sud je na najnižem nivou ikada. Amerikanci su jasno ukazali na svoju zabrinutost zbog transparentnosti – ili njenog nedostatka – koja dolazi od Vrhovnog suda i njegovih sudija. Od ključne je važnosti da javnost ima puno povjerenje da institucije funkcionišu, uključujući i pravosuđe.”

Neprijavljeni pokloni i prodaje

Kritike zbog nedostatka obavezujućeg kodeksa ponašanja za Vrhovni sud često su bile dio diskusija o reformama u proteklim godinama, ali su se pozivi na uspostavljanje etičkih standarda za sudije - koji svi imaju doživotne mandate - intenzivirali u proteklim sedmicama, nakon niza novih informacija koje su objavili mediji.

Ranije ovog mjeseca, organizacija koja se bavi istraživačkim novinarstvom, Pro Publica, objavila je da je sudija Klarens Tomas decenijama prihvatao raskošne odmore od Harlana Kroua, milijardera i konzervativnog političkog donatora. To je uključivalo putovanja privatnim avionima i jahtom, te boravke u luksuznim objektima širom svijeta.

Tomasa je u Vrhovni sud imenovao bivši predsjednik Džordž Buš mlađi i smatra se da je najkonzervativniji član suda.

U odgovoru na istraživanje, Tomas je rekao da vjeruje da nije imao obavezu da prijavi gostoprimstvo ličnog prijatelja. Dodao je da su skorašnje promjene u sudskim pravilima učinile prijavljivanje takvih poklona obaveznim i da će to činiti u budućnosti.

Naknadna priča otkrila je da Tomas nije prijavio transakciju u kojoj je Krou kupio nekoliko nekretnina od njegova porodice. Jedna nekretnina bila je kuća u kojoj je živjela Tomasova majka, koja je nastavila je da živi na imanju nakon što ga je Krou kupio i detaljno renovirao.

U utorak je medij Politiko objavio da je sudija Nil Gorsač 2017. godine prodao svoj vlasnički udio u kući za odmor u Koloradu Brajanu Dafiju, izvršnom direktoru velike američke advokatske firme Grinberg Taurig, koja često zastupa klijente u slučajevima pred Vrhovnim sudom. Gorsača je u Vrhovni sud imenovao bivši predsjednik Donald Tramp 2017. godine.

Kuća je bila na tržištu dvije godine, a prodaja je obavljena samo nekoliko dana nakon što je Gorsuč položio zakletvu kao član suda. Kada je prijavio prodaju u svojim finansijskim izvještajima 2018. godine, Gorsač, član konzervativne većine suda, nije naveo Dafija kao kupca.

Dafi je u intervjuima negirao da se dogodilo bilo išta neprimjereno u vezi sa tom transakcijom, rekavši da nije znao da je Gorsač suvlasnik imovine prije nego je donio odluku o kupovini. Naveo je da nikada nije sreo Gorsača i da ne obavlja svoj posao pred Vrhovnim sudom.

Od srijede popodne, Gorsač nije komentarisao prodaju ili svoju odluku da ne identificira Dafija kao kupca.

Budući da se otkrića o propustima u prijavljivanju navedenih poslova i odnosa odnose na dvoje najkonzervativnijih sudija, neki republikanci sugerišu da je riječ o pokušajima američke ljevice da se sud promijeni.

Nakon što su objavljene prve priče o Tomasu, senator Džon Kornin je tvitovao: “Ljevica je bijesna jer je izgubila kontrolu nad Vrhovnim sudom i želi ga nazad na bilo koji način. Najnoviji pokušaj je blaćenje sudije Tomasa.”

Loša percepcija javnosti

Najava novog zakona uslijedila je dan nakon što je predsjedavajući Vrhovnog suda Džon Roberts odbio poziv senatora Ričarda Durbina, predsjedavajućeg Pravosudnog odbora Senata, da 2. maja svjedoči na pretresu o etičkim standardima za sud.

“Svjedočenje glavnog sudije Sjedinjenih Država pred Odborom za pravosuđe Senata je izuzetno rijetko, kao što bi se moglo očekivati u kontekstu zabrinutosti za raspodjelu vlasti i važnost očuvanja nezavisnosti pravosuđa”, napisao je Roberts u pismu Durbinu.

Roberts je priložio "Izjavu o etičkim principima i praksi" na pet stranica, za koju je naveo da je se trenutno pridržava svih devet sudija.

Durbin je saopštio da će se zakazani pretres nastaviti sa ili bez predstavnika Vrhovnog suda:

“Uputio sam poziv glavnom sudiji, ili onome koga on odredi, u pokušaju da uključim sud u ovu diskusiju (...) Ali nemojte da sumnjate: reforma etike Vrhovnog suda se mora dogoditi bez obzira da li sud učestvuje u procesu ili ne.”

Sve ovo dešava se u vrijeme kada percepcija javnosti o sudu nije dobra.

Ove sedmice, anketa koju su sproveli Nacionalni javni radio (NPR), PBS Newshour i Institut za javno mnijenje Marist pokazala je da je 62% Amerikanaca navelo da ima malo ili nimalo povjerenja u sud. U aprilu 2019. ta brojka je iznosila 36%.

Ista anketa je pokazala da više od dvije trećine Amerikanca - većina republikanaca i demokrata - vjeruju da bi trebalo postojati ograničenje mandata sudija i da to ne bi trebala biti doživotna pozicija.

Vjeruje se da je značajan razlog za skoriju promjenu u stavu prema sudu njegova prošlogodišnja odluka o poništavanju skoro 50 godina stare odluke u predmetu Rou protiv Vejda, koja je ženama garantovala pravo na abortus. Odluka je bila veoma nepopularna kod velike većine Amerikanaca i dovela je do toga da su brojne države usvojile zakone koji ozbiljno ograničavaju pristup abortusu.

Ideološki sastav suda takođe se naglo promijenio posljednjih godina. Tokom četiri godine na predsjedničkoj funkciji, Trump je bio u mogućnosti da imenuje troje novih sudija, jer je dvoje prethodnih umrlo, a jedan se penzionisao. To je dovelo do promjene u kojoj se ravnoteža promijenila sa balansa u kome su liberali imali blagu prednost, do čvrste konzervativne većinu od 6-3.

Pol Finkelman, pravni istoričar i profesor, rekao je za Glas Amerike da nedostatak primjenjivog etičkog kodeksa šteti percepciji javnosti o sudu.

"Kredibilitet suda, sposobnost suda da bude prihvaćen od američkog naroda, moraju biti zasnovani na visokim etičkim standardima", rekao je Finkelman. „Ali kada sudije ostavljaju utisak neprikladnosti, američkom narodu je veoma teško da prihvati odluke suda.”

Finkelman je naveo da je Robertsovo odbijanje da se uključi u diskusiju sa Senatom o etičkom kodeksu greška i da argumenti o raspodjeli vlasti nisu na mjestu, dodajući da njegov dolazak u Senat ne bi bio povodom slučajeva na sudu ili o tome da li bi sud trebao poništiti neki zakon kojeg je Kongres usvojio.

"Mislim da Roberts pravi veliku grešku", rekao je Finkelman.

Prema procjeni Sekretarijata za ekonomiju, BDP je oslabio nakon što je od jula do seprembra porastao za 3,2 procenta, a od oktobra do decembra 2,6 odsto. Novi podaci signaliziraju i da recesija, koju mnogi očekuju, još nije stigla. Međutim, mnogi ekonomisti je i dalje očekuju, možda već tokom aktuelnog kvartala od aprila do juna, ili ubrzo poslije.

Rast ekonomije u prva tri mjeseca ove godine uglavnom je bio podstaknut jakom potrošnjom, mada su potrošači postali oprezniji na kraju tromjesječja. Kompanije su takođe manje trošile na opremu, što je trend koji se nastavlja.

Prepreke s kojima se američka ekonomija suočava i dalje rastu. Federalne rezerve (američka Centralna banka) su podigle osnovnu kamatnu stopu devet puta u protekloj godini na najveći nivo u poslednjih 17 godina. Zbog toga su skuplji potrošački i poslovni krediti. Inflacija je zbog toga usporila, ali su cijene i dalje visoke.

Prošlomjesečni kolaps dvije velike banke takođe je rezultirao novom prijetnjom: manje odobravanje kredita što bi moglo da dodatno oslabi rast. Prema izvještaju Federalnih rezervi, koji je objavljen ovog mjeseca, banke izdaju manje kredita da bi očuvale kapital, zbog čega preduzeća teže dolaze do pozajmica potrebnih za širenje biznisa. Ekonomisti pri Federalnim rezervama predviđaju "blagu recesiju" kasnije ove godine.

Šestomjesečni ekonomski pad dugo je bio neformalna definicija recesije. Međutim, ništa nije jednostavno u post-pandemijskoj ekonomiji u kojoj je rast bio negativan u prvoj polovini prošle godine, ali je tržište rada ostalo snažno, sa niskom nezaposlenošću i jakim nivoima zapošljavanja.

Smjer u kojem se ekonomija kreće zbunjuje i zvaničnike Federalnih rezervi i mnoge ekonomiste, od kako je kako je ekonomska aktivnost zaustavljena u martu 2020. godine zbog pandemije covida 19, a 22 miliona Amerikanaca iznenada ostalo bez posla.

Zvaničnici centralne banke stavili su do znanja da su spremni za recesiju ako je to potrebno da se smanji inflacija, i mnogi ekonomisti im vjeruju.

Kakva je stoga vjerovatnoća da će do recesije doći?

Zašto mnogi ekonomisti prognoziraju recesiju?

Ekonomisti očekuju da će agresivno podizanje kamatnih stopa i visoka inflacija da opterete potrošače i kompanije i da ih natjeraju da značajno uspore potrošnju i investicije. Preduzeća će vjerovatno morati da otpuštaju radnike, što će dodatno smanjiti potrošnju.

Potrošači su do sada bili izdržljivi kada je riječ o visokim kamatnim stopama i rastu cijena. Međutim, ima signala da ta izdržljivost počinje da popušta.

Profit u maloprodajama pada dva mjeseca zaredom, a izvještaj centralne banke pokazuje da se potrošači sve više odupiru višim cijenama.

Rastu i dugovi na kreditnim karticama, što je znak da Amerikanci moraju da više pozajmljuju da bi održali dosadašnji nivo potrošnje, što je trend koji vjerovatno nije održiv.

Šta bi mogli da budu znaci mogućeg početka recesije?

Najasniji znak bi bio konstantan gubitak radnih mjesta i nagli rast nezaposlenosti. Klaudija Sam, ekonomistkinja i bivša službenica Federalnih rezervi, kaže da je od Drugog svjetskog rata povećanje stope nezapolsenosti za pola procenta tokom nekoliko mjeseci uvijek značilo početak recesije.

Mnogi ekonomisti prate broj ljudi koji se svake nedelje prijavljuju za pomoć za nezapolsene, što pokazuje da li se povećava broj datih otkaza. Broj prijava za pomoć raste, s obzirom na to da niz kompanija otpušta radnike.

Da li ima nekih drugih signala?

Ekonomisti prate i promjene u prinosima na obveznice. Signal za recesiju je kada su prinosi na obveznice američke vlade sa rokom dospjeća od 10 godina manji od onih sa kraćim tokom dospjećem. U normalnim okolnostima, investitori imaju veći prinose na dugoročne obveznice u zamjenu za ulaganje novca na duži period.

Taj tržišni fenomen često prethodi recesiji, ali može da prođe 18 do 24 mjeseca dok ona zaista dođe.

Od jula prošle godine, prinosi na vladine obveznice sa dospjećem od dvije godine nadmašuju one sa desetogodišnjim rokom dospjeća, što signalizira da tržišta očekuju recesiju. I one sa tromjesečnim rokom dospjeća su daleko iznad desetogodišnjih, što je fenomen koji je još bolji predskazatelj recesije.

Ko odlučuje kada je recesija počela?

Recesije obično proglašava malo poznati Nacionalni biro za ekonomska istraživanja - grupa ekonomista čiji komitet recesiju definiše kao "značajan pad aktivnosti širom ekonomije koji traje više od nekoliko mjeseci".

Komitet razmatra trendove u zapošljavanju, ali i mnoge druge podatke među kojima su mjerila za zarade, potrošnju, maloprodaju i fabričku aktivnost. Međutim, biro obično proglašava recesiju tek nakon što je ona uveliko počela, ponekad do godinu dana.

Da li visoka inflacija obično vodi do recesije?

Ne uvijek. Inflacija je 2006. godine dostigla 4,7 odsto - što je u to vrijeme bio najveći nivo za 15 godina - ali nije došlo do recesije. (Recesija od 2008. do 2009. godine bila je rezultat problema na tržištu nekretnina).

Međutim, kada inflacija dostigne prošlogodišnji nivo od 9,1 odsto - najveći poslednjih 40 godina - recesija postaje sve više vjerovatna.

Dva razloga su za to. Prvo, centralna banka naglo povećava kamatne stope kada je inflacija toliko visoka. Veće kamatne stope usporavaju ekonomiju zato što potrošači ne mogu da priušte kuće, automobile i druge velike kupovine.

Visoka inflacija smanjuje i potrošnju, a preduzeća su sve opreznija zbog ekonomske situacije. Mnoga zbog toga odustaju od planova za širenje i prestaju da zapošljavaju. To može da dovede do veće stope nezaposlenosti, s obzirom na to da neki ljudi napuštaju poslove, i njihova upražnjena radna mjesta se ne popunjavaju.