Madrid — 

"Zadovoljstvo mi je da objavim da sada imamo sporazum kojim se otvara put za Finsku i Švedsku da se pridruže NATO-u", objavio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg poslije razgovora lidera tri zemlje na najvišem nivou, na marginama samita u Madridu i ocijenio da je riječ o historijskom dogovoru.

Stoltenberg je dodao da su tri zemlje potpisale memorandum kojim se rješavaju turske primjedbe, između ostalog u vezi sa izvozom oružja i borbom protiv terorizma.

Stoltenberg je rekao da će lideri NATO-a u srijedu uputiti formalni poziv Švedskoj i Finskoj da se pridruže alijansi. To moraju da ratifikuju sve članice, ali je generalni sekretar poručio da je "apsolutno uvjeren" da će dvije zemlje ući u NATO, što bi moglo da se dogodi za nekoliko mjeseci.

Poslije ruske invazije, Švedska i Finska su odustale od višedecenijskog neutralnog statusa i prijavile se za članstvo u NATO-u, što je do sada blokirao turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan zbog, kako je navodio, stava te dvije zemlje o kurdskim pobunjeničkim grupama koje Turska smatra teroristima.

Međutim, finski predsjednik Sauli Ninisto saopštio je u Madridu da je Turska pristala da podrži članstvo dvije zemlje u NATO nakon što su tri zemlje potpisale zajednički memorandum " o pružanju pune podrške protiv bezbjednosnih prijetnji".

Turska je saopštila da je "dobila šta je željela" uključujući "punu saradnju u borbi protiv" pobunjeničkih grupa.

Pozdravila je sporazum kao trijumf i dodala da su Švedska i Finska pristale da se obračunaju sa grupama koje Ankara smatra prijetnjom po nacionalnu bezbjednost, među kojima je i Kurdistanka radnička partija (PKK) i njen sirijski ogranak. Takođe je navela da je dogovoreno " da se ne uvode restrikcije u oblasti odbrambene industrije" i da se "preduzmu konkretni koraci na izručenju terorističkih kriminalaca".

Švedska šefica diplomatije An Lind rekla je novinarima da "su sve strane pokazale nevjerovatnu spremnost da dođu do dogovora i da su bile kontruktivne, a mi smo stavili do znanja da ozbiljno uzimamo u obzir strahovanja u pogledu terorističkih napada".

Sjedinjene Države pozdravile su "historijski" dogovor koji, kako je saopštio neimenovani visoki zvaničnik administracije, "predstavlja moćan podsticaj" za jedinstvo NATO-a.

Zvaničnik je rekao da predsjednik Joe Biden podržava sporazum i da je ranije u utorak razgovarao sa Erdoanom o NATO-u na zahtev Finske i Švedske. U svjetlu spekulacija o američkoj ulozi, zvaničnik je rekao da Washington nije ponudio nikakve ustupke Ankari da bi prihvatila dogovor.

Lideri SAD i Turske bi, kako se očekuje, trebalo da se sastanu na marginama samita u srijedu.

NATO jača snage poslije ruske invazije

Ruska invazija na Ukrajinu podstakla je "temeljnu izmenu" pristupa NATO-a odbrani, a članice će morati da povećaju vojne budžete u sve nestabilnijem svijetu, poručio je prethodno generalni sekretar alijanse.

Stoltenberg je rekao da će na samitu biti utvrđen plan za alijansu "u sve opasnijem i nepredvidljivijem svijetu".

"Da bi mogli da se odbranimo u opasnijem svijetu moramo da ulažemo više u našu odbranu", rekao je generalni sekretar. Samo devet od 30 NATO članica izdvaja dva odsto BDP-a za odbranu. Španija, koja je domaćin samita, izdvaja samo polovinu od tog zacrtanog cilja.

Na vrhu agende sastanaka lidera u srijedu i četvrtak je jačanje odbrane protiv Rusije i podrška Ukrajini. "Ukrajina je sada suočena sa brutalnošću koju nismo vidjeli u Evropi od Drugog svjetskog rata", upozorio je Stoltenberg.

Biden je na početku posjete Madridu obećao da će ojačati američko vojno prisustvo u Evropi, a ruskog predsjednika Vladimira Putina je osudio zato što pokušava da "izbriše" ukrajinsku kulturu u aktuelnom ratu.

Biden je tokom razgovora sa španskim premijerom Pedrom Sančezom iznio planove za povećanje broja razarača u Španiji sa četiri na šest i poručio da je to samo jedan od više poteza za jačanje alijanse u regionu koje će on i NATO saveznici najaviti na samitu.

Stoltenberg je u ponedeljak najavio da će NATO članice na samitu postići dogovor o povećanju broja pripadnika snaga za brzo reagovanje sa 40.000 na 300.000. Međutim, unutar NATO-a postoje tenzije u pogledu načina na koji će rat biti okončan i mogućih ustupaka Ukrajine da bi se okončale borbe, prenosi AP.

Različiti su i stavovi o pristupu Kini u novom Strateškom konceptu - setu prioriteta i ciljeva koji se utvrđuju jednom u deceniju. U posljednjem dokumentu, objavljenom 2010. godine, Kina se ne pominje.

U novom konceptu trebalo bi da bude utvrđen pristup NATO-a nizu pitanja od cyber bezbjednosti do klimatskih promjena - i sve većeg ekonomskog i vojnog uticaja Kine, te sve većeg značaja i moći indo-pacifičkog regiona. Samitu će, kao gosti, prvi put prisustvovati lideri Japana, Australije, Južne Koreje i Novog Zelanda.

U Strateškom konceptu, NATO će Rusiju proglasiti glavnom prijetnjom. Ruska svemirska agencija, Roskosmos, je otvaranje samita obilježila objavljivanjem satelitskih snimaka i koordinata sale u kojoj će skup biti održan u Madridu, kao i Bijele kuće, Pentagona, i sjedišta vlada u Londonu, Parizu i Berlinu.

Ruska agencija je saopštila da će NATO da proglasi Rusiju neprijateljem na samitu, i da objavljuje precizne koordinate "za svaki slučaj".

U tri odluke u proteklih osam sedmica, sud je donio presudu protiv vladinih dužnosnika čije su politike i radnje poduzete kako bi se izbjeglo kršenje zabrane prvog amandmana američkog Ustava na odobravanje vjere - poznatu kao "klauzula o osnivanju".

Sud je u ponedjeljak podržao srednjoškolskog nogometnog trenera u državi Washington kojeg je lokalni školski okrug suspendirao jer je odbio prestati voditi kršćanske molitve s igračima na terenu nakon utakmica.

Dana 21. juna, odobrio je novac poreznih obveznika koji plaćaju učenicima da pohađaju vjerske škole u okviru programa pomoći pri školarini u Maineu u ruralnim područjima u kojima nedostaju obližnje javne srednje škole.

Dana 2. maja presudio je u korist kršćanske skupine koja je na gradskoj vijećnici Bostona nastojala istaknuti zastavu ukrašenu križem u sklopu programa usmjerenog na promicanje raznolikosti i tolerancije među različitim gradskim zajednicama.

Konzervativni suci suda, koji imaju većinu od 6-3, posebno su zauzeli širok pogled na vjerska prava. Također su u petak donijeli odluku koju su pozdravili vjerski konzervativci - poništivši presudu Roe protiv Wadea iz 1973. kojom je legaliziran pobačaj u cijeloj zemlji - iako taj slučaj nije uključivao klauzulu o osnivanju.

Profesor s Pravnog fakulteta Cornell Michael Dorf rekao je da većina suda izgleda skeptično prema donošenju odluka vlade temeljenih na sekularizmu.

"Oni smatraju sekularizam, koji je stoljećima bio shvaćanje liberalnog svijeta o tome što znači biti neutralan, sam po sebi oblikom diskriminacije vjere", rekao je Dorf o konzervativnim sudijama.

U presudi od ponedjeljka, konzervativni sudac Neil Gorsuch napisao je da je cilj suda spriječiti da javni dužnosnici budu neprijateljski raspoloženi prema vjeri dok se snalaze u "klauzuli o osnivanju". Gorsuch je rekao da "ni u kojem svijetu zabrinutost vladinog tijela o fantomskim kršenjima ne može opravdati stvarna kršenja prava pojedinaca iz Prvog amandmana."

Predsjednik Thomas Jefferson je bio taj koji je slavno rekao u pismu iz 1802. da bi "klauzula o osnivanju" trebala predstavljati "zid razdvajanja" između crkve i države. Ova odredba sprječava vladu da uspostavi državnu religiju i zabranjuje joj da daje prednost jednoj vjeri u odnosu na drugu.

U tri nedavne presude, sud je odlučio da su vladine radnje koje su imale za cilj održati odvojenost crkve i države umjesto toga povrijedile odvojena prava na slobodu govora ili slobodno ispovijedanje vjere također zaštićena Prvim amandmanom.

Ali, kako je liberalna sutkinja Sonia Sotomayor napisala u slučaju Mainea, takav pristup nas "vodi do mjesta gdje razdvajanje crkve i države postaje kršenje Ustava".

Mišljenja se razlikuju ovisno o tome koliko fleksibilnosti imaju državni dužnosnici u dopuštanju vjerskog izražavanja, bilo od strane javnih službenika, na javnom zemljištu ili od strane ljudi tokom službenog postupka. Oni koji se zalažu za strogo odvajanje crkve od države zabrinuti su da bi značajni presedani Vrhovnog suda, uključujući presudu iz 1962. godine koja zabranjuje molitvu u javnim školama, mogli biti ugroženi.

"To su potpuno nova vrata koja je (sud) otvorio onome što učitelji, treneri i državni zaposlenici mogu učiniti kada je riječ o prozelitizaciji djece", rekao je Nick Little, pravni direktor Centra za istraživanje, grupe koja promiče sekularizam i nauku .

Lori Windham, odvjetnica pravne grupe za vjerske slobode Becket, rekla je da će odluke suda omogućiti veći vjerski izraz od strane pojedinaca bez potkopavanja "klauzule o osnivanju".

"Razdvajanje crkve i države nastavlja se na način koji štiti crkvu i državu. To sprječava vladu da se miješa u crkve, ali također štiti različite vjerske izraze", dodao je Windham.

Većina presuda o vjerskim pravima posljednjih godina uključivala je kršćanske tužitelje. No, sud je također podržao sljedbenike drugih religija, uključujući muslimanku 2015. godine kojoj je odbijen posao u maloprodaji jer je nosila maramu iz vjerskih razloga i budističkog osuđenika na smrt 2019. koji je htio da duhovni savjetnik bude prisutan prilikom njegovog pogubljenja u Teksasu.

Sud je također stao na stranu i kršćanske i židovske kongregacije u izazovima utemeljenim na vjerskim pravima vladinim ograničenjima kao što su ograničenja javnih okupljanja koja su nametnuta kao mjere javne sigurnosti tokom pandemije COVID-19.

Nicole Stelle Garnett, profesorica Pravnog fakulteta Notre Dame koja se pridružila podnesku sudaca koji podržavaju nogometnog trenera, rekla je da sud samo jasno daje do znanja da vlade moraju tretirati religiozne ljude isto kao i sve ostale.

Nakon presude od ponedjeljka, mnoga pitanja koja se odnose na vjersko ponašanje u školama mogu se ponovno raspravljati pod obrazloženjem suda da ponašanje mora biti "prisilno" kako bi se izazvala zabrinutost za "klauzulu o osnivanju".

"Svaka učionica", rekla je Garnett, "je sudnica."

"To što sudije Ustavnog suda BiH, jedan Njemac, jedan Albanac, i ne znam ko je treći jedan stranac, plus dva muslimana donose odluke protiv RS-a to treba smatrati pomalo i komično. A evo ja im javno kažem da im to donošenje oko deklaracije ništa ne znači", poručio je Dodik.

Dodik je ovo izjavio komentarišući Odluku Ustavnog suda BiH o ukidanju pojedinih zaključaka i deklaracije Narodne skupštine RS-a, kojim je ovaj entitet pokušao sebi vratiti nadležnosti za odbranu, indirektne poreze i pravosuđe sa državnog nivoa.

Ustavni sud BiH je o svojoj odluci 26. maja obavijestio juče 15 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, podnosiocima zahtjeva Ustavnom sudu da riješi spor između BiH i Republike Srpske, jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta.

"Suština toga što Bosni ne daju kandidatski status jeste to – kad joj ga daju, onda više nema sudija Ustavnog suda i visokog predstavnika (Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, op.aut.) koji pokušava da donese neke mjere. Ni jednu mu neće provoditi RS”, poručio je u današnjoj reakciji Milorad Dodik.

"Ukoliko nastavimo, a vjerujem da hoćemo, to će biti provedeno, pažljivo birajući vrijeme u kojem ćemo neke stvari dovesti", izjavio je Dodik navodeći da vlasti RS-taktiziraju sa tajmingom prenošenja nadležnosti i da od ideje nisu odustali.

Milorad Dodik je pod američkim i britanskim sankcijama zbog ugrožavanja mira i ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini.

Pod krinkom humanitarnih akcija, organizacija “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi) djeluje kao produžena ruka turske politike u BiH s vlastitom ulogom u progonu “gulenista” iz BiH, a susrete su imali s funkcionerima najmanje dvije bosanskohercegovačke političke partije.

Stotinama kilometara udaljen od Bosne i Hercegovine, Hüseyin Çakalli i dalje je autoritet za članove organizacije koju je prije skoro deset godina osnovao u državi gdje je došao da studira.

Ovaj vođa još uvijek neformalnog ogranka turske organizacije “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi), čiji pojedini članovi flertuju s neofašizmom, pristao se s novinarima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) sresti samo u Şanlıurfi, gradu na krajnjem jugoistoku Turske, u blizini granice sa Sirijom. U dvomilionski grad s velikim brojem sirijskih izbjeglica i jedan od najstarijih u Turskoj, ulazi se prolaskom pored postavljenih policijskih barikada.

Bivši student arhitekture u BiH, Çakalli je u ovom gradu osnovao firmu i hvali se radovima na novoj lokalnoj bolnici. Na njegovim društvenim mrežama fotografije ističu tri stvari – brak s Bošnjakinjom, aktivnosti “Sivih vukova” u BiH te bliskost s gradonačelnikom Urfe, kako i dalje zovu grad poznat po tradicionalnoj turskoj kuhinji, uzgoju pistacija i 12.000 godina starom hramu.

Pretražujući stotine fotografija na društvenim mrežama, BIRN je prije intervjua uspio da identifikuje nekoliko članova organizacije, njihove aktivnosti te dio strukture “Sivih vukova” u BiH.

Istraživanje BIRN-a pokazuje da misiju koju je započeo Çakalli ostvarujući kontakte s pripadnicima Stranke demokratske akcije (SDA), danas nastavljaju mladi ljudi čiji rad kontroliše. Prilikom nedavne posjete gradonačelnice Sarajeva Şanlıurfi, dobrodošlicu joj je uputio i Çakalli.

On je izgledao pomalo iznenađeno što zaista vidi novinare iz BiH ispred hotela u kojem je dogovorio susret u Urfi i gdje se činilo da ga osoblje dobro poznaje. Dok se na tečnom bosanskom jeziku izvinjavao za kašnjenje i objašnjavao da se to desilo zbog zadržavanja na gradilištu koje nadgleda, on je novinare pozvao na razgovor u lokalni ured Stranke nacionalističkog pokreta (MHP). Ova ultranacionalistička stranka ima značajan broj predstavnika u turskom parlamentu koji podržavaju vladajuću Stranku pravde i razvoja Recepa Tayyipa Erdoğana.

Sjedište stranke nedaleko je od gužve i buke glavne ulice. U razgovoru tokom kratkog hoda, Çakalli, čovjek blijedog lica i rijetke brade, želio je ostaviti utisak dobrog domaćina, ali i saznati zašto je novinarima bilo dovoljno važno doletjeti iz Sarajeva zbog jednog intervjua.

Mala prostorija na trećem spratu zgrade u kojoj je sjedište lokalnog ogranka stranke, ukrašena je zastavama partije, ali i “Ülkü Ocaklarija” (Sivih vukova), omladinske organizacije MHP-a poznate po nasilju i ekstremističkim stavovima svojih članova, zbog čega je nekoliko zemalja želi staviti na listu terorističkih. To je jedino pitanje zbog kojeg Çakalli podiže svoj inače blag i ujednačen glas i s bosanskog prelazi na turski jezik i obraćanje s novinarke usmjerava prema prevodiocu.

On smatra nepravednim zabrane djelovanja u Francuskoj i korištenja znakova “Sivih vukova” u Austriji, oštre reakcije Nizozemske i Njemačke na djelovanje ove organizacije te razmišljanja u SAD-u i Evropi da se oni uvrste na listu terorističkih organizacija.

Vidno razočaran takvim odnosom, Çakalli navodi kako se “uvijek suočavamo s optužbama država u EU, a Gülen ne”.

“Mislim da zapadne vlasti nas guraju jer mi volimo našu državu”, kaže on.

Njegovo lice mijenja izraz i mršti se kada govori o sljedbenicima Fethullaha Gülena, nekadašnjeg Erdoğanovog saradnika, koji od 1999. živi u SAD-u i koga turske vlasti sumnjiče za organiziranje neuspjelog državnog udara u Turskoj u julu 2016. godine.

Aktivisti i vlade zemalja Zapadne Evrope kritikovali su turske vlasti navodeći da su prekomjerno i često neopravdano koristile izgovor neuspjelog puča da se obračunaju sa opozicionim aktivistima i novinarima. Ali Çakalli ponosno ističe da je i sam učestvovao u progonu “gulenista” u BiH. On to smatra prirodnim jer rad “Sivih vukova” vidi kao produženu ruku turske zvanične politike.

U intervjuu za BIRN on je po prvi put otkrio način na koji je osnovana i djeluje organizacija “Sivih vukova” u BiH, tvrdi da je za rad ogranka saglasnost dala centrala u Ankari i Ambasada Turske u Sarajevu, ali i otkriva planove za zvaničnu registraciju.

Pojašnjava kako od srednje škole kroz organizaciju “Ülkü Ocaklari” teži ostvarenju turskog sna i borbi za pravedno društvo. Pristaje govoriti na bosanskom jeziku, koji skoro tečno govori, ali povremeno zastajkuje. Strahujući da će reći nešto pogrešno, povremeno traži pomoć turskog novinara koji je s BIRN-om prisustvovao razgovoru.

Izbor bratske zemlje na Balkanu za Çakallija nije bio slučajan nego logičan slijed praćenja turskog djelovanja, koje on kroz organizaciju osnovanu u BiH želi ostvariti.

“Naša baza je Turska. Ako je Turska u Bosni, mi smo tamo. Ako je Azerbejdžan, mi smo tamo. Što ne idemo na Siciliju? Nema [turske] države tamo”, priča on dok navodi humanitarne akcije za koje mu je trebala saglasnost centrale “Ülkü Ocaklarija” u Ankari.

S nekoliko kolega, on 2013. godine u BiH neformalno osniva “Ülkü Ocaklari”, organizaciju “Idealnih srca” poznatiju kao “Sivi vukovi”. Iako više ne živi u BiH, povratak kući u Tursku želi iskoristiti za stvaranje kontakata i pomoć organizaciji koja i dalje funkcionira.

Çakalli kaže kako nije imao namjeru osnovati bh. ogranak organizacije “Ülkü Ocaklari”, osnovane 60-ih godina prošlog vijeka, koja se danas smatra glavnom organizacijom koja brani i širi krajnje desničarsku ideologiju utemeljenu na vjeri u superiornost turske nacije.

Po dolasku u BiH on je želio putovati i vidjeti sve što ova zemlja nudi.

“Otišao sam u Mostar, u Blagaj na tekiju (…) Vidim pet momaka kako se lijepo ponašaju, čitaju, pričaju… Sviđa ti se što ih vidiš”, prepričava on svoje iskustvo, navodeći kako ga je to podsjetilo na organizaciju u kojoj je član od srednje škole.

Tada je pozvao centralnu organizaciju, koju je zanimalo da li će jedan ovakav ogranak biti “državni problem”.

“Rekli: ‘Ako neće biti problem državni i nacionalni, možeš se baviti.’ Pričao s Ambasadom, rekli: ‘Bavi se’”, priča Çakalli osvrćući se na period u kome se, prema člancima i fotografijama objavljenim na internetu, i tadašnji bh. konzul Hrvoje Kanta u Istanbulu sreo s predstavnicima ove organizacije.

BIRN nije mogao dobiti komentar konzula o ovom susretu.

Iz Ambasade Turske u BiH i Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovorili na upite o organiziranju bh. ogranka i sastanku održanom u Istanbulu. Çakalli navodi kako ga je Ankara imenovala za predsjednika neregistriranog bh. ogranka 2014. godine.

Iako članovi ne skrivaju djelovanje u BiH, njihovo postojanje i rad nisu bili poznati široj javnosti. Na stranici ovog ogranka na Facebooku se izvještavalo od njegovog osnivanja, a ima više od 5.000 pratilaca. Posljednju objavu na Facebooku ogranak je imao 2018. godine. U njoj se obavještava kako je predsjednik Devlet Bahçeli odobrio provođenje humanitarne akcije u BiH.

Bahçeli je osnivač “Ülkü Ocaklarija”, te predsjednik Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), koji je na izborima 2018. godine bio u koaliciji sa Strankom pravde i razvoja (AKP), koju predvodi Recep Tayyip Erdoğan.

Erdoğanu je Bahçeli prošle godine poklonio “Mapu turskog svijeta”, čiji se krak proteže sve do sjevernih dijelova BiH.

Objave na Instragram stranici s nazivom ogranka u BiH prestale su 2018. godine, ali je napravljena nova istog naziva “Bosna-Hersek Ülkü Ocaklari” [Sivi vukovi Bosna i Hercegovina]. Objave su na njoj počele 2020. godine i nastavljaju se do danas. U jednoj od objava iz jula prošle godine Çakalli drži baner s natpisom o klanju kurbana tokom Bajrama u BiH.

To je, kako on priča, bila tradicija tokom devet godina koju je ova organizacija provodila u BiH.

“Devet Bajrama sam bio tamo, 160 ovaca totalno sam zaklao, sedam bikova, i to dijelio po čitavoj Bosni, ne samo gdje su muslimani”, priča Çakalli.

Za svaku od njih mu je, kako kaže, trebalo odobrenje centralnog ogranka organizacije iz Ankare.

“Mi zovemo Ankaru, centar, ako imaju da šalju. Ako ne, pravi se reklama, ‘Ülkü Ocaklari’ u svijetu. Na internetu izađemo mi i kažemo: ‘Dijelimo kurban cijelom svijetu’”, pojašnjava Çakalli, navodeći kako se i ostale akcije provode na sličan način.

Takva okrenutost ogranka ove organizacije ka Turskoj može ukazivati na veću razinu pripadnosti u odnosu na druge ogranke, smatra izvršni direktor organizacije “Counter Extremism Project” (CEP) David Ibsen.

On navodi kako turski nacionalisti na poraz Osmanlija u Balkanskim ratovima gledaju kao na veliku tragediju koju ne mogu prihvatiti, zbog čega učvršćuju svoj interes za ovu regiju.

“Turska također ulaže u obnovu džamija i povijesnih građevina iz osmanskog razdoblja na Balkanu, što se može promatrati kao dio ekspanzije meke moći neoosmanizma”, navodi Ibsen, dodajući kako su aktivnosti “Ülkü Ocaklarija” vjerovatno dio ove političke agende.

U publikaciji Ülkü Ocaklari: Tursko-islamistički ekstremno desni ekstremizam profesor Hüseyin Çiçek opisuje kako je u središtu turske percepcije i ideologije vjerovanje da su turski narodi izvorno živjeli u Aziji i počeli se seliti prema modernom Balkanu.

“Moglo bi se pretjerati i reći da se domovina turskog naroda proteže od južnih granica bivše Jugoslavije do Xinjianga”, navodi se.

Praćenje “gulenista” kao neslužbeni zadatak

Bratski odnos s BiH vlast u Ankari željela je iskoristiti tokom 2018. i 2019. godine potražujući takozvane “guleniste”.

Izručenja koja je Erdoğan očekivao iz BiH zaustavio je Državni sud, koji je ove zahtjeve odbijao navodeći kako Ujedinjene nacije (UN) pokret Gülena nisu zvanično proglasile terorističkim, što je uslov da ih i BiH smatra takvima.

Turski državljani koje je vlast proglasila “gulenistima” od straha su bježali iz BiH, ne znajući koliki bi pritisak mogao biti u budućnosti.

Razočaran odlukom Suda, koju smatra nepravednom, Çakalli navodi kako je odnos prema “gulenovcima” drugačiji u odnosu na “Ülkü Ocaklari”.

“U BiH sam prijavljivao ‘gulenovce’. Zvao sam lokalnu policiju. Oni dođu i pitaju ko je. Neću u Bosni lagati policiju”, prisjeća se Çakalli i dodaje da bi volio da su tada “gulenovce” zatvorili.

“Ako je izdao moju državu, sutra će i tebe”, kaže on.

U Ministarstvu vanjskih poslova Turske smatraju Gülenov pokret zaslužnim za to što se u State Departmentu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) došlo do zaključka kako se treba sačiniti izvještaj o “Sivim vukovima” kako bi se potom odlučilo da li će se ona označiti kao teroristička.

Predstavnik “Sivih vukova” u SAD-u naveo je da su osobe koje se mogu povezati s vođom FETO-a, kako turske vlasti nazivaju “gulenovce”, Fethullahom Gülenom bile na sastanku s demokratskom zastupnicom koja je predstavila ovaj zahtjev.

Dok Çakalli “gulenovce” smatra izdajnicima, neke države Evrope organizaciju koju on predvodi u BiH žele da zabrane.

Tokom 2020. godine Francuska je zabranila djelovanje “Ülkü Ocaklarija” zbog govora mržnje i političkog nasilja. Njeni članovi su učestvovali u sukobima s Armencima koji pozivaju da se ubistva njihovih predaka priznaju kao genocid, što Turska odbacuje.

U Nizozemskoj i Njemačkoj postoji inicijativa za zabranu ovih organizacija, dok je Evropski parlament pozvao države članice Evropske unije da je proglase terorističkom grupom.

“Mi smo za njih barbari. Svijet je veliki, može svako doći, gledati ko smo, šta smo, tako da je isto; oni nama kažu ‘vi ste loši’, ali mi kažemo ‘šta smo radili dosad, sve je tu’. Nemaju argumente da nam kažu da smo loši. Mi imamo podršku naše države, mogu raditi šta god hoće i pričati”, kaže Çakalli, koji sebe i druge pripadnike ove organizacije ne smatra nacionalistima.

On za BIRN potvrđuje kako i danas sarađuje sa ovim ograncima organizacije u evropskim zemljama gdje je njihovo djelovanje kritikovano.

Prema Çakallijevoj objavi na Facebooku iz 2017. godine, akciju prikupljanja odjeće za djecu pomogla je upravo organizacija iz Njemačke.

Çakalli se prisjeća da su iz Njemačke drugom prilikom poslali novac da se kupi krevetić za djecu. On djelovanje organizacija, kako u Njemačkoj, tako i drugim zemljama u kojima se poziva na njihovo zatvaranje, smatra legitimnim sve dok se ne zatvore. Kaže kako države koje ih označavaju ekstremnima nemaju nikakve argumente. Jedini razlog zbog kojeg bi, prema njegovom mišljenju, saradnja bila prekinuta jeste da ih Turska proglasi neprijateljem.

“Sivi vukovi” su tokom 2020. godine izazvali nerede na mirnom skupu ženske kurdske organizacije u Beču kojim se željelo ukazati na sve veći broj ubistava žena u Turskoj i Austriji.

U Rezoluciji Evropskog parlamenta o izvještajima Evropske komisije o Turskoj za 2019. i 2020. godinu navodi se kako se rasistički desni ekstremistički pokret poznat kao “Sivi vukovi” širi u državama članicama EU, te kako je potrebno pomno pratiti njihove aktivnosti i suprotstaviti se njihovom utjecaju.

“On je posebno opasan za osobe kurdskog, armenskog ili grčkog porijekla, ali i za sve one koje ova grupa smatra protivnikom”, stoji u Rezoluciji.

Navodeći kako su “Sivi vukovi” organizacija zabranjena zbog ekstremističke prirode i sposobnosti poticanja nasilja, David Ibsen dodaje kako je doktrina ove organizacije evoluirala s vremenom, od idealiziranja Turaka do idealiziranja “turskih muslimana”.

“‘Sivi vukovi’ su međunarodna fašistička, turska nacionalistička i panturska organizacija i pokret”, navodi Ibsen.

Bitnost političkog povezivanja

Organizacija “Ülkü Ocaklari” zvanično je registrirana u Njemačkoj. Bosanskohercegovački ogranak to, prema dostupnim registrima udruženja i riječima Çakallija, nikada nije uradio.

Çakalli kaže da to nije urađeno jer je bilo teško ispuniti birokratske stvari, ali da je postojalo odobrenje Ankare. Çakalliju je važno da sve što radi u BiH bude shvaćeno kao da poštuju propise pa moli turskog novinara da prenese kako nije bilo ilegalnog djelovanja, te da se organizacija bavila humanitarnim radom.

Ali, prema zakonima u BiH, za humanitarno djelovanje i skupljanje novca mora postojati registrovano udruženje te priznanice o prijemu i isplati novca.

Ibsen pojašnjava kako se ova organizacija integrira u siromašnije zajednice kroz društveni i humanitarni rad.

“To im omogućava da regrutiraju ili se u najmanju ruku dodvore lokalnom stanovništvu, koje će onda podržati njihovo postojanje i misiju”, zaključuje on.

Čak i bez registracije, Çakalli se nada da će novi članovi u BiH preuzeti buduće akcije pomoći.

Nekoliko članova se, s gestom spojenih prstiju, početkom godine fotografiralo u Travniku, navodeći kako ispunjavaju zadatke predsjednika Çakallija.

Ovaj gest je austrijska vlada zabranila 2018. godine. On podrazumijeva podignut mali prst i kažiprst, te stisnut palac, srednji prst i prstenjak. Osim gesta, zabranjen je i simbol “Sivih vukova”, koji, kako pojašnjava Zeki Velidi Togan, važni “Ülkü Ocaklari” intelektualac, predstavlja vuka – ženku ili mužjaka koji slijede različite tradicije.

Novi članovi bh. “Ülkü Ocaklarija” će biti dužni o svakom koraku tražiti saglasnost Çakallija.

Kad su ga novinari BIRN-a pitali za kontakte u BiH, Çakalli je kazao kako je organizacija samostalno djelovala, dodavši kako je za ostvarivanje bilo kakvih većih ciljeva potrebna saradnja s političarima.

“Ako otvorimo školu, ko će pomoći – političar. Ne mogu sam s ministrom pričati, moram prvo projekat, argument. Idem svom političaru, kažem: ‘Mi hoćemo to raditi.’ Da ja sam idem, ministar će reći: ‘Ko si ti?’ Politika zato ide, treba povezati”, navodi on.

Bekira Şengöza roditelji su 2010. godine poslali na studije u BiH, što su prenijeli turski mediji. Četiri godine kasnije, Şengöz je prisustvovao sastancima ogranka “Ülkü Ocaklarija”. Iza zatvorenih profila na društvenim mrežama, Şengöz i dalje odobrava objave ove organizacije.

On je sin dugogodišnjeg člana MHP-a Metina Şengöza, koji je osnovao fondaciju za prihvat studenata koji se sele iz jednog mjesta u drugo kako bi se školovali.

Kako se, prema natpisima na stranici “Vukova”, dâ naslutiti, Çakallijev zamjenik trebao bi biti Şamil Duman, prvak Turske u kickboxu.

Duman, koji je ranije pristao da razgovara s novinarima BIRN-a, prestao je odgovarati na upite na broj telefona preko kojeg je ranije komunicirao.

Upoznavanje Bosne, u kojoj je najmanje pola godine, započeo je kao i Çakalli, obilaskom Mostara i tekije u Blagaju, te Travnika, Zavidovića i Konjica.

Dok završava zvanični dio razgovora u kancelariji MHP-a u Urfi, Çakalli novinare moli da odu upoznati i predsjednika lokalnog ogranka partije.

Bakır Bostanci, predsjednik MHP-a u Şanlıurfi, nije želio govoriti zvanično za BIRN tada, ističući kako vjeruje da je Çakalli sve dobro predstavio i da će se ogranak koji vodi dalje širiti.

Dan nakon posjete novinara BIRN-a, na poziv gradonačelnika Şanlıurfe Zeynela Abidina Beyazgüla, delegacija Grada Sarajeva je došla u zvaničnu posjetu.

Nedugo nakon njihove posjete, Çakalli je na Twitteru objavio kako je, na poziv gradonačelnika, upoznao gradonačelnicu Benjaminu Karić, članicu Socijaldemokratske partije (SDP).

“Dobri dani su vrlo blizu za Şanlıurfu”, napisao je tom prigodom Çakalli.

Odgovarajući na upit BIRN-a o fotografiji sa članom ove ekstremističke organizacije, iz Grada Sarajeva su odgovorili da nije bilo zvaničnog sastanka.

“Delegacija Grada Sarajeva imala je sastanke i posjete isključivo s gradonačelnikom i predstavnicima Uprave”, naveli su u pisanom odgovoru za BIRN.

Razgovori s predstavnicima vlasti upravo su ono što Çakalli očekuje da bude ključni segment u razvoju organizacije “Ülkü Ocaklari” u BiH. Na taj način će moći raditi projekte, otvarati škole i produbiti djelovanje ove organizacije.

Dok je vodio bh. ogranak, sarađivao je i sa Rizvanom Halilovićem, koji je bio predsjednik Udruženja bosansko-tursko prijateljstvo Bosfor, te član Stranke demokratske akcije (SDA) i predsjednik SDA Makedonije.

Nakon njegove smrti, Çakalli je na svom profilu uputio izraze saučešća navodeći kako je on pružao podršku bosanskom ogranku “Ülkü Ocaklarija”.

“On je pomagao nama dosta, s njim smo pričali o humanitarnim akcijama. Pomogao nam je da podijelimo zekat koji je jedan čovjek iz Turske imao”, priča Çakalli, navodeći kako je Halilović bio prijatelj “našeg predsjednika”.

“On puno voli [naš] program, tako smo se i upoznali”, kaže i navodi kako iz BiH nikad nije tražio novac, već samo pomoć u podjeli prikupljenih sredstava.

Iz SDA nisu odgovorili na zahtjev za razgovor.

Želja za zvaničnom registracijom

Pomoć koju je Çakalli dijelio u BiH podržavali su trenutni i bivši predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” – Ahmet Yiğit Yıldırım i Olcay Kılavuz. Kılavuz je bio predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” sve do 2018. godine. On je i član MHP-a.

Akcije koje su provodili u BiH, Kılavuz je dijelio na svojim profilima. Na upit BIRN-a putem Facebooka za komentar nije odgovorio, kao ni Deniz Güzelay, koji je sa Çakallijem 2013. godine osnovao ogranak u BiH. Güzelay je danas potpredsjednik glavne organizacije u Ankari.

On na svom Instagram profilu i dalje dijeli fotografiju iz 2017. godine na kojoj ispred zastave MHP-a stoji s oružjem u ruci. U opisu navodi da je spreman za svaku borbu, citirajući izjavu Bahçelija, koji je istog dana objavio kako je “najmanje pet hiljada volontera” spremno da učestvuje u borbi, posebno u Kirkuku, gradu u Iraku.

Ogranak koji su Güzelay i Çakalli organizirali, kao i centralni u Ankari, više puta su odali počast Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku SDA i prvom predsjedniku BiH.

Predavanje o njemu i o nezavisnosti BiH, tokom 2020. godine održao je Amir Duranović, profesor historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Ovo predavanje organizirao je ogranak “Sivih vukova” iz Denizli provincije, s jugozapada Turske.

Profesor Duranović je, na upit BIRN-a, naveo kako je održao jednosatni razgovor o historiji BiH u obliku “pitanja – odgovori” sesije.

“Nije bila riječ o bilo kakvom formalnom susretu niti ugovornim obavezama”, navodi Duranović u odgovoru, pojašnjavajući da nije imao informacija o djelovanju organizacije u BiH.

Organizaciju u BiH Çakalli planira u narednom periodu registrirati. Za to će svakako trebati slaganje turskih vlasti.

Želeći predstaviti kako funkcionira registrirani ogranak, Çakalli novinarima BIRN-a pokazuje prostorije registriranog ogranka “Ülkü Ocaklari” u Şanlıurfi.

Do zgrade u kojoj je smještena organizacija dolazi se prolaskom kroz čaršiju, na drugom spratu umjesto prozora visi baner s logom sivog vuka, simbola organizacije.

U konferencijskoj sali su okačene fotografije osoba kojima odaju počast kao šehidima. Rukovodilac ovog ogranka ima striktna pravila koja bez pogovora slijede dva dječaka koja se su zatekla u prostorijama. Ne pridajući puno pažnje gostima, dozvoljava snimanje.

Tu se, kako su kazali predstavnici organizacije, drže obuke djece i održavaju sastanci o budućima aktivnostima. Zbog nekih od aktivnosti iz prošlosti, David Ibsen navodi kako je “Ülkü Ocaklari” fašistički pokret koji se počeo isticati krajem 1970-ih u Turskoj. Na svom početku, pokret “Sivih vukova” bio je antikomunistički, te ga se smatralo odgovorom na uočenu prijetnju Turske iz Sovjetskog Saveza, što se s vremenom promijenilo.

U Izvještaju o zaštiti Ustava iz 2019. godine, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke navelo je kako organizacija “Ülkü Ocaklari” djeluje pod dvije krovne organizacije, koje funkcioniraju u okviru zakona, ali da uprkos tome postoje i druge strukture unutar kojih sljedbenici ove organizacije šire svoje rasističke ideje o superiornosti, posebice putem interneta.

“Prema onome što smatraju ukupnim pozitivnim političkim razvojem u Turskoj, organizirani sljedbenici pokreta Ülkücü odlučili su da ne poduzimaju nikakve radnje vezane za političku situaciju u Turskoj koristeći imena svojih vlastitih organizacija”, navodi se u izvještaju, koji zaključuje da sukobi suparničkih ekstremističkih skupina iz Turske predstavljaju prijetnju njemačkoj sigurnosti.

“Spontani nasilni sukobi izazvani situacijom mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku, posebno uz uključivanje mladih sljedbenika Kurdistanske radničke stranke (PKK) i turskih desničarskih ekstremista koji nisu organizirani u udrugu”, navodi se.

Domaće sigurnosne institucije u BiH nisu odgovorile na upit BIRN-a da li im je poznato djelovanje “Sivih vukova” u BiH.

BIRN je kontaktirao nekoliko drugih članova “Sivih vukova” u BiH koje je identifikovao putem društvenih mreža, ali oni nisu odgovarali na zahtjeve ili su odbili razgovor.

Radi se o pitanjima prava na kontracepciju, prava manjina ili prava na istopolni brak. Milioni Amerikanaca pomno prate hoće li sud ukinuti više od onoga što su pretpostavljali da su njihova ustavna prava koja su osigurale prethodne generacije, pišu svjetski mediji.

Skrivena ‘eksplozija’

Postojala je druga 'eksplozija’ skrivena u presudi Vrhovnog suda SAD od 24. juna, koja je poništila prava na abortus širom Amerike, napisao je Fajnenšl tajms (The Financial Times).

"U budućim slučajevima trebali bismo preispitati sve materijalne presedane ovog Suda u skladu sa zakonom", napisao je 74-godišnji konzervativni sudija Klarens Tomas (Clarence Thomas).

Tom jednom frazom, ukazuje londonski list, sudija Tomas je izazvao strahove liberalne Amerike da će najviši sud u zemlji preokrenuti presedane koji su uspostavili ustavna prava po sličnim principima kao u slučaju ‘Ro protiv Vejda’ (Roe v. Wade, presuda iz 1973., koja garantuje ustavnu zaštitu prava na abortus).

Tomas je naveo tri mete, navodi list dodajući da je riječ o slučajevima: ‘Grisvold protiv savezne države Konektikat’ (Griswold v. Connecticut), koji je uspostavio pravo na kontracepciju 1965.; ‘Lorens protiv Teksasa’ (Lawrence v. Texas), koji je razjasnio pravo na seksualni odnos sa osobom istog pola 2003. godine; i slučaj ‘Obergfel protiv Hodžisa’ (Obergefell v. Hodges), presuda iz 2015. koja je garantovala pristup istopolnim brakovima.

"Mi smo dužni da 'ispravimo grešku' ustanovljenu u tim presedanima", napisao je sudija Tomas, dok su drugi članovi konzervativne većine koji su srušili ‘Ro protiv Vejda’ naglasili da se slučaj abortusa ne bi trebao primjenjivati šire.

Iapk, naglašava Fajnenšl tajms, mnogi Amerikanci strahuju da njihova odluka najavljuje daljnje korake Vrhovnog suda za poništavanje višedecenijskog društvenog napretka i pomno prate hoće li sud ukinuti više od onoga što su pretpostavljali da su njihova ustavna prava.

Mišljenje konzervativaca

Stav sudije Tomasa podigao je izglede da će se uskoro pokrenuti novi izazovi protiv prava na korištenje kontracepcije i istopolnih brakova iako mnogi konzervativci kažu da su izgledi da Vrhovni sud preispita opšte prihvaćene odluke o pravu bračnih parova na korištenje kontracepcije i istopolne brakove male, piše Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Mogućnost da će presuda od petka, 24. juna, imati mnogo veću primjenljivost od same zabrane abortusa je centralni argument troje liberalno orijentisanih sudija američkog Vrhovnog suda, ističe američki konzervativni list.

Sudije koje su imenovali demokrate, Stiven Brejer (Stephen Breyer), Sonia Sotomajor (Sotomayor) i Ilena Kagan (Elena) napisale su: "Današnje mišljenje će potaknuti borbu da se kontracepcija, i bilo koja druga pitanja s moralnom dimenzijom, iz 14. amandmana unesu u državna zakonodavna tijela".

Ipak, naglašava Volstrit džurnal, mnogi pravni stručnjaci smatraju da je ‘Ro protiv Vejda’ poseban slučaj.

Sara Paršal Peri (Sarah Parshall Perry), pravnica u konzervativnoj fondaciji Heritidž (Heritage) koja je radila u Trampovoj administraciji (Donald Trump), rekla je da ne vidi apetit među ostalim konzervativcima na Vrhovnom sudu (pet sudija koje su imenovali republikanci) za ponovno razmatranje prava koja su postala "prihvaćenija i ukorijenjena u američkom životu nego što je Ro ikada bio".

Peri je rekla da je ukidanje Ro oduvijek bio poseban fokus za konzervativce zbog toga što misle da je odluka bila loše obrazložena i zato što smatraju da se odnosi na pravo ne samo osobe koja je pristala, već i na pravo fetusa na život.

"Ništa u ovom mišljenju ne bi trebalo shvatiti da dovodi u sumnju presedane koji se ne tiču abortusa", napisao je u svom mišljenju konzervativni sudija Semjuel Alito (Samuel) Alito, dok je njegov kolega, sudija Bret Kavano (Brett Kavanaugh, napisao da "poništavanje Ro ne znači poništavanje tih presedana, i ne prijeti niti dovodi u sumnju te presedane".

Strah ljevice

Nedostatak jasnog i dosljednog odgovora među supervećinom konzervativnih sudija koji kontrolišu Vrhovni sud izazvao je strah na ljevici i bojazan da bi odluka o abortusu mogla biti samo početak oštrog pomaka udesno po pitanjima koja se direktno tiču intimnih ličnih izbora, napisao je Njujork tajms (The New York Times).

Mišljenje sudija Vrhovnog suda od 24. juna imalo je neposredan efekat da zakoni koji zabranjuju ili ozbiljno ograničavaju pristup abortusu stupe na snagu u najmanje 20 država. Međutim, ističe list, njegove implikacije na potencijalne buduće sporove oko abortusa i na mnoga druga prava koja je proglasio Vrhovni sud od druge polovine 20. vijeka takođe mogu biti duboke.

Tokom nekoliko generacija, moderni sud je postepeno donosio odluke da postoji niz nepisanih ustavnih prava koji su dio 14. amandmana, koji zabranjuje vladi da nepravedno oduzima slobodu ljudima. Osim što je proglasio pravo na abortus, sud je ukinuo prisilnu sterilizaciju i zakone koji ometaju s kim ljudi mogu odlučiti da žive ili se vjenčaju, zajedno sa dekriminalizacijom kontracepcije i istopolnih odnosa.

U oštrom, ali nemoćnom zajedničkom neslaganju oko najnovije odluke Vrhovnog suda kojom se ukida pravo na abortus, troje sudija koje su imenovali demokrate smatraju da će odluka od 24. juna primorati Vrhovni sud da se dalje bavi žestoko spornim moralnim i filozofskim pitanjima, navodeći desetak primjera novih pitanja.

Ona uključuju pitanja da li i kada država mora dozvoliti iznimke za život i zdravlje žene, šta bi ta presuda značila za vantjelesnu oplodnju i upravljanje abortusom, da li država može zabraniti reklamiranje abortusa izvan države ili pomoći ženama da izbjegnu klinike izvan države i da li bi to moglo zabraniti ženama da putuju van države ili da primaju lijekove za abortus koje šalju apoteke izvan države.

‘Kao nepoznata zemlja’

Kako su implikacije sudske odluke o abortusu nastavile odjekivati širom SAD, mnogi su izrazili zabrinutost da bi ona neće jednostavno ograničiti pristup abortusu već bi mogla značiti prekretnicu za ukidanje niza drugih zaštita - za rasne i etničke manjine, homoseksualce i druge, ukazuje Vašington post (The Washington Post).

Mišljenje većine sudija Vrhovnog suda, koje je napisao sudija Semjuel Alito, počivalo je na stavu da individualne slobode zagarantovane 14. amandmanom štite samo prava koja su imala "duboke korijene" u državama kada je ratifikovan 1868. godine – u vrijeme kada je abortus bio zabranjen u mnogim državama.

U suprotnom mišljenju, ističe list, troje liberalnih sudija su napomenuli su da zakoni iz 19. vijeka također nisu štitili prava na međurasne brakove ili da se ne sterilišu bez pristanka koje je priznao Vrhovni sud. Napisali su da "ne mogu razumjeti kako neko može biti uvjeren da će današnje mišljenje biti posljednje takve vrste".

Tu zabrinutost ponovili su i pravni stručnjaci, koji su rekli da bi odluka mogla ugroziti druge prošle presude koje se zasnivaju na zaštiti slobode pojedinca i srodnim pravima na privatnost koja priznaje sud. Smatraju da bi presuda čak mogla ugroziti pravo na međurasne brakove, koje je Vrhovni sud priznao u svojoj odluci iz 1967.

Opisujući mogući razvoj situacije nakon sudske odluke, mnogi Amerikanci smatraju da je država, ponosna na svoju teško stečenu ekspanziju zaštite građana, počela djelovati više kao nepoznata zemlja u kojoj se uspostavljena prava mogu istopiti na njenom najvišem sudu. Izgledi su još više uznemirujući, tvrde pojedini, jer su ankete pokazale da većina Amerikanaca podržava prava na abortus i istopolne brakove.

"Kao da smo se probudili u 1950-im", rekla je 26-godišnja Medison Dejvid (Madison David) iz Viskonsina, rekavši da joj je presuda potvrdila potrebu da se pripremi za borbu za prava - čak i ona za koja se činilo da su ih prethodne generacije osigurale.

vienna, austria — 

Prethodna iskustva s Bliskog istoka i jugoistočne Azije sugeriraju da zone sukoba mogu djelovati kao "magnet" za proizvodnju sintetičkih droga, koje se mogu proizvoditi bilo gdje, navodi Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) u svom godišnjem izvještaju. "Ovaj učinak može biti veći kada je područje sukoba u blizini velikih potrošačkih tržišta."

UNODC je priopćio da je broj demontiranih laboratorija za amfetamin u Ukrajini porastao sa 17 u 2019. na 79 u 2020., što je najveći broj zaplijenjenih laboratorija u bilo kojoj zemlji u 2020. godini.

Kapacitet Ukrajine za proizvodnju sintetičkih droga mogao bi rasti kako se rat nastavlja, dodaje se.

"Nemate policiju koja obilazi i zaustavlja laboratorije" u zonama sukoba, rekla je za AFP stručnjakinja UNODC-a Angela Me.

U izvještaju se također navodi da bi sukob mogao promijeniti i poremetiti rute trgovine drogom, uz sugestije da je trgovina u Ukrajini opala od početka 2022.

Situacija u Afganistanu — koji je 2021. proizveo 86 posto svjetskog opijuma — oblikovat će razvoj tržišta opijata, dodaje se u izvještaju UN-a.

Navodi se da bi humanitarna kriza u zemlji mogla potaknuti ilegalni uzgoj opijumskog maka, čak i nakon što su talibanske vlasti zabranile tu praksu u aprilu.

"Promjene u proizvodnji opijuma u Afganistanu imat će implikacije na tržišta opijata u gotovo svim regijama svijeta", rekli su UN.

Procjenjuje se da je 2021. godine 284 miliona ljudi koristilo drogu, ili jedna od svakih 18 ljudi diljem svijeta u dobi između 15 i 64 godine, navodi se u izvještaju.

Brojka je bila 26% veća u odnosu na 2010. godinu, pri čemu je rast stanovništva samo djelomično odgovoran za promjenu.

Proizvodnja kokaina popela se na novi rekord u 2020. na 1.982 tone.

Iako su većina konzumenata droga bili muškarci, Me je rekao da su žene u velikoj mjeri koristile stimulanse tipa amfetamina i da su bile nedovoljno zastupljene u liječenju.

"Za njih je to dvostruka stigma. Odlazak tamo znači i da se razotkriju", rekla je za AFP. “Dali smo preporuku o sigurnosti i kako osigurati da centri imaju mogućnost ugostiti djecu.”

Izvještaj UNODC-a temelji se na informacijama prikupljenim od država članica, vlastitim izvorima, te analizi institucionalnih izvještaja, medija i otvorenog materijala.

Očekuje se da će oko polovine država uvesti nova ograničenja ili zabrane nakon što je sud poništio svoju 50-godišnju odluku Roe protiv Wadea.

A 13 država ima takozvane zakone o pokretanju koji će zabraniti abortus u roku od 30 dana.

Predsjednik Joe Biden opisao je presudu kao "tragičnu grešku".

U Phoenixu, Arizona, policija je ispalila suzavac nakon što su demonstranti koji podržavaju izbor lupali u vrata i prozore u glavnom gradu države. U Los Anđelesu demonstranti su nakratko blokirali saobraćaj na autoputu.

Očekuje se da će se protesti nastaviti u gradovima širom zemlje.

Na klinici za abortus u Little Rocku u Arkanzasu - državi s takozvanim zakonom o okidaču koji dopušta trenutnu zabranu - vrata područja za pacijente su se zatvorila čim je mišljenje suda objavljeno na internetu. Osoblje je zvalo da kaže ženama da su njihovi termini otkazani.

"Bez obzira na to koliko se jako pripremamo za loše vijesti, kada konačno stignu, jako pogađaju. Morati nazvati ove pacijente i reći im da je Roe protiv Wadea poništen, srceparajuće", rekla je medicinska sestra Ashli Hunt za BBC.

Pratnje na klinici, koje su iz dana u dan stajale na vrućini u Arkanzasu da bi pratile pacijente kroz gomilu demonstranata, držale su grupni zagrljaj. "Mislila sam da će ova zemlja i dalje brinuti o ljudima. I dalje će brinuti o ženama", rekla je gospođica Karen, glavna pratnja.

Napolju su slavili demonstranti protiv pobačaja.

"Vi ste na oprezu!" vikao je demonstrant na ljude koji još uvijek parkiraju automobile kod klinike koji još nisu čuli za odluku. "Moj prijedlog je da se okrenete i napustite ovo mjesto grijeha, ovo mjesto nepravde, ovo zlo mjesto".

U New Orleansu, Louisiana - još jednoj državi koja je pokretač zakona - Centar za zdravstvenu zaštitu žena, jedan od samo tri pružaoca abortusa u državi, zatvoren je u petak i njegovo osoblje je otišlo kući.

Izvan klinike, volonterka u pratnji Linda Kocher rekla je za BBC da će bogate žene i dalje moći pristupiti abortusima u drugim državama, ali da će "siromašne žene završiti u zaleđu" zbog nezakonitih postupaka. Ali borac protiv abortusa pastor Bill Shanks rekao je da je to "dan za proslavu".

Sve u svemu, očekuje se da će odluka Vrhovnog suda značiti da će oko 36 miliona žena u reproduktivnom dobu izgubiti pristup abortusu u svojim državama, prema istraživanju Planned Parenthood, zdravstvene organizacije koja pruža abortuse. Zakoni o pokretanju u Kentakiju, Luizijani, Arkanzasu, Južnoj Dakoti, Misuriju, Oklahomi i Alabami već su primenjeni.

• Zabrane u Misisipiju i Sjevernoj Dakoti stupit će na snagu nakon što to odobre njihovi državni tužioci
• Zabrana Wyominga će stupiti na snagu 29. juna, a zabranu Utaha mora potvrditi zakonodavno vijeće
• Zabrane u Idahu, Tennesseeju i Teksasu će se primjenjivati za 30 dana.

Odluku su s oduševljenjem dočekali aktivisti protiv abortusa ispred suda u Washingtonu, ali protesti protiv te presude zakazani su u više od 100 gradova u petak - a očekuje se još više tokom vikenda.

Iako je abortus pitanje koje izaziva podjele u SAD-u, nedavno istraživanje Pew-a pokazalo je da 61 psoto odraslih kaže da bi abortus trebao biti legalan cijelo vrijeme ili većinu vremena, dok 37 posto kaže da bi trebao biti nezakonit cijelo vrijeme ili većinu vremena.

U San Antoniju u Teksasu, zagovornica abortusa Tere Harding rekla je da radi na sigurnosnom planu u slučaju da protesti budu usmjereni na krizni centar za trudnoću koji ona vodi na periferiji grada.

"Svaki ljudski život treba biti zaštićen", rekla je za BBC dok je gledala kako Bajden kritizira odluku Vrhovnog suda. "To predstavlja da priznajemo ljudskost nerođenih."

Bajden je rekao da presuda dovodi u opasnost zdravlje i živote žena.

"To je realizacija ekstremne ideologije i tragične greške Vrhovnog suda", rekao je on.

Rekao je da će raditi na tome da državni i lokalni zvaničnici ne mogu spriječiti žene da putuju na abortus u države u kojima je procedura legalna, a također će zaštititi pristup žena kontracepciji i lijekovima za prekid trudnoće do 10 sedmica koji se koristi za liječiti spontane pobačaje.

Odluka od petka predstavlja potpuni preokret sopstvenog pravnog presedana Vrhovnog suda - što je izuzetno rijedak potez - i vjerovatno će pokrenuti političke bitke koje dijele naciju.

Guverneri država zapadne obale Kalifornije, Washingtona i Oregona obećali su da će zaštititi pacijente koji putuju iz drugih država na abortus.

U državama u kojima su mišljenja o abortusu usko podijeljena - kao što su Pennsylvania, Michigan i Wisconsin - zakonitost postupka mogla bi se utvrditi na osnovu izbora po izbor. U drugim slučajevima, presuda bi mogla pokrenuti novu rundu pravnih bitaka, uključujući i pitanje da li pojedinci mogu otići van države radi abortusa ili naručiti lijekove za abortus putem pošte.

U međuvremenu, bivši potpredsjednik Mike Pence, dugogodišnji kritičar Roe protiv Wadea, pozvao je aktiviste protiv abortusa da ne prestaju dok "svetost života" ne bude zaštićena zakonom u svakoj državi.

Kako je odluka donijeta

U znamenitom slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. godine Vrhovni sud je presudio sa sedam glasova za i dva da je pravo žene da prekine trudnoću zaštićeno američkim ustavom.

Presuda je dala Amerikankama apsolutno pravo na abortus u prva tri mjeseca (tromjesečje) trudnoće, ali je dopustila ograničenja u drugom tromjesečju i zabrane u trećem.

Ali u decenijama nakon toga, presude protiv pobačaja postepeno su smanjile pristup u više od deset država.

Na svojoj trenutnoj sjednici, Vrhovni sud je razmatrao slučaj Dobbs protiv Džeksonove ženske zdravstvene organizacije, koji je osporavao zabranu abortusa u Misisipija nakon 15 sedmica.

Presudom u korist države, sud sa konzervativnom većinom efektivno je okončao ustavno pravo na abortus.

Pet sudija je bilo čvrsto za: Samuel Alito, Clarence Thomas, Neil Gorsuch, Brett Kavanaugh i Amy Coney Barrett.

Glavni sudija John Roberts napisao je odvojeno mišljenje rekavši da, iako podržava zabranu Mississippija, ne bi išao dalje.

Troje sudija koji se nisu složili s većinom - Stephen Breyer, Sonia Sotomayor i Elena Kagan - napisali su da su to učinili "sa tugom - za ovaj sud, ali više, za mnoge milione američkih žena koje su danas izgubile temeljnu ustavnu zaštitu ".

Preokretanje dugogodišnjeg presedana takođe je izazvalo strahove za druga prava o kojima je odlučio Vrhovni sud u prošlosti.

Sudija Clarence Thomas je, prema njegovom mišljenju, napisao: "U budućim slučajevima, trebali bismo ponovo razmotriti sve materijalne presedane ovog Suda, uključujući Griswolda, Lawrencea i Obergefella" - pozivajući se na tri značajne odluke iz prošlosti o pravu na kontracepciju, ukidanje zakona protiv sodomije, odnosno legalizacija istopolnih brakova.

“Porodična okupljanja su nešto što pripada svima nama, ali neki od nas nemamo priliku da budemo ono što stvarno jesmo”, rekla je ranije za BIRN BIH, Lejla Huremović, članica organizacionog komiteta bosanske Povorke ponosa, govoreći o ovogodišnjem sloganu – “Porodično okupljanje”.

“Želimo skrenuti pažnju na problem neprihvatanja, nerazumijevanja i porodičnog nasilja, te vratiti u praksu vrijednosti kao što su ljubav, razumijevanje i prihvatanje svih članova porodice onakvih kakvi jesu”, govori Huremović za BIRN.

S obzirom na nedostatak sigurnih mjesta za LGBT+ zajednicu u BiH gdje članovi zaista mogu biti to što jesu, organizatori su pripremili niz događaja, kao što su večeri poezije, koncerti, radionice, panel-diskusije i filmske večeri u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci.

“Ove godine smo proširili program iz jasnog razloga, a to je zato što LGBTIQ osobe još uvijek nemaju sigurna mjesta gdje mogu otići na koncerte, zabave i druženje, i mi želimo napraviti takva mjesta”, dodaje ona.

U septembru 2019. godine Sarajevo je bilo posljednja evropska prijestolnica koja je održala svoju prvu Povorku ponosa. Bila je to jedna od rijetkih prvih povorki koja nije praćena nasiljem, a cijeli je događaj, sa preko 3.000 učesnika, bio uspješan.

Povorke ponosa počele su kao protesti protiv diskriminacije i homofobnog nasilja, i dok su u mnogim zemljama one prerasle u slavljenje raznolikosti i slobode, u Bosni se još uvijek smatraju borbom za jednakost.

“LGBT osobe [u BiH] još nisu zakonski jednake, i treba donijeti zakon o istospolnom partnerstvu, i treba regulisati pitanje tranzicije za trans osobe.”

“Također, potrebno je uraditi i dosta posla da se implementira zakon i zaštite LGBTIQ osobe u praksi. Institucije moraju postati proaktivnije i glasnije u podršci, jer je to način za borbu protiv homofobije i nasilja”, kaže Huremović.

Huremović također navodi da je Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo i dalje restriktivan kada se radi o javnim okupljanjima, te organizatori često moraju plaćati razne naknade za događaje, kao što su sigurnosne ograde, vozila hitne pomoći i zaštita.

“Ironija je da mi zahtijevamo slobodu, a da bismo to uradili, na ulici, mi moramo plaćati [naknade]. To je skandalozno, diskriminatorno i nadasve restriktivno. Mi to moramo zajedno promijeniti”, kaže ona.

“LGBT osobe trebaju širu podršku, istospolni partneri trebaju zakonsko, institucionalno i društveno prihvatanje, a najbolji način da se to pokaže jeste da se dođe na Povorku ponosa. Pokažimo svi zajedno da želimo njegovati principe zajedništva, solidarnosti, ljubavi, podrške i prihvatanja”, kaže Huremović.

Washington — 

Vrhovni sud je odlukom većine konzervativnih sudija, 6 naprema 3, odlučio da potvrdi zabranu abortusa poslije 15 nedelja trudnoće koju je usvojio Misisipi. Sudije su poništile dvije ključne odluke koje su štitile pravo na abortus: u slučaju Rou protiv Vejda 1973. godine, i organizacije za zaštitu prava na abortus "Planned parenthood" protiv Kejsi 1992. goidne.

U mišljenju suda, čiji je autor konzervatvni sudija Semjuel Alito, navodi se da se u Ustavu zemlje ne pominje abortus. Niti Ustav garantuje pravo na prekid trudnoće preko drugog prava - na slobodu.

U mišljenju se odbacuje argument iz slučaja Rou i Kejsi da ustavno pravo na slobodu obuhvata pravo pojedinca na privatnost u donošenje odluke o abortusu, na isti način na koji štiti ostale odluke koje se tiču intimnog seksualnog ponašanja, kao što su kontracepcija i brak. Prema presudi, abortus je "suštinski različit" zato što se njime uništava život fetusa.

Uzak pristup konceptu ustavne slobode u suprotnosti je sa širim stavom koji je sud zauzeo u prethodnoj presudi u slučaju Kejsi, kao i kada je riječ o slučaju o bračnoj jednakosti, Obergfel protiv Hodžisa iz 2015. godine. Međutim, većina sudija je u presudi navela da ona neće uticati na pravo na istopolne brakove.

Presuda ne znači da je abortus zabranjen širom SAD. Umjesto toga, rasprava o legalnosti prekida trudnoće sada će se voditi pred zakonodavnim tijelima pojedinačnih američkih država gdje, kako navodi Alito, žene "nisu bez izborne ili političke moći". Državama će biti dozvoljeno da regulišu ili zabranjuju abortus, a jedini uslov je za to je da se iznese "racionalni osnov" - što je slabiji standard od onog iz slučaja Kejsi o "nepropisnom teretu".

Prema tom osnovu, državama nije bilo dozvoljeno da uvode restrikcije kojima se nameću značajne prepreke onima koji žele abortus. Sada, zabrane abortusa će se smatrati legalnim dok god postoji "racionalni osnov" za zakonodavno tijelo da vjeruje da zakon služi legitimnim državnim interesima.

Liberalne sudije, koje su bile protiv ukidanja ustavnog prava na abortus, kritikovale su sud zbog uskog pristupa slobodama, kao i zbog posljedica koje će ukidanje Rou protiv Vejda imati na živote žena u SAD. Ocijenile su da će posljedice odluke biti "suzbijanje prava žena i njihovog statusa kao slobodnih i ravnopravnih građana". Sudije Stiven Brejer, Elena Kegan i Sonja Sotomajor takođe su izrazili duboku zabrinutost zbog uticaja presude na pristup siromašnih žena abortusu u SAD.

Presudom Vrhovnog suda postignuto je ono čega su se aktivisti za reproduktivna prava plašili decenijama: Oduzeto je ustavno pravo na privatnost koje štiti pristup abortusu. Ova odluka pripremala se decenijama.

Prije 30 godina, kada su se iznosili agrumenti u slučaju Kejsi, mnogi pravni eksperti vjerovali su da je sud spreman da poništi presudu u slučaju Rou. U najvišoj sudskoj instanci, tada je bilo osam sudija koje su imenovali republikanski predsednici, od kojih je nekoliko nagovijestilo spremnost da ukine pravo na abortus.

Međutim, sudije koje su postavili republikanci - Entoni Kenedi, Sandra Dej O’Konor i Djevid Suter potvrdili su presudu iz slučaja Rou. Izmijenili su okvir da bi omogućili veću državnu regulaciju tokom trudnoće i oslabili standarde za procjenu tih zakona.

Čak i prije odluke u slučaju Kejsi, protivnici abortusa u Kongresu značajno su ograničili su pristup koji su siromašne žene i pripadnice vojske imali prekidu trudnoće, tako što su uveli restrikcije na federalno finansiranje abortusa.

Proteklih godina, američke države usvojile su niz ograničenja na abortus, koja ne bi ispunila stroge pravne standarde utvrđene presudom u slučaju Rou protiv Vejda. Mnoga državna ograničenja ukinuta su pred federalnim sudovima - uključujući zabrane abortusa prije otkucaja srca i zakone koji su otežavali rad klinikama za abortus - na osnovu slabijih standarda iz slučaja Kejsi.

Obećanje bivšeg predsjednika Donalda Trumpa da će za vrijeme svog mandata imenovati federalne sudije koji su protiv abortusa - te odluka da imenuje tri konzervativne sudije Vrhovnog suda - konačno su omogućili da se ostvari cilj protivnika legalnog prekida trudnoće: poništavanje presuda u slučajevima Rou i Kejsi.

Pristup abortusu je bio ograničen i prije presude u petak, zbog niza zakona usvojenih širom SAD. Države, u kojima republikanci imaju vlast, imaju veće restrikcije od onih gde su demokrate na vlasti. Najveća ograničenja su na srednjem zapadu i jugu Amerike.

U 13 država su usvojeni zakoni kojim se strogo ograničava pristup abortusu. Stupiće na snagu uskoro nakon presude Vrhovnog suda, s obzirom na to da je samo potrebno da to potvrdi državni sekretar za pravosuđe ili je neophodna neka druga mjera državnih zvaničnika.

U devet američkih država postoje zakoni usvojeni prije presude u slučaju Rou protiv Vejda, koji nikada nisu u potpunosti ukinuti, a kojima se značajno ograničava ili zabranjuje pristup abortusu. Ukupno, u gotovo polovini američkih država će biti ograničen pristup abortusu kroz niz mjera kao što su zabrana prekida trudnoće od šeste nedelje - prije nego što mnoge žene i znaju da su trudne - te ograničavanje razloga za odobravanje abortusa, kao što je zabrana prekida trudnoće u slučaju anomalija kod fetusa.

U međuvremenu, u 16 država i u prijestonici Washingtonu zaštićeno je pravo na abortus na više načina, državnim statutima, ustavnim amandmanima ili odlukama državnih vrhovnih sudova. U državama, koje ograničavaju pristup abortusu, potezi trudnica još ne podliježu krivičnom gonjenju. Umjesto toga, klinikama se prijeti građanskim ili krivičnim akcijama, uključujući i gubitak dozvole za rad.

Neke države pak postaju "bezbjedna utočišta", gdje ljudi mogu da dođu i imaju legalan pristup abortusu. Odluka suda mogla bi da podstakne i akciju na federalnom nivou. U Predstavničkom domu američkog Kongresa usvojen je prijedlog zakona koji štiti zdravstvene radnike i trudnice koje žele abortus, ali su republikanci u Senatu blokirali njegovo usvajanje u tom tijelu.

Predsjednik Joe Biden bi mogao da donese uredbu kojom bi federalnim agencijama naložio da razmotre postojeće propise da bi se pristup abortusu osigurao u što je više mjesta. Republikanci u Kongresu mogli bi da razmatraju zabrane abortusa širom zemlje. Svi ti napori bi vjerovatno bili neuspješni, ali bi mogli da izazovu zabunu među ranjivim kategorijama stanovništva.

Istraživanja pokazuju da se abortusi vrše bez obzira na to da li su legalni ili ne, ali u zemljama gdje je pristup abortusu ograničen ili je on nelegalan, žene trpe negativne zdravstvene posljedice kao što su infekcije, prekomerno krvarenje ili perforacije materice.

Međutim, od 2020. godine prekid trudnoće uzimanjem pilula je najuobičajeni metod u SAD, a taj trend ubrzala je pandemija koronavirusa. Mnoge države, koje ograničavaju abortus, sada pokušavaju da spriječe i prekid trudnoće pomoću medikamenata.

Odlukom Vrhovnog suda o ukidanju prava koje je bilo priznato 50 godina, Sjedinjene Države su sada u manjini zemalja, od kojih se sada većina kreće ka liberalizaciji.

Washington — 

“Odlukom Vrhovnog suda američkom narodu je oduzeto ustavno pravo. Rizikuju se zdravlje i životi žena. Vjerujem da je presuda u slučaju Rou protiv Vejda bila ustavna i da je odluka Vrhovnog suda tragična greška”, rekao je predsjednik Biden tokom obraćanja u Bijeloj kući.

Prema njegovim riječima, radi se o odluci koja Sjedinjene Države vraća 150 godina unazad.

“Obaranjem presude Rou protiv Vejda - u pitanje se dovode slobode. Učiniću sve što je u mojoj moći da zaštitim žene u državama koje će ograničavati abortus. Takođe, omogućićemo pristup kontraceptivnim sredstvima”, istakao je on.

Biden je rekao i da će učiniti sve kako bi se suprotstavio nastojanjima da se ženama zabrani putovanje u države koje omogućavaju pobačaj.

Poručio je i da ima razumijevanja za mirne proteste – upozorivši da kršenje zakona nikada nije prihvatljivo.

Pravo na pobačaj do sada garantovano Ustavom, prelazi u ingerencije američkih država koje postaju nadležne za donošenje propisa u vezi sa tim.

Ukidanjem abortusa kao ustavnog prava – odlukom Vrhovnog suda državama se vraća mogućnost da donose zakone koji ga zabranjuju.

Očekuje se da bi 26 američkih država moglo usvojiti legislativu koji će zabraniti taj medicinski zahvat.

Misisipi je među trinaest država sa pripremljenim propisima koji bi zabranili abortus u slučaju poništavanja presude Rou protiv Vejda.

Presuda Rou protiv Vejda priznavala je pravo na ličnu privatnost zasnovanu na američkom Ustavu – kojom se ženama štiti mogućnost da prekinu trudnoću. Vrhovni sud je presudom iz 1992. pod nazivom “Planirano roditeljstvo jugoistočne Pensilvanije protiv Kejsi” još jednom potvrdio pravo na abortus i zabranio zakone koji ograničavaju pristup abortusu.