Kirby, koji je nedavno postao koordinator za strateške komunikacije u Vijeću za nacionalnu sigurnost, rekao je da su od kada je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače, Sjedinjene Države pružile pomoć vrijednu gotovo 6 milijardi dolara, uključujući vojnu opremu, poput HIMARS-a, topničke rakete visoke pokretljivosti sustava.

Ukrajina određuje “koje će operacije provesti. I to je njihovo pravo na materijal koji dobivaju iz Sjedinjenih Država. [To je] sada njihovo. To je ukrajinsko vlasništvo i oni moraju odrediti kako će ga koristiti”, rekao je Kirby.

Intervju je uređen radi kratkoće i jasnoće.

VOA: Znamo da je američki HIMARS [High Mobility Artillery Rocket Systems] stigao danas u Ukrajinu. Kakav utjecaj očekujemo od njih na bojnom polju u ovoj fazi?

Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby: Velika razlika koju ovi HIMARS, što je skraćenica za topnički raketni sustav visoke mobilnosti, mogu napraviti je udaljenost, njihov domet. Ukrajincima to daje prednost daljeg suprotstavljanja ruskim snagama jer se i dalje bore protiv njih svaki dan, što je sada mnogo koncentriranije geografsko područje.

VOA: Sjedinjene Države pružaju Ukrajini neviđenu vojnu pomoć. Ipak, neki u Kijevu i Washingtonu kažu da to nije dovoljno, nije dovoljno brzo. Mislite li da administracija daje dovoljno oružja Ukrajini da napravi razliku na bojnom polju?

Kirby: Svi ti sustavi čine razliku. Čak i danas čine razliku. I Ukrajinci će vam to reći, i to nisu samo veliki sustavi. To je malo oružje i streljivo, koje koriste doslovno svaki dan u ovoj borbi s Rusima. Dakle, već ima utjecaja. I očito smo najveći donator sigurnosne pomoći Ukrajini ili bilo kojoj drugoj naciji diljem svijeta... gotovo 6 milijardi dolara od početka invazije. Dakle, puno je materijala koji ulazi i predsjednik je jasno dao do znanja da smo predani nastavku pomoći i ubuduće.

VOA: Trebamo li očekivati da se u Ukrajinu pošalje više HIMARSA? A koliki je apsolutni maksimalni iznos koji Sjedinjene Države mogu osigurati HIMARS i MLRS [raketni sustavi s više lansiranja], s obzirom na vlastite zalihe?

Kirby: Mislim da ćete i dalje vidjeti sustave kao što je HIMARS u budućim isporukama. Mislim da je to vrlo vjerojatno. Ne želim ovdje pretjerivati s konkretnim objavama. Ali opet, predsjednik je bio vrlo jasan s [ukrajinskim] predsjednikom [Volodimirom] Zelenskim. Dakle, još jednom ćemo im pomoći koliko god možemo što je brže moguće. I reći ću vam, materijal ulazi rekordnom brzinom. … Brzina kojom sigurnosna pomoć zapravo stiže do prve crte bojišnice u Ukrajini je neviđena brzina. Doslovno svaki dan stižu pošiljke. I ne samo iz Sjedinjenih Država, mi smo najveći donator. No, više od 40 drugih nacija diljem svijeta također pridonosi sigurnosnoj pomoći Ukrajini u nekom obliku. [NAS. Ministar obrane [Lloyd] Austin upravo je prošlog tjedna održao najnoviju kontakt skupinu za Ukrajinu u Bruxellesu, pojavilo se gotovo 50 nacija, ne samo iz Europe, već i iz cijelog svijeta, da pogledaju načine na koje mogu nastaviti podržavati Ukrajinu i njihovu sposobnost da se brane.

VOA: Možete li pojasniti za što Bidenova administracija Ukrajini daje oružje: da se brani ili da može poraziti ruske snage, potisnuti ih izvan Ukrajine i na kraju dobiti rat?

Kirby: Zaista smo usredotočeni na to da Ukrajina može nastaviti braniti sebe i svoj suverenitet, svoj narod, svoj teritorijalni integritet. I, očito, Ukrajinci su u ovoj borbi. Oni određuju koje će operacije provoditi. I to je njihovo pravo. Materijal koji dobivaju iz Sjedinjenih Država sada je njihov. To je ukrajinsko vlasništvo, a oni moraju odlučiti kako će ga koristiti. Sada, očito, želimo vidjeti da se suverenitet Ukrajine u potpunosti poštuje, želimo vidjeti da se ukrajinski teritorijalni integritet u potpunosti obnovi. Ali kako se to određuje, a to bi trebao odrediti gospodin [ruski predsjednik Vladimir] Putin koji će okončati ovaj rat. Ali gospodin Zelenskyy će moći odrediti kako izgleda pobjeda.

VOA: Ako Ukrajinci odluče da žele pobijediti u ovom ratu, gurnuti Ruse natrag na linije od 23. veljače, biste li i vi to podržali i da oni koriste dostavljeno oružje za vođenje protuofenziva?

Kirby: Pa, Ukrajinci već provode protuofenzive u svojoj zemlji. Mislim, pogledajte što su radili na jugu, pogledajte Khakiv na sjeveru, gdje su Rusi gotovo potpuno opkolili grad [a] Ukrajinci su ih odgurnuli, gurnuli natrag prema granici. Gospodin Zelinskyy je vrhovni zapovjednik svojih oružanih snaga. Mi to poštujemo. On može odrediti kako će upotrijebiti te snage i kako će definirati pobjedu. Naš je posao osigurati da ima na raspolaganju alate da to učini na najučinkovitiji i najučinkovitiji način.

VOA: Sprema li se vlada da ovaj rat postane dugotrajan? Čujemo [glavnog tajnika NATO-a Jensa] Stoltenberga kako treba očekivati da će ovaj rat trajati još dugo. Kakva su očekivanja s američke strane?

Kirby: Nakon što se gospodin Putin odlučio koncentrirati na Donbas, čuli ste američke dužnosnike gotovo od samog početka kako govore da je to izvjesno. Da bi ovdje u regiji Donbasa mogla biti produžena borba. Moramo zapamtiti, ovo je dio Ukrajine oko kojeg se Rusi i Ukrajinci bore doslovno od 2014. Skloni smo razmišljati o 24. veljači kao o prijelomnom trenutku, i bio je, ali ukrajinski vojnici su umirali, borili se i umirali za svoju zemlju godinama prije toga. Dakle, ovo je dio zemlje koji obje vojske dobro poznaju, i obje kopaju. Rusi napreduju postepeno, ali ne i dosljedno. Ukrajinci se guraju. A to bi sigurno moglo završiti kao dugotrajni sukob.

VOA: 9. srpnja obilježit će se 60 dana otkako je [SAD] predsjednik [Joe] Biden potpisao zakon Lend-Lease Act [koji bi ubrzao proces slanja vojne pomoći Ukrajini]. Kada Sjedinjene Države planiraju koristiti ovaj mehanizam i bi li oružje koje će Sjedinjene Države slati putem tog mehanizma biti drugačije od onoga što SAD šalju upravo sada?

Kirby: Svakako pozdravljamo podršku koju je Kongres dao s dodatnim ovlastima kako bi pomogao Ukrajini da se obrani. Još uvijek radimo na svom putu kroz taj konkretni čin i, na neki način, koje nam vlasti i sposobnosti mogu pomoći da pružimo Ukrajini. U međuvremenu, već nastavljamo prenositi mnogo materijala putem ovlaštenja za povlačenje, samo ga izvlačimo iz vlastitih zaliha. Za to imamo ovlasti. Predsjednik se nije sramio to iskoristiti. I nastavit ćete vidjeti kako ti tijek ide naprijed. Prije samo nekoliko tjedana od Kongresa smo dobili dodatni zahtjev od nekih 40 milijuna dolara, ne sve za sigurnosnu pomoć, ali dosta toga jest. Također imamo ovlasti kroz Ukrajinsku inicijativu sigurnosne pomoći. Ovo su vlasti, a mi smo ih upravo koristili prošli tjedan, gdje Ministarstvo obrane može sklopiti ugovor za artikle koji idu izravno u Ukrajinu. Dakle, postoji užasno puno alata dostupnih u kutiji s alatima. I mi smo otvorenog uma o korištenju svih njih.

VOA: Postoje izvješća koja ukazuju da američke obavještajne agencije imaju manje informacija nego što bi željele o ukrajinskim operacijama, gubicima osoblja i opreme. Vidi li ova administracija to kao problem u kontekstu pružanja vojne pomoći Ukrajini?

Kirby: Radije ne bih govorio o obavještajnim pitanjima ovdje, u intervjuu. Samo bih vam rekao da je odnos s ukrajinskim oružanim snagama vrlo, vrlo jak. I razgovaramo s njima doslovce gotovo svaki dan, na raznim razinama, sve do ministra obrane i predsjednika Združenog stožera do razine radnog stožera, uključujući kontakte između vojske i vojske. A ideja tih razgovora je da nam pomognu da dobijemo bolju predodžbu o tome što je Ukrajini potrebno u borbi. Jedna od stvari o kojima nismo razgovarali je, kada smo razgovarali o pomoći i koliko oni dobivaju i koliko brzo dobivate, mi to radimo u paketima, tako da namjerno da možemo nastaviti da im pružimo pomoć na načine koji su relevantni za borbu u kojoj se nalaze. Ukrajinci su bili vrlo iskreni i otvoreni prema nama o borbi u kojoj su i što im je potrebno. I bili su iskreni prema ostatku svijeta. I tako će se ti razgovori nastaviti. I to je ono što je stvarno važno.

VOA: Čuli smo od tajnika Austina i [američkog] državnog tajnika Antonyja Blinkena da žele vidjeti pobjedu Ukrajine. Je li to još uvijek stav vlade?

Kirby: Naravno, želimo da Ukrajina uspije na bojnom polju, i želimo da ona uspiju za pregovaračkim stolom, ako i kada o tome dođe. Sada, očito, trenutno nismo u toj fazi. Ali vjerujemo da je predsjednik Zelensky taj koji može odrediti kako izgleda pobjeda. Mislim, to je njegova zemlja. On je vrhovni zapovjednik i mi ga poštujemo. Za razliku od Rusa, poštujemo odluku ukrajinskih birača da ga izaberu na dužnost. I poštujemo njegovo vodstvo i njegove odgovornosti.

VOA: Kakve rezultate očekuje predsjednik Biden od svog posjeta Europi – summit G-7 (Grupa sedam), summit NATO-a. Koje je najveće očekivanje?

Kirby: Ovo je vrlo uzbudljivo putovanje. Prije godinu dana, kada je predsjednik Biden bio na G-7, a sada je sudjelovao na nekoliko summita NATO-a, tema u prošlosti je bila, gledajte, Amerika se vratila, američko vodstvo se vratilo. I sada mislim, ne ulazeći u konkretne rezultate prije ovih sastanaka, mogu vam reći da se jako veselimo temi, sada je američko vodstvo isporučivanje, isporuka za naše saveznike i partnere, isporuka za američki narod , proizvodeći rezultate koji će zapravo poboljšati našu nacionalnu sigurnost, pomoći u energetskoj sigurnosti kod kuće i diljem svijeta, a također će nastaviti nametati troškove i posljedice gospodinu Putinu zbog ovog ničim izazvanog rata.

VOA: Ruski izaslanik u Afganistanu rekao je da Moskva može priznati talibansku vladu, bez obzira na američki stav. Mislite li da bi ovakav potez Rusije mogao dodatno pogoršati odnose Moskve i Washingtona?

Kirby: Mislim da sada postoji dovoljno napetosti između Sjedinjenih Država i Rusije da se moramo nastaviti usredotočiti na ono što je gospodin Putin učinio za sigurnost diljem europskog kontinenta i, iskreno, diljem svijeta. Rusija može govoriti sama za sebe u pogledu toga koje vlade namjeravaju priznati ili ne, mi nismo u fazi u kojoj smo spremni to učiniti s obzirom na talibane. Ono što bismo tražili od bilo koje nacije na svijetu, svakako bilo koje nacije koja graniči s Afganistanom, jest da ne donosi odluke koje će ga učiniti manje stabilnim i manje sigurnim nego što je to sada za afganistanski narod.

VOA: Bijela kuća kaže da će Bidenov predstojeći sastanak sa [saudijskim] kraljem Salmanom i princom [Mohammedom] bin Salmanom unaprijediti interese nacionalne sigurnosti. Koji je razlog zašto Bijela kuća odlučuje da nacionalni interesi nadmašuju prigovore autoritarnim vođama? I vidite li da bi u doglednoj budućnosti Bijela kuća mogla odlučiti da je u nacionalnom interesu sjesti čak i s Putinom?

Kirby: Pa, predsjednik je razgovarao s Vladimirom Putinom, razgovarao je s njim prije invazije. Predsjednik će govoriti, sastajat će se, razgovarat će s bilo kojim vođom diljem svijeta o stvarima za koje vjeruje da su u interesu nacionalne sigurnosti američkog naroda. To je njegov posao kao vrhovnog zapovjednika i tu odgovornost shvaća ozbiljno. A ja bih se, znate, vratio na neke od kritičara ovdje, mislim, činjenica da je privrženost vrijednostima i ljudskim pravima i građanskim pravima na neki način u suprotnosti s pragmatičnom vanjskom politikom je samo glupost. Oni idu ruku pod ruku, moraju ići ruku pod ruku. I predsjednik je bio vrlo jasan da će naša vanjska politika biti ukorijenjena u vrijednostima i nikada se ne stidi zagovarati i unapređivati te vrijednosti dok se sastaje s čelnicima diljem svijeta. To dvoje idu ruku pod ruku , i moraju.

Bachelet smatra da još uvijek postoji zabrinutost u pogledu implementacije zakona u BiH, odnosno da pojedini zakoni nisu u potpunosti usklađeni s međunarodnih standardima.

“Institucije koje trebaju promovirati i štititi ljudska prava su u situaciji u kojoj javnost ne vjeruje u velikoj mjeri. Imamo i organizacije civilnog društva koje rade na promoviranju transparentnosti, odgovornosti prema javnosti i učešću u procesu odlučivanja. Smatram da su socio-ekonomska prava ljudi u ovoj zemlji pod utjecajem različitih nivoa vlasti, što dovodi do regionalne nejednakosti. Socijalna zaštita i zdravstvo su također pod utjecajem regionalne nejednakosti u zemlji. To znači da nema jedinstvenog, homogenog odgovora. Mnogi s kojima sam razgovarala prethodna četiri dana smatraju da je korupcija prepreka ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i pristup javnim uslugama. To se posebno odnosi na marginalizirane kategorije stanovništva. Npr. osobe s invaliditetom kažu da ako ste osoba s invaliditetom i RVI, imat ćete naknadu, ali ako ste civilni invalid, onda nemate pravo na naknadu”, izjavila je Bachelet.

Na pitanje koliko Bosni i Hercegovini na putu napredovanja u implementaciji međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava, stoji i dalje prisutno glorificiranje ratnih zločinaca, govor mržnje i poricanje genocida, visoka komesarka UN-a za ljudska prava, ističe da je poricanje genocida u Srebrenici posebna kategorija govora mržnje.

“Gotovo tri desetljeća je sve to prolazilo bez kazne, ali preživjele porodice žrtava su to osjetile i zato smatram da su nam potrebne čiste rane da bi zacijelile. Ja dolazim iz Čilea, zemlje u kojoj smo prošli kroz diktaturu i gdje je stradalo dosta ljudi. To jeste drukčiji proces, ali kako možete izgraditi društvo nakon svega toga. Iako smo prošli kroz bol, svi imamo pravo na budućnost. U razgovoru s različitim predstavnicima sam kazala koliko je neophodno očistiti rane, suočiti se s prošlošću te da je to jedini način na koji može izgraditi budućnosti. Mi smo imali komisiju za istinu i pomirenje zato što su nam neophodne istina i pravda. Društva ne mogu biti podijeljena, moramo zajednički graditi budućnost, ali tek kada se pravilno suočimo s prošlošću”, pojasnila je visoka komesarka UN-a.

Posebno je pozdravila odluku iz jula 2021. godine, kada su donosene dopune krivičnog zakonodavstva prema kojem je poricanje genocida i glorifikacija ratnih zločina kažnjivo, što je, kako je naglasila, bilo neophodno.

Na kraju je kazala da je BiH pristupila svim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, što je vrlo pozitivno.

“BiH aktivno surađuje s mehanizmima Ujedinjenih naroda za zaštitu ljudskih prava. Ona sudjeluje u tom procesu, izvještava o stanju ljudskih prava i sve su to pozitivni koraci. Postoje pozitivni koraci i u pogledu domaćih zakona, što sam također uočila tokom posjete zemlji”, zaključila je.

Michelle Bachelet je boravila u četverodnevnoj posjeti Bosni i Hercegovini, što je prva posjeta visokog komesara UN-a za ljudska prava zemlji od 1998. godine.

Bivši predsjednik Donald Trump vršio je pritisak na Sekretarijat za pravosuđe da istražuje neosnovanje tvrdnje o izbornoj prevari, a lidera agencije je kontaktirao "gotovo svakog dana" i uzalud pokušavao da pridobije podršku vodećih zvaničnika za sprovođenje zakona u očajničkom pokušaju da ostane na vlasti, navedeno je u svjedočenju na pretresu odbora Predstavničkog doma koji istražuje nemire u kompleksu američkog Kapitola 6. januara 2021. godine.

Tri zvaničnika Sekretarijata za pravosuđe, za vrijeme Trumpovog mandata, svjedočila su da je Trump bio fokusiran na tvrdnje o izbornoj prevari i da je insistirao na tome da se one istražuju uprkos tome što mu je više puta rečeno da su neosnovane.

"Imao je arsenal optužbi. Sve sam ih pojedinačno razmotrio i nisu bile istinite", rekao je jedan od vodećih zvaničnika sekretarijata Ričard Donahju.

Drugi svjedok, Džefri Rozen, vršilac dužnosti sekretara za pravosuđe u posljednjim danima Trumpove administracije, rekao da ga je Trump zvao ili se sastajao sa njim gotovo svakog dana od kako je preuzeo položaj krajem decembra 2020. godine. Uobičajena tema, kako je naveo, "bilo je nezadovoljstvo onim što je Sekretarijat za pravosuđe uradio da istraži izbornu prevaru".

Predsjedavajući odbora, demokratski kongresmen Beni Tomson, optužio je Trumpa za "bezobziran pokušaj" da upotrijebi Sekretarijat za pravosuđe u svoju političku korist.

"Donald Trump nije samo želio da Sekretarijat za pravosuđe istražuje. Želio je da sekretarijat pomogne da se legitimizuju njegove laži, da u suštini izbore nazove prevarom" i da imenuje specijalnog istražitelja", rekao je Tomson.

Prema svjedočenju, Trump je takođe razmišljao da Rozena zamijeni nižim zvaničnikom Džefrijem Klarkom koji je želio da promoviše Trumpove lažnje tvrdnje o izbornoj prevari. Donahju i još jedan visoki zvaničnik sekretarijata Stiven Engel upozorili su Trumpa da će doći do masovnih ostavki ako bivši predsjednik realizuje taj plan. Tek tada je Trump popustio.

U međuvremenu je otkriveno da su pripadnici federalnih organa za sprovođenje zakona pretresli Klarkovu kuću i da su mu oduzeli elektronske uređaje.

U dosadašnjem procesu, između ostalog, moglo su se čuti dokumentovane tvrdnje o pritiscima Trumpovih pristalica na izborne zvaničnike Džordžije i Arizone, kao i da su saradnici bivšeg američkog predsjednika Trumpu ukazivali da je poražen na izborima.

Takođe, objelodanjeno je i da su izborne neregularnosti bile minimalne i nedovoljne da bi bila poništena pobjeda demokratskog kandidata Bidena glasovima elektorskog koledža.

Tokom prethodnih dana pretresa rečeno je i da je Trumpu predočeno da bi bilo nezakonito da tadašnji potpredsjednik Majk Pens (Mike Pence) blokira Bidenovu pobjedu – što je bivši predsjednik tražio od Pensa da učini.

Neredi u zdanju Kapitola, sjedištu američkog Kongresa, izbili su nakon što se oko 2.000 pristalica Donalda Trumpa okupilo 6. Januara 2021. u centru američke prijestonice na protestu tokom koga je bivši predsjednik ponovio neutemeljene tvrdnje da su predsjedničke izbore obilježile nepravilnosti i krađa - koji su uzrokovali njegov poraz.

Kulminacija je bila nasilni upad u zgradu Kongresa, napadi na policiju i članove najvišeg američkog zakonodavnog tijela – koji su bili primorani da se kriju i bježe.

Napad je počinjen poslije marša prema Kapitolu, u kojem su učestvovale hiljade pristalica Donalda Trampa uz, između ostalog, i povike: “Objesite Majka Pensa” – u trenucima dok je Pens predsjedavao sjednicom na kojoj je trebalo da bude potvrđena Bidenova pobjeda.

Pojedini su uz sebe imali improvizirana vješala – navodeći da su namijenjena bivšem potpredsjedniku.

Proces potvrde izbornih rezultata bio je odložen, ali ne i otkazan. Kongres je 6. januara 2021. potvrdio pobjedu aktuelnog predsjedenika Bidena.

To je ujedno bio i jedini slučaj u američkoj istoriji da nije sprovedena mirna tranzicija vlasti između poraženog i pobjednika na predsjedničkim izborima.

Kako su ovi izvori naveli, oko kandidatskog statusa će EU na nivou lidera raspravljati na samitu u oktobru, najdalje decembru ove godine.

Na samitu Evropske unije (EU) pitanje kandidatskog statusa za BiH se pojavilo u trenutku kada je premijer Slovenije Robert Golob potvrdio da njegova zemlja nastoji da u zaključcima sa samita, EU lideri odredi vremenski okvir kada će BiH dobiti status kandidata. Ovu slovenačku incijativu su, prema nezvaničnim izvorima, podržale Hrvatska, Austrija, a kasnije i Mađarska.

"Istorijski trenutak. Danas je ključni korak na vašem putu ka EU. Naša budućnost je zajednička”, objavio je na društvenoj mreži Twitter predsjednik Evropskog saveta Šarl Mišel.

Mišel je objavio i da je prepoznata evropska perspektiva Gruzije za koju postoji spremnost odobravanja statusa kandidata - kada bude ispunila glavne prioritete.

Evropski lideri zvanično su prihvatili kandidatski status Ukrajine u trenutku ruske invazije – koja traje poslednja tri mjeseca i izazvala je masovna stradanja građana i znatna razaranja.

Kako javlja agencija Reuters, uprkos tome što bi im moglo biti potrebno više od jedne decenije da se Ukrajina i Moldavija kvalikifuju za članstvo, odluka donijeta na dvodnevnom samitu EU simboličan je korak koji signalizira namjeru bloka da prihvati države nekadašnje članice Sovjetskog Saveza.

Taj potez, navodi Reuters, pokreće najambicioznije širenje Evropske unije otkako je prihvatila istočnoevropske države nakon Hladnog rata.

Ruski napadi na Harkov i Donbas

Uoči odluke o kandidatskom statusu Ukrajine, ruske snage napale su drugi po veličini ukrajinski grad, Harkov, i istočni region Donbas.

Savjetnik ukrajinskog predsednika Aleksij Arestovič rekao je u video obraćanju da ruske snage pogađaju Harkov "sa ciljem da terorišu stanovništvo" i primoraju Ukrajinu da preusmjeri trupe, prenio je Reuters.

Zelenski je u nedelju upozorio da će Rusija vjerovatno pojačati svoje napade ove nedelje, uoči akcije EU.

"Očigledno, očekujemo da će Rusija ove nedelje intenzivirati neprijateljske aktivnosti(...) Spremamo se. Spremni smo", rekao je on.

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i France Press.

Kremlj upozorava da će uzvratiti na sankcije koje proizlaze iz njegove invazije na Ukrajinu, na način koji će imati "značajan negativan utjecaj" na litvanski narod, izazivajući strah od izravnog sukoba između Rusije i NATO-a.

Evo pogleda zašto rastu napetosti oko Kalinjingrada, dijela Rusije na Baltičkom moru koji je odvojen od ostatka zemlje:

Najzapadniji teritorij Rusije

Kalinjingradska regija nekoć je bila dio njemačke pokrajine Istočne Pruske, koju je nakon Drugog svjetskog rata preuzeo Sovjetski Savez u skladu s Potsdamskim sporazumom između savezničkih sila iz 1945. godine. Glavni grad istočne Pruske, Konigsberg, preimenovan je u Kalinjingrad, u čast Mihaila Kalinjina, boljševičkog vođe.

Procjenjuje se da je 2 milijuna Nijemaca pobjeglo s teritorija u posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata, a oni koji su ostali prisilno su protjerani nakon što su neprijateljstva završila.

Sovjetske vlasti razvile su Kalinjingrad kao veliku luku bez leda i ključno središte ribarstva, potičući ljude iz drugih regija da se usele na teritorij. Od ere hladnog rata, Kalinjingrad je također služio kao glavna baza ruske baltičke flote.

No, od raspada Sovjetskog Saveza i neovisnosti baltičkih zemalja, Kalinjingrad se nalazi odvojen od ostatka Rusije od strane Litvanije, Latvije i Estonije - sada sve članice NATO-a. Na jugu je Poljska, još jedna članica NATO-a.

Vojni bastion

Kako su se odnosi Rusije sa Zapadom pogoršavali, vojna uloga Kalinjingrada je rasla. Njegov položaj stavio ga je na čelo napora Moskve da se suprotstavi, kako je opisala, neprijateljskoj politici NATO-a.

Kremlj je tamo metodično pojačavao svoje vojne snage, naoružavajući ih najsuvremenijim oružjem, uključujući precizno navođene projektile Iskander i niz sustava protuzračne obrane.
Kako je rastao vojni značaj regije, ovisnost o robi koja dolazi preko Poljske i Litvanije učinila ju je posebno ranjivom.

Tranzit je zaustavljen

Litvanija je naglasila da je zabrana kretanja sankcionirane robe dio četvrtog paketa sankcija EU protiv Rusije, ističući da se odnosi samo na čelik i crne metale počevši od 17. juna.

Vlada u Vilniusu odbacila je ruski opis tog poteza kao blokade, ističući da se roba i željeznički putnici i dalje mogu kretati kroz Litvaniju.

U skladu s odlukom EU, ugljen će biti zabranjen u avgustu, a isporuke nafte i naftnih derivata bit će obustavljene u decembru.

Moskva razmišlja o odgovoru

Moskva je službeno protestovala zbog zaustavljanja isporuka u Kalinjingrad kao kršenja sporazuma između Rusije i EU o slobodnom tranzitu robe u regiju.

Guverner Kalinjingrada Anton Alikhanov rekao je da će zabrana utjecati na polovicu svih predmeta koji se unose u regiju, uključujući cement i druge građevinske materijale.

Nikolaj Patrušev, moćni tajnik ruskog Vijeća sigurnosti i bliski čovjek predsjednika Vladimira Putina, posjetio je u utorak Kalinjingrad kako bi se sastao s lokalnim dužnosnicima. Ograničenja je opisao kao "neprijateljske radnje" i upozorio da će Moskva odgovoriti nespecificiranim mjerama koje će "imati značajan negativan utjecaj na stanovništvo Litvanije".

Patrushev nije precizirao, ali Alikhanov je sugerirao da bi ruski odgovor mogao uključivati zatvaranje protoka tereta preko luka Litvanije i drugih baltičkih zemalja.

Međutim, Litvanija je značajno smanjila svoju gospodarsku i energetsku ovisnost o Rusiji, te je nedavno postala prva zemlja EU koja je prestala koristiti ruski plin. Više ne uvozi rusku naftu i obustavila je uvoz ruske struje. Prijevoz većine ruskog tranzita preko litvanskih luka već je zaustavljen pod sankcijama EU-a, no Moskva bi mogla ograničiti tranzit za teret iz trećih zemalja kroz Litvaniju.

Putin će odlučiti o odgovoru Rusije nakon što primi Patruševljev izvještaj.

Sukob Rusije s Litvanijom dio je njihovog teškog odnosa koji datira još od moskovske aneksije te zemlje, zajedno s Estonijom i Latvijom, 1940. Njih tri su intenzivirale svoj korak prema neovisnosti pod bivšim sovjetskim čelnikom Mihailom Gorbačovom i vratili su je kada se SSSR raspao 1991. .

Strahovi od eskalacije

Neki na Zapadu već dugo strahuju da bi Rusija mogla poduzeti vojnu akciju kako bi osigurala kopneni koridor između svoje saveznice Bjelorusije i Kalinjingradske regije kroz takozvani Suwalki Gap, 65-kilometarski pojas zemlje u Poljskoj uz granicu s Litvanijom.

Retorika na ruskoj državnoj televiziji porasla je na visoke tonive, a komentator Vladimir Solovjov optužuje Zapad za korake zbog kojih je sat krenuo prema Trećem svjetskom ratu.

Litvanski ministar obrane Arvydas Anusauskas upozorio je u srijedu na opasnost od ruskih provokacija usljed napetosti u Kalinjingradu. "Kada imate vojnu silu i njome vladaju polupametni - ispričavam se na izrazu - naravno da možete očekivati sve", rekao je, dodajući da se Litvanija osjeća samopouzdano i oslanja se na svoje NATO saveznike.

Budući da je glavnina ruske vojske zarobljena u Ukrajini, bilo kakva upotreba sile na Baltiku mogla bi biti izvan mogućnosti konvencionalnog naoružanja Moskve.

Estonska premijerka Kaja Kallas rekla je kako ne misli da postoji vojna prijetnja Litvaniji, dodajući da Rusija pokušava pojačati pritisak na EU da ublaži sankcije.

"Rusija je jako dobra u igranju na naše strahove kako bismo, znate, odstupili od svojih odluka", rekao je Kallas u intervjuu za Associated Press.

Pokušaj Rusije da upotrijebi silu protiv Poljske ili Litvanije izazvao bi izravan sukob s NATO-om, koji je dužan zaštititi bilo koju svoju članicu prema klauzuli o međusobnoj odbrani svoje povelje poznatoj kao članak 5.

U utorak je glasnogovornik američkog State Departmenta Ned Price naglasio "željeznu" predanost Washingtona toj klauzuli, koju je opisao kao "temelji" principa NATO-a.

Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov odgovorio je upozorivši EU i NATO na "opasne retoričke igre" oko Kalinjingrada. "Određene utjecajne i moćne sile na Zapadu čine sve što mogu kako bi dodatno pogoršale napetosti u odnosima s Rusijom", rekao je, dodajući da "neki jednostavno nemaju ograničenja u izmišljanju scenarija kada bi vojna konfrontacija s nama izgledala neizbježno".

Bachelet će se sresti s visokim državnim dužnosnicima, predstavnicima civilnog društva, preživjelima i obiteljima žrtava sukoba koji se dogodio u Bosni i Hercegovini, pripadnicima pravosuđa, te predstavnicima međunarodne zajednice, prenosi dopisnica Glasa Amerike iz UN-a.

Ovo je prva posjeta visokog povjerenika za ljudska prava Bosni i Hercegovini od 1998. godine.

"Postoje ubjedljivi dokazi da je odgovor organa za sprovođenje zakona na napad u osnovnoj školi Rob bio potpuni promašaj i suprotan svemu što smo naučili", rekao je Mekro na pretresu u Senatu Teksasa o masovnom ubistvu 24. maja.

Potezi policije nakon što je napadač ušao u osnovnu školu Rob i počeo da puca su pod istragom, a mnogi roditelji i rođaci žrtava su izrazili nezadovoljstvo zbog reakcije policajaca.

Sekretarijat za javnu bezbjednost je poslije pucnjave rekao da je do 19 policajaca više od sat čekalo u hodniku ispred učionica 111 i 112 prije nego što je konačno upao taktički tim predvođen američkom pograničnom službom. Mekro je to ponovio na pretresu u utorak.

Dodao je da vrata učionice nisu bila zaključana dok je policija čekala na ključ i da nema dokaza da su pripadnici policije pokušavali da utvrde da li su vrata zaključana.

"Policajci su imali oružje, djeca nisu. Policajci su imali zaštitnu opremu, djeca nisu. Policajci su prošli obuku, napadač nije. Sat, 14 minuta i 8 sekundi - toliko dugo su djeca i nastavnici u učionici 111 čekali da budu spaseni. Tri minuta nakon što je napadač ušao u zgradu, bilo je dovoljno naoružanih policajaca u zaštitnoj opremi da ga izoluju, odvuku mu pažnju i neutrališu ga", naglasio je Mekro.

"Jedina stvar koja je spriječila posvećene policajce da uđu u učionice 111 i 112 bio je komandir na licu mjesta, koji je odlučio da su životi policajaca važniji od života djece", rekao je direktor Sekretarijata za javnu bezbjednost Teksasa.

Takođe je dodao da je komandir, šef policije školskog okruga Uvaldea Pit Aredondo, "čekao na radio i puške, i štitove i specijalne jedinice".

Aredondo je ranije ovog mjeseca rekao da se nikada nije smatrao komandirom na mjestu napada i da nije naredio policajcima da čekaju prije upada u zgradu.

Za lokalne medije je ustvrdio da je ostavio dva radio prijemnika ispred škole da bi mogao da drži pištolj, i da je tražio taktičku opremu, snajper i ključeve da uđe i da se držao podalje od vrata 40 minuta da bi izbjegao eskalaciju situacije.

Opštinski zvaničnici i roditelji žrtava zatražili su od Aredonda da podnese ostavku na sastanku školskog odbora u ponedeljak, prenijela je televizijska mreža ABC News.

Osnovna škola u Uvaldeu, u kojoj su ubijeni 19 učenika i dvije učiteljice, biće srušena, najavio je gradonačelnik Don Meklolin.

U intervjuu za Glas Amerike je izjavila da je generalno tajništvo UN-a zabrinuto za političku situaciju u BiH koja je izazvana podjelama u društvu.

VOA: Imali ste odvojene sastanke s članovima Predsjedništva BiH na kojima je razgovarano o aktuelnoj sigurnosnoj i političkoj situaciji u zemlji te o funkcioniranju državnih institucija. Na koje probleme ste im posebno ukazali?

DICARLO: Razgovarali smo o trenutnom stanju u Bosni i Hercegovini, u političkom i ekonomskom smislu. Također smo razgovarali i o drugim pitanjima koja utječu na postizanje napretka u ovoj zemlji, uključujući pandemiju Covid-19 i rat u Ukrajini. Očito je da se političari moraju ujediniti po pitanju provedbe svih neophodnih reformi koje vode u budućnost. Isto tako je potrebna zajednička vizija o BiH za njenu budućnost. Svakako da postoji velika želja da se zemlja postane članica Europske unije, što mi u velikoj mjeri podržavamo. Također, razgovarali smo i podjelama koje uviđamo u društvu ove zemlje. Kroz razgovor smo ih željeli podstaći da pokažu odlučnost, odnosno urade nešto u vezi s tim. Razgovarali smo i o radu UN-a u BiH, o novom okviru sporazuma koji je potpisan prošle godine, te o projektima i programima koji su u toku u zemlji. UN provodi nekoliko inicijativa koje su vezane za ekonomske programe, a također aktivno radimo na izgradnji mira i pomirenju, posebno s mladima.

VOA: Kada govorimo o izgradnji mira i pomirenju, koja je, prema Vašem mišljenju, najveća prepreka Bosni i Hercegovini na tom putu?

DICARLO: Kontinuirane podjele u društvu, koje možemo vidjeti, izvor su nedostatka napretka u zemlji. Politički lideri i društvo se trebaju ujediniti kako bi radili na budućnosti ove zemlje i omogućili građanima da ostvare svoj puni potencijal.

VOA: Kao zvaničnica State Departmenta ranije ste posjećivali Bosnu i Hercegovinu i upoznati ste s političkom situacijom. Šta mislite, ko ili šta je njena najveća prijetnja, trenutno?

DICARLO: Postoji nekoliko ovlasti koje su izravno vezane za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovii. Neophodan je društveni ugovor između građana i lidera zemlje i potrebno je raditi na provedbi reformi. To bi trebali poduzeti izabrani zvaničnici. Što se tiče budućnosti BiH, uistinu imam veliku nadu. Postoji i potreba za ekonomskim reformama, reformama u politici, ali i u sektoru pravosuđa. Isto tako, postoji potreba za poštivanjem razlika i prava svih u društvu BiH. Ujedinjeni narodi su i dalje prisutni u zemlji i namjeravaju ostati. Želimo pomoći ljudima ove zemlje da ostvare napredak i u potpunosti uživaju svoja prava, privilegije i prosperitet.

“Delegaciju Bosne i Hercegovine će predvoditi ministar odbrane Sifet Podžić sa saradnicima”, rečeno je za RSE.

Parlamentarna skupština (PS) NATO-a je 13. juna saopštila da se Bosna i Hercegovina nosi s najtežom političkom krizom "u trenutku ozbiljne međunarodne napetosti u Evropi povezane s ruskim ratom protiv Ukrajine."

Delegacija Parlamentarne skupštine NATO-a Bosni i Hercegovini je boravila od 7. do 9. juna.

Parlamentarna skupština NATO-a je međunarodna organizacija koja u okviru NATO saveza ima ulogu interparlamentarnog savjetodavnog tijela.

U PS NATO-a navode da su "ruski rat protiv Ukrajine i miješanje u Zapadni Balkan razotkrili ranjivost zemlje", dodavši da su se "političke pukotine u BiH" nedavno produbile, nakon decenija rastućih unutrašnjih napetosti i nedostatka međunarodnog fokusa.

Delegaciju su činili predstavnici više od 20 zemalja, članica NATO-a i partnera sa Zapadnog Balkana, koji su se, kako se navodi u saopštenju, susreli s nizom najvažnijih protagonista u BiH. Razgovarano je sa zvaničnicima i parlamentarcima iz BiH, predstavnicima Evropske unije i NATO-a, te međunarodne vojne misije u BiH, EUFOR.

BiH je od 2006. godine članica NATO-ovog Partnerstva za mir, političko-vojnog programa ovog saveza.

Nakon održanih opštih izbora u oktobru 2018. godine, više od godinu dana trajala je blokada formiranja Vijeća ministara zbog odbijanja Milorada Dodika da se u Brisel pošalje godišnji Akcijski plan BiH (ANP) za NATO.

Akcijski plan predstavlja pripremnu fazu za punopravno članstvo u ovom savezu, a BiH je trenutno jedina zemlja u ANP-u.

Blokada je završena u decembru 2019. godine, kada je dogovoreno da se u NATO štab pošalje dokument pod nazivom "Program reformi".