Agencija AP navodi da slabljenje eura stvara bojazni u 19 evropskih zemalja koje je upotrebljavaju u trenutku kada se i suočavaju sa energetskom krizom usljed ruske invazije na Ukrajinu.

Zašto euro gubi na vrijednosti i kakve bi to moglo imati posljedice?

Egal eura i dolara

Podrazumijeva podjednaku vrijednost evropske i američke valute. Taj odnos konstantno varira, u tekućoj nedjelji euro je vrijedio nešto manje od jednog dolara.

Kurs jedne valute može da bude presudan za određivanje ekonomskih perspektiva, a euro je u ovom slučaju gubio na vrijednosti. Očekivanja da će se ekonomija oporaviti pošto je umakla posljedicama Covida 19 zamijenila su predviđanja o recesiji.

Procjene su da su za to najoodgovorniji skupi energenti i rekordna inflacija. Evropa mnogo više zavisi od ruske nafte i prirodnog gasa u sferi industrije i proizvodnje struje - nego Sjedinjene Države.

Strahovanje da će usljed ruskog rata u Ukrajini zavladati nestašica nafte na globalnim tržištima uticao je na poskupljenje tog energenta. Istovremeno, Rusija je smanjila isporuke prirodnog gasa Evropskoj uniji, što njeni lideri ocjenjuju kao odmazdu za sankcije i isporuke oružja Ukrajini.

Usljed visokih cijena energenata inflacija u eurozoni dostigla je u julu rekordnih 8,9 posto. Poskupili su brojni proizvodi, robe i usluge, od namirnica do komunalija. Također, aktuelna su i strahovanja da će biti potrebna štednja prirodnog gasa u metalskog industriji, proizvodnji stakla ili poljoprivredi ukoliko Rusija umanji ili potpuno obustavi isporuke gasa.

Bojazni osnažuje i činjenica da je Rusija smanjila protok gasovoda Sjeverni tok 1 do Njemačke na 20 posto kapaciteta, saopštivši da će naredne sedmice biti zatvoren na tri dana usljed, kako je obrazloženo, rutinskog održavanja kompresorske stanice.

Cijene prirodnog gasa na evropskom tržištu dostigle su rekordne vrijednosti usljed smanjenja zaliha, straha od daljih prekida u snabdijevanju i značajne potražnje.

„Ako smatrate da je euro u poređenju sa dolarom jeftin - razmislite ponovo”, objavio je u ponedeljak Robin Brooks, glavni ekonomista bankarske trgovinske grupe Institut za međunarodne finansije.

„Njemačka proizvodnja izgubila je pristup jeftinoj ruskoj energiji i time konkurentnu prednost koju je imala”, primijetio je Brooks uz upozorenje: „Globalna recesija dolazi”, objavio je na društvenoj mreži Twitter.

Uporedne vrijednosti dvije valute

Posljednji put euro je vrijedio manje od dolara 15. jula 2002.

Valuta Evropske unije svoj historijski vrijednosni maksimum imala je ubrzo poslije uvođenja 1. januara 1999. i vrijedila je 1,18 američkih dolara. Ubrzo poslije toga uslijedio je dugotrajan pad koji je doprinio da se oktobra 2000. za jedan euro moglo dobiti 82,30 eurocenti.

Poslije toga bilježi se jačanje eura koji po vrijednosti nadmašuje dolar 2002. usljed velikih trgovinskih deficita i skandala na Wall Streetu koji su opteretili američku valutu.

Priča o euru u velikoj mjeri je i saga o dolaru. Razlog: američki dolar je i dalje dominantna svjetska valuta koja se upotrebljava za trgovinu, ali i za akumulaciju novčanih sredstava rezervi centralnih banaka.

Dolar je dostigao maksimalnu vrijednost u posljednjih dvadeset godina u odnosu na valute država koji su glavni američki trgovinski partneri – ne samo u odnosu na euro.

Također, ta valuta ima koristi od statusa svojevrsnog utočišta za investitore u neizvjesnim vremenima.

Zašto euro gubi na vrijednosti?

Brojni analitičari taj trend objašnjavaju očekivanjima od brzog povećanja kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi – čiji je cilj borba protiv inflacije koja je u Sjedinjenim Državama dostigla četrdesetogodišnji maksimum.

Podizanje kamatne stope Federalnih rezervi utiče i na povećanje investicionih kamatnih stopa. Ukoliko kamatne stope Federalnih rezervi budu veće od stopa Evropske centralne banke - veći povrat kamata uticaće na investitore da svoja ulaganja konvertuju iz eura u dolare. To znači da će prodati eure i kupiti dolare što utiče na to da euro gubi, a dolar dobija na vrijednosti.

U julu 2022. Evropska centralna banka prvi put je, za posljednjih 11 godina, kamatne stope povećala za pola procentnog poena više nego što je očekivano. Još jedno povećanje očekuje se u septembru. Međutim, ako privreda bude ugrožena recesijom – to bi moglo uticati na obustavu povećanja kamatnih stopa Evropske centralne banke.

S druge strane, američka ekonomija djeluje snažnije, što znači da bi Federalne rezerve – američka Centralna banka, mogla nastaviti sa povećanjem kamatnih stopa. To bi moglo doprinijeti produbljivanju jaza.

Ko pobjeđuje?

Američki turisti u Evropi jeftinije će plaćati hotelske i restoranske račune, kao i ulaznice. Slabija vrijednost eura mogla bi po cijeni evropsku izvoznu robu učiniti konkurentnijom u Sjedinjenim Državama. SAD i Evropska unija su glavni trgovinski partneri, tako da će promjena u vrijednosti kursa definitivno biti uočena.

Jači dolar u Americi znači niže cijene uvezene robe — od automobila i računara do igračaka i medicinske opreme — što bi moglo pomoći ublažavanju inflacije.

Ko gubi?

Američke kompanije usredređene na poslovanje u Evropi suočiće se sa smanjenjem prihoda od poslovanja ukoliko profit vrate u Sjedinjene Države. Ukoliko, međutim, zarada ostane u Evropi i to u evropskoj valuti kako bi bili pokriveni troškovi – to postaje manji izazov.

Ključni problem za SAD je da snažniji dolar utiče na poskupljenje američkih proizvoda na tržištima u inostranstvu. Također, utiče i na povećanje trgovinskog deficita i smanjuje proizvodnju - dok stranim proizvodima, imajući u vidu njihovu cijenu, daje prednost u Sjedinjenim Državama.

Slabiji euro može značiti nepriliku za Evropsku centralnu banku, jer bi mogao uticati na više cijene uvozne robe čija je vijednost izražena u dolarima. Evropska centralna banka već reaguje na razlilčite načine: podiže kamatne stope, što je tipičan reakcija na inflaciju, ali takva rekacija može da uspori privredni rast.

Prema anketi Harris škole za javnu politiku Univerziteta Chicaga i Associated Pressa - Centra za istraživanje javnog mnjenja NORC, strožije zakone podržava 71 posto Amerikanca, od kojih su oko polovine republikanci, velika većina demokrata i većina onih u domaćinstvima sa oružjem.

Anketa je sprovedena od 28. jula do 1. augusta, nakon niza masovnih ubistava - od prodavnice u New Yorku do škole u Texasu i parade na Dan nezavisnosti u Illinoisu - i rasta broja žrtava oružanog nasilja 2020. godine zbog kojeg je to pitanje dobilo veću pažnju u javnosti.

Ukupno, 80 posto Amerikanaca smatra da oružano nasilje raste širom zemlje, dok dvije trećine ocjenjuje da raste u njihovoj državi, mada manje od polovine vjeruje da je to slučaj u mjestima u kojima žive, pokazuju rezultati ankete.

Pitanje kako spriječiti oružano nasilje već dugo vremena izaziva podjele među političarima i biračima, zbog čega je teško promijeniti zakone o oružju. Konzervativna većina u Vrhovnom sudu je u junu proširila pravo na nošenje oružja, ocjenom da je ustavno pravo građana da nose vatreno oružje u javnosti radi samoodbrane.

Kasnije istog mjeseca, predsjednik Joe Biden potpisao je zakon o kontroli oružja, koji je usvojen uz podršku obje stranke. Zakon, odobren poslije niza pucnjava kao što je ona u Uvaldeu u Texasu, gdje je ubijeno 19 učenika i dvije nastavnice, predstavljao je umjereni kompromis i najznačajniju mjeru za rješavanje pitanja oružanog nasilja koja je usvojena u Kongresu posljednjih više decenija.

Prema istraživanju javnog mnijenja, većina punoljetnih građana smatra da su smanjenje oružanog nasilja i zaštita prava na oružje važna pitanja. Većina Amerikanaca, iz obje stranke, podržava bezbjednosnu provjeru svih kupaca oružja na nacionalnom nivou i zakon kojim se mentalno oboljele osobe sprječavaju da kupuju oružje.

Također podržavaju da se sudovima dozvoli da privremeno spriječe ljude za koje se smatra da su opasni po sebe i druge, da kupe oružje, da se podigne starosna granica za kupovinu na 21. godinu širom zemlje, te da se zabrani onima koji su osuđeni za porodično nasilje da kupe oružje.

Istraživanje pokazuje i da 59 posto Amerikanaca podržava zabranu AR-15 i sličnih automatskih puški, a podrška za to je mnogo veća među demokratama - 83 posto - nego republikancima - 35 procenata.

Prema novoj anketi, 88 posto Amerikanaca smatra da je sprječavanje masovnih pucnjava izuzetno ili veoma važno, a gotovo isti procenat ima isto mišljenje o smanjenju oružanog nasilja. Međutim, 60 posto kaže da je veoma važno da ljudi mogu da posjeduju oružje radi lične zaštite.

Ukupno, 52 procenta Amerikanaca - među kojima 65 posto republikanaca i 39 posto demokrata - kaže da su smanjenje masovnih pucnjava i zaštita prava na oružje za ličnu zaštitu veoma važni.

Profesor na Univerzitetu Chicaga Jens Ludvig kaže da rezultati ankete pokazuju da strahovanja protivnika ograničenja na nošenje oružja nisu opravdana. Organizacije koje promovišu pravo na nošenje oružja, koje predvodi Nacionalo udruženje vlasnika vatrenog oružja (NRA), tvrde da će bilo kakve restrikcije dovesti do nacionalnih zabrana svih oružja i municije.

Međutim, Ludvig, direktor Kriminalističke laboratorije Univerziteta Chicaga, kaže da anketa pokazuje da su stavovi većine Amerikanaca kompleksniji i da postoji podrška za određene promjene čak i među republikancima, koji se na zvaničnim pozicijama često protive kontroli oružja.

Istraživanje pokazuje i da samo oko 30 posto Amerikanaca podržava zakon kojim se ljudima omogućava da nose oružje u javnosti, bez dozvole. Od toga, 78 posto demokrata je protiv, dok je među republikancima, 47 procenata ZA a 39 protiv.

Kancelarija šerifa okruga Crawford suspendovala je dvojicu zamijenika, dok je policajcac u gradu Mulberry poslat na prinudni odmor dok traje istraga, navodi se u odvojenim saopštenjima dvije agencije. Policajci nisu identifikovani.

"Kao i mnogi od vas sam, bio šokiran i zgađen onim što sam vidio", naveo je gradonačelnik Mulberryja Gary Baxter u saopštenju koje je objavljeno na gradskom nalogu na Facebooku.

Policijska upotreba sile u Sjedinjenim Državama u centru je pažnje javnosti poslije niza smrtonosnih incidenata u više gradova proteklih godina.

Slučaj Afroamerikanca Georgea Floyda, kojeg je policija ubila u Minneapolisu u junu 2020. godine, izazvao je žestoke proteste širom zemlje. Floydovo ubistvo snimljeno je mobilnim telefonom.

Na videu u Arkansasu, koji je snimila jedna prolaznica i koji u nedjelju objavljen na društvenim i TV mrežama, jedan od policajaca udara osumnjičenog u lice dok mu drži glavu na trotoaru, dok drugi udara čovjeka u noge i predio stomaka. Treći policajac drži osumnjičenog na zemlji. Na kraju snimka, jedan od policajaca upire prstom u prolaznicu i govori joj da prestane da snima.

Incident se dogodio kada su policajci odgovorili na prijavu o čovjeku koji prijeti ispred jedne radnje u Mulberryju, mjestu sa oko 1.600 stanovnika više od 200 kilometara udaljenom od Little Rocka, prijestolnice Arkansasa, saopšteno je iz policije te države, koja je najavila istragu upotrebe sile.

Osumnjičeni, identifikovan kao 27-godišnji Randall Worcester iz Južne Caroline, odveden je u prvobitno u bolnicu gdje mu je ukazana ljekarska pomoć, a zatim je pritvoren.

Suočen je sa nekoliko optužbi: uključujući napad drugog stepena, opiranje hapšenju i upućivanje terorističkih pretnji, navodi se u saopštenju policije.

Drugo iznenađenje: Rasuvši se iz svog terenskog štaba, komunikacijski radnici Finskog signalnog korpusa i ostali unutra razbili su američke marince — označene protivnike Finaca u vježbi NATO-a i članove američkih profesionalnih i vodećih ekspedicionih snaga — u lažnoj vatrenoj borbi koja je uslijedila.

Finska kamuflaža za arktički snijeg, žbunje i sipine vjerovatno je spriječila Amerikance da uopšte shvate da je komandno mjesto bilo tamo kada su sletjeli, pretpostavio je finski zapovjednik potpukovnik Mikko Kuoka.

"Za one koji će u godinama koje dolaze sumnjati u to, to se zapravo dogodilo", napisao je Kuoka na blogu fokusiranom na pješadiju o događaju koji je kasnije potvrdio za The Associated Press.

Kao što je vježba jasno pokazala, NATO-ovo priključenje Finske i Švedske — koje predsjednik Joe Biden naziva "našim saveznicima na visokom sjeveru" — donijelo bi vojne i teritorijalne prednosti zapadnom odbrambenom savezu. To je posebno izraženo zato što brzo otapanje Arktika zbog klimatskih promjena budi strateška rivalstva na vrhu svijeta.

Sofisticirani partneri

Za razliku od širenja NATO-a na bivše sovjetske države kojima su bili potrebni veliki poticaji u decenijama nakon Hladnog rata, alijansa bi dovela dvije sofisticirane vojske i, u slučaju Finske, zemlju sa izvanrednom tradicijom nacionalne odbrane. I Finska i Švedska nalaze se u regionu na jednoj od evropskih linija fronta i na mjestima susreta sa Rusijom.

Braneći se od invazije Sovjetske Rusije uoči Drugog svjetskog rata, Finska se oslanjala na borce na krpljama i skijama, stručnu snježnu i šumsku kamuflažu i irvase koji su prevozili oružje.

Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu krajem februara, zajedno s njegovim jasnim podsjetnikom na nuklearni arsenal Kremlja i njegovim stalnim pozivanjem na široke teritorijalne zahtjeve koji potiču iz vremena Ruskog carstva, potaknuli su sadašnje nacije NATO-a da ojačaju svoju kolektivnu odbranu i priključe nove članove.

Finska — do 1917. velika kneževina u tom carstvu — i Švedska, napustile su dugogodišnju nacionalnu politiku vojne nesvrstanosti. Prijavili su se da dođu pod nuklearni i konvencionalni kišobran NATO-a i da se pridruže 30 drugih država članica u moćnom paktu međusobne odbrane, koji propisuje da je napad na jednu članicu napad na sve.

Putin je opravdao svoju invaziju na zapadnu Ukrajinu odbijanjem NATO-a i Zapada koji su, kako je rekao, sve bliže zadirali u Rusiju. NATO koji uključuje Finsku i Švedsku došao bi kao krajnji ukor za Putinov rat, jačajući odbrambeni savez u strateški važnom regionu, koji okružuje Rusiju u Baltičkom moru i Arktičkom okeanu, i gura NATO na zapadnu granicu Rusije na više od 1.300 kilometara (800 milja).

"Proveo sam četiri godine svog mandata pokušavajući da ubijedim Švedsku i Finsku da se pridruže NATO-u", rekao je ovog ljeta bivši generalni sekretar NATO-a Lord Džordž Robertson. "Vladimir Putin je to uspio za četiri nedjelje."

Biden je bio dio dvostranačkog američkog i međunarodnog navijanja za kandidature dvije zemlje. Rezerve koje su po tom pitanju izrazile Turska i Mađarska sprječavaju da odobrenje NATO-a bude zaključano.

Rusija se posljednjih godina "naoružavala na sjeveru, sa naprednim nuklearnim oružjem, hipersoničnim projektilima i više baza", rekao je ovog mjeseca generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. "Ruske prijetnje i jačanje ruske vojske znače da NATO jača svoje prisustvo na sjeveru."

Finska i Švedska bi donijele mnogo u taj miks. Ali nisu bez mana.

Obe zemlje su smanjile broj svojih vojnika, smanjile finansiranje odbrane i zatvorile baze nakon raspada Sovjetskog Saveza smirivši strahove iz doba hladnog rata. Do prije samo pet godina, cjelokupna švedska nacionalna odbrambena snaga mogla je stati na jedan od stokholmskih fudbalskih stadiona, primijetio je jedan kritičar.

Ali kako je Putin postajao sve više konfrontirajući, Švedska je ponovo uvela regrutaciju i krenula u obnovu svoje vojske. Švedska ima sposobnu mornaricu i visokotehnološke zračne snage. Kao i Finska, Švedska ima cijenjenu domaću odbrambenu industriju; Švedska je jedna od najmanjih zemalja na svijetu koja proizvodi vlastite borbene avione.

Finski zimski rat

U međuvremenu, odbrambene snage Finske su ušle u legendu.

1939. i 1940. godine, malene, jadno opremljene snage Finske, koje su se borile same u onome što je postalo poznato kao Zimski rat, učinile su naciju jednom od rijetkih koje su preživjele potpuni napad Sovjetskog Saveza sa netaknutom nezavisnošću. Tokom izuzetno, smrtonosno hladne zime, finski borci, ponekad ogrnuti bijelim čaršavima radi kamuflaže i obično krećući se nevidljivo pješice, na krpljama i skijama, izgubili su dio teritorije od Rusije, ali su protjerali osvajače.

Finci su bili odgovorni za do 200.000 smrtnih slučajeva među invazivnim snagama u odnosu na procijenjenih 25.000 izgubljenih Finaca, rekao je Iskander Rehman, saradnik u Johns Hopkins-ovom Henry A. Kissinger Centru za globalna pitanja.

To je pomoglo u podizanju finskog nacionalnog stava i tvrdoglavosti. Finski veterani Zimskog rata su regrutovani za zimsku ratnu obuku američke vojske, napomenuo je Rehman.

Prema finskom Ustavu okupljanje za nacionalnu odbranu obavezuje svakog građanina. Finska kaže da može prikupiti borbene snage od 280.000 vojnika, izgrađene na gotovo univerzalnoj muškoj regrutaciji i velikoj, dobro obučenoj, rezervi, opremljenoj modernom artiljerijom, ratnim avionima i tenkovima, većinom američkim.

SAD i NATO će vjerovatno povećati svoje prisustvo oko Baltika i Arktika pristupanjem dvije skandinavske zemlje.

"Samo gledajući kartu, ako dodate Finsku i Švedsku, u suštini pretvarate cijelo Baltičko more u NATO jezero", sa samo dva manja dijela Rusije koji ga obrubljuju, rekao je Zachary Selden, bivši direktor Komiteta za odbranu i sigurnost Pralamentarne skupštine NATO-a koji je sada stručnjak za nacionalnu sigurnost na Univerzitetu Florida.

Isto tako, Rusija će postati jedina nečlanica NATO-a među državama koje imaju pretenzije na arktičku teritoriju i jedina ne-NATO članica Atlantskog vijeća, osmočlanog međunarodnog foruma kreiranog za pitanja Arktika.

Selden predviđa veće prisustvo NATO-a na Baltiku kao rezultat toga, možda s novom regionalnom komandom NATO-a, zajedno sa američkim vojnim rotacijama, iako vjerovatno ne bilo kakvom stalnom bazom.

Rusija svoje vojno prisustvo na Arktiku vidi kao ključno za svoju evropsku strategiju, uključujući podmornice sa balističkim projektilima koje joj daju mogućnost drugog udara u bilo kom sukobu s NATO-om, kažu analitičari.

Arktik se zbog klimatskih promjena zagrijava mnogo brže od Zemlje u cjelini, otvarajući nadmetanje za pristup i arktičke resurse kako arktički led nestaje.

Rusija gradi svoju flotu ledolomaca na nuklearni pogon, sa ciljem da isprati očekivani budući komercijalni brodski saobraćaj kroz Arktik koji se topi, "kao način da se stvori ovaj put sa naplatom putarine za tranzit", rekla je Sherri Goodman, bivša prva zamjenica američkog podsekretara odbrane, sada u Polarnom institutu Wilson centra i u Centru za klimu i sigurnost.

Goodman ukazuje na buduće prijetnje sa kojima će NATO morati da se nosi sa otvaranjem Arktika koji se topi, kao što je vrsta sjenkovitih, nezvaničnih snaga koje je Rusija koristila na Krimu, u Africi i drugdje, kao i povećani rizik od ruske nuklearne pomorske nesreće kojom je teško rukovati.

Strategija NATO-a će sve više uključivati stratešku prednost koju bi Finska i Švedska donijele takvim scenarijima, kažu analitičari.

Vježbe SAD-a i Južne Koreje, koje će trajati dvije sedmice, uključivat će programe obuke na terenu koji simuliraju različite scenarije, uključujući odgovor na napade Sjeverne Koreje na vitalnu južnokorejsku infrastrukturu.

SAD i Južna Koreja su smanjile ili odgađale vojne vježbe od 2017. u sklopu napora da se Sjeverna Koreja namami za pregovarački sto i zbog pandemije koronavirusa.

Međutim, južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol, koji je preuzeo dužnost u maju, obećao je da će pojačati vježbe u cilju odvraćanja Sjeverne Koreje, koja je ove godine izvela rekordan broj lansiranja projektila.

Iako Sjedinjene Države i Južna Koreja kažu da su vježbe defanzivne, Sjeverna Koreja ih prikazuje kao pripremu za invaziju i često ih koristi kao priliku da demonstrira vlastito oružje i uputi druge prijetnje.

Ove godine, Sjeverna Koreja je izvela više od 30 lansiranja projektila, uključujući interkontinentalne balističke rakete dizajnirane za ciljanje Sjedinjenih Država. Drugi testovi uključivali su oružje kratkog dometa namijenjeno izbjegavanju raketne odbrane SAD-a i Južne Koreje.

Američki i južnokorejski zvaničnici također kažu da bi Sjeverna Koreja u svakom trenutku mogla izvesti sedmu nuklearnu probu – korak koji bi mogao dramatično podići tenzije na Korejskom poluotoku. Sjeverna Koreja nije testirala nuklearno oružje od 2017.

Sjedinjene Države i Južna Koreja složile su se da će odgovoriti na sjevernokorejsku nuklearnu probu raspoređivanjem "strateških sredstava" u regiji, saopštilo je prošle sedmice južnokorejsko Ministarstvo nacionalne odbrane. "Strateška sredstva" se mogu odnositi na sisteme naoružanja uključujući bombardere sa nuklearnim snagama, podmornice na nuklearni pogon ili nosače aviona.

Južna Koreja nema vlastito nuklearno oružje, ali se za zaštitu oslanja na takozvani američki "nuklearni kišobran". Sjedinjene Države također imaju oko 28.500 vojnika u Južnoj Koreji.

Prije 2017. godine, dvije zemlje su održavale godišnje proljetne i ljetne zajedničke vježbe osmišljene da poboljšaju sposobnost dviju strana da rade zajedno u slučaju rata.

Skoro šest mjeseci nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, novinarka ukrajinskog servisa Glasa Amerike Iullijom Iarmolenko razgovarala je sa sekretaricom za energiju o tome kako je ruski rat u Ukrajini uticao na evropsku energetsku bezbjednost, šta SAD mogu da učine da pomognu da se stabilizuje situacija u nuklearnoj elektrani Zaporožje i kakva je budućnost američko-ukrajinske saradnje u sektoru energetike.

Glas Amerike: Hvala vam što ste izdvojili vrijeme za ovaj intervju. Da krenemo od situacije u nuklearnoj elektrani Zaporožje. Kao što znate, ruski vojnici su preuzeli kontrolu nad ovom elektranom, najvećom nuklearnom elektranom u Evropi, u prvim danima rata. Poslije nedavnih izvještaja o granatiranju, Ukrajina poziva da se uspostavi demilitarizovana zona oko nuklearke, i traži nove sankcije protiv Rusije zbog "nuklearne ucjene", kako je to rekao predsjednik Zelenski. Koliko ste zabrinuti zbog ove situacije i šta SAD mogu da urade da pomognu da se ona stabilizuje?

Granholm: „Prvo, slažemo se sa demilitarizacijom. Ne bi smjelo da bude nikakvih vojnih aktivnosti oko bilo koje nuklearne elektrane, ikada. To je izuzetno opasno. Pažljivo pratimo situaciju. Postoje senzori u regionu koje naši naučnici prate. Snažno osuđujemo to što radi Rusija. Želimo da vrate Ukrajincima kontrolu nad nuklearnom elektranom. Veoma smo zahvalni radnicima u elektrani, koji su nastavili da obavljaju svoj posao i trude se da se pridržavaju pravila o bezbjednosti. Ali želimo da Međunarodna agencija za atomsku energiju ima pristup, kako bi njeni stručnjaci pomogli u održavanju bezbjednosti, posmatrali i vodili računa da se poštuju bezbjednosni protokoli. To se još nije dogodilo. Zato pozivamo Rusiju da vrati kontrolu Ukrajincima. I sve vojne aktivnosti oko elektrane moraju da se obustave.”

Glas Amerike: Pomenuli ste posmatračku misiju. Kako bi izgledala uspješna misija i da li imate povjerenja u njenu nezavisnost?

Granholm: „Imam povjerenja u informacije koje dobijamo preko posmatrača da u ovom trenutku nema povećanja radijacije. Međutim, nas naravno brine da ako se nastave vojne aktivnosti oko elektrane, ako dođe do povećanja radijacije... to je ogroman problem. I Rusija to zna - oni su dugo u poslu nuklearnih elektrana - Rusija zna da je to što rade neodgovorno i nepromišljeno. Zato bi uspjeh bio da se nuklearka vrati ukrajinskim vlastima, da neprekidno pratimo situaciju i da ne vidimo povišene znake radiološke kontaminacije.”

Glas Amerike: Da li postoje bilo kakva sredstava koje međunarodna zajednica može da primijeni da bi navela ruske vojnike da napuste elektranu? A ako nuklearna elektrana ostane pod ruskom kontrolom, da li iko može da bude siguran da Evropa neće vidjeti još jednu nuklearnu katastrofu? ​

Granholm: „Jasno je da niko ne želi da se to dogodi. Posljedice bi nanijele štetu i samoj Rusiji. Zato moraju da razumiju koliko je ozbiljna ova situacija. Sjedinjene Države, očigledno, snažno stoje uz Ukrajinu i nastavićemo da je podržavamo i šaljemo pomoć. Podržavamo demilitarizaciju. Naravno, predsjednik Biden je rekao da neće slati američke vojnike na teren, ali pomoću naših saveznika, i uz naše sopstsvene resurse, nastavićemo da podržavamo Ukrajinu.”

Glas Amerike: I prije početka rata, stručnjaci su upozoravali da Rusija koristi energiju kao oružje...

Granholm: „Da.”

Glas Amerike: … i pozivali su evropske lidere da diverzifikuju izvore energije kako bi smanjili svoju zavisnost od ruskih energenata. Sada se Evropa sprema za tešku zimu. Da li mislite da će evropske zemlje moći da uvezu dovoljno gasa iz drugih izvora, uključujući Sjedinjene Države, da bi nadoknadile taj manjak? ​

Granholm: „Prije svega, mislim da svi moraju da imaju višeslojnu strategiju ... diverzifikacija izvora goriva je jedan od dijelova. Tako da bi trebalo da diverzifikuju svoje izvore goriva, ali također i da se preusmjere na čistu energiju, kako bi smanjili otpuštanje ugljen dioksida, koristili čistu energiju, a također i smanjili upotrebu energije. I oni rade na sprovođenju svih tih strategija. SAD i predsjednik Biden su obećali da će slati više tečnog prirodnog gasa. Zajedno sa Evropljanima, radimo na razvoju brojnih tehnologija kako bi se smanjila njihova upotreba energije i proizvodila čista energija. Ali iskreno, ova ruska invazija je dobar primjer zašto zemlje treba da se udalje od nestabilnosti goriva koje potiče iz zemalja koje ne dijele njihove interese. I da se udalje od nestabilnosti fosilnih goriva. Ako želimo da budemo energetski bezbjedni i energetski nezavisni, moramo da proizvodimo sopstvenu energiju. Moj kolega u Irskoj, ministar energetike u toj zemlji, rekao je da niko nikada nije mogao da iskoristi pristup suncu kao oružje. Niko nikada nije koristio vjetar kao vojni adut. Možda će prelazak na čistu energiju biti najveći mirovni plan u historiji svijeta.”

Glas Amerike: Dakle, u kratkom roku se povećava proizvodnja, a dugoročno - prelazi na obnovljive izvore energije?

Granholm: „Da, da. Nažalost, to se pokazalo pošto vidite kako cijene goriva nevjerovatno skaču u Evropi. Očigledno, invazija je dovela do zaustavljanja protoka miliona barela ruske nafte, uz prirodni gas. Zato su cijene širom svijeta porasle. Sada naš predsjednik i drugi poziovaju na povećanu proizvodnju u ovom trenutku, kako bi ljudi mogli da kupuju benzin po nižim cijenama. Ovog predsjednika definitivno veoma brine kako sve utiče na obične ljude, inflacija i tako dalje. Ali na kraju, moraćemo da se okrenemo čistoj energiji. I to je dio zakona koji je predsjednik Biden potpisao u srijedu, za Sjedinjene Države, to je najveće do sada izdvajanje za borbu protiv klimatskih promjena od strane bilo koje zemlje svijeta. To je ubjedljivo najveći zakon koji smo ikada usvojili u Sjedinjenim Državama za borbu protiv klimatskih promjena, i to je važno za našu energetsku bezbjednost. A znam da evropski saveznici pokušavaju da učine isto.”

Glas Amerike: Da li će ovo biti teška zima za Evropu?

Granholm: „Mislim da hoće.”

Glas Amerike: Koliko ste uvjereni da evropske zemlje neće podleći pod energetskim pritiskom Rusije i da neće ublažiti sankcije Rusiji baš sada kada počinje da se vidi njihov efekat?

Granholm: „Mislim da su naši saveznici, NATO saveznici, Evropljani, tako snažni i jedinstveni u sagledavanju posljedica ruske agresije i po njih same, da se neće vratiti nazad, da ćemo morati da se polako oslobodimo zavisnosti od ruskog goriva, ili goriva generalno koje potiče iz zemalja koje ne dijele naše vrijednosti. Zato mislim da smo jedinstveni. Biće teško, nema sumnje da će ovo biti jedna skupa zima. Znam da evropski lideri razmatraju kako da ublaže probleme običnih ljudi zbog ovog rasta cijena. Ali znam da su u krajnjoj liniji riješeni da se odmaknu od ruskog goriva i krenu ka čistoj energiji.”

Glas Amerike: Znači, nema nazad...

Granholm: „Nema nazad.”

Glas Amerike: … i nećemo vidjeti da Sjeverni tok 2 nastavlja sa radom?

Granholm: „Svi lideri sa kojima sam razgovarala, moje kolege iz Evropske unije, svi su riješeni da ne ponove greške iz prošlosti.”

Glas Amerike: Naravno, Ukrajina nastoji da obezbijedi uvoz prirodnog gasa kako bi građani imali grijanje ove zime, a jedna od ideja koje su ukrajinski lideri predložili Washingtonu je takozvani "najam i zajam" gasa. Oni kažu da traže od Sjedinjenih Država da obezbijede isporuke tečnog prirodnog gasa kroz Evropu, koji će Ukrajina platiti kasnije. Imate li neki komentar što se tiče te ideje? I da li ima drugih načina da SAD i saveznici pomognu Ukrajini da obezbedi potrebne zalihe ove zime?

Granholm: „Da, ovo je vrlo značajno pitanje o tome kako da povećamo zalihe koje će pomoći da se ublaži pritisak. U ovom trenutku, u smislu terminala koje imamo, svaki molekul prirodnog gasa koji možemo pretvaramo u tečni oblik, na tome se radi u punom kapacitetu. Sa stanovišta infrastrukture, potrebnoj je vrijeme da se dodaju novi terminali. Znam da i Norveška obećava veće količine prirodnog gasa, i razgovara se sa drugim zemljama kako bi se povećale zalihe. Znam da Ukrajina želi diverzifikaciju izvora energenata, smanjenje otpuštanja ugljen dioksida i upotrebu čiste energije. Naravno, njoj je značajno teže sada pošto se nalazi usred krize, zbog čega mislim da sve ideje treba da se nađu na stolu. Nemam odgovor za vas o pozajmici gasa, ali znam da je ova administracija spremna da učini sve što je potrebno da ublaži ukrajinske patnje.”

Glas Amerike: Prije godinu dana, predvodili ste američku delegaciju u Ukrajini na proslavi 30 godina nezavisnosti. 24. augusta će se navršiti šest mjeseci od kada je Rusija pokrenula kompletnu invaziju. Šjest mjeseci kasnije, šta je za vas glavna pouka i zaljučak o zapadnom odgovoru na rat? Da li mislite da svjetski lideri treba da nauče izvjesne pouke?

Granholm: „Pre svega, još sam pod velikim utiskom toga koliko je lijepa Ukrajina. Na proslavi, bila je organizovana parada na kojoj je između ostalog jedna djevojčica išla ulicama Kijeva i zastajala kod svakog historijskog mjesta. Bilo je prelijepo, svi u publici su bili na ivici suza. Nisam Ukrajinka ali sam osjetila ponos zbog Ukrajine i njenog snažno osećanja nezavisnosti. Nisam mogla da sanjam da će se šest mjeseci događati ovaj užas. I da, ima pouka. Mislim da je jedna od najvećih lekcija za svijet da je sada jasno šta su namjere Rusije. Ali je takođe jasno da NATO i naši saveznici moraju da ostanu snažni u odbrani zemalja koje žele da zaštite svoju slobodu. Brine me što Rusija vidi ovo kao rascijep u svijetu, da postoji rascijep između zemalja zbog toga što su uradili. To je bilo njihovo djelo. Niko nije želio taj sukob i rascijep. Ali to su stvorili. Na sreću, ima mnogo više zemalja koje stoje uz Ukrajinu i koje snažno vjeruju da moramo da budemo složni kada se napadne suverenitet naših saveznika. To je jedna stvar. A drugo, mislim da je to izuzetno važno, pošto sam ja sekretarica za energetiku, pouka je i koliko brzo moramo da radimo na osiguranju energetske bezbjednosti putem čiste energije.”

Glas Amerike: Da li želite još nešto da poručite ukrajinskom narodu? Neki će imati veoma tešku zimu, već prolaze kroz brojne teškoće. Da li postoji nešto što želite da im poručite kao sekretarica za energetiku Sjedinjenih Država?

Granholm: „Želim da znaju da SAD snažno podržavaju Ukrajinu i da ćemo nastaviti da je podržavamo - bilo kroz energetiku - na primjer, radimo na sinhronizaciji sa evropskom energetskom mrežom, i nastavićemo da radimo na tome, zatim kroz praćenje sitaucije u Zaporožnju i preduzimanja svih mogućih koraka da se postaramo da nuklearna elektrana i područje oko nje budu bezbjedni, kroz staranje da Ukrajina zna da će imati dovoljno resursa za svoju odbranu u budućnosti. I to je prijateljstvo koje će trajati, mi nikada nećemo okrenuti leđa Ukrajini.”

Neil Thomas, viši analitičar za Kinu u Grupi Evroazija, konsultantskoj kući za političke rizike, rekao je za servis Glasa Amerike na mandarinskom jeziku da proširene vježbe Narodne oslobodilačke vojske oko Tajvana povećavaju rizik od nesreće ili pogrešne procjene koja eskalira u produženi vojni sukob ili drugu vrstu međunarodne bezbjednosne krize.

Thomas je u odgovoru e-poštom rekao da kineske vojne vježbe, nakon što je predsjedavajuća Predstavničkim domom SAD Nancy Pelosi posjetila Tajvan, podižu operativne troškove za strane kompanije "jer su uključivale zone isključenja koje su primorale avione i brodove u toj oblasti da koriste duže rute kako bi izbjegli ove oblasti, dodajući vrijeme u lancima snabdijevanja i dodajući troškove trgovini".

Wall Street Journal izvijestio je da osiguravjuće kuće izbjegavaju da obezbijede nove polise za pokrivanje političkog rizika u vezi sa Tajvanom. U njemu se navodi da je broker osiguranja rekao da ne daju polise novim klijentima "barem dok se stvari donekle ne smire".

Pelosi je posjetila Tajvan 2. augusta, prkoseći prijetnjama Kine, koju je dugo kritikovala zbog stanja u njoj u oblasti ljudskih prava i demokratije. Kao odgovor, Kina je pokrenula bojne vojne vježbe na sedam dijelova vode oko samoupravnog ostrva, prema tajvanskim zvaničnicima.

Rupert Hammond-Chambers, predsjednik američko-tajvanskog poslovnog savjeta, rekao je za VOA mandarin da će, ako se stvari uskoro ne smire, većina globalnih kompanija preispitati šta znači ulagati u Tajvan.

Christina Lai, profesorica i pomoćnica istraživača na Institutu političkih nauka pri Akademiji Sinika u Tajpeju, rekla je za VOA mandarin da su nedavni incidenti otkrili jasan obrazac kineskih mjera prinude protiv Tajvana, koje koriste kombinaciju ekonomskih sankcija i vojnih vježbi.

Ona je upozorila da bi sve veći nivo vojne konfrontacije mogao dugoročno negativno uticati na ekonomiju Tajvana.

"Na primjer, stotine letova je otkazano tokom prošle nedjelje zbog vježbe PLA u blizini Tajvanskog moreuza", rekla je ona. "Ako kineska mornarica pojača svoje napore za blokadu, onda bi trgovački put koji povezuje sjeveroistok i jugoistočnu Aziju brzo bio prekinut. Ovo bi bio najgori scenario koji bi mogao ozbiljno uticati na obim trgovine i ekonomski razvoj Tajvana."

Drugi ističu da Kina nije imuna na poremećaje u lancu snabdijevanja koje stvara sopstvenim postupcima.

David Uren, viši saradnik u Australijskom institutu za stratešku politiku, rekao je u nedavnom članku da bi svaki prekid morskih puteva istočno i zapadno od Tajvana imao štetni efekat po kinesku sopstvenu ekonomiju, "jer njene glavne luke Šangaj, Dalian, Tianjin i druge zavise od prolaska kroz vode u blizini Tajvana".

Tajvanski moreuz, koji razdvaja Tajvan i kontinentalnu Aziju, jedan je od najprometnijih trgovačkih puteva na svijetu za brodove koji prevoze robu između Kine, Japana i Južne Koreje i ostatka svijeta.

Ministarstvo nacionalne odbrane Tajvana saopštilo je da je svakog dana ove nedjelje otkrilo više od 15 ratnih aviona Narodne oslobodilačke armije (PLA) i najmanje pet plovila u Tajvanskom moreuzu.

Nova runda kineskih vježbi uslijedila je kao odgovor na posjetu američke delegacije koju je u ponedjeljak predvodio demokratski senator Ed Markey.

U utorak, viceadmiral Karl Thomas, komandant 7. flote SAD, opisao je Kinu kao "gorilu u sobi" uoči pomorske jvežbe saradnje i obuke jugoistočne Azije, poznate kao Siket (SEACAT).

"Veoma je važno da se borimo protiv ovakve stvari. Znam da gorila u prostoriji lansira rakete iznad Tajvana", rekao je on, dodajući da je neodgovorno da Kina lansira rakete iznad Tajvana u međunarodne vode.

Dale Buckner, izvršni direktor Global Gardijana, firme za bezbjednosna riješenja sa sjedištem u Virginiji, rekao je da su neki od njegovih najvećih klijenata zabrinuti zbog poslovanja na Tajvanu.

On je rekao da kompanije treba da počnu da ispituju svoje osnovno osoblje u regionu, svoju imovinu i da li imaju finansijska sredstva koja su parkirana u kineskom ili tajvanskom sistemu.

"Mislim da ako ste lider i razmišljate o horizontu – ne samo u narednih 12 ili 18 mjeseci, već u sljedećoj deceniji – morate razmišljati o ovim stvarima. Mislim da trenutno moji klijenti nisu u panici, ali mislim da to shvataju veoma, veoma ozbiljno. I ne žele da ponavljaju ono što se dogodilo između Rusije i Ukrajine u mnogo većim razmjerama", rekao je on za VOA mandarin.

Glas Amerike: Na Masterclassu u okviru Sarajevo Film Festivala ste kazali da je Sarajevo najinteresantniji grad na svijetu i da osjećate povezanost s ljudima u Bosni i Hercegovini. Čak ste i određene historijske činjenice usporedili s Vašom porodicom. Na koji način osjećate povezanost, da li je to historija kroz koju je prošla naša zemlja?

Eisenberg: „Postoji nešto što je u oblasti kulture slično mjestu gdje sam odrastao. Kultura ovdje je vrlo topla i poželi vam dobrodošlicu. Volim svaku vrstu kulture koja se isprepliće s drugom, jer sam u jednom takvom mjestu odrastao. Tako da se ovdje osjećam vrlo ugodno. Mnogo sam istraživao historiju svoje porodice tokom ratova u Europi, jer sam dosta članova izgubio u Drugom svjetskom ratu. I kada sam došao u Bosnu, vidio sam da je zemlja prošla kroz sličnu tragediju. Tako da mi učenje o Bosni dalo putokaz da razmišljam o historiji vlastite porodice. Ovo mjesto je stvarno postalo svojevrsno posebno za mene - s jedne strane da razmišljam o historiji porodice, a s druge da uživam kao turist. Nevjerovatno je zabavno. U kojem god smjeru pogledate, vidite nešto nevjerojatno - arhitekturu i prirodne ljepote.”

Glas Amerike: Poseban dojam na Vas su ostavili bh. filmovi „Grbavica” i „Quo vadis, Adisa”. I oni prepliću ratnu tematiku.

Eisenberg: „Tako je. Posebnu dimenziju ovdje imaju filmovi. To je, zapravo, pravi pokazatelj kako male zemlje mogu stalno snimati nevjerojatne filmove. Bosna je upola manja od New Jerseya u kojem sam odrastao, a ipak pruža nevjerojatne filmove. Postala je dio europske filmske tradicije koja se razlikuje od američke komercijalne filmske industrije.”

Glas Amerike: Rekli ste da ponekad osjećate disbalans između svojih osjećaja i načina na koji se predstavljate publici. Gdje, zapravo, nalazite inspiraciju u svojim filmovima, posebno u onima koje režirate?

Eisenberg: „To bih najlakše objasnio kroz svoj posljednji film na kojem sam radio. Mladić kojeg glumi Finn Wolfhard je izvođač koji pušta muziku pred 20.000 ljudi na internetu. Ali, u privatnom životu ne može razgovarati s jednom djevojkom u koju je zaljubljen u školi, jer je nervozan. I to je smiješno poređenje rock zvijezde koja je previše nervozna da bi razgovarala s mladom ženom u školi. Pretpostavljam da sam, na neki način, i ja takav jer imam javni profil, a opet ponekad osjećam anksioznost kada radim normalne stvari koje i većina ljudi.”

Glas Amerike: U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri ste sarađivali s mnogim holivudskim zvijezdama poput Woodyja Allena, Julianne Moore, Richarda Gerea, Davida Finchera... Da li svoje glumačke i režiserke uspjehe dugujete umjetnosti, za koju kažete da Vam je spasila život?

Eisenberg: „Borio sam se s teškom depresijom kada sam bio mlađi. Posjetio sam mentalnu ustanovu jer se nisam mogao izboriti sa sobom. A onda sam počeo glumiti i to mi je dalo oduška i prostora da se izrazim emocije na pozitivan način, a ne da se neprikladno ponašam. To je dio priče koja se uklapa u konstataciju da mi je umjetnost spasila život. Sretan sam i zahvalan što mogu biti glumac, što mogu pisati, jer je to nevjerojatno katarzično i ljekovito.”

Glas Amerike: Nekoliko puta ste posjetili Sarajevo, ove godine i kao gost filmskog festivala. Kakvo iskustva ćete ponijeti sa sobom?

Eisenberg: „Uvijek sam se htio vratiti u Sarajevo kao turist, da čekam u redu kao i svi ostali, da odem vidjeti nešto. Ali budući da sam došao u okviru festivala i dobio nevjerojatnu čast primiti nagradu Srce Sarajeva, tretiraju me kao posebnu osobu i vode na najbolja mjesta. Dakle, moje iskustvo ovdje na Sarajevo film festivalu je kao da sam posjetio najcool grad na svijetu i da me tretiraju kao da sam poseban. Jedva čekam da se vratim u Sarajevo kada se malo stiša atmosfera, pa da ga mogu istraživati u tišini. Ali, svakako je prava čarolija biti ovdje kada je uzbuđenje na nivou.”

Glas Amerike: U karijeri ste dobili nekoliko nagrada i priznanja, uključujući nominacije za Oscara, dvije BAFTA nagrade, Zlatni globus i dvije nagrade Udruženja filmskih glumaca. Koliko Vam znači nagrada Srce Sarajeva?

Eisenberg: „Kada sam prvi put došao u Sarajevo, osjetio sam da je kultura veoma topla. U skladu s tim, prikladno je da nagrada koja se dodjeljuje nije statua ili zlatni globus. To je srce. To govori nešto o kulturi. To govori nešto više o osjećajima i karakteru ljudi. Za mene je velika čast primiti nagradu i mnogo mi govori o Sarajevu.”

Kina, koja tvrdi da je Tajvan njena teritorija, ovog mjeseca izvodi vojne vježbe oko ostrva kako bi pokazala svoj bijes zbog posjete Tajpeju predsjedavajuće američkim Predstavničkog doma Nancy Pelosi.

Govoreći u sklopu konferencijskog poziva u srijedu, Kritenbrink, pomoćnik državnog sekretara za Biro za istočnoazijske i pacifičke poslove, rekao je da je Kina iskoristila putovanje Pelosi kao izgovor da promijeni status kvo, ugrožavajući mir.

"Ove akcije su dio pojačane kampanje pritiska NR Kine protiv Tajvana, za koju očekujemo da će se nastaviti u narednim nedjeljama i mjesecima", rekao je on, koristeći zvanični naziv Kine, Narodna Republika Kina.

"Cilj ove kampanje je jasan - da se zastraši i prinudi Tajvan i potkopa njegova otpornost."

Posvećeni politici "jedne Kine"

Sjedinjene Države su bile jasne sa Kinom da se njihov pristup Tajvanu nije promijenio, uključujući privrženost SAD politici "jedne Kine" i nepodržavanje formalne nezavisnosti Tajvana, dodao je Kritenbrink.

"Iako se naša politika nije promijenila, ono što se promijenilo je rastuća prinuda Pekinga. Riječi i postupci NR Kine duboko su destabilizujući. Rizikuju donošenje pogrešne procjene i ugrožavaju mir i stabilnost Tajvanskog moreuza".

Sjedinjene Države su Kini u svakom razgovoru prenosile da ne traže i da neće izazvati krizu, rekao je on.

"Smireni, ali odlučni koraci"

Komunikacione linije SAD sa Pekingom ostaju otvorene, a Sjedinjene Države će nastaviti da obavljaju rutinske pomorske tranzite kroz Tajvanski moreuz, dodao je Kritenbrink.

"Nastavićemo da preduzimamo mirne, ali odlučne korake da održimo mir i stabilnost suočeni sa stalnim naporima Pekinga da ga potkopa i da podržimo Tajvan u skladu sa našom dugogodišnjom politikom. Ponašaćemo se odgovorno, postojano i odlučno", rekao je on.

Govoreći u Tajpeju, portparolka tajvanskog ministarstva spoljnih poslova Joanne Ou ponovila je da vjeruju da je Tajvanski moreuz međunarodni plovni put i da podržavaju američke misije slobode plovidbe kao "pozitivne" po mir i stabilnost.

Kina se nikada nije odrekla upotrebe sile za preuzimanje kontrole nad Tajvanom.

Tajvanska demokratski izabrana vlada kaže da Narodna Republika Kina nikada nije vladala ostrvom, da nema pravo da odlučuje o njegovoj budućnosti, koju može da odredi samo njenih 23 miliona stanovnika, bez prisile.

Washington nema formalne diplomatske odnose sa Tajvanom, ali je po zakonu obavezan da mu obezbijedi sredstva za odbranu.

Kina kaže da je Tajvan najvažnije i najosjetljivije pitanje u njenim vezama sa Sjedinjenim Državama.