Erdogan je ovaj odgovor dao nakon novinarskog pitanja da li podržava moguće nametanje izmjena Izbornog zakona BiH i da li će ovo pitanje biti tema tokom posjete Hrvatskoj.

Turski predsjednik je rekao da u vezi toga ne treba intervenisati visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, smatrajući da je to protivno demokratskim principima.

„Imamo period koji je kraći od mjesec dana. I u ovom periodu bilo kakva intervencija visokog predstavnika je intervencija demokratskom procesu u BiH”, kazao je Erdogan.

Za razliku od Erdogana, Sjedinjene Države podržavaju bilo koju odluku koju donese visoki predstavnik po pitanju Izbornog zakona u BiH, saopćio je ranije State Department.

Turski predsjednik u posjetu BiH dolazi na početku predizborne kampanje i mogućnosti da Schmidt nametne izmjene Izbornog zakona BiH.

Opći izbori u BiH se održavaju u oktboru. Krajem jula, visoki predstavnik je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona u BiH, dok je političarima dao vremena da pokušaju postići dogovor o suštinskim izmjenama.

Po dolasku u BiH, Erdogan se sastao sa članovima Predsjedništva BiH, rekavši da su razgovarali o poboljšanju odnosa između Turske i BiH, te da su postigli dogovor da građani BiH u Tursku mogu putovati sa ličnom kartom.

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je rekao kako je uloga Turske „vrlo stabilizirajuća na području Zapadnog Balkana”.

„I kada smo mi unutar BiH u pitanju, Republika Turska i predsjednik Erdogan vodi jednu uravnoteženu politiku i imaju dobre odnose sa svima nama u BiH, bez obzira kom narodu pripadamo, iz kojeg dijela BiH dolazimo”, rekao je Džaferović.

Milorad Dodik, koji je poželio Erdoganu sve najbolje, kaže da je zadovoljan turskom politikom prema BiH.

„Nikada mi u Predsjedništvu nismo imali toliki stepen saglasnosti u razgovoru sa nekim kao što pokazuje, evo, kada je u pitanju predsjednik Erdogan. Kada nam neko dolazi sa Zapada, u najmanju ruku, nas trojica smo posvađani”, rekao je Dodik, koji se nalazi pod američkim sankcijama.

Ipak, tokom konferencije za novinare, Dodik i član Predsjedništva BiH Željko Komšić iznijeli su suprotne stavove u vezi Schmidta, za kojeg je Dodik rekao ga treba protjerati iz zemlje.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je odgovorio da „sve ovo što je Dodik rekao zapravo prilog tezi da je Dejtonski mirovni sporazum prevaziđena kategorija i da ga treba mijenjati i da BiH treba drugačiji ustav”.

Komšić je pozvao visokog predstavnika da „dobro razmisli” o posljedicama koje njegove odluke mogu izazvati, dok je Džaferović rekao kako se protivi nametanjem suštinskih izmjena Izbornog zakona BiH.

Nakon BiH, Erdogan će posjetiti Hrvatsku i Srbiju.

U Bosni i Hercegovini (BiH) se naveliko sanja „američki san“, ali je put do njega za neke postao noćna mora, piše Centar za istraživačko novinarstvo.

„Postoje ilegalni načini, ali, molim vas, nemojte! Dovest ćete se u situaciju da vas deportuju“, poručila je preko društvenih mreža klijentima pravnica Ajša Ramić, reklamirajući svoj novi biznis. Svježe povezana sa imigracijskom savjetnicom Merjem Mirsadom Veladžić, Bosancima i Hercegovcima željnim boljeg života nudila je pomoć i obećavala lagan put do američke useljeničke vize.

Poslovne partnerice, koje je Facebook spojio nekoliko dana ranije, tvrdile su da sarađuju sa Američkom ambasadom u BiH i u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobijanja viza. Zauzvrat su od klijenata tražile uplate od oko pet hiljada dolara kako bi im ugovorile termine za intervjue u Ambasadi.

„Bujrum na intervju i dobro došli u Ameriku!“, emotivno je poentirala Veladžić u promotivnom videu, kao da se radi o najjednostavnijoj stvari na svijetu.

Zahvalni na prilici i sa nadom u novi početak, 36 porodica je potpisalo ugovore o saradnji sa posrednicama, uvjereni da iza njih stoji Ambasada.

No, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da Veladžić i Ramić nisu ni sarađivale ni komunicirale sa službenicima Ambasade, a klijentima su davale falsifikovane dokumente.

Članovi 14 porodica sa kojima su novinari razgovarali kažu da im je saradnja sa ovim ženama donijela razočarenje i sramotu.

„Izvisili smo, prevareni!“, kaže Džemal Filan koji bezuspješno pokušava vratiti novac koji je uplatio kako bi svog bratića doveo u obećanu zemlju.

Lažno posredništvo

Žepčanka Merjem Mirsada Veladžić doselila se u Jacksonville na Floridu 2017. godine.

Uz posao u fabrici 2018. godine je osnovala administrativni servis za prevođenje i pomoć starijim sugrađanima koji se nisu dobro snalazili u američkom administrativnom sistemu. Tvrdi da nije imala veliku zaradu i da je tarifa u rigidnom finansijskom sistemu Amerike bila „koliko ti nije puno“.

No, početkom aprila ove godine njoj je zatrebala pomoć u BiH. Preko društvenih mreža je pronašla mladu pravnicu iz Visokog, obrazovanu i samouvjerenu Ajšu Ramić koja joj je za tri dana „sredila“ boravišnu dozvolu u BiH za vjerenika koji tada i nije bio u zemlji.

Dozvola je bila falsifikovana, a e-mail – koji je šef Terenskog centra Sarajevo u Službi za strance BiH Asmir Kedić poslao Ramić završio je riječima: „Bravo na aktivnostima, najbolja si kao i uvijek” – bio je lažan. Kedić u vrijeme slanja nije više radio u Službi.

Veladžić tvrdi da sve to nije znala. Ramić ju je kupila efikasnim radom i ideja za saradnju je bila rođena: „Ajša, mogla bi pomoći jer mene ljudi pitaju kako mogu dovesti ljude otuda.”

Veladžić je sredinom aprila osnovala firmu „Bamer administration and interpreter services“ u Jacksonvillu i sa Ramić počela biznis.

Dvadesetdevetogodišnja Ramić u promotivnim tekstovima sebe opisuje kao borkinju za prava manjima, a mediji su je predstavljali kao jednu od najobrazovanijih Romkinja u Evropi. Nakon magisterija je radila u nekoliko organizacija, ali je prije dvije godine postala „sama svoja gazdarica“. Osnovala je „Forrtuna administrativni biro“ koji je ove godine u Visokom preimenovala u „Invictus administration“.

Ove organizacije su se u različitim kombinacijama pojavljivale kao ugovorne strane u novom poslu sa američkim vizama.

Veladžić je trebala pronalaziti klijente i skupljati novac, a Ramić potpisivati dokumente i komunicirati sa Ambasadom, tvrdeći da sa njima ima ugovor o saradnji.

Samouvjerene i sa spremnim odgovorima na svako pitanje, svakodnevno su se reklamirale na društvenim mrežama. Nudile su jednostavan i brz put do američke vize, bez čekanja i maltretiranja po Ambasadi. Klijentima je ostalo samo da im daju novac.

Među Bosancima i Hercegovcima u Americi se brzo pronio glas o novoj nadi.

“Dvadeset dvije godine sam ja ovdje, ja još nisam svoju zemlju posjetio. Nemam nikoga, imam jedino tog brata i tu njegovu porodicu i stalo mi je do nekoga svog“, kaže Džemal Filan iz Jacksonvilla. Iako sumnjičav, nada da bi mogao dovesti bratića u Ameriku i konačno imati svoju krv pored sebe bila je jača pa je dao Veladžić 3.250 dolara.

Isto je godinama željela i Hercegovka iz Detroita, ali njena sestra sa porodicom nije mogla tako lako u Ameriku. Ona se prisjeća razgovora sa Veladžić:

“Ona meni kaže imam još jednu (useljeničku vizu, op. a.), neko je navodno odustao. Ja sam lucky da sam ja nju nazvala, da je moja sestra upala u taj sistem! I sad, ono, kontam, wow! Baš sam sretna!”

U vrijeme emitovanja promotivnog videa najmanje deset porodica u Bosni i Hercegovini je pakovalo kofere, uvjereni da su na putu za Ameriku zahvaljujući sposobnim posrednicama sa dobrim vezama, svojim sretnim zvijezdama i uplatama od ukupno 52.450 dolara.

Niko od njih nije imao razlog da sumnja ni u majku četvero djece iz Željeznog Polja kod Žepča, posvećenu vjeri, ni u pravnicu čija se kancelarija nalazi tik uz Policijsku stanicu u Visokom.

Prečica

Da su na internetu potražili stranicu Američke ambasade u BiH, vidjeli bi da za vizu mogu aplicirati samo lično.

“Ne radimo ni sa kakvom vanjskom strankom, odnosno agentom posrednikom”, kaže konzul Martin Thomen i objašnjava da aplikanti za useljeničke vize ne moraju platiti unaprijed.

No, Veladžić i Ramić su klijentima tvrdile da može drugačije. Nudile su program prema kojem bi već za dvadesetak dana trebali biti u Americi.

„Dosta je olakšano i ubrzano. Ti programi, jednostavno, su jedinstveni. Ne možete vi za njega individualno da aplicirate. Znači, ne možete”, tvrdila je Veladžić u promotivnom videu.

Klijenti su morali brzo, ponekad i u roku od dva sata, uplatiti prvu polovinu novca. Iznosi su bili različiti pa je za neke četveročlane porodice useljenička viza koštala 5.800, a za neke 6.250 dolara. Pojedinci su radnu vizu plaćali od 1.550 do 5.250 dolara.

Veladžić kaže da su na to njih dvije imale pravo: „To nisu čarape, to nije fiksna cijena. Procijenite, jednostavno, koliko!”

CIN-ovi sagovornici kažu da je bilo lako vjerovati onome što su dvije žene nudile preko društvenih mreža, iako sada „poslije bitke“ sve izgleda nelogično i neizvodivo. Osramoćeni su i ne žele da govore o ovom iskustvu pod punim imenom i prezimenom.

Uglavnom bez ličnog kontakta i poslovne preporuke, posrednicama su novac uplaćivali preko Western Uniona, različitih aplikacija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), preko računa ili kešom „naruke“.

Iako su ljudi novac uglavnom uplaćivali Veladžić, ona tvrdi da je veći dio prosljeđivala Ramić, njenom mužu Edinu Garridu Rojasu, majci Nermini Ramić i ocu Harisu Ramiću jer banke nisu dozvoljavale da se na račun jedne osobe uplati više od 2.500 dolara dnevno. Za tri mjeseca uzele su od klijenata oko 140 hiljada dolara.

Nakon prve uplate klijenti su potpisivali Ugovor o saradnji sa Ramić koja im se predstavljala kao advokatica, iako to nije bila.

“Ajša napravi ugovor, potpiše, Ajša vrati prema meni, od mene ide klijentu potpisan od Ajše, klijent potpisan vrati ponovo meni i ja potpisan vratim Ajši”, objašnjava Veladžić način rada.

Falsifikati

Brzo nakon potpisivanja ugovora Ramić bi tvrdila klijentima da počinje popunjavati aplikacije za vizu, a potom bi ih već nekoliko dana nakon uplate obavještavala da su je dobili i da ih očekuju u Ambasadi na intervjuu.

No, konzul Martin Thomen kaže da Ambasada ne izdaje nikakve dokumente u procesu apliciranja za vizu: „Tako da dokument te vrste, ja vam garantujem, da je falsifikat“.

Porodica iz Mostara je posumnjala čim su dobili ovaj papir. Naime, na dokumentu sa blijedim i lažnim grbom Američke ambasade kao kontakt Ambasade naveden je broj Hotela „Bristol“ u Sarajevu.

„One (Veladžić i Ramić, op. a.) su rekle da je to greška. Ma, kako će Američka ambasada pogriješiti?!“, prisjećaju se opravdanja koje su dobili kada su to rekli svojim posrednicama.

Većina ljudi sa kojima su razgovarali novinari CIN-a je ovaj dokument dobila samo kao fotografiju koju je „uslikao neko iz Ambasade i proslijedio Ajši“, dok su ih rijetki preuzimali od nje lično. Među njima je bio i Sarajlija Damir Ustamujić koji je u tom trenutku mislio da ušteđevina koju je potrošio da bi poslao sina u Ameriku nije mogla biti iskorištena na bolji način. „Fantastična kopija! Na kraju krajeva, prvi put vidim takav papir.“

Čim bi dobili ovaj dokument, aplikanti su morali uplatiti drugi dio dogovorenog iznosa.

„Tako je brzo išlo to davanje novca, to je nevjerovatno! Danas je razgovor da bi se već prekosutra ujutro morao novac donijeti“, objašnjava Ustamujić.

Konačno, svih deset porodica čekalo je polovinu juna u uvjerenju da tada imaju zakazan intervju i viziranje u Ambasadi, ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, Ramić im je uzela pasoše kako bi ih sama odnijela u Ambasadu.

„Vi vidite sve, ali idete dalje“, objašnjava Mostarka slijepu nadu koja ih je navodila da zažmire na očigledne propuste i nelogičnosti tokom saradnje sa Veladžić i Ramić.

Razotkrivanje

Iako im je obećano da će za nekoliko dana dobiti svoje pasoše, ljudi su na to čekali oko mjesec dana. Za to vrijeme su Veladžić i Ramić na uporne i sve učestalije nervozne pozive i upite klijenata o ličnim dokumentima govorile da se strpe i odgađale termin isporuke „zbog gužve u Ambasadi“.

“Svima postaje sumnjivo – doće pasoš, treba otići u DHL podići pasoš, pa onda ne treba u DHL, doće taj pasoš kući, pa danas, pa nije danas nego sutra, prekosutra, zakosutra”, prisjeća se Ustamujić komunikacije sa Veladžić i Ramić.

Klijente su opominjale da ne kontaktiraju Ambasadu jer tako „otežavaju proces i sebi i njima“ i slale im fotografije navodnih e-mail prepiski sa osobama koje su potpisane na falsifikovanim dokumentima i za koje su svi vjerovali da su službenici u Ambasadi.

No, nijedan od tih e-mailova nije stizao sa službene adrese Ambasade, već sa komercijalnih internet-servisa poput gmail i outlooka, što je neuobičajeno i nedozvoljeno u poslovnoj komunikaciji.

Istovremeno, Veladžić poručuje porodicama da počnu kupovati avionske karte.

„Viziranje vaših pasoša treba biti zvanično okončano tokom naredne sedmice, akobogda, tako da možete svoje karte početi kupovati. Molim vas, ukoliko zaboravimo, podsjetite nas na vaučer od 30% popusta na avionske karte kada budete dolazili ovamo, u znak zahvalnosti za strpljenje i kooperaciju na nivou. Bilo je svega, ali turbulencije tokom ovog leta su nezaobilazne”, napisala je porodici iz Mostara.

Tada je već većini bilo jasno da nešto nije uredu, ali otac četveročlane porodice iz BiH kaže da nije bilo lako reagovati. Prodali su imovinu, dali i najavili otkaze na poslu, a djeca su se pozdravila sa drugarima u školi.

„Ne možeš da napraviš neki radikalan korak jer si već napravio sebi problem, razumiješ?”, objašnjava on. “Očekuješ da će se nešto popraviti.“

Kako bi makar sebi objasnio šta se dešava, pozvao je prijatelje i saznao da potpisnici dokumenata zaduženi za vize uopće ne rade u Ambasadi.

Nazvao je Veladžić koja je odmah krenula iz Amerike. Četiri dana nakon dolaska u BiH, u julu ove godine, prvi put se uživo srela sa Ajšom Ramić u Visokom.

Istog dana su pasoši aplikanata, za koje se do tada vjerovalo da su u Ambasadi, poslani iz pošte u ovom gradu u običnoj koverti. Pisalo je da ih šalje Ana Kukolj iz Sarajeva koju je Ramić predstavljala kao službenicu Ambasade i potpisnicu odluka o dobijanju vize.

U narednih nekoliko dana Veladžić se sastajala sa klijentima, ponavljajući da su svima sigurne i vize i intervjui, iako je nekoliko njih već tada znalo da njihovi zahtjevi nisu ni predati – tako im je na upit odgovoreno iz Ambasade sa zvanične e-mail adrese.

Veladžić je sa klijentima otišla pred Ambasadu.

„Tek sam onda vidjela svojim očima kad mi je officer rekao ovo nije logo Ambasade, niste na listi“, tvrdi Veladžić i dodaje da je odmah pitala Ramić ko su ljudi za koje je tvrdila da su službenici Ambasade sa kojima sarađuje.

Među njima je bila i Amela Dinar Mostić.

„Ja sam ti vrlo dobro objasnila sve da je Amela dio tog tima i da je Amela šefica Ani (Kukolj, op. a.). Nema potrebe mene da ispituješ i mene tako da propitkuješ preko telefona. Ti i ja smo valjda tim u ovom svemu“, rekla joj je Ramić i zaprijetila policijom.

Jedina Amela Dinar Mostić u Visokom je doktorica u lokalnom Domu zdravlja. Ona tvrdi da ne poznaje svoju sugrađanku Ramić i da nema nikakve veze sa Ambasadom SAD-a u BiH.

Osim Ane Kukolj na falsifikovanom dokumentu potpisan je i Matthew Fist. Novinari CIN-a nisu pronašli ljude sa ovim imenima koji bi bili povezani sa Ambasadom, Ramić ili Veladžić.

„Sa svima sam komunicirala putem e-maila, ali nikada nikog nisam čula putem telefona“, kaže Veladžić.

Prijave u BiH i SAD-u

Saznavši za ove događaje, Američka ambasada u Sarajevu je obavijestila bh. javnost, svoj ured u Washingtonu i lokalnu policiju o prevari.

Veladžić je prijavila Federalnoj upravi policije u Zenici Ajšu Ramić zbog prevare i vratila se u Ameriku. Tvrdi da je sve dokumente i informacije koje je davala ljudima dobijala od nje.

„Nisam znala da je to ilegalno. (…) Advokat radi posao koji treba da radi. Što ja moram razbijati glavom oko toga?!“

Svim klijentima i poslovnoj partnerki poslala je obavještenje o prekidu saradnje sa Ramić, zatraživši od nje da im vrati novac. Ramić se od tada nije javljala na njihove telefonske pozive, a nije htjela zvanično razgovarati ni sa novinarima CIN-a.

Ona je na zahtjev tužioca Zeničko-dobojskog kantona sredinom augusta saslušana zbog prijave o prevari koju je predala Veladžić.

Poslovnim partnericama je 36 porodica i pojedinaca uplatilo skoro 140 hiljada dolara. Prema riječima Merjem Veladžić, ona je dobila 48,5 hiljada, a Ramić 91,5 hiljadu dolara.

Među tim novcem je i 5.250 dolara koje je Edin Salešević iz Sant Luisa uplatio za vizu svoje rođake: „Ja sam rekao Merjem digni kredit, vrati novac kome možeš. Isplaćuj, plaćaj, šta ću ti ja!? Žao mi je, znamo se, žao mi je, ali ja tako kad tropnem, ja platim.”

Salešević je došao u BiH po dvoje mladih, planirajući im dati posao i šansu za ostvarenje američkog sna, ali se u novu domovinu vratio sam sa novom lekcijom iz starog zavičaja.

„Bosna je uvijek pravo mjesto za prevare.“

Abu Akleh, koja je bila američko-palestinska državljanka, ubijena je 11. maja dok je izvještavala o izraelskoj vojnoj akciji u gradu Jenin na Zapadnoj obali - u području koje se nalazi pod kontrolom izraelske vojske.

U zaključku istražitelja navedeno je da su izraelske snage, koje su učestvovale u vojnoj akciji, bile pod jakom vatrom sa svih strana i da su uzvratile.

"Otvarale su vatru i prema području na kom se nalazila Abu Akleh – što je bilo oko 200 metara od njihovog položaja", navedeno je u tekstu.

Ukazano je da izraelske snage nisu uspjele da je identifikuju kao novinara.

"Postoji znatna mogućnost da je novinarka pogođena paljbom Izraelskih odbrambenih snaga otvorenoj prema osumnjičenima identifikovanim kao naoružani palestinski napadači", navode u zaključku istražitelji.

U dolumentu je, međutim, navedeno i da je moguće da su novinarku Abu Akleh pogodili palestinski naoružani napadači.

Smrt Abu Akleh, jedne od najprepoznatljivijih novinarki koja je tokom posljednje dvije decenije izvještavala o izraelsko-palestinskom sukobu, izazvala je gnjev širom svijeta – posebno pošto je izraelska policija upotrijebila silu protiv ožalošćenih na njenom sprovodu u Jerusalimu.

"Svi dokazi, činjenice i istrage koje su sprovedene dokazale su da je Izrael počinilac i da je odgovoran za smrt Abu Akleh. Da treba da snosi odgovornost za zločin", saopštio je Nabil Rudeineh, portparol palestinskog predsednika Mahmouda Abbasa.

Komitet za zaštitu novinara (CPJ), nevladina njujorška organizacija, saopštila je da su zaključci o smrti ubijene novinarke, kako je navedeno, kasni i nepotpuni i da ne pružaju odgovore koje njena porodica i kolege zaslužuju.

Kancelarija za ljudska prava Ujedinjenih nacija u junu je, povodom njene smrti, saopštila da se Shireen Abu Akleh, tokom izraelske vojne akcije, nalazila sa ostalim novinarima i da se jasno identifikovala kao medijska radnica.

U saopštenju je navedeno da je nosila šlem i jaknu na kojoj je bilo jasno naznačeno da je novinarka. Pogođena je jednim metkom – od čega je i preminula.

Kada je bivši direktor „Olimpijskog bazena Otoka” u Sarajevu Enes Peštek 2018. godine odlučio potražiti izvor života u krugu preduzeća, činilo se to kao odlična ideja – bazen bi imao vodu potrebnu za rad i mjesečno bi na računima uštedio i do 19.000 maraka.

Novac za ovaj projekat su dali Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo (KS) i Peštek se odmah bacio u potragu. Međutim, novac je potrošen, ali voda nije potekla. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da pritom nije poštovao pravila.

Privatnici su bušili bez valjanih dozvola. Peštek im je posao dodjeljivao direktnim sporazumima, dijeleći nabavku na više ugovora manje vrijednosti, zbog čega priliku za angažman nisu mogle dobiti firme registrovane za radove iz oblasti geologije. Na projekat je uzaludno potrošeno 54.400 maraka.

Iste godine Peštekovi najbliži saradnici iz preduzeća i Nadzornog odbora su ga nagradili za izuzetne rezultate rada. Uglavnom nezakonitim odlukama, dobivao je bonuse na plaću u vidu stimulacija i položajnog dodatka, a dali su mu i novac za liječenje – ukupno 20.000 maraka.

On je smijenjen sa pozicije direktora prije isteka mandata, u septembru 2021. godine, jer mu Vijeće Grada Sarajeva nije prihvatilo izvještaj o radu. Aktuelna uprava je projekat vodosnabdijevanja obustavila zbog neopravdanosti.

Peštek je odbio zvanično razgovarati sa novinarima CIN-a. Pogledajte priču:

Radi se o predmetu koji se najvjerovatnije koristio u obredne svrhe na kojem je posebno interesantno prisustvo prikaza ptica vodarica na kolima, što nije rijedak motiv u željeznom dobu, ali ljepota predmeta ukazuje da nije običan i da je pripadao nekoj istaknutoj ličnosti. Kopija vog predmeta nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Glasinačka kolica kao ritualni predmet

Brončana kultna kolica iz perioda starijeg željeznog doba s predstavama ptica vodarica pronađena su 1880. godine u tumulu na Glasinačkom polju prekopanom prilikom izgradnje puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad.

Važan aspekt u razvoju društvenih zajednica kroz sve prethistorijske periode zauzimaju religija i duhovnost. Religijski koncepti i njihove materijalne manifestacije dio su kulturnog identiteta prethistorijskih zajednica, baš kao i društveni i prirodni fenomeni, jer je u to vrijeme religijska komponenta bila neodvojiv dio svih svakodnevnih aktivnosti. Iako su arheološki nalazi koji dokumentiraju religijska shvatanja brojni, danas ih je teško konkretno tumačiti zbog nedovoljnog poznavanja njihovog značenja u okviru lokalnih tradicija.

„Kult mrtvih najizrazitija je manifestacija u religijskom i društvenom životu zajednica brončanog i željeznog doba. Veliki broj grobova, pojedinačnih ili organiziranih ukopa u nekropolama, te nalazi u njima, konkretnije ukazuju na ritus ukapanja i pogrebne običaje koji su se razlikovali i na osnovu hijerarhije, odnosno društvenog položaja pojedinca u zajednici, među kojima se posebno ističu kneževski grobovi željeznog doba“ govori arheologinja Andrijana Pravidur, kustosica Zemaljskog muzeja.

Kolicima ovoga tipa s predstavama ptica vodarica pripisuje se ritualna namjena, a povezuju se obično s kultom sunca. I po motivu i po stilu ona se oslanjaju na tradiciju prethodnog kasnog brončanog doba kada su ptice vodarice dominantan simbol kulture polja s urnama. „Simbolici solarnog kulta pripisuju se i nalazi u obliku točka, diska, stilizirani prikazi ptica vodarica, bika, konja, te često korišten motiv svastike koji se aplicirao na predmete u svakodnevnoj upotrebi“, objašnjava Pravidur, dodajući kako su vjerovatno ova kultna kolica načinjena na području Glasinačke visoravni, a izvjesni detalji ukazuju na sličnosti s kolicima u Podunavlju i Karpatskoj kotlini.

„Motiv ptica vodarica kroz predstave figura ili protoma čest je i od samog početka željeznog doba, te ga susrećemo i na predmetima ritualne namjene, keramičkim i brončanim posudama, ukrasnim predmetima i dijelovima nošnje kao važan religijski simbol. Ova kultna kolica jedinstven su primjer s glasinačkog područja te su najvjerovatnije pripadala nekoj istaknutoj ličnosti koja je imala poseban položaj i ulogu u društvu“, kaže Pravidur.

Bogata prošlost Bosne i Hercegovine

Najraniji tragovi aktivnosti modernog čovjeka na ovim prostorima tokom starijeg kamenog doba (paleolitika) dokumentirani su različitim oblicima kamenog i koštanog oruđa i oružja. Promjene u organizaciji gospodarskog i društvenog života koje su uslijedile tokom mlađeg kamenog doba (neolitika) odrazile su se i na materijalnim ostacima kultura koje karakterizira proizvodnja keramičkog posuđa kao i nove tehnike u izradi kamenih izrađevina.

Bakreno doba (eneolitik) karakterizira upotreba metala, odnosno bakra koji je sve češće zamjenjivao kost i kamen u izradi oruđa i oružja. Tokom brončanog i željeznog doba upotreba različitih izrađevina od bronce i željeza imala je dalekosežne posljedice za daljnji razvoj ljudskih zajednica koje karakteriziraju novi oblici materijalne i duhovne kulture, razvoj rudarstva i metalurgije te sve naglašenija socijalna diferencijacija.

„Slijedeći tragove materijalne kulture izložba Bosna i Hercegovina u prethistorijsko doba ilustrira svakodnevni života prethistorijskih zajednica – od kulture stanovanja, privrednih aktivnosti do vjerovanja i umjetnosti, rekonstruirajući vrijeme formiranje društva i kulturnog razvoja na ovim prostorima. Ona svjedoči o kulturnim dostignućima, tehnologiji, društvenim kontaktima, prenosu znanja i ideja, trgovini i razmjeni kada je ovo područje intenzivno bilo uključeno u kulturne, društvene i političke tokove ondašnjeg poznatog svijeta“ , objašnjava Pravidur.

Pogrebni običaji starih društava

No, Glasinačka kolica nisu jedini predmet koji privlači znatiželjne oči. U postavci Zemaljskog muzeja značajno mjesto zauzimaju kako ostaci broda, tako i jedan skelet.

Izloženi skeletni ukop ilustrira pogrebne običaje jednog od najznačajnijih nalazišta željeznog doba na prostoru današnje sjeverozapadne Bosne, Donje Doline kod Bosanske Gradiške.

„Pogrebne običaje na ovom lokalitetu odlikuje biritualnost, odnosno prisutnost oba načina pokapanja, inhumacije i incineracije, na istoj nekropoli. Počeci nekropole u Donjoj Dolini mogu se povezati s kasnim brončanim dobom, dok ukopavanje traje sve do kraja latenskog razdoblja“, priča Pravidur, dodajući ako . najveći broj ukopa pripada skeletnim ukopima u ravnim grobovima koji se javljaju tokom cijelog željeznog doba, dok se ukopi spaljenih pokojnika vežu za početak i kraj ukopavanja na nekropoli.

Spaljivanje pokojnika je obavljano unutar prostora nekropole, a u nekim primjerima i nakit je spaljivan zajedno s pokojnikom pa su takvi nalazi u grobove dospjeli oštećeni vatrom. U većini slučajeva nakit je, kao i keramičke posude, priložen nakon spaljivanja, obično u urnu ili jamu s pepelom. Ispod kuća sojeničkog naselja pronađeno je i nekoliko skeletnih grobova u drvenim sanducima.

„Posebnu pojavu predstavljaju dvojni ukopi sa skeletima položenim jedan uz drugi, ukopi majke i djeteta, te dvojni ukopi muškarca i žene suprotne orijentacije. Kako se u nekim primjerima dvojnih grobova radi o istovremenom ukopu, vjerovatno je riječ o ukopu međusobno bliskih osoba“, dodaje kustosica.

Materijal otkriven u grobovima unutar nekropole ukazuje na sličnosti sa susjednim skupinama željeznog doba, kao što je kulturni kompleks Glasinac, ali postoje i važne paralele koje povezuju ovaj prostor s halštatskim grupama na sjeveru. Raznovrsnost i bogatstvo nalaza u opremi grobova ukazuje na društveni status pojedinaca i izdvajanje aristokracije. Pojava defanzivnog naoružanja, poput brončanih kaciga, brončanih i željeznih štitova ili sjekira, ukazuju na poznate karakteristike bogatih ratničkih pa i kneževskih grobova starijeg željeznog doba na zapadnom i centralnom Balkanu. Izuzetno bogatstvo nalaza u velikom broju ženskih grobova, poput raskošnih fibula, ogrlica, narukvica ili pojaseva, ukazuje i na poseban status i položaj žena u društvu, koji je u kontekstu društvene diferencijacije mogao biti stečen tokom života ili naslijeđen rođenjem.

Ugovor o izgradnji farmi u mjestima Glamoč i Bosansko Grahovo u Federaciji BiH potpisali su ranije Ivan Vukadin, premijer Kantona 10 Federacije, i Andreas Chollet, menadžer razvoja njemačke firme wpd GmbH.

Ove dvije farme prvi su dio većeg projekta koji će uključivati izgradnju još dvije vjetroelektrane u obližnjem gradu Livnu - vjetroparka koji bi proizvodio 1000 megavata (MW) električne energije, navodi se u priopćenju.

Zapadnu Bosnu karakteriziraju visoke visoravni, što je čini pogodnom za proizvodnju energije iz vjetra.

Konzorcij kineskih firmi dogovorio je prošle godine izgradnju vjetroelektrane snage 84 megavata (MW) po cijeni od oko 100 miliona eura na tom području, u blizini grada Tomislavgrada, koja će biti najveća u BiH s godišnjom proizvodnjom od 236,6 gigavat sati električne energije.

BiH, koja proizvodi gotovo svu svoju energiju iz ugljena i hidroelektrana, ali ima za cilj povećati proizvodnju iz obnovljivih izvora energije, najveći je izvoznik električne energije na zapadnom Balkanu, s proizvodnjom energije koja čini 20% njezinog BDP-a.

Prema inventaru, koji je objavio Sekretarijat za pravosuđe, otkriven je sadržaj 33 kutije i fascikli uzetih iz kancelarije i skladištene prostorije u Trumpovom posjedu Mar-a-Lagu tokom pretresa 8. avgusta.

Iako nije opisan sadržaj dokumenata – popis pokazuje da su povjerljivi zapisi bili pomiješani sa novinama, časopisima, odjećom i drugim ličnim stvarima - uključujući materijal na strogo povjerljivom nivou, javlja agencija AP.

Takođe, prvi put je prikazano koliko je neklasifikovanih vladinih dokumenata čuvano u kući – iako je takva evidencija trebalo da bude predata Državnoj upravi za arhive i evidenciju, koja je mjesecima bezuspješno pokušavala da ih preuzme.

Sudeći prema inventaru - 43 prazne fascikle sa naljepnicama koje ukazuju na povjerljivost izvađene su iz kutije sa još 28 praznih fascikli sa natpisom „Vratiti šefu osoblja“ ili vojnom pomoćniku. Takve fascikle pronađene su i u jednom od ormana.

Iz spiska inventara ostalo je nejasno zašto je bilo koja od fascikla bila prazna, kao i šta se dogodilo sa dokumentima koj su se nalazili u njima.

Sekretarijat za pravosuđe ukazao je i da u Mar-a-Lagu nema uslova za skladištenje povjerljivih vladinih dokumenata, kao i da je započeo krivičnu istragu usredsređenu na njihovo zadržavanje, ali i napore da se ta istraga opstruira.

Takođe, istražuje se moguće kršenje posebnog statute kojim se reguliše pričinjavanje štete ili prikrivanje državnih zapisa – bili oni povjerljivi ili ne.

Sa druge strane, Trampovi zastupnici nisu odgovorili na upite agencije AP u vezi sa tim.

Sekretarijat za pravosuđe je u petak saopštio i da je pregledao dokumentaciju zaplijenjenu tokom pretresa. Navedeno je da su zapisi sa oznakom povjerljivo izdvojeni kako bi se obezbijedilo njihovo čuvanje u skladu sa odgovarajućim protokolom i procedurom.

„Zaplijenjeni materijali će se i dalje koristiti za dalje vladine istrage, a istražni tim će nastaviti da koristi i procjenjuje materijale dok bude preduzimao dalje korake u istrazi - poput razgovora sa svjedocima”, navedeno je u saopštenju.

Na opštim izborima 2. oktobra građani Bosne i Hercegovine (BiH) će birati članove Predsjedništva BiH, poslanike u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, poslanike u parlamentima dva entiteta, Republici Srpskoj (RS) i Federaciji BiH, te poslanike u deset kantona u Federaciji BiH. Radi se o direktnom biranju.

Istim načinom se biraju i predsjednik RS i njegovi potpredsjednici.

Pravo glasa imaju svi građani u Bosni i Hercegovini stariji od 18 godina.

U centralni birački spisak je upisano 3.368.666 birača.

Za glasanje iz inostranstva prijavljeno je 69966 birača.

Prema Zakonu o predsjedničkoj evidenciji, predsjednička evidencija pripada vladi i mora se predati Nacionalnom arhivu i upravi za evidenciju na kraju mandata predsjednika.

FBI istražuje kako su stotine stranica dokumenata, od kojih su neki klasifikovani kao strogo povjerljivi, završili u Mar-a-Lagu nakon što je Trump napustio Bijelu kuću u januaru 2021.

Tvrdeći da su dokumenti "pretpostavljeno pod privilegijom", Trump je zatražio od federalnog sudije da spriječi FBI da pregleda evidenciju dok se sprovodi nezavisna procjena treće strane.

Trumpova tvrdnja nije neosnovana. Vrhovni sud je 1977. priznao pravo bivšeg predsjednika da traži privilegiju nad određenim privatnim komunikacijama, a godinu dana kasnije, Zakon o predsjedničkoj evidenciji je to pravo potvrdio.

Međutim, Trumpova tvrdnja o privilegijama izvršne vlasti u ovom slučaju je veoma neobična. Nikada ranije bivši predsjednik nije pokušao da spriječi sadašnjeg predsjednika da dobije svoju predsjedničku evidenciju iz Nacionalnog arhiva, tvrde pravni stručnjaci.

"Koliko ja znam, to nikada nije učinjeno", rekao je Geri Šmit, viši saradnik na Američkom preduzetničkom institutu, konzervativnom tink tenku.

Evo pogleda na privilegije izvršne vlasti i debatu oko Trumpove tvrdnje:

Šta je izvršna privilegija?

Pravo predsjednika je da čuva osjetljivu komunikaciju i drugu predsjedničku dokumentaciju u tajnosti. Ideja je da su predsjednicima potrebni iskreni savjeti da bi obavljali svoje dužnosti i da iskrenost savjetnika zahtijeva garanciju povjerljivosti.

Iako praksa nije eksplicitno pomenuta u Ustavu, Vrhovni sud je priznao prerogativ predsjednika da čuva određenu evidenciju u tajnosti. Izvršna vlast je tu privilegiju tumačila tako da pokriva tri kategorije dokumenata i komunikacija: državne tajne, predsjedničke komunikacije i smišljenu komunikaciju unutar agencija, navodi se u nedavnom izvještaju kongresne Istražne službe.

Princip nije nov. Predsjednici, unazad do Džordža Vašingtona, zahtijevali su privilegiju, u ovom ili onom obliku, da uskrate informacije. Međutim, tek 70-ih godina prošlog vijeka Vrhovni sud se bavio ovim pitanjem.

Godine 1974. tadašnji predsjednik Ričard Nikson, tvrdeći da mu izvršna privilegija dozvoljava da zadrži osjetljive informacije, odbio je da objavi audio snimke Bijele kuće koje su tražili specijalni tužilac i sedmoro optuženih u slučaju Votergejt.

Iako je priznao "privilegiju povjerljivosti predsjedničkih komunikacija", Vrhovni sud je naložio Niksonu da preda trake. Predsjednička privilegija, ocijenio je sud, nije "apsolutna".

Da li bivši predsjednik ima pravo da se poziva izvršne privilegije?

Ovo pitanje je predmet nekih debata među stručnjacima. Pozivajući se na značajan slučaj Vrhovnog suda iz 1977. u vezi sa ustavnošću zakona koji nalaže Niksonu da prenese trake iz Bijele kuće i druge zapise vladinoj agenciji, neki pravni stručnjaci tvrde da bivši predsjednik ima implicirano ovlašctenje da se pozove na privilegiju izvršne vlasti.

U slučaju poznatom kao Nikson protiv administratora opštih službi, Vrhovni sud je odbacio argument vlade da "samo aktuelni predsjednik može da se poziva na takve tvrdnje" i zaključio je da Nikson, "kao bivši predsjednik, takođe može biti saslušan kako se na njih poziva".

Obrazloženje za dodjeljivanje privilegija bivšem predsjedniku je isto kao i sadašnjem predsjedniku: ako bi pomoćnici vjerovali da predsjednikova izvršna privilegija prestaje sa njegovim predsjedničkim mandatom, tako glasi argument, ne bi voljeli da daju iskrene savjete.

Ali drugi stručnjaci primjećuju da je presuda Vrhovnog suda donijeta prije nego što je Kongres donio Zakon o predsjedničkoj evidenciji iz 1978. godine, dajući aktuelnom predsjedniku krajnje ovlašctenje da upotrijebi privilegiju.

Dok Zakon o predsjedničkoj evidenciji potvrđuje izvršnu privilegiju bivšeg predsjednika, u slučajevima spora između bivšeg i sadašnjeg predsjednika, bitan je trenutni korisnik autoriteta Bijele kuće, smatra Šmit.

"Bivši predsjednik svakako može da pokuša da zahtijeva privilegiju izvršne vlasti, ali i dalje je slučaj da aktuelni predsjednik ima ustavna ovlašctenja, a takođe i ustavnu odgovornost da procijeni da li je ta tvrdnja odgovarajuća ili ne", rekao je Šmit.

Šta je sa Trumpovom tvrdnjom o privilegiji izvršne vlasti nad dokumentima pronađenim u Mar-a-Lagu?

Za godinu i po dana otkako je napustio Bijelu kuću, Trump je u nekoliko navrata potvrdio privilegiju izvršne vlasti.

Prvi put je bio kada je komitet Predstavničkog doma SAD koji istražuje napad na američki Kapitol prošle godine od 6. januara 2021. zatražio Trumpovu dokumentaciju Bijele kuće od Nacionalnog arhiva.

Drugi je uslijedio ranije ove godine kada je Nacionalni arhiv obavijestio Trumpove advokate da agencija želi da preda određene poverljive dokumente FBI.

Nedavno se bivši predsjednik pozvao na privilegiju nakon što je FBI uklonio kutije dokumenata iz njegove rezidencije tokom pretresa 8. avgusta.

Prva dva Trampova pokušaja bila su neuspješna.

U slučaju koji se odnosi na zahtjev kongresnog komiteta za evidenciju, Bidenova administracija se usprotivila Trumpovoj tvrdnji o "komunikacijskoj privilegiji", a federalni sud se složio. Vrhovni sud je na kraju potvrdio presudu nižeg suda, ali ne zbog Trumpovog "statusa bivšeg predsjednika".

U drugom slučaju, Trumpovi advokati su tražili od Nacionalnog arhiva dodatno vrijeme da pregledaju zapise prije nego što budu predati FBI. Advokati su željeli da "utvrde da li bilo koji određeni dokument podliježe privilegijama" i da Trumpu daju priliku da "iznese tvrdnju o ustavno zasnovanoj privilegiji".

Arhivator je odbio Trumpov zahtjev, pozivajući se na mišljenje Sekretarijata za pravosuđe da "ne postoji presedan da se bivši predsjednik poziva na privilegiju izvršne vlasti protiv sadašnjeg predsjednika kako bi se spriječilo da ovaj drugi dobije" vladine zapise iz Nacionalnog arhiva.

Trumpov zahtjev za privilegijom izvršne vlasti nad dokumentima uzetim iz Mar-a-Laga ostaje neriješen. Ako federalni sudija prihvati Trumpov zahtjev za "specijalnog posrednika" za pregled dokumenata, bivši predsjednik može da odluči da potvrdi privilegiju izvršne vlasti nad nekim zapisima.

Odbacujući Trumpov zahtjev kao nepotreban, Sekretarijat za pravosuđe je u podnesku kasno u utorak napisao da bi bilo kakva tvrdnja o privilegijama izvršne vlasti od strane bivšeg predsjednika "ovde propala jer ovaj slučaj uključuje vraćanje i pregled izvršne evidencije od strane izvršnih zvaničnika koji obavljaju ključne izvršne funkcije".

Ono što Trumpovu tvrdnju o privilegijama izvršne vlasti čini neobičnom je to što se on poziva na nju protiv aktuelnog predsjednika, rekao je Majkl Stern, bivši advokat u Kongresu koji piše o pravnim pitanjima koja utiču na Kongres.

"U prošlosti su se pojavila pitanja u kojima su spoljne strane poput Kongresa ili javnosti tražile informacije i bivši predsjednik može, u toj situaciji, da se pozove na privilegiju izvršne vlasti", rekao je Stern.

"Do sada se vrlo malo razmišljalo o ideji da bi sadašnji predsjednik mogao da dobije pristup predsjedničkim zapisima prethodnika i da bi taj prethodnik pokušao da ga spriječi", rekao je Stern. "To je nešto što mislim da je najekstremniji pogled na autoritet bivšeg predsjednika i za koji mislim da će imati veoma kratak životni vijek".

Optužba ne znači nužno da će se Trump ili bilo tko drugi na kraju suočiti s optužbama. Ali to bi moglo predstavljati najizravniju pravnu prijetnju Trumpu ili onima u njegovoj orbiti, djelomično zato što je Ministarstvo pravosuđa povijesno gledalo na opstrukciju kao na otežavajuću okolnost koja ide u prilog podizanja optužnica u istragama koje uključuju pogrešno postupanje s povjerljivim informacijama.

"To ide u srž pokušaja potčinjavanja samog integriteta našeg kaznenopravnog sistema", rekao je David Laufman, koji je nekoć nadgledao isti protuobavještajni odjel Ministarstva pravosuđa koji je sada odgovoran za istragu Mar-a-Laga.

Najnoviji zahtjev Ministarstva pravosuđa u ovom slučaju manje je usmjeren na prošlogodišnje uklanjanje povjerljivih podataka iz Bijele kuće u Mar-a-Lago, a više na događaje prošlog proljeća. Tada su službenici za provođenje zakona pokušali - neuspješno - vratiti sve dokumente i dobili su lažna uvjeravanja da je sve evidentirano nakon "marljive potrage".

Ministarstvo pravosuđa izdalo je sudski poziv velikoj poroti u maju za evidenciju, a dužnosnici su posjetili Mar-a-Lago 3. juna kako bi je preuzeli. Kad su stigli tamo, navodi se u utorak u dokumentu ministarstva, Trumpov im je odvjetnik predao "jednu omotnicu, dvostruko omotanu samoljepljivom trakom" koja sadrži dokumente.

Skrbnik za evidenciju je dužnosnicima dao potvrdu pod zakletvom u kojoj je rekao da su “svi dokumenti koji odgovaraju” sudskom pozivu pronađeni i predočeni. Trumpov odvjetnik rekao je da su svi zapisi koji su došli iz Bijele kuće bili na jednom mjestu - u skladištu - i da ih nije bilo ni u jednom privatnom prostoru ili drugom mjestu u kući.

No, FBI je počeo sumnjati u istinitost tih izjava i dobio je nalog za ponovni pretres 8. avgusta.

Dužnosnici su "razvili dokaze da su vladini zapisi vjerovatno bili skriveni i uklonjeni iz skladišne sobe te da su vjerovatno poduzeti napori da se ometa vladina istraga", kaže se u novom podnesku Ministarstva pravosuđa.

U svojoj pretrazi u avgustu agenti su pronašli povjerljive dokumente ne samo u skladištu nego i u uredu bivšeg predsjednika, uključujući tri povjerljiva dokumenta u uredskom stolu, prema Ministarstvu pravosuđa. U nekim slučajevima, agenti i odvjetnici koji su vršili pregled zaplijenjenih dokumenata zahtijevali su dodatna odobrenja jer je materijal bio tako visoko povjerljiv.

“To što je FBI, u nekoliko sati, izvukao dvostruko više dokumenata s oznakama tajnosti od 'marljive pretrage' koju su savjetnici bivšeg predsjednika i drugi predstavnici imali sedmicama da obave, ozbiljno dovodi u pitanje izjave iznesene u potvrdi od 3. juna i dovodi u sumnju opseg saradnje po ovom pitanju”, navodi se u dokumentu.

U vlastitom podnesku u srijedu navečer, Trumpovi odvjetnici osudili su pretres tvrdeći da je "usred standardnog međusobnog davanja i uzimanja" između bivšeg predsjednika i Nacionalne uprave za arhive i evidenciju oko predsjedničkih zapisa.

Budući da se zabrana zloupotrebe javnih sredstava u BiH formalno prakticira samo za vrijeme mjeseca predizborne kampanje ranije prijave koje je Transparency International uputio Centralnoj izbornoj komisiji BiH su odbačene.

Centralnoj izbornoj komisiji upućeno je 36 prijava zbog preuranjene kampanje, kršenja Zakona o finansiranju političkih partija i zloupotrebe javnih resursa koja nažalost nije adekvatno regulisana ni najnovijim izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo OHR, navodi TI BiH.

Prema izvještaju, "jedan od najskorijih primjera je plaćena promocija dokumentarnog filma „Od vizije do pobjede“ koji emituje RTRS, a za čiju promociju je postavljeno desetine bilborda sa likom direktora UKC-a RS Vlade Đajića koji je i kandidat za narodnog poslanika. Isti slučaj su i plaćeni bilbordi JU “Nacionalni park Drina” na kojima se promoviše direktor ove ustanove Radomir Pavlović koji je takođe kandidat za poslanika, a oba slučaja su prijavljena CIK-u."

"Iako kampanja traje 30 dana, političke stranke odavno su počele sa otvorenim održavanjem predizbornih skupova, od kojih je najveći broj održala SDA. Na velikom broju njih primijećeno je učešće zaposlenih u javnih institucijama, te čak i policijskih službenika", navodi TIBiH.

"Posmatrači TI BIH ispratili su 350 javnih događaja u organizaciji institucija, a na 67 posto prisustvovali su kandidati na izborima. Čak 32 događaja u protekla dva mjeseca odnose se na koncerte koje organizovale lokalne zajednice a na jednom od njih tokom „Zenica Summer Fest“ gradonačelnik Fuad Kasumović držao je političke govore i indirektno pozivao na glasanje."

Na koncertima povodom „Zvorničkog ljeta“ korištena su grafička rješenja u bojama SNSD-a dok je na jednom od koncerata u Banjaluci okupljenima prikazan spot sa ispunjenim predizbornim obećanjima aktuelnog gradonačelnika. U Banjaluci i okolnim lokalnim zajednicama održana je serija manifestacija „Krajiško veče“ na kojima je rađena direktna promocija kandidata SNSD-a, a ove događaje organizuje agencija koja preko tendera dobija značajna javna sredstva.

Nažalost, navodi organizacija, za razliku od zemalja okruženja, BiH nije uvela ograničenje javne potrošnje u predizbornom periodu, što je i ove godine ključni resurs koji se zloupotrebljava za kupovinu glasova i promociju kandidata.

Ukupna vrijednost javnih radova u dva predizborna mjeseca mjeseca već je, prema podacima TI BiH, premašila godišnju vrijednost svih radova koji su po podacima Agencije za javne nabavke ugovoreni cijele prošle godine. Dodatna praksa koja je uvedena je, navode u organizaciji, predstavljanje planova gradnje infrastrukturnih objekata, za koje još nisu ni pokrenute procedure, a u prethodna dva mjeseca vrijednost ovakvih obećanih projekata je preko 500 miliona KM.

Transparency International BiH predstavio je i online mapu koja pokazuje područja i podatke o zloupotrebama.

Zabilježeno je i značajno povećanje jednokratnih davanja usmjerenih na razne grupe stanovništva, gdje se u većini slučajeva radi u indirektnoj kupovini podrške birača javnim sredstvima.

Tako je od 1. jula kroz jednokratna davanja svih nivoa vlasti građanima podijeljeno preko 200 miliona KM, a najznačajnija su izdvajanja entitetskih vlada od preko 100 miliona za jednokratnu pomoć penzionerima, borcima, mladima i socijalnim kategorijama., navede iz TI BiH.

TI BiH ističe da svi ovi primjeri kao i značajno povećanje javne potrošnje u predizbornom periodu pokazuju da u BiH nisu stvoreni uslovi za fer i poštene izbore, jer značajnu prednost imaju kandidati i stranke koji raspolažu sa javnim resursima.