U svom godišnjem popisu novinara koji su zatvoreni u znak odmazde za svoj rad, Komitet za zaštitu novinara (CPJ), sa sjedištem u New Yorku, zabilježio je najveći broj od kada je počeo da prikuplja podatke 1992. godine. To što su 363 novinara bila u zatvoru u ponoć 1. decembra, kada je napravljen presjek podataka, predstavlja povećanje od 20 odsto u odnosu na prošlu godinu, navodi se u izvještaju.

"Zatvaranje je najekstremnija manifestacija tog trenda, ali to nije jedina stvar", izjavio je za Glas Amerike Carlos Martinez de la Serna, programski direktor CPJ-a, dok je govorio o povećanju broja hapšenja i napada na medije.

"Nejasno formulisano zakonodavstvo" i novi zakoni kojima se zabranjuju "lažne vijesti" čine novinarstvo kažnjivim prekršajem u nekim zemljama, dok se špijuniranje i slučajevi kriminalne klevete koriste za ušutkivanje i zastrašivanje novinara, navodi CPJ.

Najveći broj zatvorenika na svijetu ove godine imao je Iran sa 62 novinara iza rešetaka, od kojih su 24 žene. Većina njih uhapšena je zbog izvještavanja o protestima koji su počeli krajem septembra, nakon što je Mahsa Amini, 22-godišnja pripadnica kurdske manjine, umrla u državnom pritvoru.

Iranske vlasti uhapsile su 71 novinara od početka protesta, ali su neki od njih kasnije oslobođeni

Novinari su, kako se procjenjuje, među 18 hiljada građana koji su uhapšeni tokom protesta širom Irana, prema podacima Novinske agencije aktivista za ljudska prava, nevladine organizacije u Iranu.

"Imamo novinare u Iranu koji svjedoče, koji razotkrivaju proteste i koji su neophodni u obezbjeđivanju da postoje zapisi o tom događaju", rekao je De la Serna.

Među ženama koje su uhapšene u Iranu su Niloofar Hamedi iz lista Shargh i Elahe Mohammadi iz Hammihan novina. Hamedi je prva objavila vijest o smrti Mahse Amini, dok je Mohammadi izvještavala o njenoj sahrani.

Obje su uhapšene krajem septembra i nalaze se u zatvoru Evin. One su optužene za "propagandu protiv sistema i zavjeru protiv nacionalne bezbjednosti" - što su optužbe koje bi mogle da rezultiraju smrtnom kaznom.

Uhapšene novinarke imaju veći rizik da se prema njima loše odnosi, kaže Kiran Nazish, osnivačica Koalicije za žene u novinarstvu (CFWIJ).

Njena organizacija je razgovarala sa advokatima za muške i ženske novinare u Iranu koji su opisali postupanje sa pritvorenicima, uključujući policiju i čuvare koji su seksualno zlostavljali žene.

Hapšenja u medijima pretvorila su Iran u "neku vrstu crne rupe", navela je Nazish u mailu. Informacija je sve manje, kako postaje opasnije za novinare i aktiviste da ih šalju u inostranstvo.

Ona je dodala da je CFWIJ dobio informacije od mnogih novinara u Iranu, jer, kako je istakla, novinarstvo nije posao, već dužnost.

Glas Amerike se obratio iranskoj misiji u UN-u za komentar, ali nije dobio odgovor.

Cenzura i praćenje

Organizacija Reporteri bez granica sa sjedištem u Parizu, koja koristi drugačiju metodologiju od CPJ-a u dokumentovanju slučajeva, takođe je zabilježila rekordne brojeve slučajeve zatvaranja i ubistava 2022. godini.

Među zatvorenima su i saradnici Glasa Amerike, uključujući dva novinara u Vijetnamu i Sithu Aung Myin, koji služi tri kazne, ukupno 12 godina, zbog svog izvještavanja o protivljenju vojnoj vladavini u Mjanmaru.

"Uprkos sumnjivim optužbama podignutim protiv te tri osobe i prijetnjama sa kojima se naši novinari suočavaju u Vijetnamu, Mjanmaru i mnogim drugim mestima gde je sloboda medija nedovoljna, Glas Amerike ostaje posvećen pružanju tačnih i objektivnih informacija", navodi se u saopštenju Glasa Amerike.

Azija je kao kontinent imala najveći broj uhapšenih novinara – 119 ove godine. Kina, koja je bila na vrhu godišnje liste CPJ-a u protekle tri godine, ove godine je na drugom mjestu, poslije Irana. Peking u zatvoru drži 43 novinara.

"Važno je znati da je brojeve u Kini izuzetno teško potvrditi, tako da možemo pretpostaviti da vjerovatno ima mnogo slučajeva za koje ne znamo", rekao je de la Serna. CPJ navodi medijsku cenzuru i nadzor građana kao faktore koji otežavaju prikupljanje informacija o hapšenjima.

Kineska ambasada nije odmah odgovorila na zahtjev Glasa Amerike za komentar.

Mjanmar, koji nije imao ni jednog novinara iza rešetaka u 2020. godini, nalazi se među prve tri zemlje već drugu godinu zaredom, sa 42 zatvorenika, u odnosu na 26 prošle godine.

Vojna hunta je više puta navela da ne hapsi novinare zbog njihovog rada. Međutim, desetine novinara je uhapšeno od vojnog udara u februaru 2021. Većina je osuđena po izmijenjenim zakonima protiv podsticanja i lažnih vijesti.

De la Serna je rekao da brojevi ne govore punu priču, već je također važno da se posmatraju kontekst i pojedinačni detalji o svim slučajevima, kako bi se procjenjivao uticaj hapšenja na nezavisne medije u zemlji.

U Eritreji, na primjer, 16 novinara je zatvoreno od početka 2000. godine. Novinarima je uskraćen pristup porodici i advokatima, a oni su decenijama držani bez suđenja, naveli su iz CPJ-a.

U Gvatemali, jedan novinar je i dalje iza rešetaka. De la Serna je rekao da je to hapšenje slučaj od velikog značaja koji treba da pošalje poruku drugima uoči izbora sljedeće godine.

Jose Ruben Zamora, osnivač i predsednik lista El Periodico, izvijestio je o navodnoj korupciji predsjednika i generalnog tužioca zemlje. Zamora je optužen za pranje novca, ucjenu i trgovinu uticajem.

Još jedan alarmantan trend je broj zatvorenih etničkih manjina. U Turskoj – četvrtoplasiranoj zemlji na ovogodišnjem popisu sa 40 novinara iza rešetaka – vlasti su uhapsile 25 kurdskih novinara, većinom zbog optužbi za terorizam.

Turski predstavnik u CPJ-u Ozgur Ogret izjavio je za Glas Amerike da su dešavanja u Ankari i gradu Dijarbakiru doprinijele da zemlja više nego udvostruči broj uhapšenih, sa 18 u 2021, na 40 ove godine.

"Te dvije istrage bile su obimne skoro kao operacije koje su se sprovodile protiv kurdskih novinara početkom 2010-tih, istakao je Ogret. "Postoje zabrinutosti u Dijarbakiru da će se operacije nastaviti tokom izbora."

On je dodao da oni koji su uhapšeni u junu još čekaju optužbe. Turska ambasada u Washingtonu nije odgovorila na zahtjev za komentar.

U Iranu, devet od uhapšenih su Kurdi. Sva trojica novinara zatvorenih u Iraku su iz sjevernog Kurdistana.

Novinari iz sestrinskih mreža Glasa Amerike, uključujući saradnike Radija Slobodne Azije i Radija Slobodne Evrope u Bjelorusiji, nalaze se među onima iza rešetaka.

"Izvještavanje o vijestima nije zločin", izjavila je generalna direktorica USAGM-a Amanda Bennett. Broj uhapšenih novinara "predstavlja optužnicu protiv vlada odgovornih za ove okrutnosti", navodi se u izjavi Bennett za Glas Amerike. "Te greške naglašavaju pravu moć koju nepristrasne vijesti i informacije imaju nad režimom koji pokušava da ih sakrije".

Hilmi Hacaloglu iz Istanbula je sarađivala na ovoj priči.

„Ljudi ove zemlje to zaslužuju čak i ako su politički lideri zemlje učinili malo da to ostvare. Ti lideri u novim vladama koje sada formiraju moraju pokazati da je njihova predanost evropskoj perspektivi stvarna, usvajanjem reformi potrebnih za otključavanjem prednosti statusa kandidata i osiguravanjem njihovim biračima demokratske i prosperitetne budućnosti koju žele i zaslužuju. Put prema Evropi je otvoren i vrijeme je da se oni koji su za njega zaduženi prihvate posla”, navodi se u objavi Ambasade SAD-a u BiH na Facebooku.

POGLEDAJTE JOŠ:

Bassuener: Kandidatski status nije rezultat rada bh. političara

U izjavi, Sattler kaže da BiH i EU počivaju na istim temeljima - princip „ujedinjeni u različitosti je naša zajednička vrijednost, snaga i bogatstvo”.

„Ova zemlja obiluje energijom i talentom. Bilo gdje da krenete u ovoj zemlji, naići ćete na kulturno naslijeđe i prirodne ljepote, uspjehe u oblasti umjetnosti i sporta, inovacije i tradicije – i najvažnije nepokolebljivi duh”, kaže Sattler.

Iz ugla Evropske unije, kako kaže Sattler, kandidatski status je znak „da vjerujemo u ovu zemlju i da dijelimo vaše nade za bolju budućnost”.

„Snažnija zaštita ljudskih prava, više povjerenja, djelotvorna borba protiv korupcije, funkcionalne javne institucije, jača ekonomija, bolja zdravstvena zaštita i obrazovanje”, poručuje šef Delegacije EU u BiH.

Sattler kaže bh. političari moraju provesti refrome koje će donijeti dobro građanima, a i BiH približiti EU.

Visoki predstavnik Christian Schmidt u poruci navodi da se radi o jedinstvenoj prilici za BiH.

„Ovo je prilika da politički čelnici rade u korist ljudi u BiH, na poboljšanju njihovog života. Bit će to težak posao i tražit će upornost, naporan rad i istinsku posvećenost. Ali to je nužno”, rekao je on.

Poručuje da BiH mora ispuniti svoje obećanje i provesti reformsku agendu.

„Za to su potrebni odlučni političari i funkcionalne institucije, spremne raditi u interesu zemlje. Pred vama su veliki izazovi, ali oni su vrijedni truda”, zaključio je visoki predstavnik.

"Mahsa Amini je samo htjela da završi studije. Htjela je da osnuje porodicu. Željela je da živi normalan, sretan život. Bila je samo studentkinja. Ali sada je mučenica", izjavila je ambasadorica SAD u UN-a, Linda Thomas-Greenfiild, o 22-godišnjoj Iranki koja je preminula sredinom septembra u pritvoru, nakon što ju je uhapsila policija za moral.

Njena smrt dovela je do višemjesečnih protesta.

"Znamo da je ubijena zbog zločina što je žena", rekla je Thomas-Greenfield o Amini. "Predugo i prečesto, to nije bila tako neobična stvar u Iranu".

Sa 29 glasova za, 8 protiv i 16 uzdržanih, Ekonomsko-socijalni savjet, koji ima 54 člana, preduzeo je drastični korak i odmah uklonio Iran iz Komisije za status žena, čiji mandat ističe 2026.

Komisija se sastaje na dvije nedjelje svakog marta kako bi razmotrila pitanja jačanja moći žena i postizanja rodne ravnopravnosti.

Bila je potrebna samo prosta većina glasova da rezolucija, koju su izradile SAD, bude usvojena ili odbijena. Uzdržani glasovi se ne računaju.

Najmanje 350 demonstranata preminulo je u tromjesečnim demonstracijama, uključujući 60 djece. Još 14 hiljada demonstranata je uhapšeno, a dva muškarca pogubljena su ovog mjeseca.

Iranski ambasador je rekao da je američka inicijativa politički motivisana i da su njene optužbe zasnovane na "neosnovanim tvrdnjama i izmišljenim argumentima".

"Svjedoci smo još jednog dokaza neprijateljske politike Sjedinjenih Država prema iranskom narodu, posebno prema iranskim ženama, koja se sprovodi pod maskom odbrane ljudskih prava i u obliku politike izbacivanja koja je specifična za Sjedinjene Države i njihove saveznike“, izjavio je na sastanku ambasador Amir Iravani.

On je dodao da taj potez predstavlja opasan presedan. Zamjenik kineskog ambasadora se složio.

"Nacrt rezolucije pred nama, koji su pripremile Sjedinjene Države, ima loše motive i pun je mana", rekao je Geng Shuang.

Nekoliko zemalja izrazilo je zabrinutost zbog postavljanja presedana, dok je Rusija pokušala da odloži glasanje procesnim potezom koji je propao.

Meksiko je bio među 16 uzdržanih članova Ekonomsko-socijalnog savjeta.

"Vjerujemo da je bolje imati Iran u članstvu nego ne“, izjavila je zamjenica ambasadora Alicia Buenrostro uoči glasanja. "Vjerujemo da to neće promijeniti situaciju i stvarnost žena na terenu ako nastavimo na ovaj način."

Nekoliko zemalja članica koje podržavaju rezoluciju pozivale su se na slogan demonstranata: "Žene, život, sloboda".

Australijski izaslanik je rekao da međunarodna zajednica ne može da dozvoli da smrt Mahse Amini i demonstranata bude uzaludna.

"Nedavne akcije Irana zahtijevaju akciju od nas, zemalja članica UN-a", rekao je ambasador Mitch Fifield.

"Svjesni smo da nijedna država nema besprijekoran dosije i da postoji mnogo izazova", izjavila je ambasadorka Gvatemale Carla Maria Rodriguez Mancia. "Ipak, pripadanje Komisiji za status žena znači da morate da prepoznate problem i preduzmete određene nacionalne mjere da bi ga riješili. Zato Islamska Republika Iran ne zaslužuje da bude član komisije u ovom trenutku".

Grupe za ljudska prava pozdravile su izbacivanje Irana iz komisije kao prvi korak ka odgovornosti, ali su rekle da treba još toga da se uradi.

"Ono što je potrebno je hitan koordinisan pritisak na Iran da okonča svoju kampanju nasilja, vjerodostojno krivično gonjenje pojedinaca koji su direktno odgovorni za užasna kršenja ljudskih prava, te okončanje teške diskriminacije žena", istakao je direktor Human Rights Watch, Louis Charbonneau.

Sedmorica optuženih bili su povezani sa dvije kompanije za veleprodaju mašina i opreme sa sjedištem u Moskvi, koje su radile pod rukovodstvom ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB), agencije nasljednice sovjetskog KGB-a, prema optužnici od 5. decembra koja je otpečaćena u utorak.

Dvije kompanije, Serniya Engineering i Sertal LLC, zajedno sa nekoliko drugih koji se smatraju "instrumentalnim za ratnu mašinu Ruske Federacije", stavljeni su pod sankcije američkog Sekretarijata za finansije i Sekretarijata za trgovinu poslije ruske invazije na Ukrajinu 24. februara.

U optužnici se navodi da je Serniya bila na čelu "mreže nedozvoljenih nabavki", izbjegavajući sankcije SAD i Zapada "kako bi nabavila osjetljive vojne tehnologije i tehnologije dvostruke namjene, uključujući napredne poluprovodnike, za rusku vojsku, sektor odbrane i istraživačke institucije".

Takozvana "mreža Serniya" je, prema optužnici, bila aktivna najmanje od 2017. godine, a jedan optuženi je navodno pokušao da prokrijumčari u Rusiju još prošlog mjeseca hiljade metaka koje se koriste u snajperskim puškama.

Da bi prikrili umiješanost ruske vlade i stvarnu identifikaciju krajnjih korisnika, Sernija i Sertal su upravljali ogromnom mrežom lažnih kompanija i bankovnih računa širom svijeta, pri čemu su Estonija, Finska, Njemačka i Hong Kong služile kao glavne zemlje u kojim je ta mreža vršila primopredaju robe, navodi se u optužnicama.

Optužnica dolazi u trenutku kada Sjedinjene Države i njihovi saveznici pokušavaju da uguše pristup Rusije zapadnim finansijama i tehnologiji primenom sveobuhvatnih sankcija i kontrole izvoza.

"Sekretarijat za pravosuđe i naši međunarodni partneri neće tolerisati kriminalne šeme za jačanje ratnih napora ruske vojske", rekao je američki državni tužilac Merrick Garland u saopštenju. "Sa trojicom optuženih koji su sada u pritvoru, poremetili smo mrežu nabavki koju su navodno koristili optuženi i ruske obavještajne službe za krijumčarenje municije za snajperske puške i osjetljivih elektronskih komponenti u Rusiju".

Dvojica optuženih američkih državljana Aleksej Brejman iz New Hampshirea i Vadim Jermolenko iz New Jerseyja privedeni su ranije u utorak.

Vadima Konoščenoka, osumnjičenog aktivnog oficira FSB-a koji živi u Estoniji, privele su estonske vlasti prošle nedjelje na zahtjev Sjedinjenih Država i on čeka na ekstradiciju, saopštio je Sekretarijat za pravosuđe.

U oktobru i novembru, Konoščenok je zaustavljen na estonsko-ruskoj granici sa sanducima u kojima su se nalazile hiljade metaka proizvedenih u SAD.

Četvero preostalih optuženih Rusa - identifikovanih kao Jevgenij Grinin, Aleksej Ipolitov, Boris Livšic i Svetlana Skvorcova - i dalje su na slobodi.

"Rad FBI-a, sa našim partnerima, na identifikaciji i zaustavljanju ilegalnih transfera oružja i tehnologije dvostruke namjene u Rusiju pokazuje da možemo i da ćemo doći do cijelog svijeta kako bismo zaštitili Amerikance", rekao je direktor FBI Christopher Wray u saopštenju. "Industrije koje bi ovi ilegalni transferi mogli da podrže - kvantno računarstvo, hipersonično oružje - predstavljali bi veliku opasnost u rukama naših protivnika."

Nije jasno da li je istraga prethodila invaziji Rusije na Ukrajinu. Međutim, Sekretarijat za pravosuđe je saopštilo da je istragu koordinisala radna grupa KleptoCapture, međuagencijska inicijativa za sprovođenje zakona pokrenuta poslije invazije.

"Nastavićemo stabilan tempo zaplijene, podizanja optužnica i hapšenja dok Kremlj kupuje rezervne dijelove u Sjevernoj Koreji", rekao je Andrews Adams, direktor operativne grupe KleptoCapture, u saopštenju.

U intervjuu za Glas Amerike prošle nedjelje, Adams je rekao da radna grupa vodi desetine istraga, od kojih su neke prethodile aktuelnom sukobu u Ukrajini.

Prema optužnici od 16 tačaka, Ipolitov, ruski državljanin, služio je kao veza između dvije kompanije sa sjedištem u Moskvi i sektora odbrane i tehnologije u zemlji.

Grinin i Skvorcova su navodno odlučivali kako da ispune naloge krajnjih korisnika u dva sektora, navodi se u optužnici.

Brejman i Jermolenko, dvojica američkih državljana, omogućili su izvoz predmeta dvostruke namene iz Sjedinjenih Država, pri čemu je Brejman koristio svoj stan u New Hampshireu kao "tačku za pretovar" - za prepakivanje i otpremanje zabranjenih tehnologija na lokacije u Evropi i Aziji odakle oni bi bili pretovareni i poslati dalje u Rusiju, navodi se u optužnici. Brejman je navodno poslao najmanje četiri pošiljke osjetljive elektronske opreme za testiranje i drugih predmeta dvostruke namjene nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Konoščenok, koji je živio u Estoniji, navodno je isporučio ili fizički prokrijumčario elektroniku dvostruke namjene američkog porijekla, taktičku municiju vojnog kvaliteta i druge izvozno kontrolisane artikle iz te baltičke zemlje u Rusiju.

U oktobru je Konoščenok zaustavljen na estonskoj granici sa 35 različitih tipova poluprovodnika i drugih elektronskih komponenti, kao i hiljadama američkih metaka od 6,5 mm koji se koriste u vojnim snajperskim puškama, navodi se u optužnici.

Krajem novembra, ponovo je zaustavljen na rusko-estonskoj granici sa oko 20 čaura u kojima se nalazilo hiljade metaka američkog porijekla, uključujući taktičke metke i 338 vojnih snajperskih metaka, navodi se u optužnici.

Optuženi se suočavaju sa optužbama za zavjeru radi prevare Sjedinjenih Država u vezi sa sprovođenjem izvozne kontrole i ekonomskih sankcija, za zaveru radi kršenja Zakona o reformi izvozne kontrole (ECRA), za krijumčarenje, i za nepoštovanje Automatizovanog sistema za izvoz koji se odnosi na transport elektronike.

Ako budu osuđeni za bankovnu prevaru ili zavjeru za bankovnu prevaru, optuženi se suočavaju sa maksimalno 30 godina zatvora.

Lynn Davis iz Glasa Amerike doprinijela je u pisanju ovog članka.

Imamoglu ima parvo na žalbu na presudu.

Presuda je donijeta samo šest mjeseci prije zakazanih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, na kojima je gradonačelnik Istanbula važio za jakog protivnika Erdoanu.

Glavni opozicioni predsjednički kandidat još nije izabran.

Imamoglu, iz opozicione Republikanske narodne partije (CHP), se našao na sudu zbog govora nakon lokalnih izbora u Istanbulu 2019. kada je rekao da su oni koji su poništili glasanje "budale". Optužba je predviđala maksimalnu kaznu zatvora do četiri godine.

Imamoglu je tijesno pobijedio na opštinskim izborima u martu 2019. godine, ostavivši iza sebe kandidata iz Erdoanove vladajuće AK partije.

Nakon što su ti rezultati poništeni, odnio je ubjedljivu pobjedu na ponovnom glasanju. Njegovom pobjedom okončana je 25-godišnja vladavina AKP i njenih prethodnika u najvećem gradu Turske.

Smatra se da ishod izbora 2023. zavisi od sposobnosti CHP i drugih u opoziciji da udruže snage oko jednog kandidata kako bi se suprotstavili Erdoanu i AKP-u, koji vlada Turskom već dvije decenije.

Zatvorska kazna ili politička zabrana trebalo bi da budu potvrđeni na apelacionim sudovima, što bi potencijalno moglo produžiti slučaj nakon izbora do juna 2023.

Kritičari kažu da se turski sudovi povinuju Erdoanovoj volji, dok Vlada odbacuje takve optužbe navodeći da je sudstvo nezavisno.

U svom godišnjem izvještaju, FBI je naveo da je u Sjedinjenim Državama 2021. godine bilo 7.262 zločina iz mržnje. Poređenja radi, u 2020. godini bilo je 8.263 krivičnih djela motivisanih predrasudama.

Međutim, te cifre ne nagovještavaju pad broja zločina iz mržnje na godišnjem nivou, upozorili su zvaničnici FBI, ističući da oko 4.000 agencija za sprovođenje zakona, uključujući nekoliko najvećih policijskih uprava u zemlji, nije uspjelo da pređe na FBI-jev Nacionalni sistem izvještavanja zasnovan na incidentima (NIBRS).

„Iako su statistički podaci o zločinima iz mržnje koji su nam prijavljeni u 2021. godini niži, broj tih slučajeva ukupno se ne smanjuju, što znači da agencije koje prijavljuju nama, prijavljuju povećanje broja krivičnih djela iz mržnje”, izjavio je jedan zvaničnik FBI prije objavljivanja izvještaja.

Upitan da li izvještaj čini bilo kakvo poređenje između dvije godine besmislenim, zvaničnik je rekao: „Dok ne vidimo povećano učešće agencija za sprovođenje zakona i ne priznamo da je to tranziciona godina, to bi bilo tačno.”

Policija, političari, eksperti i lokalni lideri koriste godišnji izvještaj FBI-a ja kao mjeru zločina iz mržnje u Americi.

FBI izvještava o tim krivičnim djelima od 1991. godine, koristeći sistem za prikupljanje podataka koji je stvoren 1920-ih.

Iako je FBI uveo sveobuhvatniji sistem osamdesetih i počeo da preko njega prikuplja podatke o kriminalu poslednjih godina, tek prošle godine je zahtijevano od svih agencija da pređu na taj sistem.

FBI je objasnio da NIBRS sadrži više detalja o kontekstu kriminala, uključujući dan i vrijeme zločina i odnos žrtve prema počiniocu, što omogućava policijskim snagama da se bore efikasnije protiv kriminala.

Međutim, mnoge policijske agencije sporo su usvojile mehanizam. Od više od 18 hiljada agencija za sprovođenje zakona, 11.834 je prošle godine poslalo podatke u sistem, što predstavlja stopu učešća od oko 65 odsto, u poređenju sa 93 odsto u starom sistemu 2020. godine.

Pošto skoro trećina policijskih agencija prošle godine nije prijavila nikakve podatke, „to je najnepotpuniji izvještaj od početka programa prikupljanja podataka o zločinima iz mržnje pre više decenija”, rekao je Brian Levin, direktor Centra za proučavanje mržnje i ekstremizma na Kalifornijskom državnom univerzitetu San Bernardino i ekspert za zločine iz mržnje.

On procjenjuje da je najnoviji izvještaj FBI isključio više od 2.000 slučajeva zločina iz mržnje samo u Kaliforniji i New Yorku.

„FBI je izbrojao samo 73 zločina iz mržnje u Kaliforniji, koristeći 15 od 740 agencija, dok je kalifornijski državni tužilac pokazao preko 1.700 slučajeva”, rekao je Levin.

„Isključivanje incidenata u New Yorku i Kaliforniji samo nagovještava da je 2021. bilo više od 9.000 zločina iz mržnje, što predstavlja tek drugi put da je pređena ta cifra od kako je FBI počeo da prikuplja podatke prije više od tri decenije”, rekao je Levin, ističući da izveštaj treba da se izmijeni.

Zvaničnici FBI-a nisu rekli da li planiraju da ažuriraju podatke. Međutim, oni su naglasili da rade sa policijskim agencijama na poboljšanju njihovog učešća.

Učešće policijskih agencija u izvještaju FBI za 2022. godinu, koji će biti objavljen krajem sljedeće godine, već je premašilo nivo 2021. godine, sa 12.221 odjeljenjem koja su učestvovala do 1. decembra, rekao je zvaničnik FBI.

FBI definiše zločin iz mržnje kao krivično djelo „motivisano, u potpunosti ili djelimično, predrasudama počinitelja prema rasi, religiji, invalidnosti, seksualnoj orijentaciji, etničkoj pripadnosti, polu ili rodnom identitetu”.

Pod Bidenovom administracijom, Sekretarijat za provosuđe označio je borbu protiv zločina iz mržnje kao prioritet - više od 60 osoba je optuženo, a donijeto je 55 presuda.

„Statistički podaci o zločininima iz mržnje FBI-a 2021 su podsjetnik na potrebu da nastavimo naše snažne napore da riješimo to sveprisutno pitanje u Americi”, navodi se u saopštenju pomoćnice državnog tužioca Vanite Gupte. „Sekretarijat za pravosuđe nastavlja da sarađuje sa nacionalnim policijskim agencijama da bi se povećalo prijavljivanje zločina iz mržnje FBI-u, kako bi se osiguralo da imamo podatke koji će pomoći da se oni precizno identifikuju i spriječe.”

Nacionalna laboratorija Lawrence Livermore (LLNL) objavila je da je upotrijebila najveći laser na svijetu da bi prvi put proizvela fuzionu reakciju koja ponavlja proces kojim se sunce napaja energijom, i proizvela više energije nego što je potrošeno u proizvodnji - što je već decenijama cilj naučnika.

Pristalice opisju nuklearnu fuziju kao čisti, obilan i bezbjedan izvor energije koji će jednog dana omogućiti čovječanstvu da prestane da zavisi od zavisnosti od uglja, sirove nafte, prirodnog gasa, i drugih goriva koja pokreću globalnu klimatsku krizu.

Sekretarijat za energetiku je opisao postizanje nuklearne fuzije kao "veliki naučni proboj", koji će voditi ka "napretku u nacionalnoj odbrani i budućnosti čiste energije."

Međutim, biće potrebno još mnogo vremena prije nego što fuzija postane održiva na industrijskom nivou, kako bi se obezbjeđivala električna energija za domaćinstva i poslovne prostore.

„Ima još značajnih prepreka, ne samo u nauci nego i tehnologiji”, navela je na konferenciji za novinare Kim Budil, direktorica LLNL-a.

Eksperti za klimu, međutim, upozoravaju da svijet ne može da čeka toliko dugo da smanji emisiju štetnih gasova, i ograniči najgore posljedice globalnog zagrevanja.

"Sveti gral" nauke

Izveštaj Financial Timesa tokom vikenda, u kojem je najavljena vijest o nuklearnoj fuziji, izazvao veliko uzbuđenje u naučnoj zajednici.

Prema pisanju britanskog dnevnika, istraživači u Nacionalnoj laboratoriji Lorens Livermor (LLNL) u Kaliforniji prvi put su uspeli da proizvedu "neto dobitak energije" iz nuklearne fuzije, što znači da se u procesu reakcije proizvodi više energije nego što je upotrebljeno da se aktivira.

Ako se ovo dostignuće potvrdi "to je istinski veliki proboj što je nevjerovatno uzbudljivo", izjavio je fizičar Jeremy Chittenden iz Imperijalnog koledža u Londonu.

„To dokazuje da dugo željeni cilj, 'sveti gral' fuzije, zaista može da se ostvari”, rekao je on.

Nulearne elektrane širom svijeta koriste fisiju - cijepanje jezgra teških atoma - za proizvodnju energije. Fuzija, s druge strane, kombinuje dva laka atoma vodonika da bi se formirao jedan teži atom helijuma, pri čemu se otpušta velika količina energije.

To je proces koji se odvija i unutar zvijezda, među kojima je i naše Sunce.

Na Zemlji, fuzione reakcije mogu da se izazovu zagrijavanjem vodonika do ekstremnih temperatura unutar specijalizovanih uređaja.

Istraživači u LLNL-u koriste ogromno Nacionalno postrojenje za sagorijevanje - 192 ultra-moćna lasera uperena ka cilindru veličine naprstka, ispunjenog vodonikom.

Prema pisanju Financial Timesa, naučnici Nacionalne laboratorije Lawrence Livermore proizveli su oko 2,5 megadžula energije u reakciji nuklearne fuzije, ili oko 120 procenata od 2,1 megadžula koliko su upotrijebili laseri da pokrenu reakciju.

Rezultat bi bio konačan dokaz principa fizike koje su prije više decenija definisali istraživači fuzije. Bio ti to „uspjeh za nauku”, kaže Tony Roulstone, predavač na univerzitetu Cambrige.

Kao i kod fisije, tokom procesa fuzije se ne otpušta ugljenik, ali fuzija ima i mnoge druge prednosti - ne predstavlja rizik od nuklearne katastrofe i proizvodi mnogo manje radioaktivnog otpada.

Međutim, predstoji dug put prije nego što fuzija postane dostupna na industrijskom nivou.

„Da bi fuzija postala izvor energije moraćemo da dodatno povećamo dobitak energije”, upozorava Chittenden.

„Također ćemo morati da nađemo način da postignemo isti efekat mnogo češće i jeftinije prije nego što bude realno da se prenese u elektrane”, dodaje on.

Taj proces bi mogao da potraje još 20 do 30 godina, izjavio je za AFP Erik Lefebvre, menadžer projekta u Francuskoj komisiji za atomsku energiju.

Eksperti za klimu, međutim, upozoravaju da svijet ne može da čeka toliko dugo da smanji emisiju štetnih gasova, i ograniči najgore posljedice globalnog zagrijevanja.

Drugi projekti nuklearne fuzije su takođe u razvoju širom svijeta, uključujući i veliki međunarodni projekat poznat pod nazivom ITER koji se trenutno gradi u Francuskoj.

Umjesto lasera, ITER će koristiti tehniku poznatu kao magnetno ograničenje, gdje će se uskovitlana masa vodonične plazme spajati unutar velike komore.

Radio Slobodna Evropa saznaje da su ministri nadležni za evropska pitanja, na sastanku koji i dalje traje, već usvojili zaključke gdje se navodi da se "preporučuje da se Bosni i Hercegovini dodijeli status zemlje kandidata uz potvrdu Evropskog savjeta".

Ovu odluku ministara će, potom, potvrditi šefovi država vlada zemalja članica Evropske unije na samitu koji će biti održan u četvrtak, 15 decembra.

"U trenutnom geopolitičkom kontekstu, Savjet EU naglašava hitnost da zemlja krene naprijed na svom putu prema EU, posebno kroz ispunjavanje svih 14 ključnih prioriteta za otvaranje pregovora o pristupanju EU identifikovanih u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU koji je Savjet usvojio 2019. godine", piše u zaključcima dokumenta u koji je Radio Slobodna Evropa ranije imao uvid.

Evropska komisija je za Bosnu i Hercegovinu u oktobru preporučila status kandidata za punopravno članstvo u EU, uz očekivanje da će se ispuniti osam određenih uslova:

• prioritetno usvojiti izmjene u postojećem Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu;
• usvojiti zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine;
• donijeti zakon o sprečavanju sukoba interesa;
• preduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala;
• odlučno unaprijediti rad na obezbjeđivanju efikasne koordinacije na svim nivoima kapaciteta upravljanja granicom, kao i obezbjeđivanju funkcionisanja sistema azila;
• obezbijediti zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja
• garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima;
• obezbijediti rezultate u funkcionisanju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne tekovine EU.

Bosna i Hercegovina je 2016. godine podnijela zahtjev za punopravno članstvo u Evropsku uniju.

Događaj, koji često traje i po nekoliko sati, bio je Putinov zaštitni znak i dao mu je priliku da odgovara na pitanja domaćih i stranih novinara.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da se konferencija za novinare neće održati „prije nove godine”.

Peskov je, međutim, primijetio da Putin redovno razgovara sa medijima, uključujući i posjete u inostranstvu, i rekao da će ruski predsjednik ipak naći priliku da razgovara sa novinarima.

Međutim, nije rekao zašto neće biti održana tradicionalna konferencija za novinare.

U decembru se navršava 10 mjeseci ruskog rata u Ukrajini, a Putinova administracija se suočava sa pitanjima o vojnoj strategiji Moskve.

Ruske snage nisu uspjele da zauzmu glavni grad Kijev, a u novembru su bile prinuđene da se povuku iz Hersona.

Putinova vlada je takođe na meti kritika zbog masovne mobilizacije Rusa da se bore u Ukrajini.

Prošlogodišnja konferencija za novinare trajala je četiri sata, tokom koje je Putinu postavljeno pitanje o desetinama hiljada ruskih vojnika koji se gomilaju u blizini ukrajinske granice.

Putin je rekao da želi da izbjegne sukob i ponovio je poziv na bezbjednosne garancije od Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja.

„Odustajanje od ove finansijske poluge bila bi ogromna strateška greška. Sa širokom koalicijom poslanika tražimo od Ursule fon der Lajen da interveniše”, navode europarlamentarci Tineke Strik, Michael Gahler, Tonino Picula, Hilde Vautmans, Reinhard Bütikofer, Paolo Rangel, Dietmar Koster i Klemen Grošelj.

Oni podsjećaju da su sredstva, koja uključuju ulaganja za putne i željezničke veze na Koridoru V, trenutno zamrznuta zbog „opasne secesionističke politike entitetskog predsednika Milorada Dodika”.

„Ove politike direktno štete suverenitetu BiH i njenoj EU budućnosti”, dodaje se u pismu.

Grupa europarlamentaraca ističe da je Varhelyi prošle sedmice posjetio BiH i sastao se sa Miloradom Dodikom, nakon čega je čelnik RS u medijskim istupima tvrdio da je postignut dogovor o obnavljanju finansiranja ovog entiteta.

„Kako komesar nije demantovao ovu izjavu na direktno pitanje u AFET komitetu Evropskog parlamenta, koordinatori i izvjestioci u sjenci su pribjegli pisanju direktno predsjednici (Evropske komisije) von der Leyen”, navodi se u pismu.

Oni dodaju da su veoma zabrinuti zbog potencijalnog obnavljanja fondova EU „pošto secesionistički zakoni i prijedlozi nisu zvanično povučeni”.

„Štaviše, kontinuirani angažman rukovodstva entiteta RS sa Rusijom, uključujući izražavanje podrške ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine i njenim nezakonitim 'referendumima' za aneksiju teritorije Ukrajine, dokazuje da nije vrijeme da se obnovi finansiranje ovih projekata u RS”, smatraju evroparlamentarci.

S obzirom na mađarsku blokadu sankcija EU prema onima koji su odgovorni za trenutnu krizu, „isplata sredstava iz IPA III je jedina dostupna politička poluga u ovom trenutku”, navodi se u pismu.

Stoga grupa poslanika Evropskog parlamenta poziva von der Leyen da interveniše i osigura da finansiranje EU prema RS bude suspendovano dok njeno rukovodstvo ne pokaže „ozbiljnu promenu kursa i zvanično povuče secesionističke zakone”.

Novo suđenje u Washingtonu počinje manje od dvije nedelje nakon što su Stewart Rhodes, osnivač Čuvara zakletve i Kelly Meggs, koji je predvodio njen ogranak na Floridi, osuđeni za pobunjeničku zavjeru, krivično djelo koje su tužioci opisali kao nasilnu zavjeru da se poništi pobjeda predsjednika Joea Bidena.

Optuženi na najnovijem suđenju su Joseph Hackett iz Sarasote u Floridi, Roberto Minuta iz Prospera u Teksasu, David Moerschel iz Punta Gorde, Florida, i Edward Vallejo iz Phoenixa. Oni su optuženi za još nekoliko krivičnih djela, kao dodatak pobunjeničkoj zavjeri.

Dok su presude Rhodesu i Mesgsu bile velika pobjeda za Sekretarijat za pravosuđe, troje Čuvara zakletve optuženih u istom postupku oslobođeni su optužbi za pobunjeničku zaveru. Glavno pitanje na sljedećem suđenju je da li će tužioci uspjeti da ubijede porotu da osudi optuženike nižeg ranga za krivično djelo koje potiče iz perioda građanskog rata.

Pobunjeničku zavjeru je teško dokazati, naročito kada navodna zavjera nije bila uspješna. Rhodes i Meggs su bili prve osobe u više decenija koje su proglašene krivim na suđenju, što može da znači do 20 godina zatvora.

Tužioci će pokušati da ubijede porotnike da su Minuta, Moerschel, Vallejo i Hackett kovali zavjeru sa Rhodsom i ostalima da upotrijebe silu da bi zaustavili prenos predsjedničkih ovlaštenja sa Donalda Trumpa na Bidena.

Vlasti navode da se vrhunac zavjera dogodio 6. januara 2021, kada su Čuvari zakletve napali Capitol zajedno sa stotinama drugih Trumpovih pristalica.

U Rhodseovom slučaju, tužioci su nedjeljama tvrdili da ga Trump nije naveo na impulsivno, mahnito ponašanje 6. januara, već da je došao u Washington u namjeri da zadrži Trumpa na vlasti po svaku cijenu. Nadležni kažu da su Čuvari zakletve raspravljali o svojim planovima nedjeljama prije pobune i sakrili oružje u obližnjem hotelu u Virginiji, u slučaju da je bilo potrebno da podrže njihovu zavjeru.

Ali dok su istražitelji pregledali hiljade poruka koje su poslali Rhodes i njegovi kooptuženi, nijedan nije iznio plan napada na Capitol. Advokati odbrane su to naglasili tokom suđenja, tvrdeći da nikada nije bilo zavjere. Rekli su da "Čuvari zakletve" nisu došli u Washington zbog nasilja, već da osiguraju bezbjednost ljudima kao što je Trumpov saveznik Roger Stone na događajima prije nereda.

Vlasti kažu da su Hackett i Moerschel bili dio prve grupe zajedno s Meggs i Watkinsom koji su ušli u Capitol u vojnoj formaciji. Nekoliko minuta kasnije se kasnije pridružio drugoj „gomili” koja je silom ušla unutra, dok je policija očajnički pokušavala da brani zgradu, kažu tužioci.

Vallejo je optužen da je pomogao u koordinaciji timova za brzo reagovanje u Virginiji za koje vlasti kažu da su bili spremni da uđu u prijestolnicu ako je potrebno. Oružje nikada nije raspoređeno.

Tužioci kažu da su na dan nereda, Vallejo i još jedan član tima za brzo reagovanje razgovarali o mogućnosti „gerilskog rata i oružanog sukoba”.

„To je situacija 'uradi ili umri'. Jer ako se izvučemo iz ovoga, a kao rezultat toga nemamo nikakvu promjenu, onda možemo i da odustanemo. Završili smo. Ako ne uradimo nešto sada, gotovi smo”, rekao je Vallejo na jednom podkastu, navele su vlasti.

Još tri pripadnika Čuvara zakletve su priznali krivicu za pobunjeničku zavjeru i pristali da sarađuju sa istražiteljima u nadi da će dobiti manju kaznu. Ali oni nikada nisu pozvani od strane tužioca da svjedoče u Rhodseovom slučaju. Nije jasno zašto ih tužioci nisu primorali da svjedoče i da li bi mogli da svjedoče na najnovijem suđenju.

Očekuje se da će kasnije ovog mjeseca početi još jedno suđenje za pobunu protiv bivšeg nacionalnog predsjednika organizacije Ponosni momci, Enriquea Tarrija i drugih lidera te ekstremističke grupe.

Ovaj dokument će biti 13. decembra stavljen na usvajanje pred Savjet opštih poslova u kojem su ministri nadležni za evropska pitanja.

"Savjet opštih poslova preporučuje da se Bosni i Hercegovini dodijeli status zemlje kandidata, uz potvrdu Evropskog savjeta", stoji u nacrtu zaključaka koji će prema očekivanjima usvojiti ministri na kraju tog sastanka.

Ovu odluku ministara će, potom, potvrditi šefovi država vlada zemalja članica Evropske unije (EU) na samitu koji će biti održan u četvrtak, 15 decembra.

"U trenutnom geopolitičkom kontekstu, Savjet EU naglašava hitnost da zemlja krene naprijed na svom putu prema EU, posebno kroz ispunjavanje svih 14 ključnih prioriteta za otvaranje pregovora o pristupanju EU identifikovanih u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU koji je Savjet usvojio 2019. godine", piše u zaključcima.

Savjet EU takođe, kako se navodi u zaključcima "poziva sve političke lidere u BiH da brzo sprovedu obaveze utvrđene sporazumom postignutim 12. juna 2022. i hitno okončaju ustavnu i izbornu reformu u skladu sa ključnim prioritetima".

Evropska komisija (EK) je za Bosnu i Hercegovinu, je u oktobru preporučila status kandidata za punopravno članstvo u EU, uz očekivanje da će se ispuniti osam određenih uslova:

• prioritetno usvojiti izmjene u postojećem Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu
• usvojiti zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine
• donijeti zakon o sprečavanju sukoba interesa
• preduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala
• odlučno unaprijediti rad na obezbjeđivanju efikasne koordinacije na svim nivoima kapaciteta upravljanja granicom, kao i obezbjeđivanju funkcionisanja sistema azila
• obezbijediti zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja
• garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima
• obezbijediti rezultate u funkcionisanju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne tekovine EU

Na samitu EU 23. i 24. juna u Briselu lideri država članica EU su pozvali EK da izradi novi izvještaj o reformskom procesu u BiH, nakon čega bi EU bila spremna da razmotri mogućnost dodjeljivanja statusa kandidata.

Pitanje dodjele kandidatskog statusa za BiH je je pokrenuto nakon što je EU odobrila ovaj status za Ukrajinu i Moldaviju.

Na ovome je insistirala prije svega Slovenija, čiji premijer na samitu u junu nije dozvolio usvajanje paketa zaključaka u kojim je bila obuhvaćena i odluka o Ukrajini i Moldaviji, dok se u poglavlju Zapadnog Balkana ne uvrsti konkretnija rečenica što se tiče kandidatskog statusa za BiH.

U opštinama na sjeveru, gde je većinsko srpsko stanovništvo, podignute su barikade u subotu zbog hapšenja bivšeg pripadnika kosovske Policije Dejana Pantića.

U zajedničkom saopštenju ambasada SAD u Beogradu i Prištini navodi se da se hapšenje Pantića koristi kao opravdanje za "nelegalne barikade", kao "i za prijetnje i zastrašivanje kosovskih vlasti i lokalnog stanovništva".

"Oni koji su podigli nelegalne barikade na putevima trebalo bi odmah da ih uklone. Očekujemo da se obustave sve pretnje nasiljem i zastrašivanje. Cijenimo i u potpunosti podržavamo napore KFOR-a da osigura bezbjednost i slobodu kretanja, kao i EULEX. Čvrsto osuđujemo kao neprihvatljive sve napade na kosovske i međunarodne bezbjednosne agencije", navodi se u saopštenju.

"Pozivamo sve na maksimalnu uzdržanost, da preduzmu hitne poteze da deeskaliraju situaciju i uzdrže se od provokativnih akcija. Pozivamo strane da rade u okvirima dijaloga, uz posredovanje Evropske unije, da riješe sporna pitanja ", ističe se u zajedničkom saopštenju ambasada SAD u Beogradu i Prištini.

"KFOR da garantuje slobodu kretanja"

Premijer Kosova Aljbin Kurti pozvao je KFOR da garantuje slobodu kretanja.

Kurti je na konferenciji za novinare poslije sjednice Saveta za nacionalnu bezbjednost naveo da je KFOR od kosovskih vlasti zatražio još vremena da ukloni barikade, na sjeveru Kosova.

Embed share

Barikade na severu Kosova

by Glas Amerike | Bosna i Hercegovina

Embed share

The code has been copied to your clipboard.

---

width px height px

---

The URL has been copied to your clipboard

No media source currently available

0:00 0:01:35 0:00

"KFOR traži neko vrijeme da završi ovaj posao (uklanjanje barikada) i mi čekamo“, rekao je Kurti.

Premijer Kosova je naveo da barikade ne samo da nisu prihvatljive, već i da ne bi trebalo da se ponove ubuduće.

"Još jednom pozivamo KFOR da garantuje slobodu kretanja. KFOR je na Kosovu za mirno i bezbjedno okruženje, što znači da treba da garantuje i slobodu kretanja bez diskriminacije. Blokiranje saobraćaja, blokiranje javnih puteva teškim vozilima radi ometanja slobode kretanja, od strane kriminalnih grupa koje pucaju na našu policiju i policiju EULEKS-a, ne samo da je neprihvatljivo, već ne smije da se ponovi u bilo kom trenutku u budućnosti. Tako da čekamo", rekao je Kurti.

Svećlja: Kontrolišemo situaciju

Ministar unutrašnjih poslova Kosova Đeljalj Svećlja rekao je na istoj konferenciji za novinare da je od subote na sjeveru Kosova podignuto šest barikada i da je u ovom dijelu Kosova došlo do razmjene vatre između Policije Kosova i “nekih kriminalnih grupa”.

On je naveo da je policija uspjela da identifikuje i uhapsi bivšeg pripadnika Policije Kosova Pantića, kao jednog od organizatora nedavnog napada na kancelarije opštinskih izbornih komisija, kao i napada na policajce i službenike Centralne izborne komisije.

„Sinoć smo se suočili sa barikadama koje su imale za cilj da spriječe policiju da uhapšenog Pantića sprovede na jug, na dalje postupanje. Od juče popodne podignuto je šest barikada u Leposaviću, Zvečanu i Zubinom Potoku, tako da smo zatvorili dva granična prelaza Jarinje i Brenjak. Došlo je do razmene vatre između policajaca i nekih kriminalnih grupa, nakon serije napada koje su ove grupe organizovale u blizini Gazvoda. Nakon razmene vatre, situacija je stavljena pod kontrolu“, rekao je Svećlja u nedjelju.

Ministar kosovskog MUP-a je pozvao Srbe na sjeveru da ne budu dio “organizovanih kriminalnih grupa" na sjeveru, a "organizatore" barikada da ih odmah uklone. On je naveo da Policija Kosova “ima potrebne kapacitete da djeluje u ovom pravcu”

„Ako se barikade ne uklone od strane organizatora policija će preduzeti odgovarajuće mjere. Sve se to dešava u koordinaciji sa međunarodnim partnerima", rekao je Svećlja i istakao da “veoma brzo neće biti barikada” na sjeveru Kosova.

Napad šok bombom na izviđačku patrolu EULEKS-a

“Potvrđujemo da je sinoć (10.12.) kod Rudara bačena šok bomba na izviđačku patrolu EULEKS-a. Nijedan službenik Specijalizovane policijske jedinice EULEKS-a nije povrijeđen, niti je pričinjena materijalna šteta”, navela je Misija EULEKS u saopštenju za javnost.

“Ovaj napad, kao i napadi na službenike Policije Kosova, je neprihvatljiv. Snažno osuđujemo nasilna djela koja su počinila naoružana lica na severu Kosova, uključujući i protiv međunarodne zajednice. EULEX će nastaviti da radi sa odlučnošću da podrži stabilnost Kosova, u okviru granica svog mandata, i da doprinese bezbjednosti njegovog stanovništva iz svih zajednica. Apelujemo na odgovorne da se uzdrže od daljih provokativnih akcija i pozivamo kosovske institucije da počinioce privedu pravdi”, piše u saopštenju EULEX-a.

Portparolka NATO-a Oana Lungesku tvitovala je da se NATO saveznici i Evropska unija pridružuju osudama napada na izviđačku patrolu EULEX-a.

"Takvi napadi su neprihvatljivi i počinioci moraju da snose odgovornost. KFOR misija je i dalje na velikom oprezu i u potpunosti sposobna da izvrši manadat na Kosovu. Pozivamo sve strane da izbjegavaju provokativne akcije i retoriku i da doprinose miru i stabilnosti", navela je Lungesku na Tviteru.

"Srbi natjerani na barikade"

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao u u nedelju da su Srbi na Kosovu "ponovo naterani da barikadama brane svoje ognjišta" i ponovio "da neće biti predaje".

"Poruka svima drugima jeste da formiraju ZSO, poštuju prava i slobodu Srba i Srbije i ponašaju se u skladu sa potpisanim sporazumima i međunarodnim pravom, jer to je jedini put za početak normalizacije odnosa i života svih nas", poručio je Vučić na Instagramu.

Naglasio je da i da će Srbija "nastaviti borbu svim pravnim sredstvima za mir, za bolji život i budućnost naše dece".

Premijerka Srbije Ana Brnabić tvitovala je da ljudi na barikadama izražavaju svoj protest i da to rade mirno.

Brnabić je reagovala na ocjenu visokog predstavnika Evropske unije Žozepa Borelja da barikade na sjeveru Kosova moraju biti uklonjene jer su nelegalne.

"Jedini način da se čuju je nažalost na barikadama", poručila je Brnabić.

U Manasasu, u saveznoj državi Virdžinija, primjer tih veza su nazivi ulica.

Bosna, Sarajevo, Broz, Tito, Tomislav… Samo su neke od ulica u Manasasu, gradu koji je od Vašingtona udaljen oko 50 kilometara i koji je bio poprište velikih bitaka američkog građanskog rata. Glas Amerike istražio je kako su te ulice dobile naziv.

Embed share

Kako su Tito, Sarajevo i Bosna dobili ulice blizu Washingtona?

by Glas Amerike | Bosna i Hercegovina

Embed share

The code has been copied to your clipboard.

---

width px height px

---

The URL has been copied to your clipboard

No media source currently available

0:00 0:09:51 0:00

Povod za rad na ovoj priči bila je jedna prepiska na društvenim mrežama, čiji su se učesnici pitali ko je ulicama dao takva imena. Pretraga na Google mapama pokazala je da najmanje 10 ulica u Manasasu nosi nazive koji imaju veze sa Balkanom i uglavnom se nalaze jedne pored drugih.

Višemjesečno pretraživanje interneta i javno dostupnih arhiva nije mnogo pomoglo pri utvrđivanju porijekla naziva ulica. Glas Amerike se obratio nadležnim gradskim institucijama, kao i Okrugu Prince Villijam u kojem se Manasas nalazi, ali ni oni nisu imali mnogo novih informacija - osim da su ulice imenovane 80-ih godina prošlog stoljeća.

Prve konkretne informacije Glas Amerike je dobio od bibliotekara iz Informacionog centra za rodoslov i lokalnu istoriju, pri Javnim bibliotekama Okruga Princ Vilijam.

Bibliotekar Don Vilson pronašao je u arhivama dokumente koji pokazuju originalne planove graditelja za parcele sa balkanskim ulicama. Zemljišna dokumentacija iz 1985. godine pokazuje da je na jednoj od lokacija gradila kompanija čiji je predsjednik Karlo Milić. Po tom imenu i prezimenu dvije ulice i danas nose naziv.

Vilson objašnjava da je česta praksa da ulicama nazive daju njihovi graditelji: “Svaki put kada graditelj podnese plan za novu parcelu, dio plana je lista sa imenima ulica. Grad prijedloge prepušta graditelju. Ako se ne ponavljaju postojeći nazivi ili ne postoji neki drugi razlog zašto nazivi ne bi trebali biti korišteni, prijedlozi se obično prihvataju.“

Arhiva je takođe pokazala da se Karlo Milić pojavljuje u nizu zemljišnih transakcija na području Manasasa. Podaci koje su bibliotekari pronašli u dostupnim rodoslovima ukazali su na potencijalne rodbinske veze u porodici Milić.

Od BiH, preko Hrvatske, do Amerike

Brojni pozivi Glasa Amerike na dostupne brojeve telefona i pokušaji kontakata preko društvenih mreža osoba za koje smo sumnjali da su članovi porodice, konačno su urodili plodom kada je na poruku odgovorila kćerka Karla Milića, Janja Milić-Zobunđija, te potvrdila da smo na pravom tragu.

„Rado bih vam pomogla u vašem istraživanju jer je moj dragi otac živio u Virdžiniji, Manasasu, od 1977. do 2011. godine. Porijeklom smo iz naše lijepe BiH/Gornji Vakuf-Uskoplje“, napisala je Milić-Zobunđija. „Došli ste do osobe s kojom možete podosta čuti o zanimljivostima i nazivu ulica u Manasasu, koje je iz ljubavi prema obitelji i BiH dao moj otac, graditelj.“

Gospođa Janja, po kojoj je jedna od ulica dobila naziv, takođe je navela da je Karlo Milić sahranjen 2011. godine u Zagrebu, gdje ona i danas stanuje. Za dodatne informacije uputila je Glas Amerike na njenu knjigu „Rodoslovlje obitelji Milić“ i monografiju „Uskoplje“, čiji je bila koautor.

Uvid u knjige Glas Amerike je dobio zahvaljujući Centru za obrazovanje, sport i kulturu iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Iz njih se vidi da se Karlo Milić 1957. godine sa porodicom iz BiH preselio u Zagreb, a dvadesetak godina kasnije je otišao u Ameriku.

Milić-Zobunđija je povezala Glas Amerike sa svojim bratom Tomislavom, koji i danas živi u Sjedinjenim Državama i koji je pristao da prepriča svoj i očev životni put.

„Od svoje familije on je bio najuspješniji. Bio je nešto posebno“, kaže Tomislav Milić.

Prema njegovim rečima, Karlo Milić je bio direktor firme u Zagrebu, ali je zbog neslaganja sa tadašnjim komunističkim vlastima 1975. godine odlučio da pobjegne iz Jugoslavije, te se počeo kriti po Evropi.

Pomoć američkog potpredsjednika

U to vrijeme Tomislav je bio omladinski reprezentativac Jugoslavije u hokeju. Imao je djevojku, ćerku poznatih plesača na Brodveju, koja je zbog njega napustila karijeru balerine, te se iz Amerike preselila u Jugoslaviju. On počinje razmišljati da se pridruži ocu i pomogne mu. Ipak, sa djevojkom donosi odluku da, umjesto za neku od evropskih zemalja, otputuju za Sjedinjene Države.

„To mi je sve novo bilo. Par tjedana prije uopće nisam znao da ću biti u Americi. I sad odjedanput planiraš si život, a klinac si još, 18-19 godina“, prisjeća se Tomislav.

Ubrzo po dolasku se vjenčao sa tadašnjom djevojkom, a u glavnom američkom gradu, Vašingtonu, počinje usavršavati engleski jezik, sa planom da upiše fakultet.

„Neko mi je spomenuo da ima stan kod nekakvog senatora. Ja nisam ni znao šta je senator u to vrijeme“, objašnjava Tomislav i dodaje da je odlučio da iznajmi stan iako mu se nije previše svidio. To će se pokazati kao važna odluka.

„Moja supruga je došla iz Konetikata i odlučili smo da budemo u Vašingtonu. I u to mjesec dana, moj senator postane vice-predsjednik Amerike“, prisjeća se Tomislav.

Valter Mandejl je 1977. godine postao potpredsjednik Sjedinjenih Država, na izborima na kojima je Džimi Karter izabran za predsjednika. Mandejl Tomislava povezuje sa ljudima koji njegovom ocu pomažu da dobije politički azil. Nakon što je oko godinu dana proveo u Evropi, Karlo Milić dolazi u Ameriku. Otac i sin odlučuju da pokrenu graditeljski biznis.

„U početku je bilo malo teško jer nismo razumjeli kako se ovdje radi. Kod nas se radi puno drugačije, sa drugim materijalima i šta ti ja znam. Ja se sjećam, u početku, ja i on smo rezali cijelu šumu da bi mogli očistiti teren, da bi mogli raditi kuću. I onda smo kopirali susjeda kako on radi te drvene kuće. Nismo u biti imali pojma šta radimo“, priča Tomislav uz smijeh.

Tomislav objašnjava da su procijenili da je Manasas, koji se tek počeo širiti, a blizu je Vašingtona, bio dobra lokacija za razvoj biznisa. Navodi da su počeli sa tri kuće, te su postepeno razvijali biznis za koji vjeruje da je u jednom trenutku vrijedio i 50 miliona dolara.

„Malo pomalo smo se širili“, kaže Tomislav.

On se nakon neoliko godina razvodi, te odlazi u Kaliforniju, gdje na Univerzitetu Berkli upisuje arhitekturu. Karlo Milić nastavlja da vodi posao, iako nije dobro znao engleski jezik, u čemu mu je do tada uglavnom pomagao sin. Takođe, Tomislav objašnjava da njegov otac nije pohađao čak ni osnovnu školu.

„Dugo vremena sam pokušavao shvatiti kako on to sve uspije. Nikad nije išao u školu. Imaš toliko školovanih ljudi ovdje. Ali on je uvijek bolje napravio nego većina ljudi koji imaju formalno [obrazovanje], fakultete. Ali se kod njega jednostavno sve svodilo. Kupiš jeftino i prodaš za više novaca. To je bila formula, njegova tajna.“

Zbog čega su ulicama dali takve nazive?

Nakon završenog fakulteta, Tomislav se 1984. godine vraća na istočnu američku obalu i dio vremena radi samostalno, a dio sa ocem. U tom periodu kupili su zemljište koje su isparcelisali i ulicama dali balkanske nazive.

„To je bila farma od stotinu ejkara. I to je tvoje. I kad ti daš plan na općinu, onda inženjeri sve nacrtaju. I ulice i ovo i ono. To ovisi o tebi, šta ćeš ti, kako ćeš te ulice napraviti ili šta ćeš izgraditi ili ko će dati imena tim ulicama.“

Takođe su počeli da prave i kancelarijske prostore. U drugom dijelu Manasasa, jedna ulica nosi naziv „Croatia Way“, odnosno „Put Hrvatske“. Tomislav kaže da su ta imena više značila ocu, nego njemu.

„Da svi znaju o njemu i šta je on napravio“, kaže Tomislav. „Tata je imao malo veći ego nego što sam ja imao. To je njemu bilo malo više važnije nego što je meni bilo. On bi kupio auto i imao Milić tablicu“.

Stanovnici ulica koji su pristali govoriti za Glas Amerike znali su samo osnovne informacije o porijeklu naziva.

„Na osnovu mog limitiranog znanja jezika, pretpostavio sam da je nekako istočnoevropsko. Ne bih mogao reći je li Balkan ili ne. Ali ako je to – ne bi me iznenadilo“, kaže Dejvid Meklor iz ulice „Tomislav“.

„Ulica Sarajevo. To je relativno skoro, u devedesetim, raspad Jugoslavije na Srbiju, Crnu Goru i druge. Sarajevo je bilo pod opsadom, pa je često bilo u vijestima. Kosovo je bilo veliki problem. Nisam upoznat sa Karlom. Postoji Milić, koji očito zvuči srpski ili jugoslavenski. I ulica Tito. Tito je bio jedan od lidera Jugoslavije“, kaže Lens Donovan, koji stanuje u ulici „Karlo“. „Sjedinjene Države su multietničke. Srbi, Hrvati, Crnogorci su svi došli ovdje da doprinesu i svakako su to učinili. Ko god da je došao ovdje, učinio je divan posao gradeći ove domove.“

„Mislim da je to veoma zanimljivo. Ovdje postoji dugačka istorija koja seže do graditelja i njegove porodice, različiti odnosi. I veoma je zanimljivo imati takvu vrstu naslijeđa u ovom komšiluku“, kaže Robert Kegli, stanovnik ulice „Tomislav“. „Ovo je veoma raznoliko naselje. Imamo mnogo različitih ljudi i to je veoma tipično za Ameriku.“

Zbog političkih problema, Karlo Milić dugo nije mogao putovati u Hrvatsku, ali je nakon raspada Jugoslavije često odlazio u Zagreb, gdje je takođe imao graditeljske poduhvate. Krajem devedestih godina prošlog stoljeća, pretrpio je srčani udar, poslije čega mu se zdravstveno stanje postepeno pogoršavalo. Nedugo pred smrt, preselio se u Zagreb.

Tomislav je ostao u Americi da završi poslove: „Ja sam se uvijek osjećao - ja pomažem svom ocu ili pomažem svojoj familiji. Za mene je to uvijek bila kao nekakva dužnost. Nikad u biti nisam toliko razmišljao o tome. Jednostavno, napraviš. Otac, majka, sestra…“.

„Meni je drago da smo ostvarili i napravili sve to. Ono, kad gledaš nazad u život, naravno da si ponosan da si nešto napravio u životu“, kaže na kraju razgovora Tomislav Milić.

U radu na ovoj priči pomogli su Milan Nešić i Amina Bijelonja Muminović.