Neposredno pred prvu godišnjicu ruske agresije, o posljedicama po zemlje Balkana za Glas Amerike su govorili članovi Kongresa, analitičari i predstavnik State Departmenta, piše srpski servis Glasa Amerike.

„Situacija u BiH je najviše zabrinjavajuća“

Kao dva najveća razloga za zabrinutost, sagovornici Glasa Amerike ističu odnose Srbije i Kosova, te dešavanja u Bosni i Hercegovini (BiH).

Kraj prošle i početak nove godine obilježile su tenzije na sjeveru Kosova, uz blokiranje graničnih prelaza, dok dvije zemlje pregovaraju o normalizaciji odnosa. Istovremeno, Srbija je jedna od rijetkih država Evrope koja Rusiji nije uvela sankcije, a ispitivanja javnog mnijenja pokazuju veliku podršku Rusiji.

U BiH, osim političkih blokada i problema u formiranju vlasti, predstavnici Republike Srpske (RS) prijete odvajanjem tog entiteta od ostatka države. Predsjednik RS Milorad Dodik u januaru je odlikovao predsjednika Rusije Vladimira Putina, a u septembru 2022. ga je posjetio u Moskvi.

Dva dana prije godišnjice ruske invazije, delegacija Narodne skupštine RS posjetila je Moskvu, te prisustvovala zasjedanju Dume, gdje je dočekana aplauzima.

„Vidjeli smo opasno povećanje etničkih tenzija na Zapadnom Balkanu, uključujući veoma zabrinjavajuće prijetnje o secesiji od korumpiranih političara poput Milorada Dodika. Rusija želi da vidi haos u regionu, a Moskva i njeni posrednici podržavaju te prijetnje“, kaže članica Kongresa SAD Ann Wagner, koja u novom sazivu Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma obavlja funkciju potpredsjedavajuće iz reda republikanaca.

Wagner u Kongresu predstavlja izborni okrug iz države Missouri u kojem žive hiljade osoba porijeklom iz BiH, te je u prošlom sazivu predložila zakon o sankcionisanju ne samo lokalnih nego i stranih aktera koji destabilizuju BiH. Predstavnički dom je usvojio zakon u septembru 2022. godine, a da bi postao važeći mora ga potvrditi i Senat.

„Potrebno je da administracija koristi svoja ovlašćenja za sankcije kako bi odvratila kriminalce i korumpirane političare koji prijete suverenitetu i multietničkom identitetu Bosne“, kaže Wagner za Glas Amerike.

U protekloj godini, SAD su izrekle niz sankcija zvaničnicima zemalja Zapadnog Balkana, uključujući i Dodika. Ipak, mnogi od njih su uprkos sankcijama i danas na ključnim funkcijama.

Mathieu Droin, saradnik Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Vašingtonu, navodi da je ruska invazija na Ukrajinu dodatno otežala postojeće komplikacije u nekim od zapadnobalkanskih država

„Situacija u BiH je najviše zabrinjavajuća, gdje vidimo da postoji veoma snažan politički zastoj između različitih strana. Onda vjerovatno i Rusija tamo podstiče nazadovanje kroz svoje odnose sa srpskim separatistima“, kaže Droin. „Došlo je i do obnavljanja tenzija između Srbije i Kosova, koje nisu direktno povezane sa Rusijom, ali možete vidjeti važne ruske dezinformacione kampanje koje se vode u srpskoj javnosti, koje takođe podstiču tenzije“.

Scott Cullinane, viši savjetnik za odnose sa vladom neprofitne organizacije „Zajedno za Ukrajinu“, koji je osam godina radio u Odboru za spoljne poslove Predstavničkog doma, kaže da Rusija nastoji da rasplamsa probleme na Zapadnom Balkanu, koji zbog podijeljenosti i konflikata teže odolijeva spoljnim ekonomskim i političkim pritiscima.

„Ruska vlada je širom Evrope bila veoma dobra u korišćenju etnonacionalizma, malih i istorijskih razmirica i problema u vezi sa religijom, jezikom ili nacionalnošću. Oni ih ne kreiraju uvijek, već ih šire i iskorišćavaju“, objašnjava on.

State Department: Međusobno priznavanje i rješavanje problema

Članica Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma je i demokrata Dina Titus iz države Nevada. Na njenu inicijativu, u martu 2022. godine, 19 članova Predstavničkog doma je od državnog sekretara Antonyja Blinkena tražilo veći angažman na Zapadnom Balkanu, upravo zbog ruske invazije na Ukrajinu.

„Postalo je očigledno da Rusija pomjera granice na svakom koraku. Svakako sa Srbijom, sa Moldavijom, sa Ukrajinom. I zato smo željeli da budemo sigurni da smo tamo postavili čvrstu granicu, kako Rusija ne bi mogla da proširi svoj uticaj na područja izvan onih gdje je već bila u ratu sa Ukrajinom“, kaže Titus za Glas Amerike.

Prema njenim riječima, angažman SAD jeste bio povećan u proteklih godinu dana, ne samo kroz vojnu i humanitarnu pomoć Ukrajini, nego na primjer i kroz poboljšanje odnosa sa Srbijom: „Vidjeli smo kako se Srbija sada usprotivila i kaže da ne podržava rat u Ukrajini“.

Iz State Departmenta za Glas Amerike navode da je „ruski rat razjasnio koliko je urgentan naš rad na pomaganju svim državama Zapadnog Balkana da u potpunosti unaprijede demokratske reforme i ostvare svoje težnje o integraciji u evropske i evroatlantske institucije“.

U pisanom odgovoru na pitanja Glasa Amerike portparol State Departmenta je naveo da su zemlje regiona napravile napredak, ali da je ostalo mnogo nezavršenog posla:

„Ohrabrujemo sve zemlje Zapadnog Balkana da rade na međusobnom priznavanju, uklanjanju trgovinskih prepreka, mirnom razrješenju neriješenih problema iz 90-ih godina, demokratskom napretku i evropskim integracijama. Slobodni i nezavisni mediji su centralna tačka ovih ciljeva, tako da ćemo nastaviti da blisko sarađujemo sa medijima i grupama koje brane medije. Endemska korupcija slabi region, ubrzava odliv mozgova i ide u korist malignoj Rusiji“.

Ipak, analitičari navode da zemlje Zapadnog Balkana moraju da budu oprezne i proaktivne u tim procesima, pošto je i prije ruskog napada na Ukrajinu u SAD i evropskim prijestonicama postojao ograničen kapacitet i volja da se njima bave.

„Godinu dana nakon invazije na Ukrajinu, najveća posljedica za Zapadni Balkan je to što sada funkcioniše u drugačijem geostrateškom okruženju“, kaže Cullinane. „Dugoročno, ono što me brine jeste da bi Zapadni Balkan, Srbija, Bosna, mogli još više da zaostanu. Kako se više pažnje pridaje zemljama poput Ukrajine i Moldavije, pažnja i resursi Zapada će ići u te zemlje da bi im se pomoglo u ponovnoj izgradnji i daljoj integraciji sa zapadnim strukturama poput Evropske unije“.

Cullinane dodaje da balkanske države, ako žele pažnju, moraju da budu angažovanije na stvarima koje se od njih odavno traže: „Na borbi protiv korupcije, reformama vlade i obavezivanju koje će dodatno integrisati njihove ekonomije sa Evropom i SAD, a ne sa Rusijom ili Kinom“.

Droin iz CSIS-a takođe upozorava da je sada sva pažnja usmjerena na konflikt u Ukrajini, što bi se moglo odraziti na druge dijelove svijeta:

„Možemo da kažemo da to ima sistemski uticaj u smislu da bi poraz Ukrajine imao najgore posljedice za čitavu Evropu, jer bi to značilo da nismo bili u stanju da zaustavimo zemlju sa imperijalističkim pogledima, koja želi da crta nove granice“.

Članica Kongresa Wagner kaže da je „ruski rat protiv Ukrajine tragična ilustracija toga koliko bi Putin daleko išao da bi uništio san nezavisne zemlje o prosperitetu i bezbjednosti“, dodajući da će se zato u saradnji sa transatlantskim partnerima zalagati za što brži napredak BiH u procesu pristupanja u EU i NATO.

SAD prate šta rade države Zapadnog Balkana

Sagovornici Glasa Amerike se slažu da je teško predvidjeti šta će se dešavati u narednih 12 mjeseci, ali uglavnom pretpostavljaju da će rat u Ukrajini potrajati i da predstoji težak period, jer će troškovi rata rasti, ne samo za Rusiju nego i za zapadne zemlje. Ipak, očekuju da će podrška Ukrajini biti nastavljena.

Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, navode da će SAD nastaviti da prate kako se države postavljaju prema ruskoj agresiji, uključujući i uvođenje sankcija.

„Ljudi i vlade moraju da shvate da su se stvari promijenile i da se nećemo vratiti u svijet kakav smo imali prije 24. februara. Ruska agresija je promijenila računicu“, kaže Cullinane. „Sve više uzimamo u obzir koje su vlade od pomoći u tom procesu, koje vlade pomažu u zauzimanju za ljudska prava i teritorijalni integritet, te u suprotstavljanju genocidu. One vlade koje to ne čine i koje nisu od pomoći, to će oblikovati ambijent za politiku i diplomatiju u godinama koje dolaze.“

Srbija je glasala za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje agresija Rusije, ali odbija da joj uvede sankcije, što predstavnici vlasti pravdaju očuvanjem nacionalnih interesa u kontekstu stava Rusije o Kosovu u Savjetu bezbjednosti UN.

Na pitanje Glasa Amerike o neuvođenju sankcija Rusiji, članica Kongresa Tajtus odgovorila je da nije sve savršeno „ali da se kreće u pravom smjeru, pa se nadamo da ćemo ih i dalje moći ohrabrivati da zauzmu aktivniji stav“.

Cullinane navodi da će se Srbija, u slučaju neuvođenja sankcija, naći u sve većem raskoraku sa međunarodnom zajednicom: „Sa jedne strane imamo demokratiju, a sa druge genocid i autoritarizam. Srbija mora da odluči koji joj je od ta dva modela privlačniji“.

Iz State Departmenta naglašavaju da sve zemlje Evrope „uključujući i Zapadni Balkan, imaju veliki ulog u ishod ruskog rata protiv Ukrajine, koji prijeti osnovama uspostavljenog međunarodnog poretka i bezbjednosti. Zato je ključno da nastavimo da da se zajedno suprotstavljamo ovoj agresiji bez presedana“.

Međutim, iako stručnjaci upozoravaju da avioni možda neće napraviti veliku razliku u bliskoj budućnosti sukoba - ideja dobija podršku.

Na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji proteklog vikenda, potpredsjednica SAD Kamala Harris direktno je optužila Rusiju da je počinila zločine protiv čovječnosti tokom invazije, koja će ove nedjelje stići do svoje prve godišnjice trajanja. Dva visokorangirana republikanska kongresmena nadovezala su se pozivima da se Ukrajina naoruža naprednim borbenim avionima.

Republikanski senator Lindsay Graham, istaknuti "jastreb" koji zagovara vojne intervencije, iskoristio je izjavu potpredsjednice Harris da podstakne administraciju predsjednika Joea Bidena da preduzme prve korake ka snabdijevanju Ukrajine avionima.

"Dozvolite mi da samo naglasim ovo: kako možete ovaj rat Rusije nazvati zločinom protiv čovječnosti… a ne dati žrtvi njihovog zločina protiv čovječnosti odbrambeno oružje koje im je potrebno da zaustave zločin", upitao je Graham u intervjuu za TV mrežu ABC News. "Dakle, moramo brzo da uradimo dvije stvari: učinimo Rusiju državnim sponzorom terorizma prema američkom zakonu, što bi otežalo Kini da proda oružje Rusiji, i moramo sada da počnemo da obučavamo ukrajinske pilote na F-16."

"Sve što možemo"

Također u Minhenu, predsjednik Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma Michael McCaul, republikanac iz Texasa, rekao je za CNN da također želi da Biden pošalje avione u Ukrajinu.

"Činjenica je da što duže čekaju, duže će ovaj sukob trajati", rekao je on. "Moramo da uložimo sve što možemo u ovu borbu kako bi oni pobijedili. I mislim da se stvara zamah da se ovo dogodi."

Komentari Grahama i McCaula došli su samo nekoliko dana pošto je dvostranačka grupa poslanika u Predstavničkom domu poslala pismo Bidenu tražeći da pošalje F-16 u Kijev.

"Obezbjeđivanje takvih aviona je neophodno da bi se pomoglo Ukrajini da zaštiti svoj vazdušni prostor, posebno u svjetlu obnovljenih ruskih ofanziva i s obzirom na očekivano povećanje borbenih operacija velikih razmjera", napisali su oni.

Biden nevoljan

Predsjednik Biden nije bio oduševljen idejom da se ukrajinskim oružanim snagama obezbijede napredni borbeni avioni, iz zabrinutosti da bi nuđenje Kijevu platforme za oružje sa mogućnošću udara unutar granice Rusije moglo da eskalira sukob.

Krajem januara, na pitanje novinara da li bi SAD poslale Ukrajini F-16, Biden je odgovorio odlučno: "Ne".

Zvaničnici administracije, govoreći o pozadini, upozorili su da bi pokušaj tranzicije Ukrajine na novi borbeni sistem usred ratih aktivnosti bio izuzetno težak, u najboljem slučaju, posebno zato što njeno vazduhoplovstvo nema iskustva sa avionima sličnog dizajna.

Međutim, ne tako davno je administracija, uključujući i samog predsjednika, iznosila slične argumente protiv isporuke glavnog borbenog tenka M1 "Abrams" Kijevu.

Ali nakon višenedjeljnog pritiska i pregovora sa visokim ulozima u kojima je Njemačka saopštila da će krenuti napred sa prebacivanjem sopstvenih naprednih tenkova u Ukrajinu samo ako SAD budu išle prve, Bijela kuća je promijenila kurs i obećala 31 tenk.

Čini se da se slična dinamika sada odigrava, sa brojnim američkim saveznicima u Evropi koji kažu da su otvoreni da obezbijede napredne lovce, iako se niko još nije obavezao da preduzme taj korak.

Efikasnost dovedena u pitanje

Eksperti su rekli da bi bilo pogrešno vjerovati da će snabdijevanje Ukrajine F-16 ili sličnim avionima napraviti značajnu razliku u bliskoj budućnosti.

Dok Ukrajina ima davno uspostavljene i efikasne vazduhoplovne snage, zalihe aviona i opreme za održavanje u zemlji su starija oprema iz sovjetskog doba, prije svega MiG-ovi 29 i SU-27, a sve to je potpuno nekompatibilno sa naprednijim avionima koji su u razmatraju. To znači da bi Ukrajina, pored novih aviona, morala da u potpunosti revidira svoju logistiku i prekvalifikuje svoje posade za održavanje, monumentalne zadatke čak i u vrijeme mira.

Mike "Starbaby" Pietrucha, penzionisani pukovnik američkog ratnog vazduhoplovstva i veteran sa više od 150 borbenih misija, rekao je za Glas Amerike da će ukrajinskim pilotima biti potrebne godine da razviju stručnost potrebnu za upravljanje F-16 u borbenom okruženju.

"Ukrajinci već imaju borbene pilote koji su i talentovani i iskusni u svojoj formi borbene avijacije, a i nešto od toga se prenosi", rekao je Pietrucha za Glas Amerike, "ali ne onoliko koliko biste se nadali".

"Činjenica da možete da vodite borbu vazduh-vazduh u MiG-29 znači da imate ispravne principe, ali u F-16 je drugačija igra loptom", rekao je on. "Imate različite senzore, imate različito oružje i imate drugačije sposobnu letjelicu".

Obuka, logistički izazovi

Kada su SAD počele prelazak na mlazne avione poput F-16 sa starijih modela, bile su potrebne godine obuke da bi se prve jedinice spremile za borbu. To je bilo zbog složenosti aviona i inherentne opasnosti u upravljanju nadzvučnim avionom.

Pietrucha je rekao da bi požurivanje ukrajinskih pilota kroz obuku gotovo sigurno dovelo do toga da piloti nepotrebno ginu.

"Jedna od najgorih stvari koje biste mogli da uradite je da odvedete svoju iskusnu grupu lovačkih avijatičara iz Ukrajine, ubacite ih u novi avion, gurnete ih nazad u borbu i očekujete od njih da rade dobro", rekao je on. "Zato što ćete precijeniti njihove sposobnosti, i daćete im neprikladne zadatke, i potrošićete momke koji bi inače mogli da budu vaš početni instruktorski kadar da ste samo išli razumnom brzinom."

Karl P. Mueller, viši politikolog u korporaciji RAND, rekao je za Glas Amerike da bi uspostavljanje operacije logistike i održavanja za F-16 u Ukrajini također bio izuzetno težak izazov.

"Ovo je veliki poduhvat, jer F-16 nije dizajniran da bude posebno nezahtjevan avion", rekao je Miller. "Dizajniran je da radi iz velikih baza sa velikom infrastrukturom za održavanje i otiscima osoblja".

Napredni sistem naoružanja

F-16, iako nije najnapredniji avion u američkom arsenalu, i dalje je strašno oružje.

Prvobitno dizajniran od strane General Dinamics-a 1970-ih i znatno unapređen od tada, F-16 je ono što stručnjaci za odbranu nazivaju "višenamjenskim" borbenim avionom. Tokom godina, evoluirao je od dnevnog lovca namijenjenog za gađanje ciljeva unutar vizuelnog dometa u mnogo sofisticiraniju letjelicu. F-16 je sada sposoban da djeluje noću, gađajući mete koji su izvan horizonta i igrajući više uloga u borbenoj situaciji.

Više od 4.600 aviona napravljeno je od početka proizvodnje prije skoro 50 godina, a novi modeli se još prave za neka strana tržišta. Naime, F-16 je u upotrebi u brojnim evropskim saveznicima SAD, uključujući članice NATO-a Dansku, Belgiju, Holandiju, Poljsku i druge.

Ukrajina je zvanično zatražila da Holandija, koja je u procesu prelaska sa F-16 na napredniji F-35, obezbijedi neke od aviona koje će povući iz upotrebe ukrajinskim oružanim snagama. Holandske vlasti su saopštile da ozbiljno razmatraju zahtjev.

Mnogi Rusi dolaze preko Meksika, a među njima je Tatjana, koja je došla u Ameriku da bi sina spasila služenja vojske.

Od kada je stigla u New York, Tatjana, koja je došla u Ameriku sa troje djece pošto je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu - učestvovala je na skupovima podrške Ukrajini i političkim zatvorenicima u svojoj zemlji.

Tatjana - koja je zamolila Glas Amerike da ne pominje njeno prezime - dovela je na protest dvije kćerke. Starija djevojčica je nacrtala poster i napisala pismo u kojem se izvinjava zbog svega što Rusija radi Ukrajini.

„Sada živim u New Yorku zbog toga što se dešava u mojoj zemlji, zato što je okupirala Ukrajinu. Stidim se svoje domovine”, napisala je.

Tatjana je provela u New Yorku nešto više od mjesec dana. Nikada nije sanjala da će doći u SAD, a definitivno ne pod ovim okolnostima.

„Nisam željela da dođem u Ameriku, nisam planirala da napustim ni svoj grad, a kamoli zemlju! Ali morala sam”, priča, na ivici suza.

Ona je napustila Sankt Peterburg i ušla u Sjedinjene Države preko granice sa Meksikom. Njen sin je nedavno napunio 19 godina i bio registrovan u ruskoj vojsci. Odlazak iz Rusije bio je način da se spasi vojne službe. Tatjanin muž je morao da ostane u Rusiji.

Tempo dolaska Rusa u SAD se više nego udvostručio pošto je Bijela kuća objavila da se ljudi koji ulože prigovor savjesti kako ne bi učestvovali u ratu kvalifikuju za azil. Tatjana kaže da je situacija u Rusiji opasna i zastrašujuća.

„Kada smo došli na antiratni protest, bilo je strašno. Policija je odvlačila ljude. Plakala sam, vrištala, policajac je zgrabio mene i moju prijateljicu i vukao nas do jednog kombija. Međutim, imala sam sreće - poznanik koji je radio u specijalnoj policijskoj jedinici me je prepoznao i pustio mene i drugaricu. Sjećam se da je vikao - sklonite se odavde, brzo! Kasnije je zbog toga otpušten”, priča ona.

Tatjanina djeca tek nekoliko nedjelja idu u školu u New Yorku, i jedini u svom razredu govore ruski, ali kažu da nisu imali probleme i da ih niko nije uznemiravao zbog toga.

Dok su joj deca u školi, ona uči engleski. Planira da dobije vozačku dozvolu i radnu dozvolu, a nada se da će pokrenuti sopstveni biznis. Također se nada da će dobiti zvanični izbjeglički status, iako je svjesna da će taj proces verovatno trajati godinama.

Isto tako zna da će proći mnogo vremena dok se ponovo ne sretne sa mužem. Uprkos teškoćama i tuzi, kaže da se u SAD osjeća slobodno, i kao da je tu dobrodošla.

Osim obećanja o nastavku rata i upozorenja Zapadu na globalnu konfrontaciju, Putin je u obraćanju javnosti također pokušao da opravda rat, rekavši da je on nametnut Rusiji i da razumije bol porodica onih koji su pali u borbi.

„Narod Ukrajine je postao talac kijevskog režima i njegovih zapadnih gospodara, koji su efektivno okupirali ovu zemlju u političkom, vojnom i ekonomskom smislu”, rekao je Putin. „Oni namjeravaju da lokalni sukob transformišu u fazu globalne konfrontacije. Upravo tako mi to sve razumijemo i u skladu s tim ćemo reagovati, jer u ovom slučaju govorimo o postojanju naše zemlje.”

Ruske snage su pretrpjele tri velika preokreta na bojnom polju od početka rata, ali i dalje kontrolišu oko jedne petine Ukrajine.

Desetine hiljada ljudi je ubijeno, a Putin sada kaže da je Rusija upletena u egzistencijalnu bitku sa „arogantnim Zapadom”, za koji kaže da želi da rascijepi Rusiju i ukrade njene ogromne prirodne resurse.

Zapad i Ukrajina odbacuju taj narativ i kažu da širenje NATO-a na istok nije opravdanje za ono što kažu da je otimanje zemlje u imperijalnom stilu osuđeno na neuspjeh.

Izlazak iz nuklearnog sporazuma sa SAD

Putin je također rekao da će Rusija izaći iz posljednjeg preostalog sporazuma o kontroli naoružanja sa SAD i upozorio da je Moskva stavila u borbeno dejstvo novo kopneno strateško nuklearno oružje.

Rusija i SAD i dalje imaju ogromne arsenale nuklearnog oružja preostalog iz Hladnog rata čiji je broj trenutno ograničen sporazumom START, koji je dogovoren 2010. i ističe 2026. godine.

POGLEDAJTE JOŠ:

Stoltenberg: Pozivamo Rusiju da ne napušta nuklearni sporazum sa SAD

„Primoran sam danas da objavim da Rusija obustavlja svoje učešće u Sporazumu o smanjenju strateškog naoružanja”, rekao je Putin.

Ruski predsjednik je dodao da će Moskva testirati nuklearno oružje ako to bude potrebno, ali da neće prva.

„Ali ako SAD sprovedu testove, onda ćemo. Niko ne treba da ima opasne iluzije da globalni strateški paritet može biti uništen”, rekao je predsjednik Rusije.

Biden u Poljskoj

U toku dana se očekuje i obraćanje američkog predsjednika Joea Bidena iz Varšave, u koju je stigao poslije iznenadne jednodnevne posjete Kijevu.

Bijela kuća je saopštila da će Biden istaći rad na okupljanju šire podrške ukrajinskom narodu i posvećenost SAD da stoje iza Ukrajine „koliko god bude potrebno”.

„Godinu dana kasnije, Kijev stoji. Ukrajina stoji. Demokratija stoji”, rekao je Biden u ponedjeljak dok je razgovarao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. „Amerikanci stoje uz vas i svijet stoji uz vas”.

Biden je najavio novu pomoć od 500 miliona dolara i rekao da će ove nedjelje biti donijete nove američke sankcije Rusiji.

Tokom zajedničke konferencije za medije s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrom Kulebom i visokim predstavnikom Europske unije za vanjsku politiku Josepom Borrellom, održanom nedugo nakon što je predsjednik Vladimir Putin uputio upozorenje Zapadu zbog Ukrajine, Stoltenberg je rekao da je Rusija agresor.

"Predsjednik Putin je taj koji je započeo ovaj imperijalni osvajački rat... Kao što je Putin danas jasno dao do znanja, on se priprema za novi rat. Putin ne smije pobijediti... To bi bilo opasno za našu vlastitu sigurnost i cijeli svijet", dodao je Stoltenberg.

"Žalim zbog odluke Rusije da obustavi svoje sudjelovanje u sporazumu Novi START."

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Kuleba rekao je da, iako kapacitet za proizvodnju i isporuku streljiva u Ukrajini postoji, potrebna je koordinacija za njegovu isporuku na bojište.

"Kapacitet za proizvodnju (oružja) postoji. Kapacitet za isporuku postoji. Dakle, potrebna nam je koordinacija (...) za isporuku i to je ono o čemu smo danas razgovarali", rekao je Kuleba novinarima, javlja Reuters.

Stoltenberg je rekao da će NATO organizirati sastanak stručnjaka za nabavu kako bi "osigurali da Ukrajina ima oružje koje joj treba".

Skoro godinu dana od početka rata u Ukrajini, Srbija je ostala skoro jedina zemlja u Evropi koja Rusiji nije uvela sankcije.

Predstavnici vlasti takvu odluku pravdaju očuvanjem nacionalnih interesa Srbije, prvenstveno zbog pozicije Moskve oko Kosova u Savjetu bezbjednosti UN – uprkos tome što je Vladimir Putin pravdao samoproglašeno otcjepljenje Donbasa slučajem Kosova, piše srpski servis Glasa Amerike.

Sa druge strane, Srbija je glasala za rezoluciju UN kojom se osuđuje agresija Rusije, i nastavlja da podržava teritorijalni integritet Ukrajine.

U proteklih godinu dana, osim pritisaka da se uvedu sankcije, pojačao se i diplomatski angažman sa Zapada po pitanju Kosova. To je, kažu stručnjaci, pokrenulo i Rusiju da pojača svoj angažman, jer je Kosovo karta koju Moskva ne smije da ispusti ako želi da očuva svoj uticaj.

Pitanje je, također, koliko je vlast u Srbiji spremna da se okrene ka Zapadu ako se uzme u obzir popularnost Rusije u biračkom tijelu, koja opstaje uprkos izazovnim globalnim okolnostima.

Pitanje sankcija Rusiji potezalo se u proteklih godinu dana mnogo puta iz Brisela, u formi apela i uslovljavanja napretkom u pregovorima, na šta Srbija nije odgovorila usklađivanjem sa EU.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je tokom nedavne rasprave o Kosovu u Skupštini rekao da će Beograd možda morati da uvede sankcije Rusiji jer „plaća visoku cenu zbog toga što ih ne uvodi”.

Sankcije su bile i tema razgovora sa Vučićem na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji, potvrdio je visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Josep Borrell.

Pitanje je da li se pritisak na Srbiju po tom pitanju povećava kako se bliži prva godišnjica rata u Ukrajini.

Diplomata Zoran Milivojević za Glas Amerike kaže da je pritisak po pitanju sankcija isti, ali da je u drugom planu, jer je zapadni fokus na nečem drugom.

„Prioritet je Kosovo i Metohija, jer se sa Kosovom i Metohijom sve rešava. Rešava se, jer ako bi se pitanje Kosova rešilo i ako bismo ušli u proces dijaloga koji bi vodio rešenju koje je na liniji interesa normalizacije na način koji odgovara Vašingtonu i Briselu, time se rešava i rusko pitanje. Iz prostog razloga, ako se kosovsko pitanje reši i Srbija prihvati realnost, onda postaje nebitna i Rezolucija 1244, i uloga Rusije postaje bespredmetna jer Savet bezbednosti nije u prvom planu na osnovu Rezolucije 1244”, kaže on.

Da Rusija ne bi postala nebitan igrač, kaže Milivojević, ona pojačava svoj diplomatski angažman, što pokazuju i učestali susreti ruskog ambasadora Aleksandra Bocan Harčenka sa srpskim zvaničnicima i intervjui koje je u posljednje vrijeme davao medijima. U javnosti je zapažena njegova izjava da pitanje Kosova treba rješavati poslije završetka rata u Ukrajini, što je suprotno poziciji Zapada.

„Rusija izbegava izolaciju i neće ispustiti kosovsku kartu jer time dokazuje svoj položaj u UN i na globalnoj sceni, i zadržava uticaj u regionu”, kaže Milivojević.

Interesi i emocije

Međutim, stav Rusije po pitanju Kosova u UN nije spriječio ruskog predsednika Vladimira Putina da kosovski presedan iskoristi kako bi opravdao samoproglašeno otcjepljenje dijelova Ukrajine. Predsjednik Srbije je tada rekao da je zbog Putinove izjave pozicija Beograda pogoršana i da je pritisak da prizna nezavisnost Kosova sve veći.

„Svaka velika sila vodi o svojim interesima računa, inače ne bi bila velika sila. Samo mali narodi padaju u dubine emocija! A kad se radi o Kosovu – Putin je rekao nešto što je činjenica. Zapad je srušio međunarodno pravo po pitanju Kosova, to je bila klasična agresija bez podrške UN. E sad, ruska teza je – ako oni mogu da gaze međunarodno pravo, možemo i mi da ga gazimo. Znači, međunarodno pravo više ne postoji za velike igrače”, kaže za Glas Amerike politički analitičar Dragomir Anđelković i dodaje da je Beogradu i interesu da „bude dobar i sa Istokom i sa Zapadom, ali da je teško reći koliko će to još moći da opstane s obzirom na pojačane pritiske sa Zapada”.

Upravo su interesi ono što je, u proteklih godinu dana, postalo sve ogoljenije između Beograda i Moskve i što je nadvladalo pozivanje na vjekovno prijateljstvo, kulturne veze, pravoslavlje, ocjenjuje Zoran Milvojević.

„Interesi su došli do izražaja i koliko interesi rastu, u tom smislu i pitanje poverenja nije kao što je nekada bilo. Ali, ono postoji na određenom nivou, jer je jasno da će Rusija slediti svoje interese pre svega, kao velika sila, a Srbija nema tu izlaznu kombinaciju”, zaključuje penzionisani diplomata i podvlači da ogoljavanje interesa nije suštinski promijenilo odnose Srbije i Rusije.

Uz političke interese, Srbija i Rusija su i energetski povezane. Beograd i dalje stoprocentno zavisi od ruskog gasa, iako srpski zvaničnici sve više govore o energetskoj diversifikaciji i mogućnostima da se gas dobavlja iz Azerbejdžana, preko Bugarske, ili tečni prirodni gas sa terminala iz Grčke.

Međutim, ti projekti još nisu blizu realizacije. Zbog sankcija EU, Srbija ne uvozi rusku naftu iz Hrvatske preko naftovoda JANAF, a nije poznato šta se dešava sa najavljenom izgradnjom kraka naftovoda „Družba”, kojim bi se iz Mađarske ruska nafta dopremala u Srbiju.

Da li popularnost Rusije u biračkom tijelu sprječava vlast da promijeni kurs?

Brojna istraživanja javnog mnijenja u Srbiji tokom proteklih godinu dana pokazala su da građani Srbije smatraju Rusiju prijateljskom zemljom, protive se sankcijama Moskvi, a posljednje istraživanje BIRODI-ja pokazuje i da većina građana za rat u Ukrajini krivi Zapad, a ne Rusiju.

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, kaže za Glas Amerike da ta organizacija već sedam godina mjeri raspoloženje građana prema spolljnim akterima, među kojima je i Rusija, i da su ti podaci skoro „zacementirani”.

„Preko 90 odsto građana smatra da je Rusija prijatelj Srbiji, da treba da se jačaju odnosi i da su odnosi koje Srbija ima sa Putinom odlični. To se menja u proteklih godinu dana, u onom delu gde se vidi da građani Srbije, barem ne većinski, ne podržavaju agresiju Rusije u Ukrajini”, kaže on.

Beširi kaže da je javno mnijenje tako kreirano od 2007. godine, kada je Srbija prodala NIS ruskom Gaspromu, te da to nije samo zasluga Srpske napredne stranke. Ali, smatra da se aktuelna vlast plaši reakcije iz Moskve više nego reakcije građana Srbije i da zato ne pravi „hiruški rez” prema Rusiji.

Dragomir Anđelković smatra da je biračko tijelo Aleksandra Vučića „izrazito prorusko i nacionalno” i da je tu najveći problem.

„Istraživanja pokazuju, i to istraživanja Demostata, koja je prozapadno orijentisana istraživačka agencija, da su glasači SNS-a mnogo više proruski nastrojeni nego, primera radi, glasači DSS-a, koja spada u takozvanu patriotsku opoziciju. Znači, Vučić ne zna šta će sa svojim izbornim telom, on je njima do juče pričao – ja sam isključivo proruski, meni je Putin u srcu, a varam Zapad. Sad odjednom treba da uradi nešto što će stvari da dovede na čistinu. Tako da to je njemu najveći problem i ne zna kako sa njim da se izbori”, kaže on.

Beširi, međutim, misli da bi vlast mogla da promijeni javno mnijenje kada bi građanima „iskreno rekla kako stoje stvari”.

„A to je da Srbija više sarađuje ekonomski sa BiH nego sa jednom velikom Rusijom, da je izvoz naš trgovinski veći na Kosovo, interni ili eksterni kako hoćete, nego prema Rusiji. Kada pogledate ko su vam najveći investitori u zemlji, ko vam najviše pomaže da napravite puteve, bolnice, škole, da povećaju standard građana, jasno je da građani žele da rade u firmama koje poštuju propise, a koje ne dolaze nužno iz Rusije, takvih firmi i ima vrlo malo iz Rusije. Da li imate možda neki lek u apoteci koji dolazi iz Rusije? Gde idu vaša deca, komšije kada žele da napuste Srbiju – u Rusiju ili EU i SAD? Kada stavite racionalno sa kim Srbija prirodno treba da bude partner, to nikako nije Rusija. Niko ne kaže da vi treba da imate neprijateljske odnose sa Rusijom. To samo govori da treba da se napravi prioritet”, navodi on.

U objavi na društvenim mrežama, uoči prve godišnjice ruske invazije na Ukrajinu, Navalni je poručio da je Rusija "dotakla dno" i da može da se oporavi samo kada se ukloni "Putinova diktatura" a Moskva počne da Kijevu "nadoknađuje" štetu pričinjenu tokom rata.

"Ubijene su desetine hiljada nevinih Ukrajinaca, a bol i patnje pogodili su još milione. Počinjeni su ratni zločini", naglasio je Navalni u porukama na Twitteru, na nalogu o kojem računa vode njegovi saradnici.

Također je zatražio međunarodnu istragu optužbi o počinjenim zvjerstvima.

Navalni u Rusiji služi zatvorsku kaznu od 11 i po godina po optužbama za prevaru, koje se smatraju političkom odmazdom zbog njegove višegodišnje borbe protiv Kremlja.

Opozicioni lider nastavio je da kritikuje Putina iz zatvora. Prethodno je naveo da je premešten na strožiji "režim" samice narednih šest mjeseci i da su mu zabranjene posjete.

"Opsesija"

"Stvarni razlozi za ovaj rat su politički i ekonomski problemi u Rusiji, Putinova želja da zadrži vlast po svaku cijenu i njegova opsesija sopstvenim historijskim naslijeđem. Želi da bude zapamćen kao car osvajač", napisao je Navalni.

Naglasio je da je poraz Rusije na ratištu "neizbježan" i da Moskva mora da povuče trupe iz Ukrajine i prizna njene granice, koje su utvrđene 1991. godine poslije pada Sovjetskog saveza.

To bi obuhvatilo Krim - mada Navalni, koji je u prošlosti kritikovan zbog dvosmislenih izjava o aneksiji, nije u svojim porukama eksplicitno pomenuo ukrajinsko poluostrvo.

Navalni je istakao da Rusija duguje Ukrajini ratnu odštetu, i sugerisao da bi ona mogla da bude isplaćena zahvaljujući ruskom izvozu energenata.

Kremlj je zabranio rad organizacija povezanih sa Navalnim i intenzivirao kampanju protiv kritičara, kako je naziva, "specijalne vojne operacije" u Ukrajini. Ruske vlasti uhapsile su mnoge Navalnijeve saradnike.

Navalni je 2020. godine otrovan, kako navode evropski eksperti, nervnim agensom u okviru navodnog pokušaja atentata koji je sponzorisala država. Moskva je demantovala optužbe da je pokušala da ubije Navalnog.

Američki Kongres mora odobriti prodaju F-16 vrijednu 20 milijardi dolara, što uključuje turski zahtjev za 40 mlaznjaka i skoro 80 kompleta za modernizaciju.

Blinken je tokom zajedničke konferencije za novinare s turskim ministrom vanjskih poslova Mevlutom Cavusogluom rekao da ne može dati vremenski okvir za formalno obavještavanje Kongresa o predloženoj prodaji, ali da je aktivno komunicirao podršku Bidenove administracije za sporazum.

"Ovo je veoma važno za tekuću interoperabilnost NATO-a i za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država", rekao je Blinken.

Blinken se u ponedjeljak također sastao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, ali sastanak je bio zatvoren za novinare.

Glasnogovornik State Departmenta Ned Price rekao je u saopštenju da su Blinken i Erdogan razgovarali o podršci Ukrajini i američkoj pomoći Turskoj u naporima za oporavak od potresa.

Posjeta dolazi pošto su Turska i Mađarska ostale jedine članice NATO-a koje nisu odobrile pridruživanje Švedskoj i Finskoj alijansi u procesu koji mora biti jednoglasan.

Blinken je rekao da Sjedinjene Države podržavaju prijem Švedske i Finske "što je prije moguće".

Rekao je da je "uvjeren da će ih NATO uskoro i formalno dočekati, a kada se to dogodi, to će povećati sigurnost svake članice NATO-a, uključujući Sjedinjene Države, uključujući Tursku".

Turska je izrazila zabrinutost za sigurnost u vezi sa Švedskom, rekavši da je bila previše popustljiva prema grupama koje Turska smatra terorističkim organizacijama. Cavusoglu je rekao da sve strane moraju uvjeriti Švedsku da se pozabavi tim problemima.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je prošle sedmice tokom svoje posjete Turskoj da je "sada došlo vrijeme" da Turska ratificira obje zemlje kao nove članice NATO-a.

Američka pomoć Turskoj

Sjedinjene Države šalju još 100 miliona dolara humanitarne pomoći Turskoj i Siriji kako bi pomogle tim zemljama da se izbore s razornim potresom u kojem je poginulo više od 46.000 ljudi, a milioni su ostali bez krova nad glavom.

Nova pomoć je dio ukupne američke pomoći od 185 miliona dolara i bit će dodijeljena međunarodnim i nevladinim grupama koje su uključene u napore spašavanja i oporavka.

Blinken, koji je u nedjelju boravio u posjeti Turskoj kako bi iz prve ruke sagledao razorne posljedice zemljotresa jačine 7,8 stepeni Richterove skale, rekao je da se nova pomoć može koristiti za kupovinu ćebadi, dušeka, paketa s hranom, tople odjeće, šatorai materijala za sklonište.

Pomoć će također biti podrška za lijekove i zdravstvene usluge, čistu vodu i sanitarne napore te programe koji podupiru obrazovanje djece i mladih pogođenih potresom.

Blinken je u nedjelju sa svojim turskim kolegom Mevlutom Cavusogluom obišao helikopterom neke od razorenih područja.

Sastanci visokog američkog diplomate u Turskoj uslijedili su nakon posjete Cavusoglua Washingtonu prošlog mjeseca.

Dva saveznika iz NATO-a pokušala su da poprave nesuglasice oko ruske invazije na Ukrajinu, kao i nastojanja Švedske i Finske da se pridruže alijansi.

Bez obzira na sve, spasioci su nastavili da izvlače ljude iz ruševina zemljotresa, ali čelnik državne agencije za odgovor na katastrofe rekao je da će se njihovi napori završiti u nedjelju.

Neke informacije su stigle od AP-a, AFP-a i Reutersa.

Istraživanje, koje su u prošle sedmice objavili Gallup i Knight Foundation, prevazilazi druga istraživanja koja su pokazala nizak nivo povjerenja u medije do zapanjujuće tačke u kojoj mnogi vjeruju da postoji namjera da se obmane.

Upitani da li se slažu sa tvrdnjom da nacionalne medijske organizacije nemaju namjeru da obmanjuju, 50 posto je odgovorilo da se ne slaže. Samo 25 posto se složilo, pokazalo je istraživanje.

Slično tome, 52 posto ispitanika se ne slaže sa s izjavom da se distributeri nacionalnih vijesti „brinu o najboljim interesima svojih čitalaca, gledalaca i slušalaca”, pokazalo je istraživanje. Navodi se da 23 posto ispitanika vjeruje da se novinari ponašaju u najboljem interesu javnosti.

„To je bilo prilično upečatljivo za nas”, rekla je Sarah Fioroni, konsultant Gallup-a. „Nalazi su pokazali dubinu nepovjerenja i lošeg osjećaja koji prevazilazi temelje i procese novinarstva”, rekla je ona.

Novinari moraju ići dalje od naglašavanja transparentnosti i tačnosti kako bi pokazali uticaj njihovog izvještavanja na javnost, navodi se u studiji.

„Čini se da Amerikanci ne misle da je nacionalnim medijskim organizacijama stalo do ukupnog utjecaja njihovog izvještavanja na društvo”, rekao je John Sands, viši direktor za medije i demokratiju Knighta.

Za malu utjehu, u oba slučaja Amerikanci su imali više povjerenja u lokalne vijesti.

Sposobnost mnogih ljudi da trenutno saznaju vijesti sa uređaja koji drže u ruci, brz tempo ciklusa vijesti i povećan broj izvora vijesti ukazuju na to da je više Amerikanaca prati vijesti nego ikad prije.

Čini se da je preopterećenje informacijama imalo suprotan efekat. Istraživanje je pokazalo da 61 posto Amerikanaca vjeruje da ti faktori otežavaju informiranje, dok je 37 posto kaže da olakšava.

Kao i kod mnogih drugih studija, Knight i Gallup su otkrili da demokrate više vjeruju vijestima nego republikanci. U proteklih pet godina, nivo nepovjerenja je posebno rastao među nezavisnim. Sveukupno, 55 posto ispitanika reklo je da postoji velika politička pristrasnost u izvještavanju, u poređenju sa 45 posto u 2017.

Istraživanje je pokazalo da je 32 posto Amerikanaca reklo da posvećuje veliku pažnju lokalnim vijestima, u poređenju sa 56 posto početkom 2020. godine. To se odnosi na početak godine predsjedničkih izbora i na početkak pandemije COVID-19.

Na pitanje kako se informišu, 58 posto ispitanika je reklo online, 31 posto je navelo televiziju, 7 posto radio i 3 posto je spomenulo štampane novine ili časopise.

Za pripadnike generacije Z, starosti od 18 do 25 godina, 88 posto ispitanika je odgovorilo da vijesti dobiju na internetu, pokazalo je istraživanje.

Rezultati su zasnovani na Gallup studiji koja je obuhvatila 5.593 Amerikanca starosti 18 i više godina, sprovedenoj između 31. maja i 21. jula 2022. godine.

Mi... isporučujemo tijela porodicama", rekao je operater buldožera Akin Bozkurt dok je njegova mašina hvatala ruševine uništene zgrade u gradu Kahramanmaras.

"Izvlačite tijelo ispod tona ruševina. Porodice čekaju s nadom", rekao je Bozkurt. "Žele da imaju ceremoniju sahrane. Žele grob."

Prema islamskoj tradiciji, mrtve treba sahraniti što je prije moguće.

Šef turske Uprave za katastrofe i vanredne situacije (AFAD), Yunus Sezer, rekao je da će se napori potrage i spašavanja uglavnom završiti u nedjelju navečer.

Više od 46.000 ljudi poginulo je nakon potresa koji je pogodio Tursku i Siriju 6. februara. Očekuje se da će broj žrtava porasti, za oko 345.000 stanova u Turskoj za sada se zna da je uništeno, a mnogi se još vode kao nestali.

Ni Turska ni Sirija nisu saopštile koliko se ljudi još vodi kao nestalo nakon potresa.

U jednom od posljednjih pokušaja da se ljudi izvuku iz ruševina, 12 dana nakon zemljotresa, timovi hitne pomoći su u subotu navečer počeli čistiti ruševine na mjestu spašavanja u Antakyi.

Psi tragači i termalne kamere otkrile su znakove života kod dvije osobe, rekli su spasioci, ali nešto poslije ponoći, osam sati nakon operacije, timovi su prekinuli spašavanje.

"Niko nije živ", rekao je Mujdat Erdogan, pripadnik AFAD-a, uniforme i lica prekrivenih prašinom. "Mislim da više ne možemo spašavati ljude."

Radnici iz Kirgistana pokušali su spasiti sirijsku petočlanu porodicu iz ruševina zgrade u Antakyi na jugu Turske.

Tri osobe, među kojima i jedno dijete, spašene su žive. Majka i otac su preživeli, ali je dijete kasnije umrlo od dehidracije, saopštila je spasilačka ekipa. Starija sestra i blizanac nisu uspjeli.

"Čuli smo povike kada smo danas kopali prije sat vremena. Kada nađemo žive ljude uvijek smo sretni", rekao je za Reuters Atay Osmanov, član spasilačkog tima.

Deset kola hitne pomoći čekalo je u obližnjoj ulici koja je bila blokirana za saobraćaj kako bi omogućila spasilačke radnje.

Radnici su tražili potpunu tišinu i da svi čučnu ili sjede dok se ekipe penju na vrh ruševina zgrade gdje je pronađena porodica da osluškuju još zvukova pomoću elektronskog detektora.

Dok su se spasilačke akcije nastavljale, jedan radnik je viknuo u ruševine: "Duboko udahni ako čuješ moj glas."

MILIONIMA POTREBNA POMOĆ

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je oko 26 miliona ljudi širom Turske i Sirije potrebna humanitarna pomoć.

Američki državni sekretar Antony Blinken doputovaće u nedjelju u Tursku kako bi razgovarao o tome kako Washington može dodatno pomoći Ankari dok se bori s posljedicama svoje najgore prirodne katastrofe u modernim vremenima.

U Siriji, koja je prijavila više od 5.800 smrtnih slučajeva, Svjetski program za hranu (WFP) saopštio je da vlasti na sjeverozapadu zemlje blokiraju pristup tom području.

"To predstavlja usko grlo u našim operacijama. To se mora odmah popraviti", rekao je direktor WFP-a David Beasley za Reuters na marginama Minhenske sigurnosne konferencije.

Većina poginulih u Siriji je na sjeverozapadu, području pod kontrolom pobunjenika u ratu sa snagama lojalnim predsjedniku Basharu al-Assadu.

"Vrijeme ističe, a nama ponestaje novca. Naša operacija iznosi oko 50 miliona dolara mjesečno samo za naš odgovor na zemljotres, tako da osim ako Evropa ne želi novi talas izbjeglica, trebamo dobiti podršku koja nam je potrebna", dodao je Beasley.

Hiljade Sirijaca koji su u Turskoj potražili utočište od građanskog rata vratili su se svojim domovima u ratnoj zoni - barem za sada.

Izvještaji, koji datiraju najmanje iz 2011. godine, fokusiraju se na to kako najbolje iskoristiti ono što je poznato kao "bliski svemir" - onaj dio atmosfere koji je previsok da bi tradicionalni avioni mogli letjeti, ali prenizak da bi satelit ostao u orbiti. Ti rani članci mogu ponuditi naznake o sposobnostima balona koji je oborio američki mlazni lovac 4. februara.

„Posljednjih godina se u stranim medijima često govori o 'bliskom svemiru', a mnogi vojni komentatori ističu da je to posebna sfera koju su vojska zanemarila, ali je sada postala žarište," piše u jednom od 5. jula 2011. , članak u Dnevniku Narodnooslobodilačke vojske pod naslovom Bliski svemir – strateško bogatstvo koje se ne smije zanemariti.

U članku se citira Zhang Dongjiang, viši istraživač na Kineskoj akademiji vojnih nauka, koji raspravlja o potencijalnoj primjeni letećih objekata dizajniranih za bliski svemir.

“Ovo je područje koje se nalazi između 'vazduha' i 'prostora' gdje ni teorija gravitacije ni Keplerov zakon nisu nezavisno primjenjivi, čime se ograničava sloboda letenja i za avione koji su dizajnirani na osnovu teorije gravitacije i za svemirske letjelice koje slijede Keplerov zakon”, rekao je Zhang.

Napomenuo je da u bliskom svemiru nedostaju atmosferski poremećaji aeronautičkih visina, kao što su turbulencija, grmljavina i munja, ali da je jeftiniji i lakši za dostizanje od visina na kojima sateliti mogu ostati u orbiti.

“Istovremeno,” dodao je, bliski svemir je “mnogo viši od 'neba', stoga ima izvanredne izglede i potencijal za prikupljanje obavještajnih podataka, izviđanje i nadzor, osiguranje komunikacije, kao i zračno i kopneno ratovanje.”

Zhang je sugerirao da se bliski svemir može iskoristiti s "visokodinamičnim" letjelicama koje putuju brže od brzine zvuka, kao što su hipersonična krstarenja i suborbitalna vozila, koja "mogu doći do cilja velikom brzinom, napadati i velikom brzinom i preciznošću, [i] se može više puta koristiti.”

Ali on je rekao da bliski svemir takođe može da obezbijedi okruženje za sporija vozila, koja je nazvao "niskodinamičnim" letjelicama, kao što su stratosferski vazdušni brodovi, baloni na velikim visinama i bespilotna vozila na solarni pogon.

Oni su, kako je rekao, "sposobni nositi terete sposobne uhvatiti svjetlost, infracrvene zrake, multispektralne, hiperspektralne, radarske i druge informacije, koje se zatim mogu koristiti za povećanje senzornih i znanja na bojnom polju, podršku vojnim operacijama."

Oni također „mogu nositi različite terete usmjerene na elektroničku bitku, ispunjavajući cilj elektronskog magnetskog potiskivanja i elektronskog magnetskog napada na bojno polje, oštetiti i uništiti informacijske sisteme protivnika“.

Četiri godine nakon članka PLA Daily, slike dva mala stratosferska vozila identificirana kao KF13 i KF16 su objavljene na vojnim stranicama Global Timesa, državnog izdanja.

Letjelice je razvio Institut za inženjerstvo optoelektronike Pekinškog aeronautičkog i svemirskog univerziteta, glavnog kineskog univerziteta za istraživanje aeronautike i svemira, prema objašnjenju objavljenom uz model prikazan u Global Timesu. Institucija je sada poznata kao Univerzitet Beihang [Beijing-Aero].

U obrazloženju se navodi da je ključna karakteristika vozila njihova dvostruka sposobnost bez posade i daljinskog upravljanja. U Pekingu i Šangaju, kao iu provinciji Shanxi, radilo se na tome da se vidi kako vozila evoluiraju od koncepta do proizvodnje, prema članku iz oktobra 2015. godine.

Druge slike bliskih svemirskih objekata koje su izronile istog mjeseca prikazivale su letjelice različitog oblika čije su karakteristike i funkcije uključivale visokofunkcionalne površinske materijale, mehanizme upravljanja u hitnim slučajevima, preciznu tehnologiju kontrole leta, visokoefikasnu tehnologiju propelera, visokoefikasnu solarnu tehnologiju i integraciju zemaljskih operacija tehnologije.

Slika letećeg objekta koji se zove Yuan Meng, što bukvalno ševedeno znači „ispunjava san“, takođe je objavljena na internetu u oktobru 2015. Opisana je da ima visinu leta od 20-24 kilometra, trajanje leta od šest mjeseci i nosivosti 100-300 kilograma.

Rick Fisher, viši saradnik u Međunarodnom centru za procjenu i strategiju u Washingtonu, rekao je za Glas Amerike da je interesovanje Kine za eksploataciju bliskog svemira zapravo počelo mnogo prije članka PLA Daily.

„Od kasnih 1990-ih, PLA je posvećivala resurse za istraživanje i razvoj za pripremu za borbu u 'bliskom svemiru', zoni neposredno ispod niske Zemljine orbite (LEO) koja je jeftinija za dostizanje od LEO [sama], i nudi stealth prednosti, posebno za hipersonične platforme,” rekao je u razmjeni emailova.

Pored okruglih balona kao što je onaj koji je oborila američka letjelica 4. februara, rekao je on, "PLa također razvija mnogo veće stratosferske balone za balone ili vazdušni brod koji imaju solarne motore koji pokreću velike propelere koji omogućavaju veću manevarsku sposobnost."

Fisher je rekao da kineski državni konglomerati kao što je China Aerospace Science and Industry Corporation (CASIC) „imaju punopravne programe u blizini svemira kao što je njihov Tengyun za proizvodnju UAV i hipersoničnih vozila na velikim visinama“ u svrhu vođenja borbi u bliskom svemiru.

Tengyun doslovno znači „jahati iznad oblaka“.

U septembru 2016., kineski zvanični mediji objavili su da se očekuje da će projekat Tengyun, koji je pokrenuo CASIC, biti spreman za probni let 2030. godine, koristiti leteći objekt između zraka i svemira,” rekao je zamjenik generalnog direktora CASIC-a na 2. Forumu komercijalnog aeronautičkog samita održanom u Vuhanu tog mjeseca.

Još četiri projekta koje je predložio CASIC takođe su nosili koncept „oblaka“ u svojim nazivima: Feiyun, što znači „leteći oblak“, fokusira se na komunikacioni relej; Xingyun, što znači "oblak u pokretu", omogućio bi korisnicima da šalju tekstualne ili audio poruke čak i "na kraju zemlje ili ivici neba"; Hongyun, što znači oblak duge, mogao bi lansirati 156 satelita u svojoj prvoj fazi; a Kuaiyun, što znači "brzi oblak", bi imao zadatak da formuliše sfernu mrežu bliskog svemira.

Iako otvorenost Kine u pogledu njenih ambicija u blizini svemira može biti diskutabilna, čini se da je brzina kojom je ostvarila napredak u srodnim istraživanjima i razvoju neosporna.

„Tokom moje karijere koja je bila fokusirana na PLA, ne sjećam se da je PLA imala balon program, a kamoli da ima balone koji rade iznad teritorije SAD-a,” kaže kapetan američke mornarice (penzionisani) James Fanell, koji je otišao u penziju kao direktor obavještajnih službi za Pacifičku flotu SAD 2015. godine, rekao je Glasu Amerike u pisanom intervjuu.

Američki zvaničnici sada kažu da su svjesni najmanje 40 incidenata, u kojima su kineski baloni za nadzor prošli preko zemalja na čak pet kontinenata. Među njima je vjerovatno bio incident prošlog decembra u kojem je fotografisan vazdušni brod na velikoj visini u blizini severnog filipinskog ostrva Luzon koji graniči sa Južnom kineskom morom.

„Objekat bi izgledao kao vazdušni brod u obliku suze sa četiri repna peraja. Na slikama nije sasvim jasno da li može imati prozirnu vanjštinu ili nalik metalu”, napisao je Joseph Trevithick, zamjenik urednika The War Zone, specijalizirane web stranice posvećene razvoju vojne tehnologije i međunarodne sigurnosti.

„Sve u svemu, opšti oblik prividnog zračnog broda ima široku sličnost sa brojnim tipovima duge izdržljivosti na velikim visinama na kojima su kineske kompanije radile“, napisao je, uključujući „najmanje dva dizajna na solarni pogon bez posade, Tian Hang i Yuan Meng, sa vanjskim pogonom i drugim sistemima namijenjenim prvenstveno za operacije na stratosferskim visinama, a oba su navodno probna letenja barem jednom.”

Fisher je rekao da bi Sjedinjenim Državama bilo dobro da oponašaju Kinu u jačanju svojih sposobnosti u bliskom svemiru.

Američka avio kompanija Lockheed Martin “testirala je demonstrator tehnologije 2011. [ali] nije bilo daljeg razvoja operativnih stratosferskih vazdušnih brodova za SAD.” od tada, rekao je Fisher.

“Kina je ispravno investirala u stratosferske balone i vazdušne brodove; SAD moraju učiniti više da razviju i ove alate.”

Džu E, za koju se vjeruje da ima oko 10 godina, viđena je dvije noći zaredom tokom proslave 75-te godišnjice osnivanja Korejske narodne armije (KPA).

Sjevernokorejski državni mediji pokazali su Džu E pored Kima i njene majke Ri Sol Džu, na osvijetljenom podijumu na trgu Kim Il Sung u noći 8. februara, gdje su prisustvovali vojnoj paradi na kojoj je predstavljeno 11 interkontinentalnih balističkih projektila Huasong-17 (ICBM).

Noć prije toga, Džu E je sjedila između svojih roditelja na raskošnom banketu kome su prisustvovali visoki vojni generali.

Analitičari vjeruju da je Kim doveo svoju kćerku kako bi svijetu rekao da će njegova vojna dostignuća biti prenesena na sljedeće generacije da bi se osigurao opstanak njegovog režima u narednim godinama.

Krvna loza Paektu

"Kim pokazuje trajnost krvne loze Maunt Paektu“, rekao je Du Hjeogn Ča, direktor Asan Instituta za političke studije u Seulu.

"Džong Un naglašava vođstvo od tri generacije koje je prešlo sa Kim Il Sunga na Kim Džong Ila, a onda na njega i da će nastaviti do četvrte generacije i trajati zauvijek."

Dinastija Kim sebe povezuje sa planinom Paektu, mističnim mjestom porijekla svih Korejanaca, jer je tamo duhovni osnivač Danguna, ljudski sin boga i medveda, navodno rođen 2333. godina prije Hrista. Poštovana planina se prostire preko granice između Sjeverne Koreje i Kine.

Sjevernokorejski režim tvrdi da su Kimov deda i osnivač zemlje, Kim Il Sung, i otac Kim Džong Il, rođeni na toj planini. Riječ je o propagandnoj priči čiji cilj je da se napravi mit od porodice Kim, pošto je Kim Il Sung rođen u Pjongjangu, a njegov sin Džong Il u Kabarovsku u Rusiji.

Majkl Meden, ekspert za Sjevernu Koreju u Stimson Centru, kaže da je to poruka da će porodica Kim nastaviti da rukovodi i da će to preći na četvrtu generaciju, kao i da pojavljivanje Džu E predstavlja signal da će ona biti njen dio.

Meden ističe da Kim pokušava da poveže oružje koje je razvio sa četvrtom generacijom lidera, prenoseći svoje naslijeđe usavršavanja balističkih projektila koje je lansirao prošle godine.

Ako i nije riječ o pokazivanje nasljednika, Džong-Dae Šin, profesor na Univerzitetu Sjevernokorejskih studija u Seulu, kaže da Sjeverna Koreja pokušava da privuče pažnju svijeta predstavljajući sliku djevojke i raketa.

"Najveći efekat" koji je Sjeverna Koreja imala pokazujući Džu E na vojnim događajima bio je privlačenje strane i domaće pažnje", smatra Šin.

"Međunarodno, Sjeverna Koreja je zaboravljena, usred rata u Ukrajini i nadmetanja SAD-a i Kine", rekao je Šin za korejski servis Glasa Amerike.

"Na domaćem planu, režim želi da prilagodi svoj imidž "visokotehnološkoj nauci" za razvoj ICBM-a kako bi pokazao svoju vojnu sposobnost koja bi dala nadu mladim generacijama, jer Sjeverna Koreja nema šta da pokaže ekonomski", dodaje Šin.

Nasljednik nasljednika

Kim je predstavio Džu E javnosti 18. novembra, dok stoji ispred ogromnog projektila Huasong-17 na mjestu lansiranja. Sjeverna Koreja je tada saopštila da su njene strateške snage uspešno ispalile novu vrstu ICBM-a pod nadzorom Kima.

Ona se ponovo pojavila na Novu godinu, tokom obilaska fabrike balističkih raketa, držeći oca za ruku.

Džu E se sada peti put pojavila u javnosti, što je podstaklo spekulacije da je Kim Un postavlja za svoju nasljednicu.

Seong-Čang Čeong, direktor Odeljenja za strateške studije za ujedinjenje instituta Sejong, rekao je da komentari u državnim medijima da je Džu E-a Kimova "voljena“ i "poštovana“ kćerka nagovještavaju da je Kim odlučio da mu on bude nasljednica.

"Takvi izrazi koriste se za opisivanje sadašnjeg vrhovnog lidera Kim Džong Una. Upotreba tih riječi kada se govori o Džu E znači da je odlučeno da ona bude sljedeći vođa", kaže on.

Čeong je naveo da je Kimov otac njega predstavio kao nasljednika svojim bliskim saradnicima koji su prisustvovali Kimovoj osmoj rođendanskoj zabavi. Učesnici proslave pjevali su "Stope", pjesmu o tome kako Kim prati put svog oca dok oni "marširaju" za njim u "briljantnu budućnost". Čeong kaže da je za taj događaj čuo od tetka Kim Džong Una u Vašingtonu u martu 2021. godine.

Kimov tetak Ri Kang, koji je bio oženjen sestrom Kimove majke Go Jong Suk, prebjegao je iz Sjeverne Koreje sa svojom suprugom i pobjegao u SAD 1998.

Ken Gaus, stručnjak za sjevernokorejsko liderstvo i direktor Specijalnih projekata za strategiju, politiku, planove i programe u CNA-i (nevladinoj organizaciji za analizu nacionalne bezbjednosti), smatra da je još uvijek prerano da se kaže da li je Džu E određena da naslijedi Kimov režim.

"Česta pojavljivanja Džu E u javnosti ,na vojnim događajima, možda su na neki način povezana sa procesom nasljeđivanja, ali mi sada nemamo dovoljno informacija da bi to potvrdili", rekao je Gaus.

Međutim, ističe on, ako je Kim zapravo izabrao Džu E za nasljednika, odlučio je da počne pripreme ranije kako bi se osiguralo da djevojčica ima prethodno iskustvo da nadgleda vojsku ako postane prva žena na čelu Sjeverne Koreje.

"Vojska je jedan entitet koji zaista mora da bude uključen više nego bilo koji drugi element režima“, rekao je Gaus. „S obzirom da je Kim u situaciji gdje njegov jedini legitimitet postoji oko nuklearnog programa – zato što ne može da pokrene ekonomiju – ima smisla da je povezuje sa vojskom na ovaj način."

Sjeverna Koreja pati zbog nestašice hrane, nakon što njene granice - zatvorene od januara 2020. da bi se spriječilo širenje Kovida 19 - još uvek nisu potpuno otvorene. Ministarstvo za ujedinjenje Južne Koreje saopštilo je u srijedu da se situacija sa hranom pogoršava.

Mala djevojčica i velika raketa

Von Gon Park, profesor Sjevernokorejskih studija na Univerzitetu Eva u Seulu, ne misli da je Džu E izabrana za lidera.

"Režim nije preduzeo korake kao što su mistifikovanje i idealizacija nasljednika koji obično prethode predstavljanju lidera“, rekao je Park. "Sjeverna Koreja pokazuje Kim Džu E da bi simbolično predstavila svijetlu sliku budućih generacija."

Bilo da je Džu E odgajana da bude sljedeći lider, Meden kaže da postoji mogućnost da je Kim trenira da mrzi Sjedinjene Države i Južnu Koreju koje njegov režim smatra kao neprijatelje.

"Definitivno je zanimljivo imati dijete pored svih tih stvari za koje ona možda ne zna šta su i šta zapravo mogu da urade“, rekao je on. "Ona ne zna da bi to moglo potencijalno da ubije milione ljudi."