Izdvojeno
Orban i Gruzijski san - po čemu su slični režimi u Budimpešti i Tbilisiju
Mađarski premijer Viktor Orban bio je među prvima koji je čestitao izbornu pobjedu vladajućoj stranci Gruzijski san, koja je tvrdila da je dobila parlamentarne izbore u Gruziji.
Podrška je stigla u momentu kada većina zapadnih zemalja dovodi u pitanje legimititet izbora, a desetine hiljada Gruzijaca protestuje na ulicama iz istog razloga.
Orbanova brza čestitka potvrdila je njegovu povezanost sa vlastima u Gruziji.
"Čestitam izbornu pobjedu premijeru. Vidim da se niko ne usuđuje da dovede u pitanje da su izbori bili slobodni i demokratski", rekao je.
Za mnoge poznavaoce prilika, ovo savezništvo nije iznenađujuće. Lideri Mađarske i Gruzije vladaju sa autoritarnim tendencijama, kaže Irakli Porčkidze, saradnik gruzijskog Instituta za strateške studije.
"Tako međusobno jačaju pozicije", ocjenjuje on za Glas Amerike.
Orbanova entuzijastična podrška partiji Gruzijski san je u suprotnosti sa stavom Evropske unije, koja je iskazala zabrinutost zbog potencijalnih malverzacija na izborima. EU je jasno stavila do znanja da Orban ne govori u njeno ime.
Analitičari kažu da savezništvo Orbana sa gruzijskom vladajućom strankom nije zasnovano na ideologiji, već obostranoj koristi.
Aka Zaruka, glavni urednik Realpolitika, njihov odnos za Glas Amerike opisuje kao "brak dvojice autokrata iz interesa".
Mađarska je navodno lobirala protiv sankcija EU za lidere Gruzije i pritiskala Brisel da Tbilisiju da status kandidata pred izbore.
Orban je 2012. godine, međutim, stajao uz sadašnjeg glavnog protivnika gruzijskih vlasti, a nekadašnjeg predsjednika te države Mihaila Sakašvilija.
"Kao vaš mađarski prijatelj, kažem vam, nemojte se povlačiti. Želim da apelujem na vas da nastavite putem euroatlantskih integracija", rekao je Orban dok je stajao pored Sakašviliija u oktobru 2012. godine. Međutim, Sakašvili je tada izgubio izbore, a na vlast je došao Gruzijski san.
"To je bio neki drugi Orban", kaže za Glas Amerike Dalibor Rohac iz Instituta American Enterprise.
Kada je Rusija napala Ukrajinu, EU i NATO članice kritikovale su Orbana zbog održavanja prijateljskih veza sa Rusijom - što je radila i gruzijska vlast.
Mađarska je, pod Orbanovim vodstvom, postala primjer za gruzijske lidere kako da učvrste vlast dok se prikazuju kao demokrate, kaže Zaruka.
"Daju lekcije bivšem premijeru Bidzini Ivanišviliju i njegovoj stranci Gruzijski san kako da kontrolišu civilno društvo i uspostave ono što se u političkoj nauci naziva kompetitivnim autoritarizmom", ocenjuje Zaruka.
O vezama gruzijske vladajuće stranke i Rusije dugo se priča, a Rohac čak Gruzijski san naziva "ruskom petom kolonom", i ističe da je sve češća percepcija da lideri Gruzije stoje uz Moskvu.
"Gruzijski san je politička snaga koja je uvukla zemlju pod ruski, i nešto manje kineski uticaj. Viktor Orban, od svoje transformacije 2010. godine, isto to radi sa Mađarskom", kaže Rohac.
Proruski narativ je preoblikovao gruzijsku političku scenu, slično kao što je bilo u Mađarskoj pod Orbanom. Obje vlade sebe postavljaju kao izazivače zapadnom liberalizmu, i ponavljaju glavne poruke iz Kremlja kako bi dobile podršku domaće javnosti. Obje zemlje su donijele zakone o stranim agentima nalik na ruski, koji cilja na organizacije finansirane iz inostranstva - što se vidi kao taktika za ućutkivanje opozicije.
"Međusobno se kopiraju kada je riječ o izborima. Neprijateljski su nastrojeni prema drugačijem mišljenju, bilo da dolazi od opozicije, medija ili civilnog društva", kaže Porčkidze.
Ipak, razlike su značajne. Mađarska je članica EU i NATO-a, što znači da uživa određeni stepen zaštite.
"Mnogo je opasnije za društvo u Gruziji da prati ovakve tendencije, nego za društvo u Mađarskoj", upozorava Zaruka.
I Mađarska i Gruzija su iskusile rusku agresiju - Mađarska tokom sovjetskog obračuna 1956, a Gruzija tokom devedesetih i 2008. godine kada su ruske trupe okupirale 20 odsto njene teritorije. Obje zemlje su od tada podgrijavale ove strahove i upozoravale na potencijalnu prijetnju Rusije ako izgube vlast.
"Eksploatišu traumu od ruske agresije", kaže Zaruka i dodaje da je riječ o "političkoj tehnologiji".
Orbanova stranka Fides i Gruzijski san se koriste antizapadnim narativima koji su privukli pažnju širom Evrope. Retorika je često usmjerena na to da se Zapad prikaže kao dekadentan i sklon propadanju - i ta priča ima uporište u ruskoj propagandi.
"Postoji zajednički činilac ruske propagande, Gruzijskog sna i Orbana - da je Zapad dekandentan i da te zemlje treba da računaju na nekog drugog, a ne na Zapad", ističe Rohac.
Antizapadni sentiment često prati priča o "tradicionalnim vrijednostima", protivljenju LGBTQ pravima i to je taktika namijenjena domaćoj javnosti, napominje Rohac.
"Za Orbana je najvažnije da ostane na vlasti. To nekad zahtijeva da bude protiv LGBTQ prava. Isto radi i Gruzijski san. Ne vjerujem da to zaista održava njihov kulturološki konzervativizam", smatra Rohac.
Zaključuje da je manjak koherentne stragegije Zapada u post-sovjetskoj prostoru doprinio usponu lidera kao što je Orban.
"Zapad više nije atraktivan kao što je bio u unipolarnim trenucima 1990-ih i 2000-ih", kaže Rohac.
Američki ambasador u UN-u: Oko 8.000 sjeverokorejskih vojnika raspoređeno u Kurskoj oblasti
Američka administracija raspolaže informacijama prema kojima je oko 8.000 sjeverokorejskih vojnika raspoređeno u ruskoj oblasti Kursk u blizini granice sa Ukrajinom.
Ukazano je da se trupe spremaju da pomognu Rusiji u ratu sa Ukrajinom.
Tu informaciju saopštio je Robert Wood, američki ambasador u Ujedinjenim nacijama tokom sjednice Vijeća sigurnosti svjetske organizacije.
„Upravo su stigle informacije da se oko 8.000 vojnika Demokratske Narodne republike Koreje (DNRK) nalazi u oblasti Kurska. S poštovanjem pitam svog ruskog kolegu – tvrdi li Rusija i dalje da tamo nema trupa DNRK. To je moje jedino pitanje i posljednja tačka”, rekao je Wood tokom sjednice.
Predstavnik Rusije, tokom sjednice sazvane na zahtjev Moskve čija je tema trebalo da budu međunarodni mir i sigurnost, nije odgovorio na komentar američkog diplomate. Zasjedanje je potom prekinuto.
Brojka koju je saopštio Wood upadljivo je veća od navoda američkog sekretara odbrane Lloyda Austina koji je u srijedu rekao da su se neke od trupa usmerile ka granici Ukrajine u region Kurska.
U istom danu, američki državni sekretar Antony Blinken, izjavio je da u narednim danima očekuje uključivanje sjeverokorejskih trupa u sukobe sa ukrajinskim snagama.
„Mogu postati legitimne mete ukoliko se priključe borbama protiv Kijeva. Rusija sjeverokorejskim vojnicima pruža artiljerijsku obuku, u upravljanju dronovima, a sprovodi i osnovnu obuku za pješadince. Sve to ukazuje na namjere da u punom kapacitetu budu uključeni u sukobe”, rekao je Blinken.
Cifra od 8.000 raspoređenih vojnika bi, kako navodi agencija AP značilo da se većina sjeverokorejskih trupa za koje Sjedinjene Države i saveznici smatraju da su raspoređene u Rusiji, sada nalaze na granici sa Ukrajinom.
Prisustvo sjeverokorejskih trupa u Rusiji postala je ključna tema susreta američkih i južnokorejskih zvaničnika u Washingtonu – podstičući zabrinutost da će to dodatno destabilizovati Azijsko-pacifički region i proširiti rat Moskve protiv Ukrajine.
„I dalje smo zabrinuti da sjeverokorejske trupe učestvovati u borbi”, rekao je sekretar Austin u srijedu.
Sjedinjene Države procjenjuju da se u Rusiji nalazi oko 10.000 sjeverokorejskih vojnika. Seul i njegovi saveznici procjenjuju da je taj broj povećan na 11.000, dok Ukrajina tvrdi da ih je čak 12.000.
Intenziviranje odnosa Sjeverne Koreje i Rusije izazvalo je zabrinutosti širom svijeta u vezi sa tim kako bi mogle utjecati na sukob, kao i kakva bi ruska vojna pomoć mogla biti isporučena Sjevernoj Koreji zauzvrat.
U najvećoj mjeri pažnja je usmjerena na vojnu tehnologiju koju bi Rusija mogla ustupiti, kao i da li bi potez Sjeverne Koreje mogao navesti druge države da ponude sopstvene snage za ratovanje.
Osim toga, Sjeverna Koreja je u četvrtak poslije skoro godinu dana, ispalila napade dugog dometa na kontinentalni dio Sjedinjenih Država.
Pojedini stručnjaci tumače da je Rusija Sjevernoj Koreji mogla pružiti pomoć u tehnologiji za to lansiranje. Sjedinjene Države, Južna Koreja i Japan osudili su lansiranje projektila i kritikovali produbljivanje rusko-sjeverokorejske saradnje.
Inače, Sjeverna Koreja je tokom novembra Rusiji isporučila municiju. Biela kuća je objavila fotografije za koje tvrdi da prikazuju transport 1.000 kontejnera vojne opreme željeznicom.
Ugašeni svi bankovni računi kompanijama pomoću kojih je porodica Dodik pokušala zaobići sankcije
Kompanije koje su osnovane nakon uvođenja sankcija kompanijama u vlasništvu porodice Dodik trenutno nemaju nijedan aktivan bankovni račun, prema Informativnom izvještaju o računima poslovnih subjekata Centralne banke BiH na datum 31. oktobar.
Kompanija Zelena jabuka je osnovana nakon što su Sjedinjene Države sankcionisale kompaniju Fruit Eco u vlasništvu sina predsjednika RS Milorada Dodika, Igora i Mirka Dobrića.
Od septembra do 28. oktobra ove godine, tri banke su ugasile račune Zelenoj jabuci, a posljednja je to učinila Raiffeisen banka.
Kompanija Best Service je proizašla poslije uvedenih sankcija kompaniji Agape u vlasništvu Dodikove kćerke, Gorice te Ivane Dodik. U istom periodu kao i Zelenoj jabuci, ugašeni su računi Best Serviceu.
Kompanije u vlasništvu porodice Dodik su sankcionisane u oktobru 2023. godine. Pod sankcijama, osim Dodika, su i njegova djeca Gorica i Igor.
Banke su počele gasiti račune sankcionisanim kompanijama nakon što je Anna Morris, kao v.d. pomoćnika sekretara za finansije SAD, posjetila BiH u martu. Ona je tada rekla kako je za međunarodne i lokalne banke rizično ako sankcionisani pojedinci i subjekti imaju otvorene račune kod njih.
Bez otvorenih bankovnih računa nije moguće poslovati, pa su čelni ljudi tih kompanija krenuli u osnivanje novih.
Glas Amerike je ranije pisao kako su banke uspostavljale poslovnu saradnju sa tim novoosnovanim kompanijama.
U međuvremenu, Američka ambasada u BiH je obrazložila kako preregistracija kompanija nije dozvoljena po američkim zakonima o sankcijama, te su pozvali banke da preispitaju svoje poslovne poteze kako se ne bi zaobilazile sankcije.
Banke nisu u obavezi da se pridržavaju američkih sankcija. Međutim, takva poslovna politika može dovesti do kazni.
Informativni izvještaj o računima poslovnih subjekata Centralne banke BiH pokazuje kako su bez računa ostale i kompanije Nimbus Innovations i Elpring.
Nimbus Innovations je osnovan poslije uvedenih sankcija kompaniji Sirius 2010, a Elpring nakon sankcionisanja Kaldere.
Pred Evropom je izazovno vrijeme, ko god da pobijedi na američkim izborima
Evropa se priprema za Ameriku koja pokazuje manje interesovanja prema svom savezniku bez obzira ko pobijedi na predsjedničkim izborima, ali i za stare traume i nove probleme ako se Donald Trump vrati u Bijelu kuću.
Izbori dolaze više od dvije i po godine od ruske invazije na Ukrajinu, kojoj je Washington najviše pomogao u odbrani. Postavlja se pitanje da li će se to nastaviti i pod Trumpom i koliko bi on općenito bio posvećen saveznicima u NATO-u.
Može se očekivati da će pobjeda potpredsjednice Kamale Harris donijeti nastavak trenutne politike, iako s republikanskom opozicijom i rastućim ratnim umorom u američkoj javnosti postoji zabrinutost u Evropi da će podrška oslabiti.
Trumpov apetit za nametanjem carina američkim partnerima također izaziva zabrinutost u Evropi koja se već bori sa sporim ekonomskim rastom. Ali nije samo mogućnost drugog Trumpovog mandata ono zbog čega je kontinent zabrinut.
Evropski zvaničnici vjeruju da prioriteti SAD-a leže negdje drugdje, bez obzira ko pobijedi. Bliski istok je trenutno na vrhu liste predsjednika Joea Bidena, dok je dugoročni prioritet Kina.
„Centralno mjesto Evrope u vanjskoj politici SAD-a je drugačije nego što je bilo u Bidenovim formativnim godinama”, rekla je Rachel Tausendfreund, viša istraživačica u njemačkom vijeću za vanjske odnose u Berlinu. „I na taj način je istina da je Biden posljednji transatlantski predsjednik.”
SAD će nastaviti da se okreću ka Aziji, rekla je ona.
„To znači da Evropa mora da se pojača. Evropa mora da postane sposobniji partner i također da postane sposobnija da upravlja sopstvenim sigurnosnim područjem”, navodi Tausendfreund.
Njemački ministar odbrane Boris Pistorius je prilikom potpisivanja novog odbrambenog pakta sa Britanijom, saveznicom NATO-a, primijetio da će se SAD više fokusirati na Indo-pacifičku regiju, „pa je samo pitanje da li će učiniti mnogo manje u Evropi zbog to ili samo malo manje”.
Ian Lesser, ugledni saradnik njemačkog Marshall fonda u Briselu, rekao je da „iznad svega, Evropa traži predvidljivost Washingtona”, a to je nedostatak u turbulentnom svijetu u kojem će se svaka administracija suočiti sa drugim zahtjevima. „Ali potencijal za poremećaj je očito veći u slučaju potencijalne Trumpove administracije."
„Postoji pretpostavka o suštinskom kontinuitetu” pod Harrisinim koja je vjerovatno dobro utemeljena, rekao je, s tim da će mnogi ljudi koji su oblikovali politiku pod Bidenom vjerovatno ostati. „To je vrlo poznati svijet, čak i ako strateško okruženje stvara vlastitu nesigurnost.”
Dok su i SAD i Evropa sve više fokusirani na konkurenciju sa Azijom, rat koji je u toku u Evropi znači da su „potencijalni troškovi udaljavanja od evropske sigurnosti na američkoj strani danas mnogo veći nego što su mogli biti prije nekoliko godina”, rekao je Lesser. Sposobnost Evrope da se izbori s tim zavisi od toga koliko brzo se to desi, rekao je on.
Zaostatak evropskih izdataka za odbranu godinama je uznemiravao američke administracije obje strane, iako su članice NATO-a, uključujući Njemačku, podigle svoj ulog nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. NATO predviđa da će 23 od 32 saveznika ispuniti svoj cilj trošenja 2% ili više bruto domaćeg proizvoda na odbranu ove godine, u poređenju sa samo tri prije deset godina.
Tokom svog mandata 2017-21, Trump je zaprijetio da će napustiti „delinkventne” zemlje ako ne budu plaćale svoje „račune”. Ovog puta u kampanji je sugerisao da Rusija može da radi sa njima šta hoće.
To je potkopalo povjerenje i zabrinulo zemlje najbliže sve nepredvidivijoj Rusiji, poput Estonije, Latvije, Litvanije i Poljske.
Ako Trump pobijedi, „postoje sve indikacije da on nema interesa da nastavi podržavati Ukrajinu” i da će se brzo zalagati za neku vrstu sporazuma o prekidu vatre ili mirovnom sporazumu koji se Kijevu možda neće svidjeti, a Evropa možda neće biti spremna, rekla je Tausendfreund. „I također jednostavno ne postoji način da Evropa može popuniti vojnu prazninu koja je ostala ako bi SAD povukle podršku”.
„Čak i sa Harrisinom administracijom postoji rastuća, promjenjiva debata - iskreno, s obje strane Atlantika - o tome što slijedi u ratu u Ukrajini, šta je kraj igre”, rekao je Lesser.
Biden je naglasio potrebu podrške Ukrajini tokom kratke nedavne posjete Berlinu kada je razgovarao s njemačkim, francuskim i britanskim liderima.
„Ne možemo odustati. Moramo održati našu podršku”, rekao je Biden. „Po mom mišljenju, moramo nastaviti sve dok Ukrajina ne postigne pravedan i trajan mir.”
Vrijeme koje je proživio naučilo ga je da „nikada ne trebamo potcjenjivati moć demokratije, nikada ne potcjenjivati vrijednost saveza”, dodao je 81-godišnji Biden.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji je Bidenu odao najveću počast u Njemačkoj za njegovu službu u transatlantskim odnosima, nada se da Bidenovi sunarodnici slušaju.
Ko god da osvoji Bijelu kuću, naredne godine bi mogle biti nezgodne.
„Kakav god bio ishod sljedeće sedmice, pola zemlje će biti ljuto”, rekaof je Lesser, napominjući da postoje „svi izgledi” podijeljene vlade u Washingtonu. „Evropa će se suočiti s vrlo haotičnom i ponekad nefunkcionalnom Amerikom.”
Trump i Harris govore o Kini kroz prizmu domaćih problema
S obzirom da su domaća goruća pitanja koja dominiraju posljednjom sedmicom američke predsjedničke kampanje, svako spominjanje američko-kineskog nadmetanja od strane potpredsjednice Kamale Harris i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa bilo je kroz objektiv domaćih zabrinutosti, kažu analitičari.
„Američki glasači su više zabrinuti za domaća pitanja. Ankete pokazuju da takozvana kineska prijetnja stoji iza ekonomije, imigracije, abortusa, klime, demokratije i drugih pitanja za birače”, rekao je Liu Yawei, direktor kineskog programa za Carter centar.
Prema istraživanju koje je objavila YouGov, američka organizacija za ispitivanje javnog mnijenja, samo manjina glasača navela je američku vanjsku politiku kao jedno od tri glavna pitanja za njih. Istraživanje je pokazalo da su Trumpove pristalice nešto više brinule o vanjskoj politici od Harrisinih pristalica.
Kina i unutrašnja politika
Svako spominjanje Kine uglavnom je bilo u kontekstu domaćih pitanja.
Na skupu održanom 27. oktobra u New Yorku, Trump je dva puta spomenuo Kinu, rekavši da će ih SAD „pobijediti” ako bi SAD i Kina krenule u rat, i da će „donijeti Trumpov zakon o recipročnoj trgovini, što znači ako nam Kina ili bilo koja druga zemlja naplati porez ili carinu od 100 ili 200%, mi [SAD] ćemo im tada naplatiti porez ili carinu od 100 ili 200%”.
Harris nije spomenula Kinu tokom mitinga istog dana u ključnoj državi Pennsylvaniji.
Trump se fokusirao na potencijalne ekonomske efekte konkurencije s Kinom u vezi sa radnim mjestima u Americi, naglašavajući trgovinske probleme, robu i nepoštene poslovne prakse.
„Kina nas je godinama ubijala u trgovini. Ako budem izabran, to će prestati”, rekao je Trump na skupu u gradu Cedar Rapids u Iowi u julu.
Na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji u julu, Trump je osudio Kinu zbog nekoliko stvari, uključujući optužbu da je Peking oduzeo poslove u američkoj automobilskoj industriji i da Kina predstavlja prijetnju Tajvanu.
Na skupu u aprilu, Trump je rekao da su mnogi migranti koji dolaze u SAD iz Kine muškarci „vojne” ili „borbene” dobi koji možda dolaze ovdje da formiraju neku vrstu „vojske”.
Trump je također spomenuo Kinu u kontekstu krize s fentanilom u SAD-u.
„Oni preplavljuju našu zemlju ilegalnim drogama poput fentanila, ubijaju Amerikance. Ovo se mora završiti, a završit će se kada vratimo oštre mjere protiv Kine”, rekao je on na skupu u gradskoj vijećnici u New Hampshireu u maju.
Iako je Harris imala manje toga da kaže o Kini tokom kampanje, ona je spomenula Kinu na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u augustu, rekavši da će raditi na tome da Sjedinjene Države pobjeđuju u konkurenciji da budu globalni lider u vještačkoj inteligenciji i svemiru.
Ona „zagovara smanjenje međuzavisnosti između Sjedinjenih Država i Kine u naprednoj tehnologiji, prvenstveno kako bi se osiguralo da Washington ne pomaže vojnu modernizaciju Pekinga - ali je upozorila na ekonomsku politiku usmjerenu na carine prema Kini”, rekla je Ali Wyne, viši istraživačica u Međunarodnoj kriznoj grupi, dok je opisivala njenu politiku prema Kini.
Ali dva kandidata i njihove političke stranke imaju više zajedničkog nego razlika u svojoj retorici o Kini, rekao je Dennis Wilder, bivši zamjenik pomoćnika direktora CIA-e za istočnu Aziju i Pacifik i direktor Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) za Kinu pod predsjednikom Georgeom W. Bush.
„O Kini se nije raspravljalo na ovim izborima jer američka javnost i politička klasa gotovo univerzalno dijele iste negativne stavove o Kini.”
Dok politika Washingtona prema Pekingu može utjecati na domaća pitanja kao što su radna mjesta i cijena proizvoda, sukobi u drugim dijelovima svijeta također su zasjenili američku politiku prema Kini u očima mnogih američkih glasača, kažu analitičari.
„Strateško nadmetanje između Sjedinjenih Država i Kine nije na prvom mjestu američkim glasačima. Oni su više zabrinuti za stanje ekonomije i troškove zdravstvene zaštite”, rekao je Wyne.
„I u mjeri u kojoj pitanja vanjske politike oblikuju njihova razmišljanja, razumljivo je da su fokusirani na rat između Rusije i Ukrajine i potencijal za regionalni rat na Bliskom istoku.”
