U saopštenju se navodi da je odluka uslijedila nakon sastanka između vođa oružanih grupa i Ahmada al-Sharae, koji je predvodio pobunjeničko napredovanje u kom je dugogodišnji lider te zemlje, Bashar al-Assad, svrgnut sa vlasti.

Pobunjenici su preuzeli kontrolu nad glavnim gradom Sirije 8. decembra nakon munjevitog napredovanja u kojem su preuzeli nekoliko ključnih gradova za nekoliko dana nakon mnogo godina relativnog zastoja u 13-godišnjem građanskom ratu u zemlji.

Od Assadovog svrgavanja, vlade širom regiona poslale su izaslanike u Damask zbog pitanja o političkoj budućnosti Sirije i zabrinutosti zbog dodatne nestabilnosti u regionu.

Jedan od razloga za zabrinutost je potencijalno ponovno oživljavanje grupe Islamska država, koja je zauzela područja istočne Sirije 2014. i zapadnog Iraka prije nego što je izgubila veći dio te teritorije.

Vojska SAD saopštila je u ponedjeljak da je izvela vazdušni napad u kojem su ubijena dva militanata Islamske države u istočnoj sirijskoj provinciji Deir Ezur.

Američka Centralna komanda je u saopštenju navela da su militanti "premještali kamion oružja, koji je uništen tokom napada".

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.

Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.

Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.

Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.

Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.

RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.

Ratni zločinci kao heroji

U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.

Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.

U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.

U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.

Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.

Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.

Činjenice kao začin

Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.

RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.

Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.

RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.

Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.

RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.

Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.

Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.

"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."

Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.

"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."

Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.

To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.

Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.

"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."

Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.

"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."

"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.

Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.

"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.

Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.

"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.

"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.

Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.

"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.

Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.

Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".

"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."

Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."

Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.

"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.

Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.

"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."

Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.

U godini u kojoj su zemlje koje predstavljaju gotovo polovinu svjetskog stanovništva pozvale birače na izbore, demokratije su se suočile sa nasiljem i zastrašivanjem, ali su pokazale i optornost.

Bivši američki predsjednik Donald Trump preživio je dva atentata i, uprkos strahovima od spornog rezultata i nemira, ponovno je osvojio Bijelu kuću jasnom pobjedom i čini se da je spreman mirno preuzimanje vlasti sljedećeg mjeseca.

Meksiko je zabilježio najkrvavije izbore u svojoj modernoj historiji s 37 ubijenih kandidata uoči glasanja, ali je izabrao prvu ženu za predsjednicu, Claudiu Sheinbaum.

Na četiri kontinenta, sadašnji zvaničnici smijenjeni su sa pozicija na izborima na kojima se događalo nasilje, ali su u konačnici postigli glavnu funkciju demokratije: uredan prenos vlasti u skladu sa željama birača.

Dugogodišnje vladajuće stranke u Južnoafričkoj Republici i Indiji zadržale su vlast, ali su izgubile apsolutnu većinu.

Zašto je to važno

Politička kriza u Južnoj Koreji ovog mjeseca pokazuje važnost zdrave demokratija.

U nekoliko zbunjujućih sati, predsjednik četvrte najveće azijske ekonomije i ključnog vojnog saveznika SAD-a proglasio je izvanredno stanje u večernjem TV obraćanju, a zatim se brzo povukao nakon što su mu se zastupnici i masa ljudi suprotstavili.

Parlament je kasnije opozvao predsjednika Yoon Suk Yeola, ali on je odbio pozive da podnese ostavku, čekajući odluku Ustavnog suda o njegovoj budućnosti.

U Evropi je krajnja desnica ostvarila uspjehe u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Europskom parlamentu i Rumiji, gdje će se predsjednički izbori ponoviti nakon optužbi za rusko uplitanje.

To je potaknulo raspravu o tome proživljava li Evropa blažu verziju 1930-ih kada je fašizam krenuo u marš.

Stranke naklonjene Rusiji također su prošle bolje nego što su ankete predviđale i u Gruziji i u Moldaviji.

Pomak Evrope udesno odražavao je ekonomske brige, ali iste su brige potaknule i neke političke pomake u drugom smjeru, poput Britanije, gdje je lijevo orijentirana Laburistička stranka okončala 14-godišnju vladavinu konzervativaca.

Općenito, ove godine nije bilo pokušaja da se spriječi miran prijenos vlasti, rekla je Yana Gorokhovskaia, direktorica istraživanja u prodemokratskom lobiju Freedom House sa sjedištem u SAD-u, koji objavljuje godišnje izvještaje o globalnoj demokratiji.

No Gorokhovskaia je rekla da su autokratije postale represivnije u 2024, navodeći lažne izbore u Rusiji, Iranu i Venezueli. Freedom House kaže da birači nisu imali pravi izbor na četvrtini od 62 izbora održana od 1. januara do 5. novembra.

"Nije toliko da demokratija gubi tlo pod nogama, već da su autokratije sve gore", rekla je.

Šta to znači za 2025.

Puno manje izbora predviđeno je u 2025. godini, iako će Njemačka ponovno testirati privlačnost krajnje desnice u zemlji toliko traumatiziranoj nacističkom erom da je uspostavila kontrolu i ravnotežu kako bi spriječila desničarske ekstremiste da ikada ponovno preuzmu vlast.

Njemački birači će 23. februara birati novi saziv parlamenta.

Još jedan fokus 2025. bit će kako će demokratske institucije, poput slobode medija i nezavisnog pravosuđa, proći pod zvaničnicima koji su došli na vlast ili su ponovno izabrani ove godine.

U tom kontekstu, Freedom House kaže da će pogledati što Trump radi u svom drugom mandatu.

Trump je rekao da su "mainstream" mediji korumpirani i da će istraživati ili krivično goniti političke rivale, bivše obavještajne službenike i tužioce koji su ga istraživali.

Nadolazeća godina također će vjerojatno biti važna za Bangladeš i Siriju, gdje su revolucije svrgnule autokratske vođe brzinom koja oduzima dah.

Šef privremene vlade Bangladeša, nobelovac Muhammad Yunus, počeo je s izradom izbornih reformi nakon što su masovni protesti natjerali premijera Sheika Hasinu da da ostavku i pobjegne u Indiju. Kaže da bi izbori mogli biti održani do kraja 2025. pod uslovom da se najprije provedu temeljne reforme.

U Siriji, nakon 13 godina građanskog rata, naoružani pobunjenici zauzeli su glavni grad Damask u munjevitom napredovanju, što je natjeralo predsjednika Bashara al-Assada da pobjegne u Rusiju. Većim dijelom zemlje sada upravljaju pobunjenici predvođeni islamističkom skupinom Hayat Tahrir al-Sham, koju su neke zapadne nacije označile kao terorističku grupu.

Novi vlastodršci govore o toleranciji i vladavini prava, ali se o izborima dosad nisu javno očitovali.

Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) je u posljednjih nekoliko mjeseci objavila desetine tekstova u kojima se na pozitivan način piše o BRICS-u i perspektivi Republike Srpske u toj međunarodnoj organizaciji koju čini devet zemalja, od kojih su najveće Rusija, Kina, Indija i Brazil, izvještava Detektor.

Ta je perspektiva često predstavljena kroz alternativu ili u potpunoj suprotnosti sa Evropskom unijom.

Ali profesor ekonomije Faruk Hadžić kaže kako je “BRICS nešto što nije Evropska unija” jer je Unija, za razliku od ambicioznog globalnog saveza, geopolitička organizacija u kojoj postoji veći nivo integracije između zemalja članica i u ekonomskom i u političkom smislu.

“BRICS to nije”, kaže jasno Hodžić.

Objašnjava da je BRICS međunarodna organizacija gdje se dogovaraju različite saradnje.

“Ali treba naglasiti da to ne znači da oni neće ići putem nekog političkog ili geopolitičkog grupisanja gdje će biti formalne institucije koje će donositi određeni broj odluka. To je jedna velika razlika između BRICS-a i Evropske unije. Postavlja se pitanje za aspekte Bosni i Hercegovini, s obzirom da se sve više i više glasova javlja u javnosti – gdje je tu mjesto uopšte Bosne i Hercegovine”, kaže Hadžić.

U medijima u Republici Srpskoj, posebno na Javnom RTV servisu, u posljednjih nekoliko mjeseci objavljen je značajan broj tekstova i priloga o međunarodnoj organizaciji BRICS koji nekritički predstavljaju njen potencijal kao alternativu Evropskoj uniji, koja je, prema ovim tekstovima, “u krizi”. Osim medija u Republici Srpskoj, BRICS najviše promovišu proruski mediji.

Niz tekstova o BRICS-u bio je usko vezan za susret zemalja ovog saveza u ruskom gradu Kazanju, u kojem je učestvovao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik – “Putin: Čovječanstvu je potreban BRICS – bez njega nema opstanka” i “Zadaje li jačanje BRICS-a sve veću glavobolju Zapadu? Predstojeći samit u Kazanju najmasovniji do sada”, samo su neki od naslova na internet stranici RTRS-a.

“Evropska unija prolazi kroz transformaciju i ona je po svemu u značajnoj mjeri negativna za samu Evropsku uniju. Evropska unija danas nema ništa. Nema ni sirovine, nema energente, nema ni lidera, evropskog lidera”, rekao je Dodik u intervjuu za RTRS koji je naslovljen “Idemo ponosno na BRICS iako će Zapad u tome vidjeti razlog za novi napad na Srpsku”, objavljen 20. oktobra 2024. godine.

U tekstu istog državnog medija, dan kasnije objavljen je tekst “Ruska NTV: Predsjednik Republike Srpske objasnio razliku između EU i BRICS-a”.

“BRICS je organizacija zemalja koje se međusobno poštuju i sarađuju. Ovo je svijet saradnje, a ne ultimatuma. Evropska unija je organizacija za ucjene”, kazao je Dodik u tekstu, gdje se dodaje da “za Republiku Srpsku, koja je dio BiH, kao i za Srbiju, svaki dijalog sa zvaničnicima EU predstavlja još jednu pritužbu” te da, “za mnoge na Balkanu, BRICS je veoma privlačan savez”.

Fokus regije prema BRICS-u je problem ako predstavlja realnu spoljnopolitičku alternativu za države koje su geografski u Evropi, smatra Aleksandar Jakovljević, spoljnopolitički saradnik ISAC fonda iz Beograda.

“BRICS se fokusira na ekonomsku i političku saradnju država članica, prvenstveno u vidu stvaranja alternativne globalne strukture. Međutim, dok organizacija služi kao mesto dijaloga i saradnje, u institucionalnom smislu je trenutno nedovoljno razvijena da bi ostvarila ozbiljnije promene u svetu”, kaže Jakovljević i naglašava da to prvenstveno dolazi iz činjenice da je Rusija jedna od članica osnivača BRICS-a.

A suština popularizacije teme o ekonomskom potencijalu BRICS-a za Republiku Srpsku ogleda se u tekstu i videoprilogu RTRS-a “Zašto je BRICS u uslovima krize u EU dobra šansa za privredu Srpske?”.

Između ostalog, RTRS u objašnjenju piše kako populacija zemalja ove organizacije čini skoro polovinu svijeta, da je njihov bruto domaći proizvod tri puta veći od država G7, te kako zemlje BRICS-a dominiraju u proizvodnji nafte i značajno doprinose globalnom ekonomskom prosperitetu.

“EU je u krizi i ta kriza neće trajati kratko. Trajat će duže i politike koje je EU vodila sada su došle na naplatu Evropskoj uniji. (…) Sada treba da se na jedan sistematičan način pokuša ući na tržište BRICS-a u smislu pripreme naših preduzeća da vidimo koja preduzeća imaju potencijale i kroz proizvode i ljudske kapacitete, da istražuju i da vidimo gdje se mogu pozicionirati”, kaže u prilogu RTRS-a predsjednik Privredne komore Republike Srpske Pero Đorić.

Ali trenutna vanjskotrgovinska razmjena sa zemljama BRICS-a je nepovoljna, a u nekim slučajevima minimalna i zanemariva. Hadžić ilustruje bitnost BRISC-a za ekonomiju BiH.

“Na svakih stotinu maraka koje uvozimo iz zemalja članica BRICS-a, mi vratimo 5,5 konvertibilnih maraka. A najbolja ilustracija koliko mi imamo značajnu trgovinsku razmjenu s Rusijom i Kinom jeste da mi više izvozimo naših proizvoda u Sjevernu Makedoniju nego u Kinu i Rusiju – zajedno”, kaže Hadžić.

Dodaje kako Bosna i Hercegovina upravo s Kinom ima jedan od najvećih vanjskotrgovinskih deficita, odnosno da je izvoz bh. proizvoda u odnosu na uvoz kineskih proizvoda gotovo zanemariv.

Izvoz je ključan, kaže Hadžić, i dodaje kako bez izvoza nema ni ekonomskog rasta, nema rasta bruto domaćeg proizvoda, a upravo zbog te povezanosti i blizine Evropskoj uniji ostvarujemo značajne pozitivne efekte koji bi mogli biti daleko veći.

A odnos uvoz-izvoz sa Evropskom unijom, prema Hadžiću, izgleda ovako: S Evropskom unijom imamo najveću trgovinsku razmjenu – više od 70 procenata ukupnog izvoza. Zajedno sa zemljama Zapadnog Balkana, koje su također kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, to je više od 90 procenata.

Također, prema njegovim riječima, carina na proizvode iz Evropske unije nema, kao niti carine na proizvode iz BiH.

“Ako bismo se u potpunosti sada, hipotetički, okrenuli prema zemljama članicama BRICS-a, mi bismo došli preko noći u fazu ekonomskog kolapsa. Jer mi ne bismo mogli sav taj izvoz prema Evropskoj uniji nadoknaditi među ovim zemljama članicama”, kaže Hadžić.

O BRICS-u se slično piše i u Srbiji. Kako kaže Jakovljević, predstavljanje BRICS-a kao moćne organizacije u proruskim medijima u Srbiji je sistematsko.

“Svrha toga jeste stvaranje slike u kojoj se globalna scena ubrzano menja u korist Rusije. Veliki samit u Kazanju ovog oktobra je često predstavljen kao istorijska prekretnica, i retko se propušta prilika da se BRICS oceni kao slobodan, a Evropska unija kao ucenjivačka”, govori Jakovljević.

Kaže kako se u medijima često naglašava činjenica da velika većina država BRICS-a, sa izuzetkom Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ne priznaje Kosovo, što se predstavlja kao pozitivna strana u odnosu na Evropsku uniju.

Također, medijsko predstavljanje BRICS-a često prate antizapadne poruke koje su dominantne, kaže Jakovljević.

“U skladu sa stavovima članica, ovaj antizapadni stav se najčešće pojavljuje u proruskim medijima u regionu. Ti mediji neretko o BRICS-u pišu kao o faktoru koji će oblikovati novi svetski poredak, dok se u isto vreme piše o propasti Zapada i raspadu NATO-a. Dakle, netačne osnove su dosta prisutnije”, kaže Jakovljević.

U tekstu ISAC-a iz oktobra 2024. godine posvećenom stavovima o BRICS-u u Srbiji – RT, Sputnik, Informer i Srbin.info identifikovani su kao proruski mediji.

Ali, prema Jakovljeviću, BRICS nema mehanizam donošenja odluka pa je grupaciji veoma otežan jedinstveni nastup na međunarodnoj sceni, što dovodi do čestog pitanja da li BRICS treba okarakterisati kao antizapadnu organizaciju, ili kao neutralnu organizaciju koja se zalaže za reforme svjetskih institucija.

“Zbog toga na članice treba posmatrati kao na spektar, od antizapadnih kao što su Rusija i Iran, do neutralnih kao što su Indija i Brazil, i onih između kao što je Kina”, kaže Jakovljević.