Mohammed Alshiekha gleda na groblje u al-Qutayfahu, nadomak Damaska, s prozora svoje spavaće sobe. Ovaj arhitekt živi tik do groblja. Dobro se sjeća oporog mirisa smrti kada su tu donesena mrtva tijela ljudi kojima nije znao imena, piše Detektor.ba.
Godinama je posmatrao hladnjače kako navečer i noću odlažu trupla. Ona su pokopana u velikim jamama iskopanim između običnih grobova.
O tome nije govorio; to nije bilo dopušteno, a koštalo bi ga i vlastitog života. Ali danas on pokazuje na mjesta gdje je vjerovatno pokopano na stotine tijela.
Dalje u gradu nalazi se jedno od bivših sjedišta Mukhabarata, zastrašujuće bivše tajne službe.
Bilo je to jedno od mnogobrojnih mjesta u Siriji gdje su ljudi držani, mučeni, a često i ubijani. Sada je to policijska stanica, prepuna mladića s tamnim bradama i “kalašnjikovima” preko ramena. Zeleno-bijelo-crna zastava privremeno je postavljena na vrata; nova zastava Sirije, s tri zvijezde umjesto dvije.
Čovjek ratnog imena Abo Amor sada je zadužen za tu policijsku stanicu. On govori da je porodice nestalih lica ponekad posjećivala stara tajna policija.
“‘Vaš je sin umro’ – jedna je od stvari koju bi im kazali”, kaže on u svom novom uredu.
“Nisu dobili nikakve informacije o tijelu, niti da li je održana sahrana ili ne – samo legitimaciju”, dodaje.
Mjesecima nakon pada Assadovog režima, mnoge lokacije u toj zemlji za koje se sumnja da su masovne grobnice, i dalje su neistražene.
Jedna velika lokacija na oko 20 kilometara sjeverno od glavnog grada veličine je nekoliko nogometnih terena, a okružena je zidom obojenim u crveno.
Desetine hiljada ljudi je tu moglo biti zakopavano dok su ih njihovi voljeni još uvijek očekivali. Na toj lokaciji nalazi se i nekoliko uobičajenih nadgrobnih spomenika. Neki su mezari poluotvoreni. Na jednom od njih nalazi se bijela vreća. U njoj su kosti i lobanja.
“Do sada nismo uspjeli otkriti sva tijela u masovnim grobnicama zbog nedostatka opreme i sredstava za takav poduhvat”, kaže Abo Amor.
“Čekamo pravo vrijeme da budemo spremni da konačno otkrijemo ta tijela na lokacijama masovnih grobnica”, dodaje.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, oko 150.000 Sirijaca nalazi se na popisu nestalih osoba. Lokalne organizacije navode da je stvarni broj moguće veći od 200.000. Mnogi od njih vjerovatno leže u jednoj od masovnih grobnica koje su otkrivene nakon pada diktatora Bashara al-Assada prije nekoliko mjeseci.
Novi vladari u Siriji, vojnici Hay’at Tahrir al-Shama (HTS) su zainteresovani za stručno znanje koje je izgradila Međunarodna komisija za nestala lica (ICMP), sa sjedištem u glavnom bh. gradu Sarajevu, i u Haagu.
Šef misije ICMP-a u Siriji razgovarao je nedavno sa sirijskim Ministarstvom vanjskih poslova. On želi da predstavnici nove vlade dođu u BiH kako bi posjetili Sarajevo, Tuzlu i Srebrenicu i saznali više o tome šta bi se moglo učiniti.
‘Čekajući pravo vrijeme’
“To je ogromnih razmjera”, s uzdahom kaže Mazin Albalkhi, koji je i sam sirijskog porijekla, a od početka rata 2011. godine nalazi se u Gaziantepu u Turskoj.
Odatle se ova organizacija već godinama angažovala na mapiranju mogućih masovnih grobnica u Siriji. Sada kada je Assad pobjegao u Rusiju, odjednom je postalo moguće vršiti te procjene na terenu u samoj Siriji.
Albalkhi kaže da je tokom posjete svojoj domovini razgovarao s raznim ljudima iz Ministarstva vanjskih poslova, uključujući i novog ministra.
Vrativši se u Gaziantep, čeka poruku iz Damaska. Nada se da će uskoro ponovo otputovati za Siriju, na formalniji sastanak s ministrom, jer ICMP želi pomoći novoj vladi u ovom ogromnom zadatku.
“Možda bismo mogli pružiti podršku u zaštiti masovnih grobnica, prikupljanju uzoraka DNK od članova porodica nestalih osoba i iz ostataka tijela u masovnim grobnicama – a također i vršiti upoređivanja uzoraka u našim laboratorijama u Haagu”, objašnjava Albalkhi.
Druga opcija je da ICMP izgradi laboratorije u Damasku u saradnji s lokalnim vlastima. Znanje i iskustvo izgrađeno u BiH pomoći će u ovim naporima.
Nije samo pitanje pravog vremena. Za ovaj veliki zadatak potrebna je velika pomoć od ICMP-a.
Organizacija koju je 1996. osnovao bivši američki predsjednik Bill Clinton, tokom prvih godina postojanja fokusirala se na osobe nestale tokom ratova u BiH i Hrvatskoj 1990-ih.
U prvih 20 godina postojanja ICMP je uspio identifikovati 70 posto nestalih osoba iz ratova u bivšoj Jugoslaviji. Oko 7.000 od ukupno 8.000 nestalih tokom genocida 1995. u Srebrenici, pronađeno je, identifikovano te ponovno ukopano.
Prvo sjedište ICMP-a nalazilo se u Sarajevu, ali je 2014. godine preseljeno u Haag, u Nizozemskoj. Međutim, ogranak je ostao otvoren u Sarajevu. Oba ureda imaju laboratorije za forenzička istraživanja.
‘Iskustvo iz BiH je temelj’
Qais Almourad je mogao biti jedna od nestalih osoba. Skoro tri godine držan je u zatvoru Sednaya, sjeverno od Damaska, koji je poznat kao “ljudska klaonica”.
Preživio je mučenje i užasne uslove, te je krajem 2014. pušten. Sada radi za Udruženje logoraša i nestalih iz zatvora Sendaya. Ta je organizacija jedan od lokalnih partnera ICMP-a.
“Još uvijek postoji dosta neizvjesnosti”, kaže on.
“Nova vlada, ili prelazna vlada, nije još donijela nikakvu odluku o ovome, čak ni da li će postojati specijalni sud. Još uvijek vidimo mnogo haosa ali su podaci i lokacije sada bolje zaštićeni”, dodaje Almourad.
Ubrzo nakon Assadovog pada, porodice i prijatelji nestalih osoba požurili su prema zatvorima poput Sednaye, kao i drugim lokacijama starog Mukhabarata, tražeći svoje voljene ili barem dokaze o njihovoj smrti.
U tom haosu, s raznih mjesta u zemlji odneseno je na hiljade ličnih dokumenata i pasoša, registratora sa dokumentima, formulara i fotografija. Prije toga, mnogo je dokaza uništeno kada je osoblje tajne službe Assadovog režima podmetnulo požar u prostorijama punim registratora, neposredno pred bijeg. Iz kompjutera su istrgnuli hard diskove i odnijeli ih.
Almourad kaže da je saradnja između vlade, lokalnih i međunarodnih organizacija, kao i samog stanovništva, od ključne važnosti. Vjeruje da BiH pruža dobar primjer. Tamo je dat važan glas stanovništvu i preživjelima, naprimjer u Memorijalnom centru Srebrenica, gdje su ponovo ukopane identifikovane žrtve genocida iz 1995. godine.
“Na tom mjestu kršenja napravili su muzej. Lokalno stanovništvo doprinijelo je izgradnji tog mjesta. To je bio temelj na koji se moramo oslanjati, iz bosanskog iskustva”, navodi on.
“To je s jedne strane saradnja vlasti, i saradnja sa ljudima s druge strane. To je osnova onoga šta možemo prenijeti iz bosanskog iskustva na Siriju”, dodaje.
S tim se slaže i šef misije ICMP-a u Siriji Mazin Albalkhi. Iz tog je razloga pozvao nove vladare u Siriji da posjete Sarajevo. Nada se da će do posjete doći u narednih nekoliko mjeseci, čak prije ljeta.
“Pokazali su interes za dolazak u Sarajevo, u Srebrenicu, u Tuzlu, kako bi vidjeli naše laboratorije i kako smo tamo radili tokom protekle tri decenije”, kaže on.
Možda neće uspjeti u tako kratkom periodu. Nova prelazna vlada ima mnogo obaveza. Kako kaže Albalkhi: “Zauzeti su.”
No, dodaje da “jedan od velikih dosjea, jedno od velikih pitanja na stolu, jeste pitanje nestalih osoba”.
U međuvremenu, on očekuje telefonski poziv Ministarstva vanjskih poslova. Nada se da će poziv stići uskoro, kako bi dug put do pravde mogao započeti, nestale osobe mogle dobiti dostojnu sahranu – a odgovorni za njihovu smrt završili u zatvoru.
