2024. godinu obilježilo je dalje približavanje Bjelorusije i Rusije na političkom i vojnom planu.

U decembru, tokom sastanka Vladimira Putina i Aleksandra Lukašenka u Minsku, najavljeno je da će biti isporučen nuklearni raketni sistem Orešnik. Potpisan je i sigurnosni sporazum koji predviđa upotrebu ruskog taktičkog nuklearnog oružja stacioniranog u Bjelorusiji.

„Nažalost, i dalje vidimo de facto aneksiju Bjelorusije od strane Rusije, pri čemu Lukašenko žrtvuje suverenitet i nezavisnost svoje zemlje kako bi sačuvao vlastitu moć. Bjelorusija također igra ulogu u podršci Putinovom ratu protiv Ukrajine. I ne smijemo zaboraviti da je 2022. Lukašenko dozvolio da se Bjelorusija iskoristi za pokretanje invazije na Ukrajinu u punom obimu. Sada vidimo kako Rusija postavlja više oružja i raketnih sistema na bjelorusku teritoriju, dodatno je militarizujući”, rekao je David Kramer, izvršni direktor Instituta George W. Bush.

„Odnos između Rusije i Bjelorusije postaje sve bliži“, kaže David Marples, profesor istočnoevropske istorije na Univerzitetu Alberta. “Na bjeloruskoj teritoriji već oko godinu dana postoji taktičko nuklearno oružje. Ne znamo koliko su zaista spremni za upotrebu. Ali još važnije je kako su medijski prostori dvije zemlje ujedinjeni. Oni sada efektivno emituju istu propagandu usmjerenu protiv Zapada kao glavnog neprijatelja. Poljska je prikazana kao potencijalni agresor protiv Bjelorusije. Sve se to opravdava potrebom da se zemlja zaštiti od invazije NATO-a, iako NATO nikada nije prijetio Rusiji.”

Bjeloruski režim je od 2021. godine još jednom pokušao orkestrirati migrantsku krizu usmjeravajući tokove migranata iz Sirije, Iraka i afričkih zemalja na poljsku granicu. Poljske vlasti prijavile su brojne slučajeve agresije migranata, uključujući napade na graničare. Varšava je odgovorila stvaranjem tampon zone od 200 metara i povećanjem broja graničnih straža. Litvanija i Letonija su također ojačale svoju graničnu odbranu kako bi spriječile moguće provokacije.

“Lukašenko je učinio mnogo dobrog za Putina, od korištenja migracija kao oružja do obezbjeđivanja nove vojne opreme. Dozvoljeno mu je ponekad da daje lijepe izjave Zapadu, ali zapravo, sve ključne odluke, cijeli 'hamburger', kako kažu, pripremaju se u Moskvi”, kaže Donald Jensen, viši savjetnik Centra za Rusiju i Rusiju. Evropa u SAD Institut za mir.

Ipak, Lukašenko je 2024. godine, kao i mnogo puta u prošlosti, pokušao da manevrira, pokazujući spremnost da se uključi u dijalog sa Zapadom. Prvi put nakon dugo vremena oslobodio je više od 200 političkih zatvorenika.

„Lukašenko uvijek ostavlja sebi rupu u zakonu. "On pretvara Bjelorusiju u satelita Rusije, ali pokušava da zadrži slobodu djelovanja", kaže Kenneth Yalowitz, bivši američki ambasador u Bjelorusiji. “Osloboditi zatvorenike i reći da će se Bjelorusija oduprijeti aneksiji je način na koji demonstrira nezavisnost. Ali svi su odavno umorni od ove igre. Mislim da se nada da će odigrati neku ulogu ako počnu pregovori između nove američke administracije, Ukrajine i Rusije. Želi da poveća svoj značaj, da pokaže da je i dalje važan igrač. Ali po mom mišljenju, Lukašenko je danas sporedni igrač, koji služi kao paravan za Rusiju.”

Istovremeno, ne slažu se svi stručnjaci da je Bjelorusija potpuno izgubila nezavisnost.

„Rusija verovatno ne želi da apsorbuje Belorusiju“, kaže Jensen. “Putinu je dovoljno da je Bjelorusija satelit, koji podsjeća na istočnoevropske zemlje iz Hladnog rata. Istovremeno, vidimo da ili Putin ne vjeruje dovoljno Lukašenkovoj vojnoj sili, ili samom Lukašenku. Čak i za zadatke za koje bi se mislilo da bi Bjelorusi mogli da urade, dovode se Sjevernokorejci. To govori puno. To pokazuje da ravnoteža koju Lukašenko pokušava da održi funkcioniše – on ostaje na vlasti, nije izgubio nezavisnost. Kaže sve što Putin želi, ali daje izjave i o mogućem otporu u slučaju aneksije. I svakako postoji temeljni osjećaj u društvu protiv ruske okupacije.”

Jensen dodaje da Rusija ne želi da rizikuje unutrašnje nemire u Bjelorusiji, koji bi mogli skrenuti preostale resurse Moskve.

Istovremeno, 2024. godine pojavili su se novi znaci mogućeg umiješanosti bjeloruske vojske u rat u Ukrajini.

„Sporazumi o stvaranju novih ruskih vojnih baza u Bjelorusiji i postignuti sporazumi daju razloga za vjerovanje da su sada stvoreni svi uslovi za uključivanje bjeloruske vojske u rat u Ukrajini“, objašnjava Marples. “Teoretski, to je uvijek bilo moguće, ali sada postoji konkretna podrška za to. I tu bih se vratio na anketu koja je sprovedena 2022. Više od 86% ispitanika tada se protivilo učešću bjeloruske vojske u ratu u Ukrajini. Od tada je rat postao još brutalniji nego tada i sumnjam da se raspoloženje u društvu mnogo promijenilo.”

Političarka na Univerzitetu u Vilniusu Tatjana Čulitskaja, naprotiv, primećuje alarmantne trendove:

“U sferi javne uprave vidimo apsolutni prioritet onih koji pripadaju bezbjednosnom bloku, onih koji se drže represivnog i silovitog scenarija razvoja događaja. To su ljudi koji su suštinski spremni da geopolitičke interese, pa čak i ne bjeloruske, već ruske, stave iznad interesa beloruskog naroda. To je, u suštini, da služi spoljnoj, političkoj i vojnoj poziciji Rusije i Putina. To je zapravo vrlo alarmantan trend, jer, po mom mišljenju, on, nažalost, približava rat Bjelorusiji."

Međutim, bez obzira na Lukašenkove želje, sam rat je počeo da se približava granicama Bjelorusije 2024. Monitoring projekat "Belaruski Gayun" izvještava da je od jula 2024. najmanje 356 ruskih dronova korištenih u ratu s Ukrajinom uletjelo u vazdušni prostor Bjelorusija. Njihov broj raste: u julu je zabilježeno 9 dronova, onda u novembru - već 151.

Odjeljenje nije dalo detalje o tome koliko je radnih stanica u pitanju ili koje vrste dokumenata su hakeri mogli da pribave, ali je u pismu poslanicima u kojem se otkriva kršenje navelo da "u ovom trenutku nema dokaza koji ukazuju na to da se akter prijetnje nastavio pristup informacijama Trezora."

„Trezor veoma ozbiljno shvata sve prijetnje našim sistemima i podacima koje posjeduje“, saopštilo je ministarstvo. "Tokom posljednje četiri godine, Trezor je značajno ojačao svoju cyber odbranu, a mi ćemo nastaviti da radimo sa partnerima iz privatnog i javnog sektora kako bismo zaštitili naš finansijski sistem od prijetnji."

Odeljenje je saopštilo da je za problem saznalo 8. decembra kada je dobavljač softverskih usluga treće strane, BeyondTrust, označio da su hakeri ukrali ključ koji je koristio prodavac koji mu je pomogao da nadjača sistem i dobije daljinski pristup za nekoliko radnih stanica zaposlenih.

Kompromitovana usluga je od tada isključena i nema dokaza da hakeri i dalje imaju pristup informacijama odjeljenja, rekla je Aditi Hardikar, pomoćnica ministra finansija u pismu upućenom čelnicima Senatskog odbora za bankarstvo.

Odjeljenje je saopštilo da sarađuje sa FBI-jem i Agencijom za cyber bezbjednost i infrastrukturnu bezbjednost i da je hakiranje pripisano kineskim krivcima. Nije elaborirano.

Zapadni okružni sud u Seulu izdao je nalog u utorak, što je prvi put da se aktuelni južnokorejski predsjednik suočio s hapšenjem, javljaju lokalni mediji.

Yoon je smijenjen sredinom decembra, suspendujući njegove predsjedničke ovlasti dok Ustavni sud razmatra slučaj.

Pored opoziva, protiv Yoona se vodi istraga zbog pobune i zloupotrebe moći od strane zajedničkog vladinog istražnog tima. Vlasti su tražile nalog za hapšenje nakon što je Yoon ignorisao tri poziva za ispitivanje.

Yoonov pravni tim odbio je da sarađuje sa istragom, tvrdeći da bi suđenje za opoziv trebalo da ima prioritet nad bilo kojim krivičnim postupkom.

Nije jasno kada će biti izvršen bilo kakav pokušaj hapšenja niti koliko će vlasti biti agresivne u pokušaju izvršenja naloga.

Predsjednička služba sigurnosti do sada je sprječavala istražitelje da uđu u predsjedničku kancelariju ili u Yoonovu službenu rezidenciju radi pretresa koje je odobrio sud, pozivajući se na sigurnosne i vojne razloge.

Predsjednici Južne Koreje općenito su imuni od krivičnog gonjenja dok su na funkciji, osim u slučajevima koji uključuju pobunu ili izdaju.

Yoon je proglasio vanredno stanje 3. decembra – prvi takav dekret otkako je Južna Koreja postala demokratska 1980-ih – ali su zakonodavci poništili naredbu za nekoliko sati.

Yoon je rekao da je proglašenje vanrednog stanja bilo neophodno kako bi se poslala "snažna poruka" njegovim suparnicima, koje je optužio da su simpatizeri Sjeverne Koreje i opstruiraju njegov plan.

Proces opoziva je također ispunjen neizvjesnošću. Ustavni sud ima 180 dana da donese odluku o Yoonovoj smjeni, ali s tri upražnjena sudijska mjesta, svih šest preostalih sudija moraju jednoglasno da se slože da podrže opoziv.

Napori za imenovanje novih sudija su zaustavljeni, a opozicija prijeti opozivom uzastopnih vršilaca dužnosti predsjednika koji odbijaju da ih odobre, podstičući strah od dugotrajnog političkog zastoja koji je već naštetio ekonomiji Južne Koreje.

Prošle sedmice je vrijednost južnokorejskog vona dosegla najniži nivo u 16 godina u odnosu na američki dolar, što je izazvalo zabrinutost zbog viših troškova uvoza energije i povećanja potrošačkih cijena.