Trumpova administracija prošlog mjeseca je pauzirala finansiranje USAID-a, navodeći potrebu da se agencija uskladi s predsjednikovom politikom America First.
Britanski model
Godine 2020. tadašnji britanski premijer Boris Johnson spojio je Odjel za međunarodni razvoj (DFID), koji je nadgledao programe pomoći Ujedinjenog Kraljevstva, sa Ministarstvom vanjskih poslova.
"Ovo će ujediniti našu pomoć s našom diplomatijom i ujediniti ih u našim međunarodnim naporima", rekao je Johnson poslanicima u junu 2020.
“Ministar vanjskih poslova će biti ovlašten da odluči koja zemlja prima ili prestaje primati britansku pomoć, dok će isporučiti jedinstvenu strategiju Ujedinjenog Kraljevstva za svaku zemlju, koju nadgleda Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojim ja predsjedavam”, dodao je Johnson.
Johnsonova odluka mogla bi se povezati s njegovom prethodnom ulogom britanskog ministra vanjskih poslova, kaže Tim Durrant, programski direktor Instituta za vladu u Londonu.
„Mislim da je bio frustriran što se osjećalo kao da su DFID, program i program pomoći Ujedinjenog Kraljevstva bili odvojeni i da nisu uvijek u skladu sa onim što je on mislio da bi trebalo da budu prioriteti britanske spoljne politike“, rekao je za Glas Amerike. „Mislim da je među onima s desne strane britanske politike definitivno postojao osjećaj da je DFID možda malo prevelik za svoje čizme ili da mu je potreban bolji nadzor.
Šok pomoći
Taj potez izazvao je šok među mnogima u sektoru pomoći, prisjetio se Mark Miller, viši savjetnik britanske razvojne istraživačke grupe ODI Global.
“Mislim da je trenutna reakcija bila gotovo konfuzna. Gdje dalje ide sektor pomoći? Čemu služi pomoć u ovom novom svijetu gdje je kontrolira Ministarstvo vanjskih poslova? Zato što ste sada imali skup viših menadžera koji su bili u velikoj mjeri fokusirani na podršku nacionalnom interesu Ujedinjenog Kraljevstva – kako god to mogli protumačiti – umjesto ranije, [što je bio] vrlo jasan mandat u kojem je pomoć trebala biti prioritet u smanjenju siromaštva”, rekao je Miller, dodajući da konfuzija “još uvijek traje”.
2020. godine, nekoliko mjeseci nakon spajanja DFID-a sa Ministarstvom vanjskih poslova, britanski budžet za pomoć smanjen je sa 0,7% bruto nacionalnog dohotka, najvišeg u grupi G7 razvijenih zemalja, na 0,5%.
Geopolitički prioriteti
Potrošnja je preusmjerena jer je vlada nastojala uskladiti pomoć sa svojim političkim ciljevima. Gotovo trećina britanskog budžeta za pomoć, koji iznosi oko 5,2 milijarde dolara, potrošena je na podršku izbjeglicama unutar zemlje 2023.
Potrošnja pomoći također odražava geopolitičke prioritete Velike Britanije, rekao je Miller iz ODI Globala.
„Više je pažnje posvećeno pokušajima da se nadmaši, recimo Kina ili Rusija, posebno u Azijsko-pacifičkom regionu. Pokušavajući povećati ulaganja u ove regije, dok je historijska pomoć bila mnogo više fokusirana na Afriku”, rekao je.
“Također ste vidjeli da su budžeti koji su tradicionalno bili fokusirani na socijalne sektore kao što je zdravstvo, na primjer, relativno umanjili prioritet u odnosu na neke od sektora koji su povezani sa trgovinskim i investicijskim odnosima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Posebno je veliki fokus na finansiranju energetike i klime”, dodao je Miller.
Lekcije iz Velike Britanije
Osnivanje britanskog Ureda za vanjske poslove, Commonwealth i razvoj, ili FCDO, nudi lekcije za Washington dok razmišlja o budućnosti USAID-a.
„U slučaju Velike Britanije, došlo je do svojevrsne reputacije. DFID je imao veoma jak brend, kao i USAID”, rekao je analitičar Durrant. „Postoji i vrsta uticaja koji ima na moral i produktivnost. Mislim da će to posebno biti slučaj u SAD.”
Ali sada postoji osjećaj da je FCDO jedan glas i da postoje ljudi koji imaju i razvojno i diplomatsko iskustvo koji predstavljaju UK u zemljama u kojima UK troši novac za razvoj.
Postoje praktične i političke lekcije iz britanskog spajanja diplomatije i pomoći, rekao je Miller iz ODI Globala.
„Gubitak stručnosti i kako ide ovo prilično remetilačko spajanje – mislim da postoje lekcije o tome kako se to može pažljivije upravljati. Mislim da je druga stvar koju smo vidjeli u Velikoj Britaniji da zatvaranje odjela nije nužno stvorilo novi konsenzus o tome čemu služi pomoć”, rekao je Miller.
Sa ekonomskim pritiscima koji utiču na vladine budžete, političke debate o ulozi strane pomoći nastavljaju se u Londonu i Washingtonu, napomenuo je Durrant.
“Ono što vam je potrebno su jake institucije, potreban vam je parlamentarni nadzor i nadzor američkog Kongresa. Potrebni su vam ljudi da biste mogli da sagledate šta se troši i kakav uticaj to ima”, rekao je on za Glas Amerike.
