Preko stotinu je prihvatilo ponudu.
"Prihvatila sam ovaj posao jer je rat i nema drugih poslova", iskreno je rekla 22-godišnja Kristina.
Pet mjeseci je radila kao tehničar 470 metara ispod zemlje, servisirajući male elektromotorne vozove koji vuku radnike više od četiri kilometra od šahta lifta gdje se spuštaju do slojeva uglja.
Rudnik, ogromna kula sa šahtovima koji se protežu više od 600 metara ispod površine, strši u ravnini krajolika u sivo novembarsko vrijeme.
Uprava rudnika je zamolila Reuters da ga ne imenuje niti daje prezimena intervjuisanih.
Kristina je odlučila prihvatiti posao tek nakon što je savladala strah da će svog četverogodišnjeg sina Denisa ostaviti kod kuće sa svojom majkom. Njen rodni grad Pavlohrad udaljen je 100 km od fronta, ali ga često pogađaju ruski projektili.
Posao je zanimljiv, ali težak, rekla je: poklopci baterija su teški i para može biti neugodna. Plata je, međutim, dobra, i ona osjeća dužnost da ostane i učini svoj dio za one koji su otišli da se bore.
Njen voljeni stariji brat je radio u istom rudniku. On se pridružio vojsci dvije sedmice nakon početka invazije, rekla je Kristina i dodala da je jako zabrinuta za njega.
„Naši momci su odvedeni na front, a sada ih treba podržati: više nema ko da radi u rudniku.
Ukrajinska industrija uglja, nekada jedna od najvećih u Evropi, pretrpela je decenijski pad od raspada Sovjetskog Saveza. Centralno upravljano unutrašnje tržište koje je snabdijevalo odjednom je prestalo da postoji.
Milicije koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini preuzele su mnoge regije bogate ugljem 2014. Nakon invazije 2022. Rusija je zauzela još više rudnika.
DTEK, vlasnik rudnika i najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da se skoro 3.000 od 20.000 rudara bori.
Od hiljadu rudara ovog rudnika i njegovog obližnjeg preduzeća blizanca koji su otišli u borbu, 42 su poginula.
Iako su neke žene radile u rudnicima prije rata, vlada im je zabranila da rade pod zemljom, jer je smatrala da je posao previše fizički zahtjevan, što je bila politika koja je bila na snazi još od sovjetskog doba.
Nakon ratnog ukidanja te zabrane, oko 400 žena sada radi pod zemljom u DTEK-ovim rudnicima -- iako je to samo 2,5% ukupne podzemne radne snage.
"Sve radimo na istom nivou kao i muškarci - osim ako nije nešto jako teško što ne možemo da podignemo", rekla je 43-godišnja Natalija, koja takođe radi kao tehničar koji pregleda vozove.
Nekada je radila u prodavnici elektronike sve dok nije izgubila taj posao kada su ukrajinske kompanije zatvorile svoja vrata tokom početnog šoka od invazije.
Kada je Natalija odlučila da radi u rudniku, njen 19-godišnji sin je već godinu dana radio u susjednom rudniku.
"Zapravo, uvjeravala sam ga da ne ide i radi tamo", prisjetila se, ali je rekla da sada sretno radi u rudniku i da planira ostati, čak i nakon rata.
