“Ništa u ovom mišljenju", napisao je Alito u dokumentu koji je procurio u javnost, "ne bi trebalo da se protumači kao da dovodi u pitanje presedane koji se ne odnose na abortus".
Dokument je prvi nacrt i mogao bi da se promijeni prije nego što sud donese konačnu odluku za nekoliko nedelja. Ali uprkos uvjeravanjima Alita, široka argumentacija koju je koristio da obrazloži ukidanje odluke iz 1973. i kasniju presudu iz 1992. kojom je potvrđena legalizacija abortusa, izazvali su veliku uznemirenost liberala da bi isti argumenti mogli da se upotrijebe za ukidanje drugih prava koja potpadaju pod odredbu klauzule o dužnom postupku iz 14. amandmana američkog Ustava.
Među njima su: pravo odraslih Amerikanca da koriste kontracepciju, sloboda sklapanja braka sa ljudima druge rase, i pravo na istopolni brak.
“Ako se podrži argumentacija za ovu odluku, kako stoji u objavljenom nacrtu, cijeli niz prava se dovodi u pitanje", izjavio je prošle nedelje predsjednik Joe Biden.
Ključni dio Alitovog argumenta je stara konzervativna primjedba da je u slučaju Rou protiv Vejda "vještački proizvedeno" pravo koje nema osnova u Ustavu. Potvrdom prava Norme Mekorvej, "Džejn Rou" u sudskoj postupku, da okonča trudnoću, sudije su sa 7 prema 2 zaključile da je abortus dio "fundamentalnog prava na privatnost" koje je zaštićeno 14. amandmanom američkog Ustava.
14. amandman je usvojen 1868. godine, a Ustavni sud je koristio njegovu klauzulu o dužnom postupku da potvrdi široki niz ustavnih prava, kao što su pravo na brak i pravo na upotrebu kontracepcije.
Međutim, Alito je iznio tvrdnju da u Ustavu nema pomena abortusa niti privatnosti. U skladu sa još jednom konzervativnom kritikom odluke Rou protiv Vejda, napisao je da je presuda iz 1973. krajnje pogrešna, djelimično i zato što pravo na abortus nije "duboko ukorijenjeno u istoriji i tradiciji nacije." Zapravo, kako je dodao, mnoge države su abortus tretirale kao krivično djelo u vreme kada je donijet 14. amandman, poslije američkog građanskog rata.
Ali samo zato što je nešto bilo nelegalno u 19. vijeku i ne pominje se eksplicitno u Ustavu, ne znači da ne može da bude ustavno zaštićeno, kaže Sonja Sater, profesorka prava na univerzitetu Džordžtaun.
“Kada pogledate način na koji on vrši analizu da bi rekao kako je donijeta pogrešna odluka u slučaju Rou protiv Vejda, mogli biste da iskoristite identičnu analizu da zaključite da postoje i druga prava koja se ne pominju eksplicitno u Ustavu", izjavila je Sater u intervjuu za Glas Amerike.
Kerolajn Fredrikson, profesorka prava na univerzitetu Džordžtaun i saradnica liberalno orijentisanog Brenan centra, kaže da Alitovo uvjeravanje da njegova odluka ne bi imala uticaja na druge presedane - može da navede na pogrešan trag.
“Stvari jednostavno ne funkcionišu tako", rekla je u intervjuu za Glas Amerike. "Svako ko je upoznat sa sistemom opšteg prava razumije da se presedani zasnivaju na pravnoj argumentaciji i da se razvijaju. Jedan presedan prati drugi. Ako ukinete zakon na osnovu suštinskog neslaganja sa pravnim argumentom u osnovi tog zakona, isti ti argumenti će dozvoliti da se ponište i druge odluke".
Slijede četiri odluke Vrhovnog suda na koje bi moglo da utiče poništenje presude Rou protiv Vejda:
Ova presuda iz 1965. godine, koju mnogi vide kao prethodnicu odluke u slučaju Rou protiv Vejda, oborila je zakon Kontektikata kojim je bila zabranjena upotreba kontracepcije. 1961. godine, Estel Grizvold, predstavnica organizacije Planirano roditeljstvo, i Si Li Bakston, ginekolog Univerziteta Jejl, uhapšeni su i morali da plate novčanu kaznu zbog vođenja klinike za kontrolu rađanja u Konektikatu.
Grizvold i Bakston su se žalili na sudsku odluku, navodeći da se zakonom Kontektikata krše njihova prava garantovana 14. amandmanom Ustava.
Odlukom 7-2, sud je zaključio da se zakonom Konektikata krši ustavno "pravo na bračnu privatnost". Odluka je, prema Sater, utrla put presudi Rou protiv Vejda.
"Rou se snažno oslanjao na argumentaciju iznijetu u slučaju Grinzvold", ističe profesorka univerziteta Džordžtaun. Ako Vrhovni sud obori Roa, mnogi liberali strahuju da bi ista argumentacija mogla da se koristi da se poništi i prethodna presuda.
“Ako padne Kejsi (mišljenje iz 1992. godine kojim je potvrđeno pravo na abortus, ako padne Rou protiv Vejda, onda će vjerovatno pasti i odluka Grinsvold protiv Konektikata", izjavio je prošle nedelje za MSNBC demokratski kongresmen Džejmi Reskin, stručnjak za ustavno pravo.
Međutim, dok mnogi konzervativci dovode u pitanje pravnu argumentaciju za presudu o kontracepciji, malo njih očekuje širu zabranu kontrole rađanja.
Umjesto toga, kako kaže Fredrikson, obaranje Roa moglo bi da dovede do "postepenog urušavanja prava na kontracepciju, tako što će se oblici kontrole rađanja sve više nazivati abortusom ili sličnim abortusu, što bi državama omogućilo da regulišu pristup sredstvima za kontracepciju.
Prije tog slučaja iz 1967. godine, više od desetak američkih država je bijelcima branilo da se vjenčavaju Afroamerikancima.
Istorijski slučaj se odnosio na Mildred Džiter, crnkinju, i Ričarda Lavinga, bijelca. Budući da nisu mogli da se vjenčaju u svojoj državi 1958. godine, otputovali su u prijestonicu Washington.
Kada su se vratili u Virdžiniju, uhapšeni su na osnovu državnih zakona kojima se brani brak pripadnika različitih rasa.
Osuđeni su na godinu dana zatvorske kazne pod uslovom da napuste Virdžiniju i ne vraćaju se u nju 25 godina kao bračni par.
Vrhovni sud je zaključio da takozvani status o miješanju rasa Virdžinije krši klauzulu o jednakoj zaštiti iz 14. amandmana.
“Prema našem Ustavu, sloboda da se vjenčate, ili ne vjenčate, osobom druge rase počiva na pojedincu i država ne može da je narušava", napisao je predsjedavajući sudija Erl Voren u jednoglasnoj odluci suda.
“Pokušaj da se poništi slučaj Laving bi bio ekstreman", ističe Fredrikson.
Sudija Klarens Tomas, koji se smatra najkonzervativnijim članom Vrhovnog suda, je Afroamerikanac oženjen bjelkinjom.
Istorijska presuda za gej prava, odluka iz 2003. označila je poništavanje zakona Teksasa koji kriminalizuje seks između pripadnika istog pola, što je dovelo do ukidanja takozvanih "zakona protiv sodomije" širom zemlje.
1998. godine, Džon Lorens i njegov partner su zatečeni za vrijeme seksa kada je policija ušla u Lorensov stan zato što je dobila prijavu o prekršenom javnom redu. Nakon što su uhapšeni i kažnjeni na osnovu teksaškog zakona protiv sodomije, muškarci su se žalili na statut kao kršenje klauzule o jednakoj zaštiti.
Vrhovni sud se saglasio. Sudija Entoni Kenedi, istaknuti zagovornik LGBTQ prava, napisao je većinsko mišljenje.
“Pravo na slobodu podnosilaca žalbe, na osnovu klauzule o dužnom postupku, daje im puno pravo na privatne činove, bez vladine intervencije", napisao je.
Za aktiviste za prava LGBTQ populacije, odluka kojom je poništena presuda Vrhovnog suda iz 1986. godine, koja je podržala sličan zakon protiv sodomije u Džordžiji, bila je velika pobjeda.
Ovom odlukom iz 2015. gej brak je uspostavljen kao ustavno pravo.
Tužbu je podnijela grupa istopolnih parova koja je osporila državne zakone koji im nisu dozvoljavali da se legalno vjenčaju.
Odlukom 5-4 Vrhovni sud je presudio da države moraju da dozvole gej parovima da se vjenčaju i priznaju brakove sklopljene u državama gdje su gej brakovi legalni.
Kenedi je, još jednom, napisao većinsko mišljenje.
"Oni traže jednako dostojanstvo u očima zakona. Ustav im daje to pravo".
Presuda donijeta tesnom većinom i slavljena kao veliko dostignuće LGBTQ zajednice u Americi, sada je dovedena u opasnost, kaže Fredrikson.
“Mislim da postoji vatreno neslaganje sa odlukom u slučaju Obergefel na osnovu iste ideje o tradiciji našeg društva", dodaje profesorka prava.
Svih šestoro konzervativaca koji trenutno služe u Vrhovnom sudu ne slaže se sa presudom u slučaju Obergefel protiv Hodžisa, navode pravni eksperti. Međutim, "drugo je pitanje" da li će udružiti snage da bi poništili tu presudu, ističe Sater.
