Uvođenje isključivanja mikrofona kandidata stavilo je naglasak na riječi "bez prekida".
Ovo je u debatu od četvrtka dodala nestranačka Komisija za predsjedničke debate i s tim su se usaglasili i kandidati da bi se spriječilo ponavljanje prekida zabilježeno tokom prve debate u septembru.
Bila je to prva velika promjena u predsjedničkim debatama od uvođenja formata debata u gradskoj vijećnici 1992. godine.
Što se još može učiniti?
Studija slučaja
Jedna od ideja je provođenje studije slučaja, "svojevrsni format iz snova" koji podrazumijeva timski rad.
"Samo nekako izbacite situacije koje su tipične za ono s čime bi se predsjednik mogao suočiti", objašnjava Alan Schroeder, profesor novinarstva sa Univerziteta Northeastern.
"Mislim, ne biste koristili stvarnu zemlju po imenu, ali mogli biste smisliti scenarij i natjerati ih da reagiraju u stvarnom vremenu i vidjeti kako će to ići. Ili možda da dovedete savjetnika koji će raditi s kandidatima kako biste vidjeli kako će oni sarađivati", dodao je.
"Debata bi započela sa: Ovo je problem ili situacija. Imate 30 minuta ili bilo što drugo za sastanak sa svojim konsultantima i savjetnicima, a zatim želimo da se vratite sa stavom", sugeriše John Koch, direktor debate na Univerzitetu Vanderbilt.
Koch je rekao da debata o studiji slučaja pomaže glasačima "jer ono što doista želimo od predsjednika je da bude neko ko se može, u krizi ili kada se pojavi neki problem, sastati sa svojim konsultantima ili savjetnicima, donijeti odluku, a zatim biti u stanju da je odbrani".
"Znamo da predsjednik obično ne djeluje izolovano", kaže Schroeder. "Pa, možda bi bilo zanimljivo vidjeti kako to rade u grupnom okruženju gdje moraju improvizovati".
Umjereno, bez zvuka i moderatori
Mary Kate Cary, viša saradnica na Virginia Miller Center Univerzitetu, ponovila je prijedlog korisnika Twittera za slobodan razgovor u popularnom podcastu Joea Rogana.
"Nema publike, samo njih troje", rekla je. "Četiri sata. I neka ih Joe Rogan natjera na razgovor i vidi kako će se snaći".
Dugme za isključivanje zvuka korišteno je samo za početne dvominutne odgovore na pitanja. Ali kad su kandidati jedan drugom odgovarali slobodno, postoji argument koji govori da je potreban sudija zajedno s moderatorom.
"Vaš posao kao moderatora je da razmišljate o pitanjima i dodatnim pitanjima na osnovu kojih ćete dobiti najbolje informacije od kandidata", rekla je Karrin Vasby Anderson, profesorica studija komunikologije na Državnom univerzitetu u Coloradu.
"Ako postavite pitanje, a oni na njega ne odgovore, trebali biste ga postavljati ponovo dok ne odgovore", rekla je Vasby Anderson. "To je posao moderatora i vrlo je teško raditi taj posao ako morate voditi računa o tome koliko minuta ljudi govore ili čiji je red".
Ona je istakla da gradsko vijeće u Fort Collinsu u Coloradu, u kojem živi, koristi tajmer i alarm kako bi za potrebe debata osiguralo "nepristrani tehnološki uređaj".
Prepreke za promjenu
Komisija za predsjedničke debate ima četiri godine da razmotri različite formate.
Ali koliko se zaista može promijeniti?
"Prepreka su uvijek bili učesnici", rekao je Schroeder sa Univerziteta Northeastern, autor knjige o istoriji predsjedničkih debata. "Oni ne žele učiniti ništa što ionako rizičnu situaciju čini još rizičnijom".
"Naše istraživanje pokazuje da glasači ukazuju na to kako imaju najviše povjerenja u debate kao izvor komunikacije", rekao je Mitchell McKinney, profesor komunikacije i direktor Instituta za političku komunikaciju na Univerzitetu Missouri.
"Mislim da se tako osjećaju u tom trenutku gdje su kandidati - ponovno, bez telepromptera, bilješki, bez pomoćnika - to su stvarni kandidati koje dobijaju", primijetio je McKinney.
"Dakle, znate, osim svega toga, mogli bismo pokušati svašta napraviti kako bismo interakcije učinili efektnijim. Ali to ne znači da će kandidati prihvatiti tu igru."
