Ovo je za Glas Amerike rekao Viktor Peskin, profesor politike i globalnih studija na Arizona State univerzitetu.
Novinar američkog Wall Street Journala Evan Gerškovič, bivši marinac Pol Vilan i novinarka Radija Slobodna Evropa Alsu Kurmaševa našli su se među 26 ljudi iz Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke, Poljske, Slovenije, Norveške i Bjelorusije koji su u četvrtak oslobođeni u velikoj razmeni zatvorenika.
Kao i Gerškovič i Vilan, dio razmjene su bili Nijemac Riko Kriger, koji je bio zatvoren u Bjelorusiji, ruski disident Ilja Jašin i ruski obavještajni pukovnik Vadim Krasikov, priveden u Njemačkoj zbog ubistva čečenskog separatiste, navodi se u saopštenju turske obavještajne službe. DMeđu razmijenjenima je i Vladimir Kara-Murza, ruski opozicionar koji je 2023. osuđen na 25 godina zatvora za izdaju i druga djela koja je negirao.
Peskin: Ovo je izuzetno složen diplomatski dogovor. On naglašava važnost diplomatskog angažmana između protivnika. I iako su Sjedinjene Države i određene zapadne zemlje pokušavale da izoluju i marginalizuju ruski režim zbog njegove ilegalne invazije na Ukrajinu. Ipak, to ukazuje na značaj diplomatskog kontakta kako bi se došlo do važne razmjene zatvorenika, kakvu smo danas vidjeli u dramatičnim scenama iz Turske. Istovremeno, to ukazuje na činjenicu da Vladimir Putin ima politički podsticaj da zarobi američke i druge zapadne novinare i građane i u suštini drži te ljude kao ulog za pregovaranje, kao novac, kako bi trgovao za obavještajne agente i druge ljude koje želi vratiti. Ovo je delikatna igra.
Glas Amerike: Da li je, i u kojoj mjeri teško sprovesti ovakve operacije i koliko su česte? Riječ je o najvećoj razmjeni zatvorenika u posthladnoratovskoj eri?
Peskin: Nesumnjivo je da je riječ o veoma složenom, krhkom i delikatnom procesu. Potrebno je da se vratimo u dane Hladnog rata. Ovo što se dogodilo slično je nekadašnjem čuvenom “Mostu špijuna” razmjeni zatvorenika većih razmjera, teme obrađene u filmu Toma Henksa.
Glas Amerike: Sa stanovišta ljudskih prava, da li su opravdana strahovanja da su oslobođeni zatvorenici pretrpjeli zlostavljanje u ruskom pritvoru?
Peskin: Nisam upoznat sa pojedinačnim slučajevima, ali postoje zabrinutosti da su zatvorenici poput novinara Evana Gerškoviča i drugi možda bili izloženi patnji u pritvoru. Veliko je olakšanje što su vraćeni kući. Sudbina Alekseja Navalnog ukazuje koliko je opasno biti u ruskom zatvoru.
Glas Amerike: Koliko je teško ljudima koji su bili pritvoreni u takvim okolnostima da se vrate redovnom životu?
Peskin: Boravak u ruskom zatvoru, mjesecima pa čak i godinama, može ostaviti duboke ožiljke u psihičkom smislu.
Glas Amerike: Kada govorimo o ljudskim pravima - u Rusiji i Bjelorusiji ima pritvorenika koji nisu imali prilike da budu razmijenjeni. Kakva je njihova sudbina: političkih zatvorenika, kritičara režima, posebno od početka rata u Ukrajini, kada su Putin i Kremlj zauzeli još oštriji stav prema opoziciji?
Peskin: Pažnja koja se posvećuje ovoj razmeni zatvorenika trebalo bi da bude iskorištena za globalni pritisak civilnog društva kako bi se utvrdila sudbina disidenata i aktivista za ljudska prava, kao i građana Rusije i Bjelorusije pritvorenih po izmišljenim optužbama. Oni se suočavaju sa višegodišnjim i decenijskim zatvorskim kaznama. Ne smiju biti zaboravljeni, jer se radi o ljudima iza kojih ne stoji gotovo niko, nikoga nema da se zauzme za njih. I tu se kao problem izdvaja izrazita autoritarnost širom Rusije – što iziskuje nepodijeljenu međunarodnu pažnju sa stanovišta ljudskih prava.
Glas Amerike: Da li mislite da je ovakav pritisak moguć i u budućnosti da se oslobodi više ljudi?
Peskin: Izuzetna priroda diplomatskog angažmana i složenost dogovora sugerišu da čak i dok su zapadne države i SAD i Rusija u sukobu, još postoji prostor za diplomatsku saradnju. To je tračak nade. Pitanje je da li će zapadne države i SAD iskoristiti svoju diplomatsku polugu, pritisak i diplomatski kapital da traže oslobađanje drugih disidenata. Za Navalnog je to došlo prekasno. Često su disidenti zaboravljeni. Možda oni poznati nisu, ali manje poznati da. Ima toliko drugih pitanja koja zahtijevaju globalnu pažnju - od rata u Ukrajini, preko sukoba u Gazi i dalje. To je pravi izazov za diplomatiju i ljudska prava.
Glas Amerike: Kako biste ocijenili stanje ljudskih prava u ovom trenutku u državi kao što je Rusija?
Peskin: Iz izvještaja o ljudskim pravima i rigorozne medijske, posebno od početka rata u Ukrajini, znamo da su uslovi u Rusiji katastrofalni. Oni su i prije početka rata već bili veoma loši.
U izvještaju američkog Stejt Departmenta objavljenom u aprilu, navodi se da je Rusija nastavila sa "očiglednim kršenjem ljudskih prava" u ratu protiv Ukrajine kao i protiv vlastitih građana tokom 2023.
Ističe se da su ruske vlasti nastavile da pojačavaju pritisak na one koji se ne slažu sa Kremljom i na "nezavisno izražavanje, zatvarajući političke protivnike i one koji protestuju protiv rata". Vlasti su pojačale pritisak na medije, krivično goneći brojne ljude zbog izražavanja mišljenja na internetu i nasilno zatvarajući nevladine organizacije.
"Učinjeno je više koraka u progon opozicionih političara, poput osude Vladimira Kara- Murze na 25 godina zatvora na osnovu optužbi uključujući izdavanje i davanje dodatnih 19 godina zatvora za navodni ekstremizam već zatvorenom Alekseju Navaljnom, koji je potom umro pod sumnjivim okolnostima u februaru u zatvoru u ruskoj arktičkoj regiji", navedeno je u tom izvještaju.
"Kao što smo videli sa nepravednim zatvaranjem Alekseja Navaljnog u ruskoj kaznenoj koloniji, zatvaranje može biti praćeno užasnim uslovima, zlostavljanjem, čak i smrću“, kazao je američki državni sekretar Antony Blinken predstavljajući izvještaj.
