Patricia Cumbie kaže da je muškarac napao na zabavi, još dok je bila na fakultetu.
"Preživjela sam silovanje. Bila sam seksualno napadnuta dok sam bila studentica prije mnogo godina", kaže Cumbie koja ima 50 godina.
"I sjećam se da sam se u to vrijeme pitala: 'Oh, da li je to što mi se dogodilo zločin ili ne?'. I mislim da je to vrlo česta reakcija za mnoge preživjele, znate, jer je nasilje nad ženama tako normalizovano."
Cumbie je jedna od svake treće žene u svijetu koja će doživjeti fizičko ili seksualno nasilje tokom svog života.
"Globalni lideri su nasilje nad ženama nazvali pitanjem ljudskih prava našeg doba, pandemijom", kaže Cheryl Thomas, izvršna direktorica Global Rights for Women. "Sto trideset i sedam žena dnevno ubiju njihovi intimni partneri ili članovi njihovih porodica... tako da je to dramatično, dramatična kriza ljudskih prava."
Nasilje nad ženama toliko je široko rasprostranjeno da američki predsjednik Joe Biden traži od Kongresa da gotovo udvostruči sredstva - na milijardu dolara - za Kancelariju za nasilje nad ženama Ministarstva pravde, koja pruža finansijsku i programsku podršku žrtvama porodičnog nasilja, dating nasilja, seksualnih napada i uznemiravanja.
"Pored toga, 120 miliona dolara je osigurano za širenje naših napora na rješavanju rasprostranjenih zaostalih predmeta za silovanje", rekao je generalni državni odvjetnik Merrick Garland Kongresu ranije ovog mjeseca i dodao "i za financiranje novih programa istražne obuke za policijske službenike, tužioce i jedinice posvećene istraživanju rodno zasnovanog nasilja."
Preuzimanje vodstva
Sjedinjene Države su lider u pokretu borbe protiv nasilja nad ženama od 1994. godine, kada je Kongres usvojio Zakon o nasilju nad ženama (VAWA), odnosno federalni zakon kojim se počinioci pozivaju na odgovornost dok se žrtvama rodno zasnovanog nasilja pruža potrebna pomoć. Zakon je bio vrhunac napora koji je 1990. godine započeo tadašnji senator Biden i bio je prva zakonska regulativa te vrste u svijetu. Sredstvima za VAWA upravlja Kancelarija za nasilje nad ženama Ministarstva pravde.
"Signal koji administracija Bidena šalje s ovom vrstom financiranja zaista je moćan i zaista je hitan", rekla je Thomas.
"Postoje zemlje, advokati i pravni sistemi širom svijeta koji u Sjedinjenim Državama traže liderstvo. Potrebna je pažnja, ali i resursi i novac da bismo nastavili s onim liderstvom koje smo pokazali na početku pokreta, a moramo nastaviti svoju igru da bismo to postigli."
Victoria Banyard, profesorica socijalnog rada i pridružena direktorica Centra za nasilje nad ženama i djecom sa Univerziteta Rutgers, kaže da je zahtjev Bidenove administracije za dodatnim sredstvima početak.
"Ali mislim da takođe trebamo nastaviti biti inovativni u smislu razmišljanja o novim idejama vezanim za prevenciju, a ne samo za intervenciju", kaže ona. "Dakle, svakako moramo nastaviti podržavati resurse koji podržavaju preživjele, jer to apsolutno mora da se dogodi. Ali mislim da takođe moramo zaista poticati ljude da budu inovativni u tome kako da se potrudimo da se ovaj problem uopšte ne dogodi."
"Društvo prihvata nasilje nad ženama"
Cumbie, koja je sada direktorica komunikacija za Global Rights for Women, i koja radi na sprečavanju nasilja nad ženama i djevojčicama, kaže kako je presudno važno da predsjednik daje primjer u borbi protiv problema koji se u prošlosti široko tolerisao.
"Da, društvo prihvata nasilje nad ženama", kaže Cumbie. "Nasilje u porodici je privilegija moći da muškarci moraju zlostavljati žene i njihovo vjerovanje u njihovo pravo da se prema nekome ponašaju na određeni način. ...Svakako, postoji čudnija opasnost, u velikoj mjeri nasilje vrše ljudi koje poznajemo i volimo, što je dio onoga što čini komunikaciju tako komplikovanom."
To je bio slučaj s Comfort Dondo, imigrantkinjom iz Zimbabvea u Minneapolisu, koja kaže da je pet godina provela u nasilnom braku s muškarcem kojeg je upoznala na fakultetu.
"Govorim u ime Afroamerikanki, to je moje iskustvo, kada završe u braku sa bijelim muškarcem. Bijeli muškarac ima veću moć nad njom, pristup novcu, dobrim advokatima, jeziku, i, takođe, vrlo dobro poznaje sistem", kaže Dondo, govoreći o vlastitoj borbi, kao i o svom radu u pružanju podrške afričkim ženama imigrantkinjama, koje su bile izložene nasilju i zlostavljanju u porodici.
"I kada sam zvala policijsku upravu u Minneapolisu - a nekoliko puta sam ih zvala, jer sam se bojala za svoj život, oni bi došli, ali čak ne bi ni razgovarali sa mnom, niti napravili izvještaj. Razgovarali bi s njim."
Dondo kaže da je superiorno znanje supruga o tome kako funkcioniše sudski sistem rezultiralo time da je izgubila starateljstvo nad djetetom.
"Sada se borim za sina, a ovo je nevolja mnogih žena", kaže Dondo. "Kada govorimo o nasilju u porodici, to prevazilazi samo premlaćivanje. To je emocionalno mučenje odvajanje žene od njenih beba."
Institucionalizovano nasilje?
Thomas kaže da se nasilje nad ženama toleriše preko granica, jer je većina društava navikla viđati muškarce u dominantnim ulogama. Opšti koncept muškosti vrti se oko posjedovanja moći i kontrole.
"Bilo da se radi o seksualnom uznemiravanju ili krivičnom seksualnom napadu, nasilju u porodici ili dizanju u vazduh škole za djevojke u Afganistanu, to su sve povezane radnje i mislim da je to prihvaćeno", kaže Thomas. "A kad to prihvatimo, to institucionalizujemo."
To je prastari problem, ali nova tehnologija može pomoći potencijalnim zlostavljačima da usavrše svoje vještine. Internetske pretrage pružaju savjete za muškarce koji žele psihološki zlostavljati svoju žensku partnericu, dok je upotreba stalkerware aplikacija, kao alata za nasilje u porodici i nad ženama, porasla 2020. godine. Bride's Magazine, najpoznatiji po prikazivanju prekrasnih haljina i lokacija za medeni mjesec iz snova, sada takođe savjetuje mladenke o tome kako uočiti nasilnika.
"I dalje vidimo puno tolerancije prema uznemiravanju i nasilju u vezama", kaže Banyard. "Ovi oblici nasilja takođe su stvarno povezani sa mnogo raširenijim i uvriježenim sistemskim problemima nejednakosti, a te nejednakosti i zdravstvene razlike temelje se na rasi, socijalnoj klasi i polu, i takođe itekako utiču na ono što se događa u smislu nasilja."
Nasilje nad ženama može imati razne oblike, od verbalnog zlostavljanja, emocionalnog zlostavljanja i fizičkog nasilja, preko izolacije žene od prijatelja i voljenih, do ekonomskog zlostavljanja.
"Ako na primjer doživite fizičko nasilje, možda ćete morati propustiti vrijeme na poslu. Ili zbog trajnog nasilja i srama, žena možda neće doći na posao i može izgubiti posao. Ili njezin partner želi da ona ne radi, pa je sprječava da ostvari karijeru", kaže Cumbie. "Postoji mnogo različitih načina na koje nasilje u porodici utiče na žene i stvarno ih ekonomski sputava."
Zaustavljanje nasilja prije nego što se dogodi
Za Banyard i ostale, problem nasilja u porodici uvijek se vraća na prevenciju. Svako ima svoju ulogu u zaustavljanju ovih oblika nasilja, bilo da je riječ o aktivisti ili aktivnom posmatrača, bilo da je to neko ko radi na oblikovanju zdravih odnosa i socijalnih normi, ili u mentorstvu mladih, kaže Banyard.
"I dalje ćemo samo vrtjeti naše točkove... ako ne budemo više učinili i zaista ne budemo bolji u izgradnji temelja da se ovo uopšte ne dogodi", kaže ona. "Dakle, zaista bih voljela vidjeti puno energije, vremena i resursa za prevenciju, čak i više nego što je do danas dodijeljeno."
Nakon što je pobjegla iz braka, Dondo je magistrirala, istrajavajući na studijama čak i tokom perioda kada je bila beskućnik. Na kraju je osnovala Phumulani, neprofitnu organizaciju posvećenu zaustavljanju nasilja i zlostavljanja žena, posebno onih iz afričke dijaspore.
Ona i drugi vjeruju da je ključni način zaustavljanja nasilja nad ženama zamoliti muškarce da se pridruže raspravi.
"Mislim da je feministički pokret u ovoj zemlji takođe sa pregovaračkog stola isključio počinitelje, koji su nesrazmjerno muškarci. Dakle, nisu ni svjesni što rade", kaže Dondo. "Mislim da je za mene važno dovesti muškarce za stol i s ljubavlju ih pozivati na odgovornost, dok su za stolom, kako ne bi išli i govorili:" Nismo znali da je to zlostavljanje."
