Krv je tekuće tkivo koje se sastoji iz čvrstog dijela – krvnih elemenata leukocita, eritrocita i trombocita, te tečnog dijela, krvne plazme. Krvna plazma je žućkasta žitka tekućina koja preostane nakon centrifugiranja krvi, sadrži dosta vode, proteina, elektrolite, vitamine i hormone. Najveći dio proteina krvne plazme čine albumini i imunoglobulini - antitijela. Postojanje određenih tipova antitijela, koja se međusobno razlikuju u sitnim detaljima trodimenzionalne strukture, jeste marker da smo kontaktirali neku bolest ili uzročnika. Možda smo imali dodira sa tim uzročnikom i prebolovali bolest, a možda smo antitijela stekli vakcinacijom.
Krvna plazma se koristi u transfuziologiji, a kao i svi ostali derivati krvi, podložna je vrlo strogim standardima. Kako se u plazmi mogu nalaziti i uzročnici bolesti, tako je potrebno plazmu testirati, pogotovo na HIV i različite tipove virusa hepatitisa, kako ne bi došlo do inficiranja osobe koja prima ovaj derivat krvi. Ukoliko krvna plazma prolazi sve potrebne testove, sigurna je za korištenje.
Korištenje COVID-19 konvalscentne plazme (CCP, CKP) nije novost: još na početku pandemije bilo je razmišljanja koja su išla u smjeru terapije plazmom, a ponegdje su i rađene hitne transfuzije eksperimentalne terapije. Već u martu su kineski naučnici objavljivali svoje preliminarne rezultate o efikasnosti ove terapije, ali te studije su imale svoja ograničena, jer je grupa pacijenata bila mala, nije bilo kontrolne grupe, a ishodi su mogli biti rezultat istodobne primjene drugih terapiji. Još na početku, stručnjaci su upozoravali i na potenijalne negativne strane korištenja ovakvog tretmana.
Neke od negativnih pojava nakon ove terapije su potencijalno preopterećenje cirkulacije povezano s transfuzijom, koje je primjećeno i prije pandemije, naročito kod starijih osoba sa srčanim problemima te utjecaj ove plazme na koagulaciju. Naime, COVID-19 stvara jaku upalnu reakciju, što rezultira i većom koncentracijom proteina - faktora zgrušavanja krvi. Upravo je to mehanizam putem kojeg ova bolest izaziva tromboze.
Zatim, tu je i strah od fenomena „pojačavanja bolesti“ (disease enhancement) upravo usljed postojanja antitijela, što je dobro poznat fenomen u kojem je nivo antitijela isuviše nizak da bi neutralizirao virus, ali dovolj za opsonizaciju – oblaganje virusne čestice antitijelima u maloj mjeri što zapravo olakšava ulazak virusa u stanice.
Ovo znači da bi najbolji izbor za davanja plazme bile plazme s visokim sadržajem antitijela, dok bi one s niskim novom antitijela mogle imati suprotan učinak.
Međutim, u praksi, a naročito u interventnim situacijama, teško je mjeriti nivo antitijela. Čak ni nekoliko studija koje su provedene o efikasnosti konvalscentne plazme osoba koje su preboljele COVID-19 nisu zasnovane na standardiziranim modelima, koji bi podrazumijevali da svi ljudi koji su u istraživanju primili plazmu ujedino primili i plazmu s nekom standardnom količinom antitijela. Jednostavno, nivoi antitijela variraju od donora do donora. Zbog svega ovoga, naučna zajednica još uvijek u ovom trenutku nema jake statističke dokaze o efikasnosti ili potencijalnim kontraefektima ove terapije. Također, efikasnost terapije ovisi i o ozbiljnosti simptoma.
Međutim, u hitnim slučajevima, kakvo je ovo vrijeme, jednostavno se ide na hitne dozvole onih terapija koje pokazuju neki učinak i imaju smisla. Ima dosta logike i dobre nauke u tome da se pomisli kako bi ova terapija bila dobra i efikasna, ali nije se jednom pokazalo da dobra ideja, i nešto što se pokazalo efikasnim na manjim grupama, ne bude efektivno i u stvarnosti, na većim grupama.
Generalni zaključci dosadašnjih studija i studija koje su tek na pre-print platformama je da plazma s visokim titrom antitijela protiv SARS-CoV-2 može imati efekta, naročito ako se da na vrijeme, na početku hospitalizacije. Stručnjaci su mišljenja kako je ovo potencijalno dobra terapija, ali još uvijek nemamo dovoljno podataka da budemo sigurni te je potrebno još dobro dizajniranih istraživanjima u kojima bi naučnici imali veći stepen kontrole i dobili više podataka o kojim se dozama plazme radi, koji je titar antitijela dobar te da li terapija ima nuspojave u vidu olakšavanja ulaska virusa u stanice.
