Koliko traje imunitet nakon prebolijevanja COVID-19 ili vakcinacije? Ovo je vrlo praktično pitanje koje zanima mnoge i već imamo neke podatke o tome kako je imunitet i nakon preležanog COVID-19 i nakon vakcinacije prilično stabilan i traje.
Naravno recentne studije o trajanju imuniteta daju određenu sliku, ali moramo računati na širenje Delta varijante virusa, koja može inficirati o osobe koje su stekle imunitet. Ne trebamo zanemariti ni postojanje reinfekcija, koje su, za sada, bile rijetke, ali sa stvaranjem novih sojeve ponovne infekcije će se javljati češće.
Dvije važne poluge imunološkog sistema
Stanice našeg imunološkog sistema, jedan određeni dio njih, u stanju je da pamti, uslovno rečeno, konfiguraciju antigena i kada opet dođe u susret s tim istim oblikom proteina, pogreče se sigalni put čija je krajja instanca proizvodnja odgovarajućih antitijela, tačno takvih da mogu opkoliti taj antige i neutralizirati ga, da se on ne može prikačiti na naše stanice. Taj oblik imuniteta, koji se temelji na antitijelima, nazivamo humoralni.
Međutim, naš imunološki odgovor ne ovisi samo o B-limfocitima i antitijelima: tu je i druga „poluga“ imunološkog sistema, T-limfociti (T-limfociti), od kojih neki imaju funkciju da ubijaju inficirane stanice (citotoksične T-stanice, pomoćne/regulatorne T stanice – CD4+ i CD4+). Obje vrste T-stanica imaju i podklase memorijskih stanice. Naime, većina ovih stanica odumire nakon što obave svoju funkciju, ali dio ih ostane živo kako bi kasnije omogućile bržu i bolju odbranu susretne li se organizam ponovo s tim antigenom u budućnosti. Obje vrste (CD4+ i CD8+) T-limfocita stvaraju memorijske verzije kako bi se omogućilo imunološko pamćenje preko šireg spektra funkcija. Upravo su te stanice one koje nam mogu pomoći i na koje se oslanjamo u budućnost, čak i onda kada nam opadne nivo antitijela. To je zapravo i razlog zašto nivo antitijela nije jedini parametar preko kojeg možemo posmatrati imunološki sistem i da li smo zaštićeni od neke bolesti.
Koliko traje imunitet nakon infekcije COVID-19
U studiji objavljenoj u The New England Journal of Medicine islandski naučnici proučavali su 1 107 osoba koje su se oporavile od COVID-19 i imale pozitivan test na antitijela. Tokom razdoblja od 4 mjeseca otkrili su da ta antitijela na COVID-19 nisu opadala.
Studija objavljena u naučnom časopisu Immunity otkrila je da ljudi koji se oporave čak i od blažih slučajeva COVID-19 proizvode antitijela najmanje 5 do 7 mjeseci i mogu trajati mnogo duže.
Naučnici nisu stali samo na proučavanju antitijela i humoralnog imunološkog odgovora, nego su pokušali vidjeti i da li postoje memorijske T-stanice koje bi se mogle aktivirati. Studija objavljena početkom ove godine u visokoprofilisanom naučnom časopisu Science, koja dolazi od naučnika s Univertizeta Kalifornija San Diego u La Jolla pokazala je kako imunitet koji se zasiva na memorijskim B-stanicama te CD8+ i CD4+ T limfocitima traje i 8 mjeseci, a pretpostavlja se i duže. Neki već govore o „doživotnom imunitetu“ na ovu bolest, međutim, to je malo vjerovatno, upravo zbog kontinuirane evolucije virusa SARS-CoV-2 i raširenosti Delta soja.
Koliko traje imunitet nakon vakcinacije?
Ljudi koji su primili neku od vakcina protiv COVID-19 koje su bie autorizirane pod hitnim odobrenjima, svakako se pitaju koliko su dugo zaštićnei i koliko će se često morati revakcinisati.
Dosta vakcina koje su već decenijama u upotrebi zapravo moraju biti osvježene. Jedini je problem bh. zdravstveog sistema što se ne potencira vakcinaciji odraslih, pa većina ljudi zapravo i ne zna da se trebaju docijepiti. Recimo, vakcinu koja štiti od difterije, tetanusa i velikog kašlja bilo bi potrebno osvježiti svakih 10tak godina. Osim nekih atenuiranih vakcina, većina vakcina ne traju doživotno, ali ljudi žive u zabludi da ako su jednom u životu, u djetinjstvu vakcinisani, da su zaštićeni. To što se neka vakcina mora povremeno osvježiti ne znači da vakcine ne valjaju i da su beskorisne, i potpuno je neargumentovano to tvrditi. Čak i prirodni imunitet često nije doživotan, a rizik sticanja ovog imuniteta je nekad previsok.
U kontekstu pandemije COVID-19 jako će bitno biti znati koliko traje imunitet nakon vakcinacije. Naravno, kao i u slučaju preležanog COVID-19 zbog pojave i raširenosti nekih novih sojeva, teško da ćeovo biti dugoročna zaštita. Međutim, ako to možemo predvidjeti, znali bi i koliko često optimalno treba vršiti revakcinaciju.
U aprilu su Pfizer i BioNTech potvrdili su da imunitet od njihove RNK vakcina Comirnaty i dalje ostaje snažan (91.3%efikasna) šest mjeseci nakon druge doze. Slično tome, dokazi o vakcini Moderna pokazuju 94% učinkovitosti šest mjeseci nakon druge doze. Ovaj šestomjesečni pokazatelj važna je prekretnica i oba će proizvođača nastaviti pratiti učinkovitost svojih cjepiva kako će mjeseci prolaziti. Moderna je već pri završetku ispitivanja „booster“ doze svoje vakcine kod koje je sekvenca za Spike protein malo izmijenjena i sadrži mješavinu koja odgovora „starom“ i novom soju, te bi trebala biti efikasna za nove sojeve. Pfizer također radi na svojoj dozi za revakcinu.
Krajem juna u Nature je objavljena mala studija, rađena na 41 osobi vakcinisanoj Pfizer vakcinom, pokazala je kako ova vakcina inducira stvaranje trajnih B-limfocita, preciznije plazmablasta, što je odlična vijest. Ovaj rad, u prevodu na mnogo jednostavniji jezik znači da bi Pfizer vakcina mogla pružiti dugotrajnu zaštitu od COVID-19, mada efikasnost vakcina zavisi i od toga kako će se mijenjati virus i da li će „pobjeći“ vakcinama.
Međutim, problem predstavljaju neke vakcine koje su u startu bile manje efikasne, naročito kineske inaktivne vakcine Sinopharm i Sinovac. U Indoneziji se događa veliki broj reinfekcija kod zdravstvenih radnika, a ovdje je vakcinacija uglavnom vršena Sinopharmom. U Čileu dolazi do eskalacije slučajeva čak i u vakcinisanoj populaciji, a do aprila ove godine 93% stanovika koji su primili vakcinu u ovoj zemlji primili su Sinovac vakcinu. U studijama u kliničkim fazama ispitivanja ovih vakcina, one nisu testirane na starijoj populaciji i osobama s komorbiditetima te zapravo nemamo podatke kako ovevakcine štite te grupe. Zapravo, to je bila i osnovna zamjerka Svjetske zdravstvene organizacije na ove vakcine, premda ih je WHO odobrila. Istovremeno, u zemljama koje su bile primorane da se oslone na te vakcine, njima je primarno i najviše bila vakcinisana upravo ona populacija na kojoj ova vakcina nije bila testirana, što je paradoksalno. Međutim zdravstvene vlasti su se vodili time da je bolja bilo koja vakcina od nijedne.
Na primjeru Izraela, zemlje koja je vakcinisala isključivo visokoefikasnim vakcinama, vidimo i šta to znači. Tamo je 57.1% stanovništva potpuno vakcinisano do početka jula. Oko 5.6 miliona Izraelaca od 9 miliona primilo je prvu dozu vakcine, dok je njih 5.2 miliona u potpunosti vakcinisano. Tačno je da Izrael trenutno ima najveći porast oboljelih od aprila, najveći je iznosio 308 novih slučajeva na datum 28.juni 2021. godine, ali u septembarskom i januarskom valu je broj novih slučajeva gotovo svaki dan iznosio preko 5000, s maksimom iz 23. septembra od preko 11 000. Također Izrael u periodu maj-juni ima vrlo nizak broj smrtnih slučajeva, koji je bio najviši 10. juna i iznosio 10. (podaci sa Wordometers, koji nije zvanični izvor, ali daje dobru sliku). U Izraelu je broj novih slučajeva najveći među mlađom, nevakcinisanom populacijom
U Natureu je u maju ove godine izašao rad koji se bavi predviđanjem relacije opadanja antitijela i zaštite od simptomatskog COVID-19 koji je pokazao koliko bi efikasnost postojećih vakcina mogla opasti. Vakcine s početnom efikasnošću od 95% kakva je Pfizer bi mogle pasti na oko 77% nakon 250 dana, računajući i na nove sojeve. Međutim, vakcine s početnom efikasnošću od 70%, poput Sinopharm bi mogle pasti na 18% (na nove sojeve) ili 30% (na stari soj) nakon 250 dana. Očekivano je da će se vakcinisani morati nakon pola godine ili nešto više morati revakcinisati. Pri tome bi bila veoma bitna jasna komunikacija o slabijim vakcinama, poput kineskih, jer bi ovi ljudi trebali biti upozoreni da nisu dovoljno zaštićeni te da će se trebati vakcinisati nekim boljim vakcinama. Ili, kineski bi proizvođači morali napraviti inaktivne vakcine s novocirkulirajućim sojevima, pto bi značilo novu trku s vremenom. Za sada, veliki problem u predikciji predstavlja nedostatak studija ovih vakcina i njihovog djelovanja kroz određeni vremenski period i na različitim grupama ljudi, studije analize T i B imunološkog odgovora i efikasnosti na nove sojeve i varijante.
Izuzetno je bitno stalno naglašavati kako vakcine ne štite 100% te da i osobe koje su potpuno vakcinisane trebaju poštovati pravila nošenja maski u zatvorenom, izbjegavanja velikih okupljanja, ako svi nisu vakcinisani. Bez obzira što nam se čini kako možemo odahnuti i što neke zemlje proglašavaju kraj epidemije, ovo nije kraj. Delta varijanta se enormno brzo širi Ujedinjenim Kraljevstvom, ali i u EU i to ne daje dobre prognoze za jesen.
