U blogu peacefare.net pod orginalnim naslovom "Bosnia and Herzegovina: time to stop the nonsense" Serwer nudi niz poteza za koje smatra da bi okončali secesionističke prijetnje u zemlji.
Daniel Serwer je profesor u Školi za napredne međunarodne studije Sveučilišta Johns Hopkins i direktor njezinih programa za upravljanje sukobima i američke vanjske politike, kao i stipendista na Bliskoistočnom institutu. Bivši potpredsjednik centara za inovacije na Institutu za mir Sjedinjenih Država, nadgledao je rad Instituta u oblasti vladavine prava, religije i uspostavljanja mira, održivih gospodarstava, medija i sukoba, znanosti, tehnologije i izgradnje mira, kao i upravljanja sigurnosnim sektorom i spol.
Kao potpredsjednik USIP-a za mirovne i stabilnostne operacije, Serwer je radio na sprječavanju međuetničkih i sektaških sukoba u Iraku i bio je izvršni direktor Iračke studijske skupine. Omogućio je dijalog između Srba i Albanaca na Balkanu. U USIP je došao kao viši suradnik na području balkanske regionalne sigurnosti 1998.-1999. Prije toga bio je ministar-savjetnik u State Departmentu, gdje je osvojio šest nagrada za službu. Kao direktor europskih i kanadskih analiza State Departmenta 1996.-1997., nadgledao je analitičare koji su pratili provedbu Daytona u Bosni, kao i pogoršanje sigurnosne situacije u Albaniji i na Kosovu.
Serwer je od 1994. do 1996. bio američki posebni izaslanik i koordinator za bosansku Federaciju, posredujući između Hrvata i Muslimana i pregovarajući o prvom sporazumu postignutom na mirovnim pregovorima u Daytonu. Od 1990. do 1993. bio je zamjenik šefa misije i otpravnik poslova u američkom veleposlanstvu u Rimu, gdje je vodio veliku diplomatsku misiju do kraja Hladnog rata i prvog Zaljevskog rata.
Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prijeti povlačenjem iz državne vojske, porezne vlasti, obavještajnog i provođenja zakona te pravosuđa. Dodik također negira ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice, koji je prema Daytonskim sporazumima koji su okončali rat u BiH prije 26 godina odgovoran za njihovu civilnu provedbu. Ako budu usvojeni u parlamentu Republike Srpske (RS) ili provedeni bez formalnog zakonodavnog odobrenja, Dodikovi potezi doveli bi do secesije, čak i ako ne bude objavljena deklaracija o neovisnosti. Čini se da Dodik ima potporu i Srbije i Rusije, iako postoji određeno neslaganje unutar srpskih redova unutar RS-a.
Dodik je prošlog vikenda u posjetu Beogradu dvosmisleno odbio svoje najekstremnije prijetnje, kao što je to često činio u prošlosti, ali njegov opći cilj ostaje jasan: suverenitet i neovisnost Republike Srpske.
Kako bi SAD i EU trebali reagirati?
Ne treba ih zavaravati. Dodik će se vratiti sa svojim prijetnjama. Zapad ne bi trebao čekati dok Dodik ne dobije zakonodavno odobrenje koje traži ili djeluje na svoju ruku. Prevencija će biti daleko bolja od liječenja kada je u pitanju secesija. Prevencija zahtijeva vojni potez. EU bi trebala preseliti, kao što su mnogi savjetovali mnogo puta, svih svojih 600-tinjak snaga u Brčko, grad na sjeveroistoku Bosne koji je bio centar gravitacije prošlog rata, a koji će biti i sljedećeg. NATO bi trebao ojačati EU s nekoliko stotina američkih i britanskih vojnika, što je na Balkanu još uvijek nedvosmislen znak ozbiljnosti. Bez Brčkog, nijedan korak RS prema secesiji ne može uspjeti jer bi RS bila podijeljena na dva nepovezana krila i presječena kopnena komunikacijska linija sa Srbijom.
Rusija će pokušati spriječiti bilo kakav potez ove vrste. Najbolje je uložiti veto na odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a za Europske snage “Althea” u Bosni potrebne u novembru. SAD, UK i EU morat će biti spremni zadržati svoje snage u Brčkom što god se dogodi u Vijeću sigurnosti. Dok je Dodik tijekom vikenda odustao od zahtjeva da se operacija Althea prekine, to nikoga ne bi trebalo zavarati: NATO mora jasno dati do znanja da će ostati u Bosni i Hercegovini bez obzira što se dogodi u Vijeću sigurnosti, bilo u novembru ili za šest mjeseci. To se može učiniti pod ovlastima datim Daytonskim sporazumima.
Ali vojni potez u Brčkom neće biti dovoljan za brzo okončanje secesije ili prijetnje odcjepljenjem. Notorno korumpirani Dodik, koji je već sankcioniran od strane SAD-a, također bi trebao biti sankcioniran od strane EU. Tako bi trebalio i za sve parlamentarci RS-a koji podržavaju njegovo prkošenje Daytonskim sporazumima, ovlastima visokog predstavnika ili vlastima državne (središnje) vlasti. Republika Srpska svoj nastavak postojanja, nakon rata u kojem je doživjela neizbježni poraz, duguje Daytonskim sporazumima. Njegova puna suradnja u provedbi tih sporazuma kao i odluka PIC-a trebala bi biti sine quo non.
Zapad će također morati biti spreman da Vladi RS-a oduzme sredstva. Secesionistički entitet ne bi trebao imati koristi od bilo kakvog suverenog financiranja, uključujući novac koji pritječe od MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, EIB-a i drugih zajmodavaca. Instrument za brzo financiranje MMF-a, IBRD i EU daju više od 600 milijuna dolara Bosni i Hercegovini za suočavanje s posljedicama epidemije COVID-a. Moraju biti spremni da dio tih sredstava iz RS-a (i svih drugih sredstava koja još nisu prebačeni) ispari. Posebno će biti važno eliminirati institucionalnu proračunsku potporu RS-u. Koridor Vc, glavna autocesta koja se gradi od sjevera prema jugu kroz Bosnu, morat će se ponovno procijeniti.
Povlačenje RS iz institucija Bosne i Hercegovine ostavilo bi zemlju u ustavnom i pravnom limbu. Jedina stvarna opcija u tom trenutku bila bi povratak na ustav Republike Bosne i Hercegovine (koji je prethodio sadašnjem ustavu), provedba sadašnjeg ustava bez pozivanja na RS ili oslanjanje na ustav 51% zemlja kojom se upravlja kao Federacija (koja međutim ima mnogo zajedničkih značajki s trenutnim nefunkcionalnim ustavom). Nisam dovoljan pravni bigl da bih znao što bi bilo najbolje, ali bi se nekako morao osigurati pravni kontinuitet suverene bosanske države.
U 1990-ima Amerikanci su se nadali Europi “cjelovitoj i slobodnoj”. Intervencija NATO-a u Bosni trebala je osigurati ostvarenje nade na Balkanu. Ali Srbija s ruskom podrškom odlučila je da ni Balkan neće biti cjelovit i slobodan. Moskva i Beograd rade na tome da podijele regiju između autokracije i demokracije, ili barem da izazovu nestabilnost. Republika Srpska, sjeverno Kosovo i crnogorska srpska područja pokušavaju se odlijepiti, uz ohrabrenje Rusije i Srbije. Ako uspiju, na kraju će biti apsorbirani u ono što srbijanski predsjednik Vučić naziva “srpskim svijetom”, poznatijim kao Velika Srbija. To bi bio ozbiljan poraz liberalne demokracije i trijumf Vladimira Putina.
Treba se suprotstaviti ambicijama za neovisnost RS, teritorijalnim aspiracijama Srbije i ruskim naporima destabilizacije. To neće biti teško, ako se učini prije nego kasnije. Za to će biti potrebno nekoliko stotina vojnika u Brčkom, stroge sankcije, pravna domišljatost i zaustavljanje financiranja RS-a. Vrijeme je da prestanemo s glupostima.
