Problem sa serološkim ispitivanjem titra – količine antitijela ima nekoliko strana.
Serološki testovi nakon obolijevanja nasuprot serološkim testovima nakon vakcinacije
Dosta ljudi je primilo adenovirusne vektorske vakcine, kakve su AstraZeneca, AstraZeneca Covishield i Sputnjik V, dok su drugi primili mRNA Pfizer-BioNTech Comirnaty vakcinu. Ove vakcine ne sadrže cijeli virus, nego samo genetičku poruku za sintezu jednom malog dijela virusa – Spike proteina (protein „šiljka“). Utvrđeno je da je ovaj protein virusa SARS-CoV-2 najimunogeničniji, odnosno najsigurnije i najviše potiče imunološki odgovor našeg organizma.
Međutim, serološki testovi koji utvrđuju da li je osoba preboljela COVID-19 utvrđujući nivo antitijela ne ciljaju na antitijela koja neutraliziraju Spike protein, nego na antitijela koja neutraliziraju jedan sasvim drugi protein ovog virusa: N-kapsidni protein. Spike je protein koji izbija na površinu envelope („omotač“) ovog virusa, a N-kapsidni protein (N-protein) je dio malo dublje strukture ovog virusa.
Zato, ako se nakon vakcinacije nekim od adenovirusnih ili mRNA/iRNK vakcina testiramo testom na N-protein, rezultati će biti razočaravajući. Jednostavno, test nije ciljao ono što smo mi tražili.
Ukoliko neko zaista želi saznati status antitijela nakon vakcinacije, morao bi se raspitati koje laboratorije imaju testove na antitijela koja neutraliziraju S-protein („testovi na S-protein“) i naglasiti to prilikom dolaska u laboratoriju.
Kineske vakcine koje sadrže inaktivni virus (Sinovac i Sinopharm) pobuđuju antitijela i na S i na N-protein jer sadrže cijeli, ali mrtav virus.
Test antitijela zapravo nije siguran dokaz da ste zaštićeni
Međutim, ni broj koji dobijemo kao rezultat testa ne znači mnogo. Možemo samo znati imamo li ili nemamo antitijela, upoređujući to s referentnom vrijednošću. Međutim, naučnici još uvijek nisu utvrdili koji je to „prag“ titra antitijela koji pruža dostatnu zaštiti. Možemo i imati antitijela, ali da nam to nije dovoljno za zaštitu.
U praksi, ovo može značiti da se vakcinisani ljudi koji su se testirali opuste, uljuljkani u lažnoj sigurnosti da imaju antitijela i neku zaštitu. Vrlo je vjerovatno da ćemo kroz koji mjesec bolje razumjeti koja je količina antitijela ta koja pruža dobar nivo zaštite, ali je potrebno stalno naglašavati ljudiam da se trebaju čuvati čak i ako su vakcinisani s dvije doze, jer niti jedna vakcina ne štiti 100%, mada drastično reducira komplikacije i smrtni ishod.
Serološki testovi ne mogu mjeriti stanični imunitet – količinu T-stanica
Treće – antitijela nisu jedina odbrana od virusa. Dobra vakcina bi trebala pobuditi i T-stanice, koje su na neki način prva linija odbrane i koje pamte morfologiju uljeza i reaktiviraju se u slučaju ponovnog kontakta organizma s virusom.
T-stanice su nam, pored B-stanica i antitijela koje B-stanice proizvode, druga „poluga“ imunološkog sistema. Međutim, testovi na antitijela ne pokazuju nivo specifičnih T-stanica koje su „programirane“ da se bore protiv SARS-CoV-2 virusa. Zapravo, većina laboratorija ne može testirati postojanje ovih stanica, testovi su mnogo kompleksniji i u našoj zemlji ih nema.
Šta onda poručiti vakcinisanim osobama koje bi se željele testirati i steći neku okvirnu sliku imuniteta? Možete se testirati, ali morate naći gdje se nude tačno testovi koji traže antitijela na S-protein ako ste vakcinisani nekom od spomenutih adenovirusnih ili mRNA vakcina. Ali, rezultat test još uvijek ne daju širu i preciznu sliku koliko ste zaštićeni i svejedno bi se trebali pridržavati mjera zaštite i ne opuštati.
