Ovo mišljenje, koje još uvijek nije naučno dokazano, javilo se nedavno u uglednom naučnom časopisu New England Journal of Medicine (NEJM), a napisali su ga infektologinja Monica Gandhi iz Opće bolnice San Francisco i epidemiolog George Rutherford s Univerziteta Kalifornija San Francisco.
Stručnjaci širom svijeta pozivaju na nošenje maski u periodu pandemije jer one reduciraju rizik infekcije novim koronavirusom, međutim, trebalo bi ispitati i teze kako postoji i indirektna korist od nošenja maski. U svom komentaru, Gandhi i Rutherford objašnjavaju kako ozbiljnost kliničke slike ovisi o nekoliko faktora, a jedan od njih je i količina virusa kojom je neka osoba inficirana, odnosno „virusno opterećenje“. Maske dokazano smanjuju količinu virusa koji se potencijalno može širiti s inficiranih osoba, te na taj način univerzalno nošenja maski smanjuje i količinu virusa koja dopire do neinficiranih.
Međutim, ako mala količina virusa, koja nije „blokirana“ maskom dođe u organizam zdrave osobe, prema ovim autorima, postoji mogućnost da se događa „variolacija“, odnosno imunizacija osobe s tom malom količinom virusa, koja ne izaziva ozbiljnu kliničku sliku, ali pobudi imuni odgovor. Variolacija je termin iz vremena velikih boginja, a predstavlja jedan od prvih vidova imunizacije.
Dr. Bakir Nakaš, infektolog u penziji, dao je svoj komentar na ovu hipotezu i članak u kojem je iznesena.
Ovaj članak je još uvijek na nivou hipoteze, ali daje nadu da u ovome ima i istine.Bakir Nakaš, infektolog u penziji
"Nama infektolozima je odavno poznato da djeca koja su se slobodno igrala u prirodi i na dječijim igralištima u vrijeme prije otkrića vakcine protiv poliomielitisa bili su manje izloženi rizicima oboljevanja od ove bolesti, a u slučaju pojave oboljenja, kliničke slike, kod te djece su bile lakše. U isto vrijeme uočeno je da su "djeca iz sterilnih uvjeta življenja", kada dođu u kontakt sa virusom poliomielitisa češće obolijevaju, a kliničke slike su, također, ozbiljnije.“, objašnjava Nakaš.
Zapravo, na ovoj logici se zasnivaju i same vakcine – pomoću oslabljenog, inaktiviranog uzročnika ili samo nekog njegovog dijela, mi možemo „alarmirati“ organizam da stvara odbranu, a pri tome organizam nije izložen destruktivnoj i opasnoj količini divljeg virusa.
„Ovo ranije iskustvo koje je, dokazano, bilo djelotvorno u vremenu dok nismo imali vakcinu protiv poliomielitisa, daje mi za pravo da ovu hipotezu "vakcinacije sa maskama" u slučaju koronavirusne infekcije prihvatim kao potencijalno tačnu, za koju bi u narednom periodu bilo potrebno potvrditi dokazima u svakodnevnoj praksi“, dodaje Nakaš.
Iako ovo mišljenje još nije dokazano, ono ima svoju unutrašnju logiku i budi nadu da ipak nismo sasvim bespomoćni u ovoj pandemiji. Također, ono potencira važnost toga da što više članova neke zajednice nosi maske u svrhu kontrole širenja uzročnika, ali i količine virusa koji se oslobađa.
„Nošenje maske dokazano smanjuje mogućnost infekcije ali u isto vrijeme omogućavaju 'tihu infekciju' koja može dovesti do razvoja imuniteta bez kliničkih simptoma bolesti“, mišljenja je dr. Bakir Nakaš, koji dodaje kako se ovo može potkrijepiti sve većim brojem asimptomatskih i lakših slučajeva oboljenja koji su danas sve više prisutni nego na početku pandemije.
