Dok pojedini američki zvaničnici poručuju da postoji puno američko angažovanje, analitičari naglašavaju da Sjedinjene Države moraju da imaju aktivniju ulogu.
„Reći ću otvoreno da, dok se Sjedinjene Države povlače kada je riječ o angažovanju u regionu, Rusija sjedi na pragu spremna da zauzme naše mjesto.“
To je bila glavna poruka američkog senatora i uticajnog člana senatskog Spoljnopolitičkog odbora Krisa Marfija po povratku sa balkanske turneje. Za vrijeme Marfijeve posjete regionu, ruski predsjednik Vladimir Putin posmatrao je vojnu paradu povodom 70. godišnjice oslobođenja Beogradu, koja je zbog njegovih obaveza održana četiri dana ranije. Sve vidljivije rusko prisustvo, između ostalog, podstaklo je senatora da pozove administraciju da se ponovo angažuje na Balkanu.
Uz poruku da cijene mišljenje i savjet senatora Marfija, u Stejt Departmentu, koji sprovodi spoljnu politiku Bijele kuće, negiraju da Vašington nije dovoljno angažovan u regionu.
„U tom dijelu Evrope postoji nezavršen posao i mi smo i dalje u potpunosti angažovani. Očekujemo i nadamo se da će cjelokupan region nastaviti da napreduje ka zacrtanom cilju – evroatlantskim integracijama“, rekao je Glasu Amerike Tomas Jazdgerdi, direktor Kancelarije za južnu i centralnu Evropu.
Analitičari, s kojima smo razgovarali, skloniji su stavu da je potrebno veće angažovanje Sjedinjenih Država. Istorija i iskustvo pokazali su da je američko liderstvo ključno na Balkanu, saglasni su naši sagovornici. Postignuti napredak u regionu je nedovoljan i Vašington bi morao da pogura zemlje do konačnog cilja.
„To znači ojačati i podržati put ka članstvu u NATO zemalja koje to žele, pojačati put ka članstvu u EU onih koji to traže i razrešiti što bolje možemo neke od dugogodišnjih političkih izazova kao što je uprava u Bosni i odnosi izmedju Srbije i Kosova“, kaže izvršni direktor Mekejnovog instituta Kurt Volker.
Majkl Halcel, visoki saradnik Centra za transatlantske odnose Univerziteta Džons Hopkins, predlaže još konkretnije mjere.
„Imamo veoma dobre odnose sa nevladinim sektorom na Balkanu i trebalo bi da nastavimo da ih održavamo. Američke ambasade, prvenstveno u Sarajevu i Prištini i Skoplju, imale su veoma značajne posredničke uloge i to bi trebalo da nastavimo da radimo. Nekada je to van očiju javnosti i obično nam se ne pripisuju dovoljne zasluge. Kada je riječ o finansijskoj pomoći, to je malo neizvjesnije. Očigledno je da svi imaju budžetske probleme i pomoć mora uvijek da se uslovi.“
Inicijativa za veće angažovanje, ipak, mora da potekne sa prave adrese, smatra Kurt Volker.
„Realnost našeg ustavnog sistema je da spoljnopolitičke inicijative moraju da poteknu od izvršne grane, odnosno Bele kuće. Tako da je na američkoj administraciji da ima vodeću ulogu u politici prema Balkanu a to onda može da dobije kongresnu podršku.“
„Sa ljudima poput senatora Marfija i ostalim članovima kongresne delegacije koja je posjetila region prošlog mjeseca, postoji kritična masa da se ubijedi Bijela kuća i njihove kolege u Kongresu da je ovo vrijedno njihovog truda“, smatra Halcel.
Odsustvo većeg američkog upliva i postojeću stagnaciju u zemljama regiona pokušava da iskoristi Moskva. Zemljama koje održavaju veze sa Rusijom, među kojima je i Srbija, zvaničnik Stejt Departmenta Tomas Jazdgerdi poručuje da Sjedinjene Države imaju razumjevanja za to, ali da će na kraju ipak morati da slijede evropske smjernice.
„Imajući u vidu ruske akcije kojima je prekršeno međunarodno pravo i standardi, naša poruka je da ne možemo da nastavimo kako je bilo kada su u pitanju odnosi sa Rusijom. Na primjer, Evropska unija je uvela sankcije Rusiji zbog postupaka u Ukrajini i konačno, dok bude tekao proces integracije u EU, Srbija i bilo koja druga zemlja koja želi da postane članica unije moraće da uskladi svoju politiku sa evropskom.“
Pitanje da li Beograd može da bira i Rusiju i Zapad, Kurt Volker posmatra sa ekonomskog stanovništa i pokušaja Kremlja da, odvraćanjem zapadnih investicija, očuva svoj uticaj.
„Mislim da njih zanima da održavaju zavisnost od ruskih zaliha, posebno gasa, za Srbiju, Balkan generalno, BiH, da utiču na donošenje odluka u Hrvatskoj. Ako to uspeju održaće sredstvo ruskog uticaja na Balkanu po maloj ceni, jer oni zapravo ne ulažu novac, samo su spremni da ulože novac da bi obeshrabrili druge u tome.“
Halcel problem vidi u nespremnosti Rusije da prihvati kompromis.
„Trebalo bi da postoji način, za očiglednu dobrobit Srbije da se pridruži evrotlantskim institucijama, svakako Evropskoj uniji i jednog dana NATO-u. Bilo bi stvarno žalosno, ako bi Moskva odlučila da nema kompromisa i da će uraditi nešto negativno, ukoliko se Srbija priključi Evropskoj uniji. Ne mora da bude tako. Moguće je biti nova članica i dalje imati dobre odnose sa Moskvom.“
Obnovljeno interesovanje za Balkan, barem na pojedinim adresama, uslijedilo je u trenutku naizgled velikih političkih promjena u Vašingtonu i uspona republikanske stranke. Koliko će republikanci, koji uskoro preuzimaju kontrolu nad Kongresom, imati sluha za pozive da se ponovo usmjeri pažnja na Balkan, ostaje da se vidi. Uz opasku da bi sve incijative za veću američku ulogu morale da budu dvostranačke, Majkl Halcel ističe da je ponekad dovoljno nekoliko dobro obaviještenih zakonodavaca da pokrenu određeno pitanje. Kurt Volker pak gleda dalje u budućnost, predsjedničke izbore 2016 i eventualnu kandidaturu Hilari Klinton.
„Bez obzira ko pobedi na izborima, bilo izmedju Hilari Klinton na demokratskoj ili jedan od različitih republikanskih kandidata, izuzimajući neke koji imaju više izolacionističke poglede, mislim da ćete videti američku administraciju koja je više angažovana na medjunarodnom planu nego što smo videli proteklih nekoliko godina, koja je u stanju da se bavi sa nekoliko pitanja odjednom i koja ima tradicionalniju viziju američkih interesa i pitanja nacionalne bezbednosti. I to će biti pozitivno za region Balkana.“
