Početkom maja 2023. godine, veliku pažnju balkanske i američke javnosti izazvao je opširan tekst magazina Njujork tajmsa o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, detaljima iz njegove političke karijere i navodnim vezama sa kriminalnom grupom Veljka Belivuka.
Članak je na društvenim mrežama podijelio barem jedan visoki zvaničnik Stejt departmenta, a bio je i predmet diskusije u Kongresu SAD.
„Šokantna je i strašna priča da su najviši nivoi vlasti toliko isprepleteni sa kriminalnim organizacijama. Mislim da smo to vidjeli kod dovoljno drugih nacija da je to sve veći razlog za zabrinutost, ta povezanost između autoritarnih vlada i kriminalnih mreža“, kaže Geri Kalman, izvršni direktor američkog ogranka organizacije Transparensi internešnal (TI).
„To je užasno. To je veoma loše“, kaže Suzan Rouz-Akermen, profesorica pravnih i političkih nauka na Univerzitetu Jejl i koautorka knjige „Korupcija i vlada“ u kojoj, između ostalog, analizira odnos organizovanog kriminala, korupcije i vlasti. Ona dodaje da situacije u kojima postoje veze između kriminala i politike predstavljaju jednu od ekstremnih verzija političke korupcije.
Tekst Njujork tajmsa detaljno opisuje zločine za koje se sudi Belivukovoj kriminalnoj grupi. Autor Robert Vort navodi da su veze njenih pripadnika sa policijom dobro dokumentovane, da „nema sumnje da su Belivuk i njegova banda u zatvoru, samo zato što je Europol razbio šifru“ za aplikaciju koju su koristili, ali i da se sve to teško moglo dešavati bez znanja Vučića koji „ima gotovo potpunu kontrolu nad skoro svakim aspektom javnog života“ u Srbiji.
Vort je objasnio da tokom rada na priči nije dobio odgovor Vučićevih portparola na višestruke zahtjeve za intervju.
U emisiji "Ćirilica" 8. maja, predsjednik Srbije je rekao da je „besmisleni tekst u Njujork tajmsu naručen“, da je zapravo pisan u Srbiji i da ga je shvatio kao poruku u vrijeme briselskog dijaloga Srbije i Kosova:
„Ja znam kako oni to rade. E vidiš, CIA te sprema, CIA te gleda, ako ne budeš dobar i ako ne budeš poslušao, ovo ti je tek početak“.
Ovakve navode negirali su i autor teksta i Njujork tajms.
Vortova priča je objavljena u magazinu koji uz Njujork tajms izlazi nedjeljom, a veliki dio tih informacija već je bio poznat na Balkanu – o njima su pisali Krik, Vreme i drugi mediji iz Srbije.
Sagovornici Glasa Amerike navode da je najveći značaj teksta u tome što je objavljen u respektabilnom mediju sa velikim brojem čitalaca, na engleskom jeziku.
„Nedjeljni magazin je važan, to je ekspoze o Vučiću i njegovoj vladi. I to je stvari stavilo u međunarodni kontekst, imajući u vidu da je riječ o Njujork tajmsu. Kao što sam govorila kolegama iz regiona, članak se dijeli po internetu, između ambasada, po cijelom Balkanu. Svi to čitaju“, kaže Tanja Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku.
Da li je Srbija pouzdan partner Sjedinjenih Država?
„Da li je ovo izvještavanje kredibilno?“, upitao je senator Bob Menendez specijalnog savjetnika američkog državnog sekretara Dereka Šolea o navodima iz teksta Njujork tajmsa.
„Vjerujmo da jeste. Mislim, ne mogu da govorim o pojedinostima tog teksta, ali tamo postoji mnogo korupcije…“, odgovorio je Šole prilikom nedavnog pretresa Odbora za spoljnopolitičke poslove Senata, na kojem je učestvovao i Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Stejt departmenta za Zapadni Balkan.
„Kakvi su onda realni izgledi za Srbiju kao pouzdanog partnera, sa takvom pozadinom?“, ponovo je upitao Menendez.
„To je nešto što stalno ponovo moramo da testiramo i to činimo otvorenih očiju. Ali mi držimo odgovornim Vučića i njegove kolege za njihovu korupciju, za njihovo ponašanje i aktivnosti. Nametnuli smo sankcije protiv mnogih ljudi širom regiona“, naveo je Šole, dodajući:
„Vrlo smo jasno stavili do znanja da je korupcija - i pritom, to nije samo u jednom određenom dijelu regiona, to je nešto što pustoši ceo region - barem po mom mišljenju, korupcija je najvažnija stvar koja koči integraciju regiona u Evropu. I zato je to za nas veliki prioritet. To je nešto na čemu naše ambasade rade veoma naporno i čemu posvećujemo veliku pažnju u Vašingtonu“.
U razgovoru za Bosansku redakciju Glasa Amerike, Kurt Basiner, analitičar organizacije Savjet za politiku demokratizacije, rekao je da su zvaničnici Stejt Departmenta na pretresu „zvučali kao Vučićevi advokati“.
„Oni su u osnovi izbjegli odgovor. Nisu se bavili suštinom toga. I mislim da to simbolizuje sveobuhvatnu politiku pacifikacije prema regionu“, kazao je Basiner.
Domi kaže da ne razumije ciljeve američke spoljne politike prema Zapadnom Balkanu, navodeći da ako je cilj da se Srbija približi Zapadu - ne postoji dokaz da se to i dešava.
„Postoje politike i ciljevi koje mi ne moramo nužno da znamo, koji služe nacionalnim interesima Sjedinjenih Država, u saradnji sa Vladom Srbije. Ali ako Sjedinjene Države tvrde, a to je već dugo praksa, da pristupaju Srbiji kao važnom igraču u regionu, kao najvećoj zemlji – i čini se da Zapad nastavlja da slijedi ideju da je Srbija stabilizujuća sila u regionu – uz objavljivanje teksta i sve ono što se kasnije dešava na terenu, veliki protesti - mislim da to pokazuje da Srbija nije stabilan entitet i da je izazvala mnogo problema u regionu i da to nastavlja da radi“, kaže Domi i dodaje:
„Ako Sjedinjene Države imaju cilj, mislim da moraju da krenu ispočetka. Moraju da preispitaju našu spoljnu politiku“.
Basiner navodi da postoje dva načina za promjenu spoljne politike neke zemlje, u ovom slučaju SAD: zakonodavni nadzor, poput pretresa u Senatu, te kontrole koju vrše mediji, poput teksta u Njujork tajmsu.
Iz Stejt departmenta nisu željeli da za Glas Amerike komentarišu nalaze teksta.
Brutalan članak
Među onima koji su na društvenim mrežama podijelili priču Njujork tajmsa bio je i Džejms Rubin, specijalni izaslanik Stejt departmenta i koordinator Centra za globalni angažman, čiji je cilj borba protiv propagande i dezinformacija.
„Brutalan članak“, prokomentarisao je Rubin na svom privatnom Tviter nalogu.
Domi kaže da vjeruje da u Vašingtonu postoje razlike između zvaničnika i članova Kongresa u tome kakav bi trebalo da bude pristup regionu.
„Senator Menendez ne toleriše tuđe gluposti. On je u uvodnom obraćanju rekao da želi da mu se objasni kako ta politika funkcioniše, imajući u vidu sve što znamo, preko Njujork tajmsa i na druge načine, o pokušaju da se Vučić i Vlada Srbije odvoje od… da se napravi razdor između Srbije i Rusije. A mnogi ljudi iz regiona odbacuju ideju da će Sjedinjene Države moći to da urade“, navodi Domi.
Profesorica Rouz-Akermen kaže da uvijek postoji napetost kada se ukrštaju antikorupcijski aspekt američke spoljne politike i druge stvari koje bi Sjedinjenim Državama mogle da budu važne. Kao primjer navodi diskusije koje se već vode o tome kako organizovati brzu i efikasnu obnovu Ukrajine, a da od toga ne profitiraju ljudi na pozicijama moći i organizovani kriminal.
Kalman objašnjava da u Sjedinjenim Državama postoje zajednički napori da se situacija poboljša kada je riječ o borbi protiv korupcije, posebno u slučajevima kada korumpirani zvaničnici pokušavaju da sakriju novac u Americi, ali da postoje i drugi faktori koji utiču na sve to:
„Postoje važna geopolitička pitanja u kojima Sjedinjene Države mogu da vide interese nacionalne bezbednosti, gdje bi inače korumpiranom zvaničniku rekli da mora da ispravi stvari ili neće poslovati sa njim, ali prave određene izuzetke zbog većih geopolitičkih interesa. Tako da to nije savršeno. Mislim da još postoji balansiranje koje po mom mišljenju ne obuzdava korupciju na odgovarajući način“.
Kada je riječ o konkretnom primjeru, Kalman nije siguran koliko će priča Njujork tajmsa promijeniti način na koji se Sjedinjene Države odnose prema Srbiji:
„Mislim da postoji mogućnost da bi Sjedinjene Države, imajući u vidu ulogu Srbije i gdje se ona nalazi u svijetu, mogle da izvrše određeni pritisak da bi pokušale da poboljšaju stvari u Srbiji. Koliko daleko će ići i da li su zabrinute da će srpske vlasti ući u savez sa zemljama i interesima u suprotnosti američkoj nacionalnoj bezbjednosti, pa će se zbog toga povući, ne znam odgovor na to pitanje“.
Domi navodi da bi jedna od mogućnosti moglo biti izricanje sankcija, ali da bi Stejt department trebalo da revidira dosadašnju politiku:
„U Bosni, Milorad Dodik je sankcionisan dva puta, ali tvrdim da sankcije nisu imale nikakav uticaj na njegovo ponašanje. Tako da zapravo mislim da režim sankcija koje Sjedinjene Države koriste nije efikasan u odnosu prema Miloradu Dodiku, a ako nije efikasan prema Dodiku, ne vidim kako bi bio efikasan prema Vučiću ili članovima njegove vlade“.
Rouz-Akerman kaže da nije veoma entuzijastična kada je riječ o sankcijama.
„Ne mislim da ih treba isključiti kao mogućnost, ali važno je da ljudi uđu u to otvorenih očiju prema ideji da je s jedne strane provjeravanje kako ih ljudi mogu zaobilaziti dio onoga što se mora uraditi, a s druge strane, koliko će one biti oštre prema ljudima koji su predmet sankcija, na način da će imati dugoročne negativne posljedice za kreiranje trajnog mira“.
Posljedice veza kriminala i politike
Kalman navodi da su istraživački novinari, nezavisno civilno društvo i nezavisno pravosuđe među ključnim faktorima za otkrivanje nepravilnosti u društvu i za držanje političara odgovornim. Prema njegovim riječima, posljedice veza politike i kriminala su višestruke:
„Imate dva velika problema. Prvi je najočigledniji, a to je da ako postoji kriminalna aktivnost, koja nanosi štetu stanovništvu, a oni su u dosluhu s vlastima, onda je veoma malo vjerovatno da će ih vlasti držati odgovornima i zaustaviti tu aktivnost“.
Osim štete od kriminala, Kalman navodi da društvo trpi i zbog smanjenih javnih usluga:
„Viđali smo slučajeve u kojima nezakoniti novac ne samo da nije uhvaćen kako bi se zaustavila kriminalna organizacija, nego je dolazilo i do krađe javnih fondova, pa se on koristi i pere, preko mreža koje kriminalna organizacija ima. Tada je javnim službenicima lakše izvlačiti novac, što onda umanjuje sve, od finansiranja zdravstva i obrazovanja, preko infrastrukture, do ekonomskog razvoja“.
Rouz-Akermen kaže da se problemu mora pristupiti na širi način i da rješenje nije samo uhapsiti nekoliko kriminalaca ili usvojiti određene zakone:
„Ako se fokusirate samo na korupciju, to zanemaruje pravi problem, a to je država koju su preuzeli ljudi koji se bave izvlačenjem resursa za sebe i svoju zajednicu, ali ne u smislu pomaganja državi da raste na pristojan način“.
„Važno je pogledati šta je problem čiji je dio korupcija. Jednostavno prepoznati da možete imati državni sistem u kojem je neko toliko korumpiran ili toliko zarobljen, da ne morate nikoga isplatiti na nezakoniti ili korumpiran način. Suštinski, čitav sistem je korumpiran u smislu da je vrlo nekonzistentan u odnosu na barem neki ideal načina na koji bi moderna država trebalo da funkcioniše prema svojim građanima“, objašnjava Rouz-Akermen.
