Manje od 48 sati nakon napada u čuvenoj Francuskoj četvrti, stanovnici Nju Orleansa pokušavaju da nađu put naprijed.
To su već morali da urade bezbroj puta u 307 godina dugoj istoriji grada. Samo u protekle dvije decenije, stanovnici i vlasnici radnji i restorana oporavili su se od niza katastrofa - rekordnog izlivanja nafte, katastrofe u javnom zdravstvu zbog koronavirusa i naravno uragana Ajda i Katrina.
Najnovija katastrofa - koju je FBI označio terorističkim napadom - pogodila je grad u 3:15 ujutro na Novu godinu, kada je 42-godišnji američki državljanin Šamsud-Din Džabar uletio kamionetom među masu ljudi na ulici Burbon. Poginulo je 14 ljudi, a veliki broj je povrijeđen.
Dok grad žali za žrtvama, vlasnik restorana Ralf Brenan vjeruje da će njegovi sugrađani reagovati na način koji je jedinstven za Nju Orleans: sa prkosom u svijetlu izazova i ljubavlju za zajednički dom.
"Prošli smo kroz ovo ranije, sa kovidom i Katrinom", kaže Brenan, čiji je jedan od restorana, Red Fish Grill, na istom bloku gdje je bio napad u srijedu. Ponovo je otvoren u četvrtak popodne, sa drugim radnjama na ulici Burbon.
"Svaki put kada dođe do katastrofe, naš cilj je da se oporavimo što je brže moguće. Želimo da pokažemo svijetu da je Nju Orleans bezbjedan, i da je tragedija samo trag u istoriji jednog od najizuzetnijih gradova na planeti", rekao je Brenan.
Suočavanje sa tugom
Na uglu ulica Kanal i Burbon sada su novinari, policija, saobraćajne barijere i policijska traka. Međutim, vidljivi su i znaci solidarnosti posle još jedne tragedije.
Blizu mjesta napada, muzičar svira nacionalnu himnu. Radnici u jednom restoranu dijele besplatne obroke pripadnicima hitnih službi.
U međuvremenu, u svim djelovima Nju Orleansa, stanovnici se bore sa traumom.
Tom Remzi je bivši kuvar, koji sada podržava akcije obezbjeđivanja obroka posle katastrofa i duž američko-meksičke granice. U srijedu ujutro sačekale su ga desetine propuštenih poziva i poruka sa pitanjem da li je dobro.
"Nisam znao o čemu pričaju dok nisam provjerio vijesti i saznao šta se dogodilo", ispričao je Remzi.
Prva reakcija mu je bila da kontaktira sve za koje je znao da su za vrijeme napada bili u Francuskoj četvrti.
"Na kraju sam svima ušao u trag. Pogledao sam u svoju suprugu, pognuo glavu i počeo da plačem - ona vrsta plača gdje uzdišete i jecate. Takvu tugu nisam osjetio od kako sam bio u Njujorku 11. septembra (za vrijeme terorističkih napada)".
Trauma bez kraja
Ekspertkinja za mentalno zdravlje Erin Stivens, izvršna direktora ogranka organizacije "Ellie Mental Health" u Nju Orleansu, kaže da brine da će stanovnicima, koji su u prošlosti već bili suočeni sa nizom trauma, možda biti teško da izađu na kraj sa napadom.
"Kada ste već iskusili značajnu traumu, to može da dovede do toga da sve nove i buduće probleme intenzivnije doživljavate. Naročito brinem zbog ljudi koji su izolovani i nemaju sistem podrške", kaže Stivens.
Dodaje međutim da prošle traume, ako su pravilno tretirane, mogu da pomognu osobama da se efikasnije bore sa budućim problemima, jer je otpornost nešto što se razvija tokom vremena.
Neki stanovnici Nju Orleansa su izvukli pouke iz ranijih izazova. Nekoliko profesionalaca koji se bave mentalnim zdravljem odlučilo je da pomogne zajednici takođe što će ponuditi besplatne usluge. Alison Bulak, fotograf iz Nu Orleansa, nudi besplatne fotografije svima koji daju krv za povrijeđene u napadu.
"Jednostavno želimo da pomognemo na neki način. Pročitala sam da je potrebna krv za povrijeđene. Ako mogu da pronađem način da ohrabrim troje, četvoro ili petoro ljudi da pomognu, onda bi to trebalo i da uradim", ističe Bulak.
Život se nastavlja?
Protekla godina je bila veoma značajna za turizam u Nju Orleansu. Osim uspješne Mardi Gra parade i festivala džeza, broj posjetilaca prošle godine je značajno povećan i zbog trodnevne turneje Tejlor Svift.
Početak 2025. godine takođe obećava. Univerzitetski šampionat u američkom fudbalu (Sugar Bowl), zatim Superboul i karnevalska sezona, sa Mardi Gra paradom, veoma su značajni za lokalnu ekonomiju koja zavisi od turizma.
Zbog toga, tajming napada brine radnje u Nju Orleansu.
"Naravno da škodi to što smo morali da zatvorimo (restoran) tokom jednog od naprometnijih perioda. Razumjeli smo zašto je to bilo neophodno, ali to ne znači da ne trpimo štetu. Međutim, najviše brinem kako će to pogoditi turizam za vrijeme karnevalske sezone i Superboula. Biznisi u Nju Orleansu zavise od turizma za vrijeme tih velikih događaja", kaže vlasnik restorana Ralf Brenan.
Za pojedine je svaki dan važan. Među njima je i Tara Frankolini, vlasnica Frankolinija, popularne sendvičare.
"Želim da svojim zaposlenima dam slobodan dan da bi mogli da tuguju za svojim gradom, više nego bilo šta drugo. Međutim, u decembru smo pretrpjeli ogromne gubitke i potreban nam je stabilan promet da bi mogli da radimo osnovne stvari kao što su plaćanje računa i radnika. Brinem međutim da ako radnja ostane otvorena, da se time umanjuje okrutnost s kojom su suočene porodice žrtava i zbog svega toga se osjećam kao užasno ljudsko biće", kaže Tara za Glas Amerike.
Istrajnost - riječ sa više značenja
U srijedu veče, manje od 24 sata nakon napada, guverner Luizijane Džef Lendri večerao je u Francuskoj četvrti, blizu ulice Burbon. Objavio je fotografiju ispred restorana, poruku budućim posjetiocima da je Nju Orleans "istrajan", bezbjedan i "otvoren za biznis".
Riječ "istrajnost" vezuje se za grad svaki put kada ga pogodi neka katastrofa. Mnogi stanovnici se identifikuju sa tim i smatraju da je to dokaz da mogu da se oporave od svega.
Međutim, neki kažu da korištenje te riječi omogućava liderima da izbjegnu odgovornost za svoje neuspjehe. Među njima je i Endrju Stivens, vlasnik kafea u Nju Orleansu.
"Kažu da smo istrajni nakon što izbjegnu ispunjavanje obaveza prema javnosti. Podilaze nam. Ne želim da budem istrajan. Želim da budem bezbjedan".
