Cilj terorista je poslati poruku, mediji imaju obavezu izvještavati o nasilnom ekstremizmu i terorističkim napadima, no ključno pitanje je žele li novinari učestvovati u terorističkoj propagandi i koliko mediji svojim izvještavanjem pojačavaju teroristički narativ, neki su od zaključaka prvog dana konferencije “Mediji i terorizam” koja se održava na Jahorini kod Sarajeva koju je organizirala Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE).
Uloga civilnog društva i novinara je krucijalna
Voditelj misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton je naglasio da se o terorizmu i terorističkim napadima treba i mora izvještavati, ali da se pri tome treba držati etičkih i novinarskih principa.
“U podijeljenim društvima kao što je BiH, kod izvještavanja o terorizmu treba biti posebno oprezan zbog potencijalnog utjecaja na različite zajednice. Fundamentalno je da se istovremeno treba boriti i protiv potencijalne netolerancije”, kazao je Alberto Comito, zamjenik talijanskog ambasadora u BiH. Moez Chakchiuk, pomoćnik generalnog direktora UNESCO-vog Sektora za komunikacije je kazao da se kod izvještavanja o terorizmu moraju izbjegavati glasine te naglasio da mediji, uključujući i ugledne svjetske medije, često zaboravljaju poštovati i dignitet žrtava terorističkog napada. Georgija Holmer, viša savjetnica za pitanja protuterorizma u Sekretarijatu OSCE-a u Beču je kazala kako je izvještavanje o radikalizaciji i terorizmu izuzetno važno kad se gleda sa strane mira i sigurnosti.
“Uloga civilnog društva u prevenciji terorizma je velika, a uloga novinara je krucijalna jer izvještavanje ne smije izazvati religijske, etničke i druge podjele. Pri tome je važna promocija međuetničkog, međureligijskog i svakog drugog dijaloga”, dodala je Holmer.
Ne davati kisik teroristima
Terri Judd, dugogodišnja novinarka i nezavisna konzultantica za strateško komuniciranje i sprječavanje nasilnog ekstremizma, istaknula je tokom prvog panela da je cilj terorista poslati poruku i da je pitanje žele li novinari i sami učestvovati u takvoj propagandi. Podsjetila je na činjenicu da se kod izvještavanja o “običnom” napadu nožem “nema čitanosti i samim tim oglašavanja kao kod izvještavanja o terorističkom napadu”.
“Treba dobro paziti da li svojim izvještavanjem pomažete teroristima. Moramo izvještavati i o kontranarativima, na primjer, kako je neka ulica obnovljena i kako se život vraća u normalu nakon terorističkog napada”, naglasila je Judd. Naglasila je i da se mediji trebaju fokusirati i podržati zajednice, bilo one iz kojih dolaze napadači, bilo one koje iz koje dolaze žrtve te da se “ne smije pogoršati osjećaj marginalizacije i time stvarati plodno tlo za vrbovanje”.
Aidan White, predsjednik Mreže za etničko novinarstvo, smatra da se “novinarstvo ne mijenja dovoljno brzo” te da je “danas više nego ikad potrebnije novinarstvo koje se zalaže za javni interes”.
“Naša obaveza je izvještavati o terorizmu, ali možemo li to raditi bez pogoršavanja situacije. Pravo pitanje je kako minimalizirati nanesenu štetu. Rat stvara vijesti, što smo mogli vidjeti na primjerima Bliskog Istoka, Balkana ili Ukrajine. No, i govor mržnje stvara vijesti, ali stvara i terorizam, islamofobiju, migracije, etničke podjele”, naglasio je White. Iznio je i analizu koju je uradio Dow Jones prema kojoj do 11. septembra 2001. i napada na New York i Washington terorizam nije bio toliko velika priča. Prema toj analizu oko 33.000 medija je 2001. godine objavljeno 9.245, a 2016. godine 23.500 članaka, a razlog za to nije povećanje broja online medija. Jedna od činjenica je i da sami teroristi više proizvode propagandne materijale.
“Imamo i problem perspektive, jer je daleko više napada izvedeno na Bliskom Istoku, u Africi i Jugoistočnoj Aziji, nego u Evropi i Americi”, istaknuo je White.
Jean Paul Marthoz, također bivši novinar i urednik te profesor na Katoličkom univerzitetu de Louvein je naglasio da novinari kod izvještavanja o ovoj temi moraju biti izuzetno oprezni i odgovorni. On smatra da “sloboda izražavanja nije apsolutna, već relativna” te da neodgovornim izvještavanjem “mediji daju kisik teroristima”.
“Mediji moraju imati jasne smjernice kako izvještavati o ovom problemu, uključujući i ponašanje na društvenim medijima, moraju imati jasne smjernice kad pozivaju eksperte za ovo područje i mora postojati sistem unutar redakcija gdje će se znati ko je odgovoran za sadržaj izvještaja, odabir fotografije i slično”, kazao je Marthoz. Govoreći o različitim medijima, odnosno medijskim organizacijama, naglasio je da su “svi novinari isti po profesiji, ali svi novinari ne rade isti posao”.
Aidan White je kazao i da Facebook, Google i druge društvene mreže imaju veliku moć i da ih se treba natjerati da postave standarde pri čemu bi se više poštivao interes šire društvene zajednice.
“Oni zarađuju milijarde dolara na informacijama koje prikupljaju i trebaju dio vratiti ulažući u razvoj medija koji izvještavaju u interesu zajednice”, smatra White. Jean Paul Marthoz se plaši i politizacije, odnosno zloupotrebe pitanja terorizma te ističe da je “sloboda ključ za borbu protiv terorizma, uključujući i slobodu medija.
“Sekjuritizacija islama”
Vlado Azinović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, je naglasio da je prije 11. septembra 2001. postojalo 108 definicija terorizma, a da se taj broj poslije tih napada na New York i Washington multiplicirao. Sve te definicije je pokušao sažeti u jednu:
“Terorizam je namjerna upotreba ili prijetnja upotrebom nasilja protiv civilnog stanovništva i imovine s namjerom da se ostvare politički ciljevi”.
Azinović je naglasio da nije posao novinara da kvalificira neki napad već je to posao tužioca koji to mora dokazati na sudu. Istaknuo je da je primarni cilj terorista dobiti moć te instrumentalizacija straha koji pokušavaju uvesti u društvo.
Publicist Muhamed Jusić, inače savjetnik poglavara Islamske zajednice u BiH za medije, govoreći u osobno ime je naglasio da terorizam nema efekta bez podrške medija.
“Teroristi računaju na podršku medija, a mediji ne trebaju davati prostor teroristima i pomagati onima za koje misle da se protiv njih bore”, kazao je Jusić.
Jusić je naglasio da se “teroristi bore za um i srca ljudi” te upozorio na pogrešno korištenje terminologije kod izvještavanja o nasilnom ekstremizmu.
“Termin mudžahid nije negativan u islamu jer je to onaj koji se bori za dobro. Ne treba koristiti termine 'islamski ekstremizam' ili 'džihad'. Ako koristite pogrešne termine, vi im zapravo dajete legitimitet, dok im istovremeno niko unutar islamskog svijeta nije dao legitimitet. Ne treba napadati, na primjer, način oblačenja, nečiji identitet jer ljudi na takve napade najsnažnije reagiraju”, naglasio je Jusić. On je primijetio i da se izvještavanje o islamu uglavnom svodi na sigurnosno pitanje nazvavši to “sekjuritizacijom islama”.
“Problem je što ni vjerske zajednice ne znaju kako proizvesti sadržaj o samima sebi”, dodao je Jusić. On je istaknuo i da je kredibilna vjerska zajednica najbolji način da se prevenira nasilni ekstremizam dodavši kako je “iluzorno ne očekivati da se takvo pitanje neće politizirati, posebno u BiH gdje se politiziraju pitanje šuma ili djece u školama”.
“Ne smijemo zaboraviti i da jedan radikalizam proizvodi drugi. Kad se unutar bošnjačke muslimanske zajednice krenulo baviti pitanjem radikalizma čulo se: 'Imaju i oni svoje četnike. Neka ih, zatrebat će nam”, poentirao je Jusić.
Kad vlast kontrolira medije
Marija Ristić, regionalna direktorica Balkanske istraživačke mreže je ocijenila da je “vlast u Srbiji veoma autoritativna, a većina medija je pod kontrolom vlasti”. Ona se osvrnula na diskurs koji se u Srbiji koristi na ovu temu.
“Prva asocijacija na terorizam u medijima u Srbiji je Oslobodilačka vojska Kosova, a druga asocijacija su muslimani na Sandžaku, u Bosni i naravno na Kosovu. O odlasku na ratišta u Ukrajini se ili ne izveštava ili govori na sasvim drugi način od onog o odlascima u Siriju i Irak. Oko 300 državljana Srbije je bilo ili je i dalje u Ukrajini, ali u medijima su oni borci za slobodu ruske braće i heroji koji štite srpski ili pravoslavni identitet. Samo 20-ak je osuđeno i to uslovno”, kazala je Ristić. Ona ističe da ovakav način izvještavanja “podriva inkluziju nesrpsko stanovništva”.
“Muslimani uglavnom žive u Novom Pazaru koji nije prisutan u medijima osim u kontekstu terorizma”, istaknula je Ristić.
Igor Tabak, nezavisni vojni i sigurnosni analitičar iz Zagreba, je ocijenio da ova tema u Hrvatskoj, s tek nekoliko izuzetaka, nije toliko popraćena te da mediji uglavnom prenose informacije iz druge ili treće ruke.
“Na terorizam se gleda kao na ugrozu za hrvatski turizam i to je glavni kontekst radi koje se sigurnosne službe u Hrvatskoj time bave”, smatra Tabak. Tanja Šuković, urednica Radio-televizije Crne Gore je kazala kako u Crnoj Gori nema mnogo znanja o ovoj temi. Podsjetila je i na dijametralno suprotan način izvještavanja o hapšenjima i procesu vezanom za događanja od 16. oktobra 2016. koje se na sudu vodi kao “pokušaj terorističkog napada”, ali i na jedno istraživanje prema kojem su građani Crne Gore kao glavne prijetnje sigurnosti navele “nasilni tekfirizam”, “nenasilni selefizam” i “nasilni panslavizam”.
Tekst je u celosti prenet sa sajta Radija Slobodna Evropa.