Američko-bosanskohercegovački košarkaš Luka Garza dobio je u utorak Džon Vuden (John R. Wooden) nagradu za najboljeg univerzitetskog igrača u sezoni 2020/21. Nagrada nosi naziv po legendarnom igraču i treneru američke univerzitetske košarke, a u glasanju je učestvovalo oko 1.000 stručnjaka i novinara koji aktivno prate ovaj sport.
Garza je tako objedinio šest najvažnijih individualnih priznanja u istoj sezoni, što se automatski smatra proglašenjem za igrača godine. U Sjedinjenim Državama ne postoji jedan izbor za najboljeg univerzitetskog košarkaša, već nagrade dodjeljuju različite organizacije. O dobitnicima uglavnom odlučuju novinari, analitičari i treneri, a ponekad učestvuju i navijači.
„To što sam dobio ovu nagradu mnogo znači meni i mojoj porodici. Moje djed je bio prijatelj sa Džonom Vudenom i o njemu sam mnogo učio dok sam odrastao“, izjavio je Garza za web stranicu svog univerzitetskog tima Ajova Hokajs (Iowa Hawkeyes), dodajući da je proučavao Vudenove radove kako bi postao bolji igrač i suigrač.
Preostalih pet Garzinih nagrada su trofeji koji nose naziv po Džejmsu nejsmitu (James Naismith), izumitelju košarke, i Oskaru Robertsonu (Oscar Robertson), jednom od najboljih NBA košarkaša u istoriji, zatim priznanja medijskih kuća Asošijeted pres i Sporting njuz, kao i nagrada Nacionalnog udruženja košarkaških trenera. Priznanje Sporting njuza dobio je i prošle godine, dok je za ostala bio u užem izboru, što ga je samim tim ove godine učinilo favoritom.
„Morao sam se pobrinuti da se fokusiram na pobjeđivanje i da pomažem svom timu kako god je moguće. Jer da sam se fokusirao na nagrade ili nešto slično, mislim da bi mi to psihološki previše smetalo“, rekao je Garza po dobijanju nagrade Asošijeted presa.
Objasnio je da mu je svakodnevna meditacija mnogo pomogla u nošenju sa pritiskom i visokim očekivanjima.
Iza ovog uspjeha stoji impresivna sezona koju je 211 cm visoki centar odigrao za tim Univerziteta Ajova. Iako su se protivničke odbrane uglavnom fokusirale na njega, a Hokajsi se takmiče u jednoj od najsnažnijih konferencija (Big 10), Garza je na 31 utakmici prosječno postizao 24,1 poen, 8,7 skokova, 1,7 asistencija i 1,6 blokada.
Posebno primjetan je napredak u šutiranju za tri poena, gdje je prošle sezone imao 35 procenata uspješnosti, dok je ove stigao do veoma dobrih 44 odsto, posebno za visokog igrača (44 trojke iz 100 pokušaja).
Upravo o šutu za tri poena kao jednom od važnih faktora za dalji razvoj Garza je razgovarao i sa ljudima iz NBA ekipa. Prije početka sezone za Glas Amerike je rekao:
„Mnogim timovima se stvarno sviđam, koliko se trudim na terenu, moja sposobnost da igram dalje od koša. Mislim da žele da nastavim raditi na šutiranju više trojki i igranju dalje od koša“.
Uprkos Garzinim dobrim igrama, Ajova nije opravdala visoka očekivanja i ulogu favorita iz sjene u borbi za trofej. Na NCAA turniru (plej-ofu) za najbolji univerzitetski tim u Sjedinjenim Državama (čuveni March Madness - Martovsko ludilo) ispali su već u drugoj rundi od tima Oregon Daks (Oregon Ducks).
Meč sa Oregonom, na kojem je Garza zabilježio 36 poena i 9 skokova, ostao je upečatljiv po njegovom emotivnom izlasku sa terena, pošto je neočekivani poraz značio da je odigrao posljednje minute za Ajovu.
Naredni korak – NBA draft
Garza je u proteklim sedmicama osvojio i niz drugih individualnih priznanja, koja je praktično nemoguće pobrojati na jednom mjestu. Između ostalog, ponovo je proglašen za najboljeg univerzitetskog centra – riječ je o nagradi koju dodjeljuje Košarkaška kuća slavnih i koja nosi naziv po čuvenom košarkašu Karimu Abdul-Džabaru, čovjeku koji je postigao najviše poena u istoriji NBA lige.
„Dobiti ovu nagradu dvije godine za redom je nestvaran osjećaj. Karim Abdul-Džabar je nevjerovatna osoba i košarkaš koji je mnogima bio idol, pa i meni“, riječi su Garze navedene na web stranici Hokajsa.
On nije prvi košarkaš koji je u jednoj sezoni dobio sva bitna priznanja, ali su karijere ranijih osvajača išle veoma različitim tokom i nisu svi uspjeli prenijeti dominaciju sa univerzitetskog na profesionalni nivo. Dok su igrači poput Lerija Birda (1978/79), Majkla Džordana (1983/84) i Tima Dankana (1996/97) imali vrhunske karijere i osvajali NBA titule, Tajler Hensboro (2007/08) i Džimer Fredet (2010/11) nisu ostavili dublji trag u NBA ligi i obojica već neko vrijeme igraju u Kini.
Većina predviđanja za NBA draft koji će biti održan u julu 2021. godine govore da će Garza biti izabran barem u drugoj rundi, a kao najveću potencijalnu manu analitičari ističu igru u odbrani. Kao prednosti, osim šuta, obično navode veliku požrtvovanost na terenu i kontinuirani napredak.
Garza je još prošle godine razmatrao izlazak na NBA draft, ali je za Glas Amerike objasnio da se povukao u želji da zaokruži univerzitetsku karijeru i dodatno unaprijedi svoju igru:
„Svaka ekipa sa kojom sam razgovarao doživljavala me je kao igrača koji će dugo igrati u NBA ligi. Tako da je to bilo veliko ohrabrenje za mene kao klinca koji zapravo nikada nije mislio da će imati tu priliku“.
Dvadesetdvogodišnji košarkaš je odrastao na području glavnog grada SAD Vašingtona, a porodica mu sa obje strane ima sportske korijene. Košarku su igrali otac Frenk i majka Šejla, koja je porijeklom iz BiH, a ujak mu je Teoman Alibegović, najbolji strijelac u istoriji reprezentacije Slovenije. Alibegovićev sin Amar već je nastupao za košarkašku reprezentaciju BiH.
U razgovoru za Glas Amerike Garza je rekao da bi volio igrati za BiH i da radi na dobijanju državljanstva. Čelnici košarkaškog saveza kasnije su izjavljivali da bi zbog propisa mogao biti prijavljen samo kao naturalizovani igrač, tako da je njegova reprezentativna karijera u ovom trenutku neizvjesna.
Tokom četiri godine igranja za Ajovu, Garza je postao najbolji strijelac u istoriji tog tima (2.306 poena), te sedmi strijelac u istoriji Big 10 konferencije. Univerzitet Iowa je odlučio umiroviti njegov dres sa brojem 55.
