Dan zahvalnosti je za Klaudiju Sterns do sada bio povod za stres, a ne slavlje. Sterns, koja se od djetinjstva borila sa gojaznošću, mrzjela je opsesivno razmišljanje o tome šta može da jede tokom praznične gozbe, kao i krivicu koju bi osjećala ako bi previše jela.
Nakon što je izgubila 45 kila, zahvaljujući moćnom novom lijeku protiv gojaznosti - Vigoviju - Sterns kaže da više ne razmišlja toliko o hrani.
"Prošle godine je bilo toliko divno što sam mogla da uživam u obroku, da se usredsredim na porodicu i prijatelje, slavlje. To je bilo potpuno novo iskustvo", kaže Sterns (65), iz Somervila u Masačusetsu.
Klaudijino iskustvo je sve uobičajenije, kako milioni Amerikanaca - koji se takođe suočavaju sa gojaznošću - sada imaju pristup novoj generaciji lijekova za mršavljenje. To iskustvo je naročito vidljivo kada kuvanje, ishrana i obilje definišu okupljanja porodica i prijatelja.
Zdravstveni eksperti i potrošači kažu da lijekovi ne mijenjaju samo navike kada je riječ o ishrani, već i način na koji ljudi razmišljaju o hrani.
Pojedini, zahvaljujući lijekovima, mogu bolje da se kontrolišu kada je riječ o obrocima. Drugima pak oduzima užitak u druženjima, uključujući i tokom praznika koji su usredsređeni na hranu - kao što su Dan zahvalnosti, Pesah i Božić.
"To zaista mijenja mnogo stvari u njihovim životima, zato što im u fokusu više nije hrana", kaže doktor Danijel Besesen, šef endokrinologije u bolnici u Denveru, koji liječi gojazne pacijente.
Novi ljekovi protiv gojaznosti, koji su prvobitno bili namijenjeni za liječenje dijabetesa, sadrže semaglutid (Ozempik i Vigovi), te tirzepatid ( Maundžero i novoodobreni Zepbaund).
Ti lijekovi, koji se sada koriste za mršavljenje i daju se putem injekcije, djeluju drugačije od dijeta. Oponašaju snažne hormone, koji se poizvode kao odgovor na hranljive materije u tijelu, da bi regulisali apetit i davali osjećaj kao da ste se najeli. Korisnici mogu da izgube od 15 do 25 odsto tjelesne mase, pokazuju istraživanja.
Za Sterns, koja je počela da uzima lijekove 2020. godine, to znači da može da pojede malo svojih omiljenih piti koje se tradicionalno prave za Dan zahvalnosti - i onda da stane.
"Ne bih se osjećala kao da sam sa najela, ali bih bila zadovoljna", opisuje Sterns.
Takva promjena u navikama može da ima šira implikacije, vjerske i kultorološke, zato što mijenja iskustvo za vrijeme vjerskih i drugih praznika koji su često usredsređeni na gozbe.
"Italijan sam. Za nas, trpezarijski sto je kao odlazak u crkvu", kaže Džoi Sapone (64), penzioner iz Atlantik Hajlendsa u Nju Džersiju, koji je izgubio 45 kilograma zahvaljujući dijeti i lijeku Maundžero. Sapone ističe da mu više nije potrebno da se prejeda za vrijeme praznika, ali priznaje da je to zahtijevalo određeno prilagođavanje.
“Dio uspjeha je u tome da dobar provod više ne povezujete sa onim što jedete. Da li će mi i dalje biti zabavno, ako ne jedem previše", kaže Sapone.
Mnogi korisnici pozdravljaju to što mogu bolje da kontrlišu šta jedu, čak i tokom praznika.
"Možda ću biti više probirljiva. Hleb me više toliko ne interesuje, ali i dalje jedem stvari u kojima uživam", kaže Tara Rotenhofer (48) koja je izgubila više od 90 kila nakon što je 2020. godine učestvovala u kliničkim testovima za lijek Maundžero.
Međutim, drugi koji uzimaju ljekove za mršavljenje u potpunosti gube apetit ili imaju problema sa mučninom, povraćanjem i prolivom, zbog čega ne mogu da uživaju u hrani.
“Tokom godina sam imala nekoliko pacijenata koji su zaista bili očajni zato što više nisu uživali u hrani na isti način", kaže doktorka Ketrin Sanders, ekspert za gojaznost na njujorškom koledžu "Weill Cornell Medicine" i jedna od osnivačica kompanije "Intellihealth", koja se bavi lijekovima za gojaznost.
Ona međutim dodaje da se većina ljudi, koji uzimaju lijekove za mršavljenje, godinama borili sa fizičkim i mentalnim posljedicama gojaznosti i da osjećaju olakšanje što više nemaju toliko apetit i zahvalni što mogu da smršaju.
Kada ljudi prestanu da uzimaju lijekove, njihov apetit se vraća zbog čega ponovo dobijaju na težini, često bržim tempom nego što su mršali, pokazuju istraživanja. Prema jednoj analizi, dvije trećine pacijenata više ne uzima lijekove za mršavljenje, godinu nakon što su počeli tretman. Među razlozima bi mogli da budu veliki troškovi i nestašice lijekova.
Međutim, potrebno je takođe razmotriti značajnije pitanje: šta znači promijeniti jedan od osnovnih ljudskih pokretača - apetit, kaže doktor Jens Jul Holst sa Univerziteta u Kopenhagenu. On je jedan od istraživača koji su prvi put otkrili hormon GLP-1 (peptid sličan glukagonu-1) koji je na kraju doveo do toga da se razvije nova vrsta lijekova za gojaznost.
"Zašto ste smršali? Zato što ste izgubili apetit. Zato što ste izgubili to zadovoljstvo u ishrani i prelijepi obrok kao nagradu. I koliko dugo to možete da podnesete? To je pravo pitanje", poručio je Holst na međunarodnoj konferenciji o dijabetesu, koja je održana ove jeseni.
