Tokom 2024. godine izbori su održani u više od 70 zemalja širom svijeta, a obuhvatili su više od polovine svjetske populacije.
Među državama koje su organizovale izbore bile su neke od najvećih svjetskih demokratija - Indija, Sjedinjene Države, Indonezija i Bangladeš - kao i 27 država članica Evropske unije (EU) koje su birale novi Evropski parlament.
Prema podacima Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu pomoć, u 71 izbornoj trci glasalo je više od milijardu i 600 miliona ljudi.
Glasanje protiv statusa kvo
Izbori u 2024. uglavnom su imali nepovoljan ishod za one koji su već bili na vlasti.
Sve vladajuće stranke u razvijenim zemljama u kojima su održani izbori dobile su manji udio glasova nego na prethodnim izborima, navedeno je u članku Fajnenšal tajmsa u novembru, koji se poziva na projekat ParlGov, bazu podataka o parlamentima i vladama kojom upravljaju evropski univerziteti.
Tako nešto se dogodilo prvi put u gotovo 120 godina, što je period koji obuhvata projekat ParlGov.
U bogatim i u siromašnim demokratijama širom svijeta, u više od 80 odsto zemalja se dogodilo da je aktuelna vlast izgubila mjesta ili udio glasova na prošlim izborima, prema analizi projekta 538 koji je dio organizacije ABC News.
Prema toj analizi, zemlje su demokratske ako je njhov rezultat na Indeksu demokratije bio najmanje 5 od 10.
Promjene su jednako pogodile političku ljevicu i desnicu.
Konzervativci su izvojevali pobjede u zemljama i regijama kao što su Sjedinjene Države, gdje je bivši predsjednik Donald Tramp ubjedljivo pobijedio na novembarskim izborima; u Portugalu, gdje je Demokratski savez desnog centra u martu ostvario veliki porast u broju glasova; te u Parlamentu EU, gdje je na junskim izborima više članova krajnje desnice osvojilo mjesta nego ikada prije, čime su došli do kontrole nad otprilike četvrtinom tog tijela.
Ljevica je iskoristila raspoloženje protiv aktuelne vlasti kako bi izvojevala pobjede na britanskim parlamentarnim izborima u julu, na kojima je Konzervativna stranka izgubila gotovo 20 odsto glasova iz 2019. godine, kao i u Južnoj Koreji, gdje su liberalne opozicione stranke, predvođene Demokratskom strankom, preuzele vlast na aprilskim parlamentarnim izborima.
U nekoliko zemalja, vladajuće stranke su zadržale vlast, ali su smanjile većinu koju imaju, uključujući Indiju, gdje je Hinduistička nacionalistička stranka Baratija Džanata Narendre Modija u junu izgubila apsolutnu većinu u parlamentu, ali je zadržala vlast uz pomoć saveznika. Vladajuće stranke u Japanu, Južnoj Africi i Francuskoj zabilježile su sličan pad u podršci na putu do reizbora.
Trend protiv onih koji su na vlasti nije se nužno održao u manje demokratskim zemljama, gdje su vlade mogle više uticati na izbore kako bi osigurale željeni ishod. U Ruandi, predsjednik Pol Kagame, koji se u julu kandidovao gotovo bez opozicije, osvojio je 99% glasova, što je sličan ishod kao i 2017. U Rusiji je predsjednik Vladimir Putin u martu odnio ubedljivu pobjedu, a međunarodni posmatrači su ocijenili da ti izbori nisu bili ni slobodni ni pošteni.
Međutim, u nekim manje demokratskim zemljama bilo je i znakova raspoloženja protiv vladajajućih stranka i lidera. U Bangladešu, premijerka Šeik Hasina ponovo je izabrana u januaru, na izborima koje je bojkotovala opozicija, ali sa manjom razlikom nego ranije. Sedam mjeseci kasnije, ona je zbačena sa vlasti nakon pobune stanovnika te zemlje.
U Iranu, gdje vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei ima posljednju riječ o svim državnim pitanjima, birači su na julskim izborima izabrali Masuda Pezeškiana, umjerenijeg predsjedničkog kandidata, da nasledi radikalnijeg Ebrahima Raisija, koji je poginuo u padu helikoptera.
Zbog čega su se desile promjene?
Analitičari su se fokusirali na nezadovoljstvo birača globalnom ekonomijom, uključujući rastuće troškove života, kako bi pokušali objasniti izborne poraze vladajućih stranaka i političara.
Jedna od rijetkih zemalja u kojoj je aktuelna stranka imala uspjeha bio je Meksiko, gdje je Klaudija Šajnbaum, koju je kandidovao njen prethodnik, Andres Manuel Lopez Obrador, u junu lako osvojila predsjedničku poziciju. Tamošnji birači su izjavili da su zadovoljni ekonomskim uslovima, što je jedna od rijetkih zemalja u kojima je to bio slučaj, prema junskom istraživanju Istraživačkog centra Pju.
Drugi problemi koji su uticali na birače 2024. godine uključivali su porast migracije u nekim zemljama i kontinuirane posljedice pandemije, koje su dovele do dugotrajnih poremećaja u poslovanju, na radnim mjestima i u školama.
Dodatno, istraživanje Pjua je pokazalo da je demokratija sama po sebi postala manje privlačna biračima, što predstavlja širi osjećaj frustracije birača onima na koji su na vlasti.
Istraživanje, u kojem su u februaru ispitivani ljudi iz 24 zemlje u kojima funkcioniše demokratija, pokazalo je da, iako velika većina vjeruje da je predstavnička demokratija “dobar” sistem vlasti, u prosjeku je oko 59% ispitanika izjavilo da su nezadovoljni kako demokratija funkcioniše u njihovim zemljama.
U gotovo svim zemljama u kojima je anketa sprovedena, većina ispitanika je navela da izabranim zvaničnicima nije stalo šta misle ljudi poput njih. Iskazujući osjećaj otuđenosti, 42% ispitanih je izjavilo da u njihovoj zemlji ne postoji stranka koja dobro zastupa njihove stavove.
Iako 2025. neće biti tako velika godina za izbore kao 2024. - izbori koji će biti održani će pokazati da li će se ovogodišnji trend nastaviti ili će novi faktori uticati na ishode. U 2025. godini, između ostalih, izbori će biti održani u Argentini, Australiji, Bjelorusiji, Kanadi, Japanu i na Filipinima.